Alumil Exl1

Ništa spec 1.0

Noseća ideja celokupnog projekta je mapiranje svega što se upotrebom ove fraze u svakodnevnom životu suspenduje. Baveći se opštepoznatim premisama o indiferentnosti / otuđenosti mlađih generacija, projekat je osmišljen sa namerom da problematizuje ovakve kategorije i prezentuje sve pritiske savremenog života na mlade ljude, koji su konsekventno, temeljno uticali na njihov jezik ali i celokupan modus operandi. Markiranjem specifičnih situacija gde je zadovoljenje imperativa funkcionalnog ekonomskog subjekta otežano (zdravstveno ili finansijski) i stvaranjem ambijentalne postavke, autorka pokušava da reprezentuje savremeni grč u kojem svakodnevno funkcioniše omladina.
‘Social problems are experienced as individual rather than collective, and we feel compelled to seek ‘biographic solutions to systemic contradictions’. (Claire Bishop, Artificial Hells: Participatory Art and the Politics of Spectatorship)
Nadežda Kirćanski (1992, Zrenjanin) završila je master studije vajarstva na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, gde je trenutno na prvoj godini doktorskih studija. U svojoj umetničkoj praksi Nadežda se bavila istraživanjem tradicije pogrebnih običaja i funkcijom memorijala. Dobitnica je nagrade ‘Sreten Stojanović, profesor ALU’ za dostignuća u kulturi 2017. godine. Od 2015. godine njeni radovi bili su deo preko dvadeset grupnih izložbi, a iza sebe ima dve ostvarene samostalne izložbe.

Multifunkcionalna saksija

BalKonzept je novi koncept nameštaja za male balkone – mala balkonska polica sa posudom, za cveće, koja se jednostavno kači na balkonsku ogradu. Ova neobična, multifunksionalna žardinjera može pretvoriti vaš balkon u sto na kome možete raditi, sto za posluženje ili samo mesto za gajenje cveća. Savršen je poklon za one koji radije sede i rade napolju nego u mračnoj kancelariji ili sobi. Za one koji ne vole cveće, takođe se može koristiti i za hladjenje pića. Izrađene su od reciklirane plastike.

Stolica sa džepovima

‘Pocket stolica’ je kreacija nemačkih dizajnera iz studija Rudolph Schelling Webermann.  Zamišljena je kao ekscentrično rešenje za malu fotelju sa prirodnim soft-touch efektom koji daje cuoietto koža. Telo ove stolice je poput vrećice navučeno na drvenu konstrukciju, čime se garantuje prilagodljivost sedišta. Oblik joj je prepoznatljiv, ali veoma sofisticiran. Jednostavno se održava, otporna je i može se koristiti u različitim kontekstima, od kuće do kancelarije, ali i u baštama, vinarijama i restoranima. Izrađena je od hrastovog drveta i kože, a proizvodi se u nekoliko različitih boja.

Voda kao inspiracija

INOVATIVAN ARHITEKTONSKI KONCEPT PRKOSI OGRANIČENJIMA TRADICIONALNOG POIMANJA PROGRAMSKE STRUKTURE. URAVNOTEŽENIM SPOJEM RAZLIČITIH VRSTA UMETNOSTI DIZAJNA, VAJARSTVA I SLIKARSTVA OBJEDINJENIH U POLJU ARHITEKTONSKE POJAVNOSTI STVARA SE NOV ESTETIČKI ORGANIZAM SA LICEM ŽIVOG UMETNIČKOG PROSTORNOG OBLIKA.
Panorama, inspirativan i prostran dupleks apartman u Sao Paolu, projektovan je za bračni par bez dece koji su želeli da implementiraju bazen u svoj enterijer, što je arhitekta Fernanda Markes radosno dočekala, smatrajući ovaj projekat izazovom i ističući da je doživljaj arhitekture znatno različit od onoga što donosi puko upravljanje geometrizovanim prostornim konceptima. Potreba za istraživanjem i inovacijom inicirana je pre svega težnjom za ukazivanjem na različite potencijale, nivoe i oblike aktivnosti arhitektonskog prostora i pojavnosti arhitekture. Rezultat ovakvog promišljanja bio je stvaranje uravnoteženog odnosa i sadejstva prostora i njegovog sadržaja u svim aspektima njihovih odrednica, karakteristika i uslovljenosti.
AUTONOMIJA UMETNIČKIH DELA
Apartman ima površinu od 477 m2 i podeljen je na dva nivoa. Prizemlje se sastoji od dnevnog boravka, trpezarije i kuhinje. Na spratu se nalaze glavna spavaća soba i sobe za goste, fitnes soba, radna soba i pristup bazenu. Mezanin povezuje prostore između glavne spavaće sobe i dnevne sobe. Vlasnik apartmana radi na finansijskom tržištu i strastveni je kolekcionar umetničkih dela, te poseduje radove brojnih istaknutih umetnika koji direktno govore o pitanju prostora – stoga je važnost njihovog plasiranja u projekat bila od suštinskog značaja.

PROSTOR OTVORENIH MOGUĆNOSTI – MOTIV VODE
Sa vodom kao inspiracijom i primenom jasno definisanih geometrizovanih oblika  prostranih volumena uz korišćenje dvostruke visine i bašte, autorka je postigla efekat lakoće i prozračnosti u enterijeru, u potpunosti iskoristivši prednosti prirodnog osvetljenja. Izraženo je otvaranje teme nekomercijalizovanih arhitektonskih rešenja, kao i elemenata promenljivog, dinamičnog i neočekivanog u fazi njihove eksploatacije. Time je postignuto usmeravanje enterijera ka temama otvorenog i aktivnog prostora. Kao kompleksan sistem sila koje u značajnoj meri utiču na preispitivanje metoda i procesa arhitektonskog projektovanja, ove teme pokreću pitanja programske fleksibilnosti i definisanosti u funkciji realizacije stambenog prostora otvorenih mogućnosti, slobodnih za nepredviđene  i nesvakidašnje upotrebe.

Uvođenje motiva vode u centar arhitektonskog zbivanja pripada aspektu produktivnosti prostornosti, koji potencijalno može da omogući nove i neočekivane tokove životnog prostora. Izgradnja bazenske strukture bila je najizazovniji deo projekta, a za njenu realizaciju korišćeno je debelo uvezeno staklo i bio je potreban visoko specijalizovan  rad na instaliranju. Voda je element koji omogućava posebno iskustvo, doživljaj i konkretan narativ ovog apartmana.

VODA SIMBOLIZUJE CIRKULACIJU ŽIVOTA, DINAMIČNOST I ULIVANJE ENERGIJE. U SADEJSTVU SA OSTALIM ELEMENTIMA ENTERIJERA ONA ČINI ODREDNICU ZA HUMANISTIČKO OSTVARENJE U ČIJEM JE SREDIŠTU BRIGA ZA KORISNIKA I NJEGOVE ŽIVOTNE POTREBE.

Ona nije reprezentacija prethodno definisanog sadržaja u arhitekturi, već nastaje pod uticajem i kao posledica specifičnih procesa u kojima je arhitektura prisutna kao važan integralni deo. Voda simbolizuje cirkulaciju života, dinamičnost i ulivanje energije, a u sadejstvu sa ostalim elementima enterijera čini odrednicu za humanističko ostvarenje u čijem je središtu interesovanje za korisnika i njegove životne potrebe. Uz sve, tu je i impresivna zelena bašta koja naglašava lepotu vodene površine i podržava koncept održive udobnosti. // ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No28

Dominantan je minimalistički stil u dizajniranju nameštaja.

Umetnička dela istaknuta su prirodnim osvetljenjem i prostranošću.

Obnovljivi izvori

Centralni deo Londona, čuvena ‘kvadratna milja’, uskoro će preći na čistu energiju. Već u oktobru ove godine, londonski City će svih 100% neophodne energije dobijati iz obnovljivih izvora. Ovo će se postići tako što će biti instalirani solarni paneli na lokalnim objektima, a istovremeno će se investirati i u veće projekte za korišćenje sunčeve energije i energije vetra. Insistiraće se i na kupovini isključivo ‘čiste’ energije. London je jedan od mnogih gradova koji čine sve da ispune zahteve koje je postavio Pariski ugovor, čak i kada vlade njihovih zemalja nisu u stanju da ih sprovedu u delo.

Sajam građevinarstva 2014

Vodeća sajamska manifestacija u oblasti građevinarstva u regionu – Međunarodni sajam građevinarstva SEEBE, i ove godine je održana od 08.04 – 12.04.2014. godine na Beogradskom sajmu, pod sloganom „Graditi po Vašoj meri“ gde je ugošteno više od 500 izlagača, od kojih jedna trećina dolazi iz 20 zemalja Evrope i Azije. U sklopu ovogodišnjeg sajma, a i povodom jubileja, otvorenaje  i izložba o istorijatu sajma građevinarstva u Beogradu pod nazivom “Godine za nama” u hali 2, koja obuhvata period od 1975. godine do danas.

Sajam nameštaja 2013

Ovogodišnji Međunarodni sajam nameštaja, opreme i unutrašnje dekoracije održan je od 11. do 17. novembra 2013. godine pod sloganom „Neodoljivi komadi nameštaja“. Ovogodišnji moto je odslikao dešavanja na manifestaciji, govorio o visokoj tehnologiji, novim proizvodima koji su prikazani na Sajmu prisutnim stručnjacima, kao i o trendovima u uređenju ambijenta i životnog prostora. Kao i prethodnih godina, 500 domaćih i 100 inostranih izlagača iz 20 zemalja predstavili su se na 35.000 kvadratnih metara izlagačkog prostora.

Neodoljiva lakoća življenja

FENOMEN ŽIVOTA KAO JEDINSTVENE POJAVE U KOSMOSU, ZAHTEVNE I U ISTO VREME NEODOLJIVE, POSTAVLJA ARHITEKTURI NAŠEG VEKA NOVE NESLUĆENE IZAZOVE. U TOM SMISLU, PORODIČNA KUĆA ARHITEKTE PEREIRA U PORTUGALIJI OPOMINJE NA ČINJENICU DA ČOVEK, MA KOLIKO BIO OKRUŽEN TEHNOLOGIJOM, PRE SVEGA PRIPADA PRIRODI, I DA JE NJEGOV POVRATAK PRIRODI U 21. VEKU NEIZBEŽAN.
Tridesetih godina prošlog veka nastalo je delo koje je promenilo tokove moderne rezidencijalne arhitekture. Rajtova Kuća na vodopadu (Fallingwater House), po mnogim teoretičarima najuspelija kreacija američke arhitekture, odraz je vere u mogućnost spajanja modernog čoveka sa njegovim iskonskim okruženjem. Od tada su se mnogobrojni arhitekti i naručioci odvažili da luksuzne stambene objekte grade u okrilju neurbanog, pastoralnog ambijenta. Prestižne gradske lokacije polako ali sigurno gube suverenitet u odnosu na netaknutu prirodu.
Porodična kuća na severu Portugalije podignuta je kao dosledni primer organske arhitekture. Struktura kuće stoji u izrazitoj harmoniji kako sa okolinom, tako i sa samom ljudskom prirodom. Ovakva stvaralačka filozofija iznedrila je delo lake, prozračne, suptilne arhitekture koja nije nametnuta ambijentu. Naprotiv, ona ga konzervira i nadograđuje. Relativno mala kuća od svega 140 m2  veliki je omaž prirodi.

Projekat ovog zanimljivog zdanja potpisuje portugalski arhitekta Ernesto Pereira ispred svog studija „3r“. U kontekstu postavke da se organska arhitektura ne bavi samo pitanjima životne sredine već i ljudskim duhom, ova šumska kuća je daleko više od pukog skloništa – ona oblikuje naš duh i sjedinjava nas sa prirodom. Arhitektura u kojoj se šuma ogleda i kroz nju nesmetano  prolazi , u svakom svom detalju nastala je sa ciljem konzumiranja drveća, vaduha i sunca. Klasični zidovi u potpunosti izostaju, čime se poništava vizuelna granica između spolja i unutra. Staklo je jedini materijal opne objekta nadvišenog ravnim peščanim krovom koji ima ulogu terase-tla. Da bi se korisnicima omogućilo uživanje u mirisima, bojama i zvucima prirode, kompozicija je po horizontali raščlanjena terasama.

U aspektu materijala, arhitektura ove kuće je puristička. Materijal je gotovo dematerijalizovan. Likovni izraz kuće jednostavan je i čist do krajnje mere. Prostor ima takvo psihološko dejstvo da predstavlja  nesputanu radost  za čula. Mobilijar je strogo minimalistički, malobrojan, u svakom smislu sveden. Dok hodamo kroz kuću, ili se pak prepustimo razmišljanju u nekom njenom kutku, jednom rečju – dok živimo, senzacije su takve da nas poistovećuju sa Naturom – večito pozitivnom i progresivnom.

Kao nekada Kuća na vodopadu, i ovaj projekat je bio inspirisan upravo mestom planiranim za izgradnju – komadom zemlje okruženim kestenovim drvećem, koji je dramatično usečen u planinu i flankiran potokom koji snažno žubori i probija se nizbrdo. Veličanstveni pogled koji se otvara ka drugoj strani doline bio je poslednji potrebni element za savršeno pozicioniranje građevine u prirodni pejzaž. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Paleta boja kao tema dizajna

KOLORITNA ŠEMA  KAO IDEJA OKO KOJE SE GRADI DIZAJN VRTA SPROVODI SE TAKO ŠTO SE NIT JEDNE ILI VIŠE BOJA UZETIH IZ UNUTRAŠNJOSTI DALJE PROTEŽE KROZ VRT, ČIME SE DVA PROSTORA POVEZUJU U JEDNU CELINU.  VAŽNO JE RAZMIŠLJATI O TOME DA SE ŠEMA BOJA KOJE SE ODABERU PAŽLJIVO STAVI U ODNOS SA SVAKIM ASPEKTOM I ELEMENTOM DIZAJNA CELOKUPNOG PROSTORA.

Prilikom kreiranja otvorenog prostora i enterijera, tema je jako važan činilac koji je tu da uokviri celokupnu priču koju jedan dizajner želi da predstavi kroz svoje delo. Ona je nit koja povezuje sve zasebne elemente u celinu, pri čemu se ostvaruje preko potreban efekat nesvakidašnjeg u prostoru. Teme mogu biti različite – od multipliciranja manjih elemenata u prostoru, preko boje i teksture, potenciranja stilizacije, implementacije skulpturalnosti, potenciranja šare, pa sve do insistiranja na minimalizmu i svedenosti. Tematika otvorenog prostora je najbitniji faktor dobro dizajniranog ambijenta. Uživaoci ovakvih prostora tu činjenicu nepogrešivo prepoznaju.
Bez obzira da li se bašta stvara od inicijalne skice na listu papira, kao što je to slučaj kod novoizgrađenog objekta, ili se preduzimaju koraci za obnovu postojeće bašte i kuće, prikladno je bazirati dizajn oko usvojene šeme boja ili dizajnerske teme koja karakteriše unutrašnjost objekta.

Preuzimajući šemu boja kao ideju oko koje se zasniva dizajn vrta, ovaj koncept može biti sproveden tako što se nit jedne ili više boja uzetih iz unutrašnjosti dalje širi kroz vrt, čime se dva prostora stapaju u jednu celinu. Ukoliko postoji unutrašnji zid u određenoj boji, onda se jedan zid spolja može obojiti tonom iste boje. Na taj način se stiče utisak jedinstvenog prostora i korisnik isprva ne zna tačno da li se nalazi unutra ili spolja. Korišćenjem koloritnih zidova u vrtu kreira se svojevrsna ambijentalna ušuškanost i postiže efekat skrovišta, što pomaže stvaranju osećaja sigurnosti i zaštićenosti stanara i njihovih biljaka.

Veoma su dopadljive arhitektonske baze u otvorenom prostoru koje su vrlo čiste u formi i tu su da naglase vertikalnu ili horizontalnu dimenziju vrtnog prostora. Koja boja je efektnija i bolja za akcentni zid zavisi od toga gde se vrt nalazi i o kom podneblju je reč. Sivi, braon-sivi i dijapazon različitih zemljanih tonova izgledaju dobro svuda, jer ističu kolorit i teksturu biljaka. Plave i intenzivno ružičaste boje dobro funkcionišu kao pozadina za biljke arhitektonskog oblika i izgleda poput kaktusa, kao i za različite cvetne forme biljaka.

Kreator ovog unikatnog vrta kaže da voli da koristi svetle boje u vrtovima u sunčanim zemljama. Sa korišćenjem svetlijih tonova je oprezan u Velikoj Britaniji, jer ovakve strukture često mogu izgledati kao tupi objekti bez karaktera, osim ako se boja ne koristi kao element iznenađenja na poleđini zida. U okviru jednog londonskog privatnog poseda definisana je unutrašnjost i spoljašnjost kuće u istim nijansama bež boje, podovi u enterijeru i spoljna terasa su izvedeni u istoj bež nijansi krečnjaka, a slobodnostojeći zidovi u bašti obojeni su takođe bež nijansom. //ek DEJAN POPOV – Više u EKO KUĆI No 28

Neodoljiva lakoća življenja

FENOMEN ŽIVOTA KAO JEDINSTVENE POJAVE U KOSMOSU, ZAHTEVNE I U ISTO VREME NEODOLJIVE, POSTAVLJA ARHITEKTURI NAŠEG VEKA NOVE NESLUĆENE IZAZOVE. U TOM SMISLU, PORODIČNA KUĆA ARHITEKTE PEREIRA U PORTUGALIJI OPOMINJE NA ČINJENICU DA ČOVEK, MA KOLIKO BIO OKRUŽEN TEHNOLOGIJOM, PRE SVEGA PRIPADA PRIRODI, I DA JE NJEGOV POVRATAK PRIRODI U 21. VEKU NEIZBEŽAN.
Tridesetih godina prošlog veka nastalo je delo koje je promenilo tokove moderne rezidencijalne arhitekture. Rajtova Kuća na vodopadu (Fallingwater House), po mnogim teoretičarima najuspelija kreacija američke arhitekture, odraz je vere u mogućnost spajanja modernog čoveka sa njegovim iskonskim okruženjem. Od tada su se mnogobrojni arhitekti i naručioci odvažili da luksuzne stambene objekte grade u okrilju neurbanog, pastoralnog ambijenta. Prestižne gradske lokacije polako ali sigurno gube suverenitet u odnosu na netaknutu prirodu.
Porodična kuća na severu Portugalije podignuta je kao dosledni primer organske arhitekture. Struktura kuće stoji u izrazitoj harmoniji kako sa okolinom, tako i sa samom ljudskom prirodom. Ovakva stvaralačka filozofija iznedrila je delo lake, prozračne, suptilne arhitekture koja nije nametnuta ambijentu. Naprotiv, ona ga konzervira i nadograđuje. Relativno mala kuća od svega 140 m2  veliki je omaž prirodi.

Projekat ovog zanimljivog zdanja potpisuje portugalski arhitekta Ernesto Pereira ispred svog studija „3r“. U kontekstu postavke da se organska arhitektura ne bavi samo pitanjima životne sredine već i ljudskim duhom, ova šumska kuća je daleko više od pukog skloništa – ona oblikuje naš duh i sjedinjava nas sa prirodom. Arhitektura u kojoj se šuma ogleda i kroz nju nesmetano  prolazi , u svakom svom detalju nastala je sa ciljem konzumiranja drveća, vaduha i sunca. Klasični zidovi u potpunosti izostaju, čime se poništava vizuelna granica između spolja i unutra. Staklo je jedini materijal opne objekta nadvišenog ravnim peščanim krovom koji ima ulogu terase-tla. Da bi se korisnicima omogućilo uživanje u mirisima, bojama i zvucima prirode, kompozicija je po horizontali raščlanjena terasama.

U aspektu materijala, arhitektura ove kuće je puristička. Materijal je gotovo dematerijalizovan. Likovni izraz kuće jednostavan je i čist do krajnje mere. Prostor ima takvo psihološko dejstvo da predstavlja  nesputanu radost  za čula. Mobilijar je strogo minimalistički, malobrojan, u svakom smislu sveden. Dok hodamo kroz kuću, ili se pak prepustimo razmišljanju u nekom njenom kutku, jednom rečju – dok živimo, senzacije su takve da nas poistovećuju sa Naturom – večito pozitivnom i progresivnom.

Kao nekada Kuća na vodopadu, i ovaj projekat je bio inspirisan upravo mestom planiranim za izgradnju – komadom zemlje okruženim kestenovim drvećem, koji je dramatično usečen u planinu i flankiran potokom koji snažno žubori i probija se nizbrdo. Veličanstveni pogled koji se otvara ka drugoj strani doline bio je poslednji potrebni element za savršeno pozicioniranje građevine u prirodni pejzaž. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Zlatna medalja za gradski vrt

INSTALACIJA NEW WEST END GARDEN JE SAVREMENA INTERPRETACIJA ARHITEKTURE I OZELENJAVANJA JEDNOG LONDONSKOG TRGA UTEMELJENA NA PRIMENI EKOLOŠKI POZITIVNE TEHNOLOGIJE. TO JE JAVNA POVRŠINA, STALNO ZELENA OAZA U SRCU WEST END-A KOJA POZIVA NA OKUPLJANJE, UŽIVANJE U TIŠINI I ČISTIJEM VAZDUHU U ODNOSU NA OKOLNI GRADSKI PROSTOR.
Kejt i njen tim presrećni su i ponosni što mogu da objave da su po peti put dobili Zlatnu medalju na Sajmu cveća u Čelsiju za svoju najnoviju kreaciju Novi vrt u Vest Endu, u kategoriji Prostor za rast. Sponzori projekta bili su The New West End Company i fondacija Sir Simon Milton. Vrt će biti postavljen u ulici Old Quebec, nadomak Oxfort Street-a, a koristiće ga okolni stanovnici, posetioci i ljudi zaposleni u njegovoj blizini u West Endu.

’Želimo da izrazimo zahvalnost celokupnom timu RHS sajma i svim ljudima zaslužnim za odvijanje ove značajne manifestacije za nesebičnu pomoć i podršku prilikom izrade i postavljanja našeg projekta. Moj tim i ja lično ponosni smo i radosni što smo osvojili zlatnu medalju za projekat koji je ostvaren tako što su njegovi sponzori Fondacija Sir Simon Milton i New West End Company odabrali baš nas i poklonili nam poverenje za njegovu izradu’ – izjavila je Kejt Guld na dodeli priznanja.
Kate Gould proslavila se projektima za male gradske vrtove, u kojima manjak prostora i dnevnog svetla nije posmatrala kao ograničenje, već kao izazov koji, kreativno rešen, korisnicima  obezbeđuje pun komfor boravka na otvorenom prostoru, kao i uživanje u lepom ambijentu i pažljivo odabranom zelenilu. Nakon projekata među kojima su vrt Little Venice, bašta The Wasteland i vrt u Ridžents parku, zasluženo je stigla ova nagrada koja vrednuje doprinos kulturi življenja u sve više zagušenoj gradskoj sredini kakva je London.

Nagrađeni projekat Novi West End vrt je savremena interpretacija vrta uklopljenog u arhitekturu jednog londonskog trga i dobijen je upotrebom i kombinovanjem  ekološki pozitivne tehnologije. To je mesto u srcu Londona gde je vazduh prečišćen zahvaljujući prisustvu stabala sitnijih vrsta drveća koje istovremeno obezbeđuje zaklon i privatnost  korisnicima, i to u svim vremenskim prilikama, kroz sva godišnja doba. Na ovom mirnom i tihom mestu postoji i uređaj koji sakuplja energiju od sunca i nudi je kao izvor za napajanje mobilnih telefona i ostalih spravica koji njegovi korisnici mogu po želji upotrebiti. // Više u EKO KUĆI No28