Alumil Exl1

Plank ploča

Pitate se da li je moguće da se od jedne ploče napravi čitav komad nameštaja? Heahertwick Studio je sproveo eksperiment sa preklapanjem papira u obliku ploče. Savijajući papir u uglovima, otkrili su da je moguće učiniti da dve ivice prolaze jedna pored druge umesto da se sudaraju. Na ovaj način stvara se interesantna spiralna forma sa rotacijskom simetrijom. Rezultat je obična ravna ploča koja leži na podu ili se naslanja na zid. Može se u svakom trenutku sklopiti kako bi se napravio sto ili sedište. Specifičnost komada je u načinu na koji se rasklapa, kao i njegovi zglobovi koji su skoro nevidljivi u rasklopljenom položaju, što zahteva veoma visok stepen preciznosti prilikom izrade.// Više u EKO KUĆI No27

Clippa lady višenamenska šnalica za kosu

Pobijajući stereotip da žene ne mogu ništa da urade same, razvijena je jedinstvena multifunkcionalna šnalica za kosu, koja u trenutku može postati odvrtač, otvarač za flaše, lenjir, sečivo, turpija za nokte. Multifunkcionalni modni dodatak u jednom trenutku može postati pokretna kutija sa sitnim alatkama koje će vam pomoći u rešavanju različitih nepredviđenih problema, kada vam odgovarajući alat nije pri ruci. Ova neobična šnala je izrađena je od nerđajućeg čelika, i dostupna je u različiim bojama i dimenzijama.// Više u EKO KUĆI No27

Sauna na obali mora

SAUNE SU DEO FINSKE KULTURE I FINSKOG NACIONALNOG IDENTITETA. NA 5,4 MILIONA FINACA DOLAZI 3,3 MILIONA SAUNA. JAVNE SAUNE SU BILE UOBIČAJENO PRISUTNE U GRADOVIMA, ALI KAKO DANAS VEĆINA NOVIH STANOVA IMA SOPSTVENE SAUNE, BROJ JAVNIH SAUNA DRAMATIČNO SE SMANJIO. IPAK, OSEĆAJ ZAJEDNIŠTVA POSTAJE SVE VAŽNIJI DEO NOVE URBANE KULTURE, PA JAVNE SAUNE PONOVO POSTAJU POPULARNE.
Inicijativa za gradnju javne saune Loyly, čiji naziv na finskom znači ’vodena para’, potekla je od gradske uprave grada Helsinkija. Nalazi se u nekadašnjoj industrijskoj zoni Helsinkija, Hernesaari, na obali mora. U Hernesaariju se nalazi luka, pa je grad želeo da aktivira ovo područje novim sadržajima i atrakcijama za posetioce. S obzirom da će se obala vremenom menjati kako se grad bude razvijao, gradske vlasti su nastojale da za izgradnju javne saune izaberu područje na kome će obala ostati približno onakva kakva je trenutno. Projekat  javne saune Loyly započet je 2011. godine. Nažalost, pratile su ga brojne nezgode. Koncept nije bio finansijski održiv, tako da je prvi klijent napustio projekat. Projekat je nastavljen sa drugim klijentom i razvijena je plutajuća sauna, ali se ova zamisao pokazala tehnički neizvodljivom. Razvijen je novi koncept razuđene slobodne forme. Kada su konačno obezbeđena sredstva, radovi na izgradnji javne saune su počeli. Parcela se nalazi u priobalnom delu grada koji će biti deo šireg Helsinškog parka. Nastojalo se da volumen ostane što je moguće manji, tako da ne blokira pogled iz budućih stambenih blokova. Umesto konvencionalne zgrade, izgrađen je jednostavan fasetiran objekat koji pripada parku. Kada drvena građa vremenom posivi, sauna će  podsećati na stenu na obali mora.

Arhitektonska ideja je jednostavna: pravougaona crna kutija sadrži tople prostore koji su prekriveni drvenim plaštom slobodne forme. Drvena struktura napravljena je od toplog tretiranog bora i nije samo dekoracija, već ima svoju funkciju – korisnicima saune pruža vizuelnu privatnost. Lamele ne ograničavaju pogled iz unutrašnjosti, već funkcionišu kao venecijanske žaluzine i blokiraju samo  poglede spolja. Drvena spoljašnja struktura formira intimne terase između kosina koje služe kao mesta za sedenje, a istovremeno štiti zgradu od uticaja oštre klime. Unutrašnjost je zašitićena velikim staklenim površinama koje doprinose smanjenju potrošnje energije za grejanje i hlađenje zgrade. Osim toga, drvena zaštitna struktura formira stepenice koje vode do krova i terase na vrhu zgrade. Objekat istovremeno predstavlja veliko otvoreno gledališe za aktivnosti na terenima budućeg sportskog centra na moru.

Velika drvena terasa jednim delom izlazi na more, tako da se sa nje može slušati huk morskih talasa pod nogama. Za izgradnju saune upotrebljeno je više od 4.000 dasaka. Objekat se sastoji iz javne saune i restorana. Iz saune i drugih prostorija pruža se zanimljiv pogled na gradski centar sa jedne, i na otvoreno more sa druge strane. Atmosfera je mirna, a prostorije su oskudno osvetljene. Za izgled enterijera restorana  zaslužan je Joanna Laajisto Creative Studio, koji  je želeo da dizajnira prostor komplementaran arhitekturi zgrade.

Objekat istovremeno predstavlja veliko otvoreno gledališe za aktivnosti na terenima budućeg sportskog centra na moru.

Ljudi se osećaju najudobnije kada sede leđima okrenuti  zidu. Rešenje je bilo da se izgradi podignuta platforma za bar koja deli prostor na dve zone. Drvena platforma učvršćuje dugačku sofu sa koje se pruža pogled na more. Glavni materijali koji su korišćeni u enterijeru su crni beton, skandinavska breza, crni metal i vuna. O održivosti objekta se takođe vodilo računa. Zgrada se zagreva daljinskim grejanjem, a električna energija se proizvodi uz pomoć energije vetra. Loyly sauna je prva FSC-sertifikovana zgrada u Finskoj i druga u Skandinaviji.// ek TIJANA JANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Stan za dva brata

PROJEKTOVANJE ENTERIJERA NIJE NIŠTA DRUGO NEGO KREIRANJE SVOJEVRSNE SCENOGRAFIJE ZA KORISNIKE, A U SKLADU SA NJIHOVIM NAVIKAMA, OBAVEZAMA, RITMOM, PREMA NJIHOVOM LIČNOM SCENARIJU. STAN O KOME ĆE OVDE BITI REČI NIJE VELIKI, ALI JE SAVRŠENO ODGOVORIO NA JEDAN TAKAV SCENARIO DVA BRATA.
Projekat adaptacije stana u Sao Paolu, u kome žive dva brata, imao je očigledno samo par ciljeva – privatni prostor za svakog od korisnika, što slobodniji prostor dnevnog boravka i uklanjanje svih suvišnih pregrada. Uklanjanje zida između zatečene kuhinje i dnevnog boravka i rušenje parapeta kod terase bili su prvi potezi u cilju oslobađanja i sagledavanja ambijenta koji je trebalo da postane centar društvenog života mladih stanara. Ovom jednostavnom intervencijom dobijen je prostran svetao ambijent koji zauzima čak polovinu stana od šezdesetak kvadratnih metara.
Blok ugradnog nameštaja odmah uz ulaz sadrži kuhinjske elemente i uspešno krije i servisni deo. Svetla tirkizna nijansa ovog velikog plakara-kuhinje, ulaznih vrata i jednog dela poda predstavlja ne jedini, ali sigurno najdominantniji koloristički akcenat u celom stanu. Boja ovde služi i kao vizuelna granica ambijenata različitih namena.
Unutrašnji sadržaj ovog bloka vešto je sakriven iza kliznih i rotirajućih vrata, čak je i ploča za kuvanje sakrivena na klizačima, nalik fioci. Kako je ceo zid do ulaznih vrata zauzet, i kako je omogućeno neometano korišćenje svakog od segmenata, ostatak prostora mogao je da se organizuje prema željama korisnika.

Parapet ka terasi zamenjen je kliznim vratima, pa odatle pogled slobodno ‘puca’ ka gradu, a velika staklena površina osvetljava enterijer i istovremeno ga vizuelno povećava. Dodatni prostor za odlaganje predviđen je upravo iznad ovih vrata, kako ne bi zauzimao dragoceni centralni prostor stana.
Zid naspram terase opremljen je samo dvema konzolnim policama na koje su postavljene biljke i oslonjene slike. Sofa, stočići, tepih, stolice i rasveta neobičnih su oblika, a sve ih krasi lagana konstrukcija i materijali koji omogućavaju lako premeštanje unutar dnevnog boravka, kako bi se ambijent prilagodio posetiocima.

Treba napomenuti da su elementi komadnog nameštaja i asesoara bili vrlo pažljivo odabrani – među njima se nalaze kafe – stočić Tulip koji je dizajnirao Eero Saarinen, stolica One Konstantina Grčića, klupa brenda Bertoia i drugi. Enterijer kupatila rešen je kombinacijom tamnog drveta i crnih glaziranih pločica. Sve ove boje, uključujući tirkiznu, nekoliko nijansi sive, oker, crnu boju, tamno plavu i malo crvene nikako ne narušavaju upečatljivi karakter momačkog stana.

Kako bi ne tako veliki prostor u noćnoj zoni – spavaćim sobama, bio optimalno iskorišćen, opremljen je minimumom nameštaja – krevet, noćni stočići i plakar, bez kolorističkih i oblikovnih akcenata, jer je primat dat dnevnom boravku i njegovoj fleksibilnosti i prilagodljivosti.
Iako je stan skromne površine, može se reći da je dimenziono, koloristički i funkcionalno svaki njegov ambijent odigrao svoju ulogu prema scenariju koji ima samo jedno ime – mladost.//
ek Jelena Blagojević -Više u EKO KUĆI No27

Terasa i vizuelno i funkcionalno povećava prostor dnevnog boravka.

Svetlost i čistoća kao imperativ

TERASA POVRŠINE 18M2 PREDSTAVLJA SVOJSTVEN POKUŠAJ DA SE STANOVNIKU GRADA OBEZBEDI ČISTIJI VAZDUH STVARANJEM MESTA ZA BILJKE KOJE MOGU POMOĆI NJEGOVOJ DETOKSIKACIJI. PRIKLADNO NAZVANA PAVILJONOM POSTANKA, OVA TERASA U SVOJIM OKVIRIMA OKUPLJA BILJKE KOJE NISU TU ISKLJUČIVO U DEKORATIVNE SVRHE, VEĆ SLUŽE PREČIŠĆAVANJU VAZDUHA TAKO ŠTO APSORBUJU TOKSIČNE MATERIJE IZ SPOLJAŠNJE SREDINE. SVEUKUPNO POSMATRANO, REČ KOJA NAJSAŽETIJE OPISUJE PROSTOR TERASE SMEŠTENE U GUSTO NASELJENU GRADSKU SREDINU ZAGAĐENE I SIVE ATMOSFERE, JESTE – SVETLOST.
Ugroženost životne sredine na globalnom nivou jedan je od velikih problema današnjice. Eskalacija zagađenja je dramatična i sveprisutna, a posebno je izražena u pogledu pada kvaliteta vazduha. Hanoj u Vijetnamu spada u najzagađenije i najugroženije gradove na svetu. Zagađenje vazduha podrazumeva prisustvo hemikalija, mehaničkih čestica ili bioloških materijala koji nanose štetu ili uzrokuju nelagodnost kod čoveka i drugih živih bića, preteći tako njihovom opstanku. Tokom 2016. godine količina čestica zabeležena u Hanoju iznosila je PM 2.5, što je sedam puta više od dozvoljenog nivoa aerozagađenja koji je propisala Svetska zdravstvena organizacija. Pad kvaliteta vazduha u Hanoju potiče od gustog saobraćaja, ogromne količine izduvnih gasova i velike industrijske aktivnosti.

Glavnu strukturu paviljona koji je smešten na terasi jedne trospratne kuće u Hanoju čine brojni kubusi sastavljeni od metalnih okvira. Svaki manji kubus u prostoru stoji kao pojedinačni mali paviljon za smeštaj po nekoliko biljaka. Terasa od svega 18m2 čiji dizajn potpisuje arhitektonski studio Hung Nguyena, realizovana početkom 2017. godine, predstavlja svojevrstan pokušaj da se stanovniku grada obezbedi čistija atmosfera pomoću biljaka koje mogu pomoći detoksikaciji vazduha u njegovom okruženju. Shodno svojoj funkciji nazvana Paviljonom postanka, u svojim okvirima sadrži biljke koje nisu tu isključivo u dekorativne svrhe, već služe prečišćavanju vazduha time što apsorbuju štetne materije iz spoljašnje sredine.

Grupisanjem i različitim dispozicijama mnoštva kvadara, od ramova se stvaraju veliki paviljoni ergonomski primereni ljudskim razmerama. Na različitim visinama, prostori koje formiraju metalne konstrukcije prepliću se, korespondiraju i ulivaju jedan u drugi. Svetlost se rasipa sa vrha, a vetar i vazdušna strujanja prodiru kroz praznine u strukturi i ulaze u prostor natkrivene terase. Granice između unutrašnje celine i okoline nejasne su i neupadljive.

Prostor terase komunicira sa okolinom jer je pregrađen jedino transparentnim belim mrežastim panelima. Ambijent deluje prozračno, lako i neopterećujuće. Autor je prilikom osmišljavanja paviljona smeštenog na terasi bio vođen željom da uspostavi skladan odnos između tri aktera: čoveka, prirode i prostora.// ek Dejan Popov -Više u EKO KUĆI No27

Off grid sistem u Londonskom parku

INSTALACIJA NEW WEST END GARDEN JE SAVREMENA INTERPRETACIJA ARHITEKTURE I OZELENJAVANJA JEDNOG LONDONSKOG TRGA UTEMELJENA NA PRIMENI EKOLOŠKI POZITIVNE TEHNOLOGIJE. TO JE JAVNA POVRŠINA, STALNO ZELENA OAZA U SRCU WEST END-A KOJA POZIVA NA OKUPLJANJE, UŽIVANJE U TIŠINI I ČISTIJEM VAZDUHU U ODNOSU NA OKOLNI GRADSKI.
Kate Gould Gardens studio je dobio posebno priznanje za svoj rad. Kompanija New West End i njihov partner Sir Simon Milton Foundation angažovali su nas da na ovogodišnjem RHS Chelsea Flower Show-u za njih dizajniramo i izgradimo vrt koji će posle zatvaranja manifestacije uz njihovu asistenciju biti premešten i trajno postavljen na odgovarajuću lokaciju u londonskom West End-u.Instalacija New West End Garden je savremena interpretacija arhitekture i ozelenjavanja jednog londonskog trga utemeljena na primeni ekološki pozitivne tehnologije. To je javna površina, stalno zelena oaza u srcu West End-a koja poziva na okupljanje, uživanje u tišini i čistijem vazduhu u odnosu na okolni gradski.Drveće obezbeđuje mir i predstavlja štit od pogleda radoznalaca iz okolnih zgrada. Raznobojno cveće i nisko rastinje postavljeno po obodu poziva ljude koji stanuju ili rade u blizini, kao i posetioce i turiste, da predahnu u prijatnom opuštajućem okruženju.

Tehnologija Pavegen je multifunkcionalni sistem pokrivanja podova pločama koje predstavljaju solarni autonomni sistem, takozvani ‘off-grid’. Upravo je ovaj sistem primenjen u oazi u West End-u. Kada posetioci stupe na njegove ploče, oni svojom telesnom težinom pokreću generatore elektromagnetske indukcije i na taj način samostalno i nezavisno proizvode onoliko energije koliko im je potrebno. Postoje i bežični API uređaji koji akumuliranu solarnu ‘off-grid’ energiju upućuju tačno na ona mesta unutar parka gde je u određenom trenutku potrebna. Pavegen je moguće povezati na mobilne  uređaje, kao i na sisteme za održavanje zgrada i parkova.// Više u EKO KUĆI No27