Alumil Exl1

Tajne drevnog Egipta

ISTRAŽIVANJE TAJNI EGIPTA I NJEGOVIH FANTASTIČNIH SPOMENIKA OTVARA NOVA PITANJA O ISTORIJI OVE ZEMLJE, A ISTOVREMENO PRUŽA NOVA SAZNANJA O VREMENU U KOME SU STARI EGIPĆANI ŽIVELI I STVARALI.
Istorija arhitekture i kultura starih civilizacija prekrivene su velom tajni koje savremeni čovek pokušava da otkrije i razjasni. Egipat je jedna od civilizacija koje i danas bude interesovanje kako običnih turista, tako i naučnika u pokušaju da otkriju bar delić istine. Verovatno nema osobe koja se nije zapitala kako su ti drevni ljudi gradili tako velike građevine, kojim alatima su oblikovali i prenosili kamene blokove gigantskih dimenzija.
Ljudske civilizacije se već hiljadama godina, svaka na svoj način, hvataju u koštac sa idejom o besmrtnosti. Ona koja je to učinila na najveličanstveniji način je i jedna od najstarijih, upravo drevni Egipat. Egipćani su pre pet hiljada godina otkrili tajne zagrobnog života, a za sobom su ostavili bezbroj nerešenih zagonetki. Smatrali su da podizanjem piramida, kipova i hramova mogu svojim vladarima da ponude večni život. Danas nauka ruši bedeme piramida, tumači drevne mitove i pokušava da otkrije istine i tajne starog Egipta.

Da li su piramide drevni hi-tech?
Nadomak Kaira, glavnog grada Egipta, nalazi se jedno od sedam svetskih čuda antičkog sveta. To su piramide u Gizi, nastale u vremenu koje je obeležila vladavina četiri dinastije.
Izgrađeni oko 3000 godina pre Hristovog rođenja, ovi kameni giganti i dalje zbunjuju i zadivljuju arheologe koji pokušavaju da razumeju njihovo poreklo i svrhu. Na velikom platou, iz peska Gize i egipatske pustinje izronila su tri čuda graditeljstva, tri kraljevske grobnice sagrađene od 6 miliona kamenih blokova za samo 70 godina, koje i danas čuva Sfinga.

Hatšepsut – žena faraon
Hatšepsut je bila jedan od najznačajnijih i najtajanstvenijih vladara, a vladala je Egiptom ne kao kraljica, već kao faraon, jedina žena – faraon. Predrasude protiv žene na prestolu bile su toliko jake da su njeni naslednici pokušali da izbrišu svaki trag o njoj. Zapisi i spomenici su uništeni, grobnica oskrnavljena. Hatšepsut je na poklon dobila hram u Deir el Bahariju, koji je za nju podigao kraljevski arhitekta, njen ljubavnik. Ovaj hram predstavlja jedan od najlepših arhitektonskih objekata. Hijeroglifi na ogromnom zidu hrama nagriženi su zubom vremena i nečitljivi su. Otkriće njene izgubljene mumije pre par godina izgledalo je kao forenzička drama. Volela je tamjan, pa je i njena mumija mirisala na njega.

Početkom dvadesetog veka u Dolini kraljeva čuveni arheolog Hauard Karter pronašao je sarkofag koji pripada Hatšepsut, ali on je bio prazan. Naučnici nisu znali gde je njena mumija, i da li je ona zbog predrasuda zauvek izgubljena. Tajnu je otkrio Zahi Havas, vođa istraživačkog projekta egipatskih mumija. Mistična mumija više od sto godina ležala je na podu jedne od manje važnih grobnica u Dolini kraljeva. Krstarila je vremenom lišena i najobičnijeg kovčega, bez svite figurina karakterističnih za faraone.//Više u EKO KUĆI No27

Kuća-cvet u borovoj šumi

BOROVA ŠUMA SKRIVA KUĆU KOJA JE DELIMIČNO UKOPANA, TAKO DA SE NA PRVI POGLED NE PRIMEĆUJE I NE REMETI PRIRODNO OKRUŽENJE.
Kuća u Aroreiri koristi sve klimatske pogodnosti lokacije i borove šume koja je okružuje. Forma kuće potencira korišćenje sunčeve energije i adekvatno provetravanje. Portugalske arhitekte su oduvek bile poznate kao majstori za “skulpture za stanovanje”. Zahvaljujući izuzetnim imenima, kao što su Alvaro Siza i Eduardo Souto de Moura, koji su već decenijama među najboljim svetskim arhitektama, i mlađe generacije projektanata sada imaju priliku da se proslave i van Iberijskog poluostrva. Među novijim arhitektonskim biroima izdvaja se biro braće Franciska i Manuela Aires Mateus iz Lisabona, koji su već više puta pokazali svoje umeće prilikom projektovanja nesvakidašnjih porodičnih kuća. Najnoviji primer je kuća u Aroeiri, nedaleko od portugalske prestonice.
Investitori su dugo tražili odgovarajuće arhitekte za svoju kuću. Kada su prvi put došli u biro Aires Mateus, poneli su sa sobom CD sa svojom omiljenom Bahovom muzikom, i na taj način su uspostavili kontakt sa arhitektama. Tako se razvilo međusobno razumevanje, pa su brzo i lako usledili projekat i izgradnja kuće

Kuća je izvanredno izvedena na terenu pod nagibom, pokrivenom borovom šumom u blizini plaže. Borova šuma skriva kuću koja je delimično ukopana, tako da se na prvi pogled ne primećuje i ne remeti prirodno okruženje. Iz daljine se vide samo niski beli zidovi, a kako se posetilac približava, postepeno se pojavljuju blistavi beli krovovi, koji okružuju šestougaono dvorište. Arhitekte su projektovale poluatrijumsku kuću koja pokriva čitavu površinu parcele, pa tako i preuzima njen oblik. Iako je volumen kuće jasno definisan veličinom i oblikom parcele, kuća zbog svoje forme i prirodnog okruženja izgleda kao da je veoma slobodno postavljena u prostor borove šume, bez ikakvih ograničenja. Počevši od slobodne forme, prva oštra granica ove kuće je spoljna kontura objekta, dok su fasadni zidovi oko dvorišta “mekših” linija, koje se na nekim mestima prekidaju i time omogućavaju vezu enterijera i spoljnog prostora.

Postepeno otkrivanje kuće u šumi i iznenađenje posetilaca nisu ključni efekti koje su arhitekte želele da postignu. Nesvakidašnja forma kuće nastala je kao rezultat mnogo ozbiljnije analize okruženja i mogućnosti iskorišćenja svih njegovih prednosti. Od početka projektovanja postojao je jasan koncept: dinamično presecanje parcele i postavljanje prozora tako da se maksimalno iskoristi sunčeva svetlost. Zaštićeno intimno dvorište, postavljeno u središte parcele, odgovara očekivanjima klijenata, a zahvaljujući svom položaju, na najpovoljniji način prima sunčevo zračenje, koje se koristi za pasivno zagrevanje unutrašnjeg prostora. Dvorište se otvara prema jugu i dalje fluidno širi u kuću. Sve prostorije su orijentisane ka dvorištu, koje predstavlja centralno jezgro, a one se poput latica obavijaju oko njega. Zbog toga su projektanti ovaj objekat i nazvali “kuća cvet”. Ovakvim rasporedom prostora formira se posebna mikroklima u okviru samog objekta, koja boravak u kući i unutrašnjem dvorištu čini izuzetno prijatnim tokom čitave godine, nezavisno od godišnjeg doba.

Na prelazima iz spoljašnjeg u unutrašnji prostor formiraju se natkriveni delovi dvorišta, popločani drvetom. Ovi delovi centralnog dvorišta, iako su u nivou travnjaka, imaju funkciju terase i predstavljaju prijatno mesto za odmor, leti zasenčeno, a zimi “ušuškano” i zaštićeno od vremenskih nepogoda. Time se stvara dodatni međuprostor, koji još više ublažava granicu između otvorenog i zatvorenog prostora.
Unutrašnjost kuće je jedan fluidan, beo, gotovo potpuno kontinualan prostor, “presečen” samo trima trouglovima u koje su smeštena kupatila. Smenjivanje prostorija suptilno je nagovešteno hodnikom, koji se naknadno ponovo stapa sa sobama. Nekoliko neophodnih vrata postavljeno je tako da deluju nenametljivo i da budu takoreći neprimetna. // ekMilica Samardžić – Više u EKO KUĆI No03

Osunčano unutrašnje dvorište omogućava da i unutrašnji prostori budu dobro osvetljeni.

KNX PROTOKOL – EAE TECHNOLOGY

Ukratko o KNX protokolu
Kako bi unapredili svoje poslovanje, pre ravno 30 godina, vodeći proizvođači sistema za upravljanje u zgradama (ABB, Siemens, Schnieder, Cisco, itd), pratećih uređaja i svih aplikacija i opreme u vezi sa ovim sistemom, započeli su priču koja danas predstavlja osnovni standard u ovoj grani industrije – KNX standard. Firme koje se nalaze u KNX asocijaciji, a danas ih ima preko 400, složile su se da će usaglašavanje osnovnih načela i tehnoloških normi po kojima rade, potrošačima, investitorima, projektantima, i na kraju (ili početku) njima samima, doneti prednost u odnosu na vreme u kojem je svako radio po svom standardu.KNX je protokol oko kog su se saglasili najznačajniji svetski proizvođači iz ove oblasti . KNX zapravo predstavlja ono što je za računare IP. Postojala su i druga rešenja, poput korišćenja postojeće mreže za komunikaciju među uređajima, međutim, KNX je prihvaćen kao bolje rešenje jer korišćenje postojećih mrežnih instalacija može da stvori smetnje, a kada ugrađujete luksuzne uređaje ili one sisteme koji treba da vam naprave uštede, važno vam je da sistem radi besprekorno.S druge strane, daleko je lakša komunikacija sa tržištem kada klijent zna da postoji konkurencija i ne možete ga već na početku, ili nakon nekog vremena kada se sistem unapređuje ili proširuje, ucenjivati cenom zato što na vašem sistemu rade samo vaši uređaji.
Zato je danas, prilikom izrade specifikacije za projekat, ili čak i kod najmanje kupovine jednog elementa sistema, potpuno nevažno od kog proizvođača naručujete softver, prekidače, brave, motore za roletne, vrata, prozore, pa čak i ko je proizveo audio sistem, samo ako je proizvođač član KNX asocijacije.
U svojih skoro 30 godina postojanja, KNX sistem nije doživeo niti jedan prekid u kompatibilnosti, što znači da se najranije instalacije i dalje mogu proširiti najnovijim izdanjima proizvoda proizvođača.
Brojke o uspehu
– Milioni instaliranih proizvoda
– Hiljade KNX registrovanih i sertifikovanih proizvoda
– Više od 400 KNX članova (proizvođača)
– Više od 400 priznatih centara za obuku
– 15 međunarodnih test laboratorija
– Stotine hiljada realizovanih projekata
Upravo zbog značaja koji KNX standardizacija ima u savremenom životu, i sve značajnijim potrebama za energetskim uštedama, a u skladu sa rastućim potrebama za komforniji način života,  javila se ideja za osnivanjem jedne firme koja bi pratila sve te savremene tendencije koje donosi progres.
 

EAE TECHNOLOGY
EAE TECHNOLOGY je deo EAE grupacije, koja je osnovana 1973.godine i sa svojih 2.500 radnika širom sveta i više od 500 inženjera i experata iz svojih 6 fabrika i 3 razvojna centra proizvode plasira u više od 100 zemalja. EAE grupacija raspolaže sa preko 30 patenata, 300 brendova i preko 100 vrsta industrijskog dizajna. Svi proizvodi su dizajnirani, razvijeni, proizvedeni i testirani u našem sedištu u Istanbulu, Turskoj. EAE Technology proizvodi su kompatibilni sa međunarodnim standardima kao što su KNX, DALI, TCP/IP i WiFi
Proizvodi koje EAE TECHNOLOGY ima u ponudi su zasnovani na najnovijim tehnologijama, i rezultat su rada sopstvenog razvojnog centra. U svojoj ponudi imamo porizvode koji su iz oblasti Kontrole Osvetljenja, Pametnih kuća, Klimatizacije, Rešenja za pametne hotele, Kontrolu žaluzina, Senzora prisutnosti/pokreta/osvetljenja. Naša politika kvaliteta je usaglašena sa tehnološkim inovacijam i aktuelnim trendovima u dizajnu. Projektni tim u centru za razvoj je posvećen usaglašavanju novih proizvoda sa potrebama  tržišta. Pružamo podršku svim našim partnerima u oblasti projektovanja po specifičnim zahtevima značajnijih projekata.
U ponudi koju EAE TECHNOLOGY ima, ističemo:
KNX pametan hotel “Guest Room Management System (GRMS)” od EAE Technology je dizajnirano tako da ponudi viši nivo kvaliteta za svoje korisnike i goste i sistemu upravljanja hotelskim sadržajima u svim oblastima od sobe, i restorana, kongresnih sala, fitnes i spa sadržaja.

KNX SMART HOME sistemi koje EAE TECHNOLOGY ima u ponudi daju novu dimenziju komofora svojim pouzdanim, inteligentnim i jednostavnim za upotrebu uređajima namenjenim za jednostavno i svakom korisniku prilagođeni za kontrolu svetla, zavesa, termostata, interfona, alarma, kontrolU pristupa i još mnogo toga.

KNX poslovni i javni objekti koriste automatizaciju za poboljšanje kvaliteta uslova rada u kancelrijama povećanjem sigurnosti i udobnost, a istovremeno štedeći energiju u značajnoj meri.
Rešenja za kliničke centre: Sistem ne samo da pomaže poboljšanju upravljanju bolnicom, već i povećava efikasnost rada osoblja , pravi zanačajne uštede u troškovima funkcionisanja i značajno doprinosi stvaranju sigurne i efikasne zdravstvene zaštite.
Rešenja za trgovačke centre i lance prodavnica: Sistemi automatizacije zgrada ne primenjuju se samo u tržnim centrima već i u pojedinačnim prodavnicama. U ponudi imamo i rešenja čija je primena prilagođena i unificirana prema svakom pojedinačnom zahtevu lanaca prodavnica.
Rešenja za industriju i skladišta: imamo razvijena rešenja za energetski efikasan sistem kontrole osvetljenja i klimatizacije. rešenja koja nudimo su prilagodljiva specifičnim zahtevima koje korisnici u industriji i skladištu mogu imati.

 
VUEKO
VUEKO je osnovan 2009. godine sa ciljem da na tržište Srbije uvede KNX – EIB školovanje i obogati ponudu KNX – EIB opreme za automatizaciju objekata. Tokom proteklog perioda iz našeg Trening Centra je izašlo 100 KNX programera, koji su završili sertifikovani KNX trening i koji su registrovani u KNX asocijaciji. Mi vršimo veleprodaju elektro-opreme u KNX – EIB standardu kao i prodaju odgovarajućeg softvera renomiranih proizvođača koristeći za tu svrhu razvijen specijalizovan web shop kao i razgranatu mrežu KNX partnera
U cilju da na jednom mestu pružimo kompletnu ponudu za smart home sisteme, krajem prošle godine smo otpočeli saradnju sa jednim od vodećih proizvođača opreme za smart home sisteme: EAE TECHNOLOGY. Vueko je tako postao generalni zastupnik i distributer za EAE Technology za Srbiju i zemlje regiona.
VUEKO je povezivanjem sa renomiranim proizvođačem opreme obezbedio neophodnu podršku u daljem razvoju KNX standarda kod nas i u regionu.
Kataloškom prodajom kvalitetne knx opreme sa lagera, brzom, efikasnom i sigurnom isporukom stekli smo poverenje mnogih kupaca. Posedujemo logistički magacin KNX opreme u Srbiji i jedini isporučujemo robu u roku od 24h od dana uplate.
U proteklom periodu uložili smo mnogo vremena, ljubavi i rada trudeći se da obezbedimo što veći broj KNX partnera i KNX-opreme, da prikupimo što više informacija i podataka o KNX standardu i tehničkim karakteristikama i da saradnju organizujemo prema svetskim standardima kako bi KNX standard učinili dostupnijom i približili je Vama, ljubiteljima smart-home sistema.
Nudimo Vam sve na jednom mestu kao pouzdan i proveren partner.
 

VAVEI
VAVEI d.o.o. je osnovan 2009,  spajanjem strateških partnera koji poseduju dugogodišnje iskustvo iz oblasti automatike i razvoja softvera.
VAVEI nudi gotova softverska rešenja i podršku projektima iz oblasti KNX automatizacije i vizuelizacije. Specijalizovano znanje iz oblasti menadžmenta, internacionalnog KNX standarda, konstantno obrazovanje visoko stručnih kadrova, praćenje svetskog tržišta novih tehnologija i nihova upotreba, nam daje mogućnost da podržimo naše partnere u realizaciji njihovih projekata i ciljeva.

Tehnološka prednost, inovacije, pouzdanost i moderan dizajn vavei sistema koriste partneri širom sveta.
Kao internacionalna kompanija, nudimo pouzdan proizvod uz najbolju podršku. Vrhunski opremljen razvojni centar, motivisan tim u kombinaciji sa najnovijim tehnologijama za razvoj i mnogo inovacija, garantuje našim kupcima nove spektakularne proizvode iz oblasti automatizacije i vizuelizacije.

Priroda u kadru

PORODIČNA KUĆA NA LONG AJLENDU (NJUJORK, SAD), PROISTEKLA IZ RUKU NJUJORŠKOG ARHITEKTE POLA MASIJA, PLENI SMISLOM ZA DOBAR ŽIVOT I POZIVA SE NA SINTEZU TEKOVINA TRADICIONALNOG LOKALNOG GRADITELJSTVA KVEKERSKE ZAJEDNICE I JAPANSKE ARHITEKTURE VRTOVA.
Lokacija za ovaj porodični objekat odabrana je tako da se pomiri želja porodice za mirnim i zdravim životom van grada, ali i da se ona ne liši socijalnog, profesionalnog i kulturnog aspekta downtown-a. U kontekstu toga da investitori imaju troje dece, parcela je morala da bude blizu škole, pa su školu odabrali još pre početka perioda obrazovanja.
Istorijski kontekst lokacije (selo iz 18. veka sa potomcima Kvekerskog stanovništva) uzet je bespogovorno u obzir. Tako, fasada i krov obloženi su tradicionalnom kedrovom šindrom, koja ima živopisnu sivkastu patinu. Partije kuće ispod nivoa tla obložene su kamenom bluestone, koji je sečen u istim proporcijama kao šindra i sličnog je kolorita. No, teksture i količina sjaja ova dva materijala su potpuno različiti, pa je to stvorilo zanimljiv, duhovit i, istovremeno, dominantan likovni izraz eksterijera. Uopšte, suptilnost kao dizajnerski metod vidljiva je u svakom potezu – počev od koncepcije prostornog plana, preko odabira materijala, do kameleonskog uklapanja u krajolik. U srcu kompleksa smešten je najveći volumen – objekat namenjen za obedovanje, zabavu i porodično opuštanje.

Spavaće sobe su smeštene u drugoj strukturi, uključujući roditeljski apartman sa privatnim atrijumom, i dečije sobe na nivou iznad. Treći objekat uključuje apartman za goste i kancelarije, dok četvrti sadrži tehničke prostorije – garažu i podrum sa teretanom i igraonicom. U centru svake formacije nalazi se unutrašnje dvorište, koje obezbeđuje vezu sa prirodom, rastinjem, dnevnim svetlom i vazduhom i u najzabačenijim delovima prostora. Većina staklenih zidova koji ograđuju unutrašnja dvorišta su mobilni, tako da se njihovim otvaranjem ostvaruje direktna veza sa spoljašnjošću.

Materijali upotrebljeni na kući su jednostavni i brojčano ograničeni, ali plene zanatskom obradom i svojevrsnom retoričnošću. Bilo da su prirodnog, bilo industrijskog porekla, naglašen je njihov višeznačni karakter. Tako, hrastove daske korišćene su za oblaganje podova ali i tavanica, naglašavajući pravolinijsku geometriju svakog volumena. Dekorativne metalne trake, pričvršćene preko dasaka na tavanici nalik buradima za vino, potpuno menjaju osnovni ton hrastovine, te ona postaje nešto sasvim drugo.

ULOGA DVORIŠTA SE U OVOM PROJEKTU POSTAVLJA KAO KORIŠĆENJE ‘UREĐAJA’ KOJI UVODI SVETLOST I PRIRODU
U UNUTRAŠNJOST, REZULTIRAJUĆI TOPLIM I HUMANIM UNUTRAŠNJIM IZGLEDOM. OVAJ KONTEMPLATIVNI DOM OSMIŠLJEN JE PREVASHODNO ZA BEKSTVO IZ GRADA I ASFALTA, KAO POMOĆ RODITELJIMA DA SAVLADAJU PRAKTIČNE PROBLEME I STVORE POŽELJNO, ZDRAVO OKRUŽENJE ZA ODGOJ I VASPITANJE DECE.

Iste hrastove daske korišćene su i za pojedine komade mobilijara (pri čemu je naglašen sitan suptilan potez, pa oni postaju prave skulpture), ali i za klupe u dvorištu. Ovo interesantno istraživanje mogućnosti i potraga za više lica materijala, zapravo odražava, kao i sve drugo u poduhvatu, bežanje od standardnog, tipiziranog i serijalnog.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ -Više u EKO KUĆI No27

Unutar kuće odvija se dobar, kvalitetan život, oslobođen svakog viška, ali ne i luksuza, koji se ogleda u svekolikoj vezi sa prirodom.

Unutar kuće odvija se dobar, kvalitetan život, oslobođen svakog viška, ali ne i luksuza.

Prickerova nagrada Balkrišna Doši

OVOGODIŠNJI DOBITNIK PRICKEROVE NAGRADE, INDIJSKI ARHITEKTA BALKRIŠNA DOŠI, NASTAVIO JE NIZ LAUREATA IZ PRETHODNIH NEKOLIKO GODINA, KOJI SU GRADILI I GRADE U LOKALNOM KONTEKSTU, ZA LOKALNE ZAJEDNICE, A ČIJE DELO PREPOZNAJE ČITAV SVET. NJEGOV PROFESIONALNI PUT IZUZETNO JE ZANIMLJIV I TEKAO JE OD SNA DA ŽIVI I STVARA NA ZAPADU, DO POVRATKA U DOMOVINU I IZGRADNJE VELIKOG BROJA OBJEKATA ČIJU JE VREDNOST SVET PREPOZNAO I NAGRADIO NAJVIŠIM SVETSKIM ODLIČJEM ZA ARHITEKTURU.
POČECI I RAZVOJ
Odrastao u porodici proizvođača nameštaja, Balkrišna Doši je od malena bio upućen na umetnost, proporciju i dizajn. Arhitekturu je počeo da studira 1947.godine u tadašnjem Bombaju, na najstarijoj arhitektonskoj školi u Indiji. Sa snom da živi i radi na zapadu, ukrcava se na brod i odlazi u London, a zatim i u Pariz, gde počinje da radi kod velikog Korbizjea. Po povratku u Indiju pomaže Korbizjeu na projektima za Čandigar i Ahmedabad, i tako upoznaje još jednog velikog arhitektu – Luja Kana. Sa njim sarađuje na projektu za Indijski Institut za menadžment, koji će kasnije postati velika Došijeva inspiracija. Zahvalan svojim učiteljima, Doši se vraćao njihovoj arhitekturi kroz citiranje i evociranje putem svojih dela.

SAMOSTALNOST
Sa iskustvom saradnje sa velikanima arhitekture, Doši otvara sopstveni studio Vastushilpa i formira veliki tim sa kojim je isprojektovao i sagradio preko stotinu objekata. Iako pod uticajem zapadne arhitekture, Doši ne zaboravlja svoje lokalne izvore i inspiraciju – hramove, krcate ulice, miris drveta iz dedine radionice – i stvara svoj stil, koji je spojio odlike lokalne arhitekture sa zapadnjačkom težnjom ka trajanju.

Među brojnim projektima koje je izgradio, Doši izdvaja jedan koji je za njega poseban – Sangath, svoj arhitektonski studio u Ahmedabadu, sagrađen 1980.godine. Za ovaj objekat Doši kaže: ‘Sangath spaja slike i asocijacije na indijski životni stil. Ovaj kompleks sadrži uspomene na mesta koja sam posetio, evocira i povezuje davno zaboravljene epizode. Sangath je škola u kojoj se uči, zaboravlja i ponovo uči. Postao je svetilište kulture, umetnosti i održivosti u kome su spojeni i naglašeni istraživački rad, institucionalni karakter objekta i održivost.’

MISIJA
Doši je i osnivač Vantushilpa fondacije za studije i istraživanje životne sredine. Radio je i kao profesor na Arhitektonskom fakultetu u Ahmedabadu. Profesura je, osim projektantske prakse, Došiju omogućila da svoj talenat i uticaj prenese na generacije budućih arhitkata, što je misija svih velikih stvaralaca.

NAGRADA
U obrazloženju žirija povodom dodele Prickerove nagrade piše: “Dodeljujući nagradu ove godine, žiri prepoznaje njegovu izuzetnu arhitekturu reflektovanu u preko stotinu objekata koje je izgradio, njegovu posvećenost svojoj domovini i zajednicama za koje je gradio, njegov uticaj kao učitelja, i izvrstan primer koji je tokom svoje duge karijere davao i daje profesionalcima i studentima širom sveta.”// ek JELENA BLAGOJEVIĆ

Institut Indologije ima prepoznatljive detalje Korbizjeovog La Tureta i objekata u Čandigaru

EKOLOŠKO PITANJE OPSTANKA SVETA Pravi smisao i značenje ekologije

REČ ‘EKOLOGIJA’ FORMALNO JE NASTALA 1866. GODINE (KAO ÖKOLOGIE) U DELU NEMAČKOG NAUČNIKA (ZOOLOGA I ANATOMA) ERNSTA HEKELA POD NASLOVOM GENERELLE MORPHOLOGIE DER ORGANISMEN, ALI JE, USTVARI, ODUVEK POSTOJALA U SVOM NEDEFINISANOM, ALI I TE KAKO PRISUTNOM OBLIKU LJUDSKE BRIGE O SUDBINI SVEGA ŽIVOG NA ZEMLJI. PODSETIMO SE ‘POČETKA SVIH POČETAKA’ SVEGA EKOLOŠKOG, I U NJEGOVOM GRČKOM I U NJEGOVOM LATINSKOM TERMINOLOŠKOM OBLIKU.
NAŠ DOM
Retke su reči koje se toliko često i, rekao bih, olako koriste kao ‘ekologija’. Danas je toliko toga ‘ekološko’, da se polako gubi čvrsta granica ovog pojma i njegov dublji, originalni smisao. Pa se onda ‘ekologija’ i ‘ekološko’ upotrebljavaju i gde im jeste i gde im nije mesto, pa se najčešće promašuje željena meta i tragično gubi ona mogućnost dobrog korišćenja ove drevne, duboko smislene reči.
Ona je formalno nastala 1866. godine (kao Ökologie) u delu nemačkog naučnika (zoologa i anatoma) Ernsta Hekela pod naslovom Generelle Morphologie der Organismen, ali je, ustvari, oduvek postojala u svom nedefinisanom, ali i te kako prisutnom obliku ljudske brige o sudbini svega živog na zemlji. Podsetimo se ‘početka svih početaka’ svega ekološkog, i u njegovom grčkom i u njegovom latinskom terminološkom obliku.
Ovaj pojam doslovno znači ‘slovo o kući’, ‘slovesno izlaganje o domu’, pa su grčka οικολογία, икологија i latinska ecologia priča o ‘čitavom svetu shvaćenom kao dom’ – kao kuća. Jer je svet, ustvari, naša kuća, a mi smo, najjednostavnije rečeno, ukućani ove velike porodice čovečanstva, ali i svega na planeti i u vaseljeni.
Mi smo neodvojivi deo te velike celine. U sebi je nosimo, u mikrokosmosu našeg postojanja (kroz ličnost) odražava se čitav makrokosmos sveukupne tvorevine. Dakle, nismo stvoreni da brutalno i pljačkaški gospodarimo prirodom, već da domaćinski i blagodarno brinemo o njoj, kao čuvari i uživaoci njenih raskošnih plodova.
Mi tako praktično ponavljamo pozitivnu stvaralačku poziciju Tvorca, nebeskog domaćina, i nastavljamo Njegovo delovanje pre svega ljubavlju prema svemu živom, svoj tvari, prirodi i čitavom kosmosu, okrenutošću prema svetu kao našoj zajedničkoj kući i svesnim odbijanjem bežanja od sveta u nekakvu usamljenost takozvane ‘nirvane’. Jer je bekstvo od života i iz sveta uvek ‘antiekološko’, sasvim fatalno i potpuno neprirodno.

ZA ILI PROTIV ŽIVOTA
Ta pozitivna psihološka, duhovna i civilizacijska orijentacija čoveka prema prirodi, svetu i realnosti koju poznajemo je onaj jedino ispravni ‘ekološki stav’, kako nekada, tako i danas i u svakom od nastupajućih budućih vremena.
Na čudan način i nihilisti, i gnostici, i budisti, i platonistički mislioci svih boja i jezika svet doživljavaju kao doživotno mučilište ili kao bezvrednu iluziju – u oba slučaja jednako promašujući samo srce problema, a ono je u konkretnoj, aktivnoj ljubavi prema čitavom svetu: i životinjama, i ljudima, i biljkama, i prirodi, i nebeskim telima, doslovno svakom deliću univerzuma i kosmosa.
Oni koji sa gađenjem i prezrivo odbacuju sopstveno telo i sve čulno, pojavno, takvi (bez obzira u čije ime nastupaju) bezumno odbacuju i sve prirodno, neposredno nam dato i ponuđeno na slobodno korišćenje. Svi oni su nesumnjivo anti-ekološki orijentisani, sasvim nesposobni za saosećanje i ljubav, za bratski odnos prema onom što nas susreće u životu i za sinovljevski odnos prema svemu što smo već rođenjem nasledili i dobili besplatno, na poklon.
A na drugoj strani, svi oni koji se osećaju u prirodi ušuškano kao u svom toplom gnezdu, idealnom zavičaju i istinskom mestu pripadnosti, bez obzira na konfesionalno opredeljenje i sve druge ideološke odrednice, ekološki su pozitivno orijentisani saputnici svih autentičnih privrženika i dokazano odanih čuvara prirode. Oni čitav svet vide i osećaju kao svoj dom, našu veliku kuću i ognjište koje se mora braniti i na svaki način zastupati.

ODGOVORNOST SVAKOGA OD NAS
Preko ideje ‘kuće’ povezani smo, organski, sa njoj najbližim pojmom ‘porodice’ i dalje od toga, preko bliže i dalje okoline pa do poslednjeg atoma u vaseljeni. I samo tako možemo da osetimo odgovornost za sudbinu sveta i svest o tome da stvarnu utehu ne možemo više naći ni kod naših najbližih ličnih prijatelja, već samo kod onih što su, svojom verom i produhovljenošću, preobraženi i svrstani u dobrovoljne zastupnike odbrane naše okrugle, večno rotirajuće zelene kuće (čitaj: planete).
Mi sve do smrti nemamo drugi svet osim onog u kome svakodnevno živimo, sa kojim radimo i družimo se, jedemo i odmaramo se, snevamo i mislimo.
I samo je ugroženost ovozemaljskog ‘ekosistema’ u punom smislu reči – globalni problem, jedini koji se zaista tiče svih ljudskih bića bez razlike i koji zahteva od nas punu koncentraciju već u samom pristupu blizanački, neraskidivo povezanim uzrocima i posledicama.
A takozvano ‘potrošačko društvo’, preko brutalne eksploatacije svih prirodnih resursa (ne samo ljudi, već i svega onoga čime su okruženi tamo gde žive) donosi smrtonosno sebičan stav i sve moguće štetne materije u otrovnim oblacima i pravim epidemijama prljavštine i nesreće.
Narušava se zlatna proporcija između proizvodnje i potrošnje i sve se onda pretvara u lakomisleno kupovanje namirnica u nezaustavljivoj, neutoljivo gladnoj ‘potrošačkoj korpi’.
Podrivaju se prirodni potencijali u svetu, a konkretna proizvodnja i postojeća potrošnja postaju deo kvarenja večne ravnoteže i pohlepno iscrpljivanje našeg prirodnog okruženja kao osnovne podloge postojanja čovečanstva. Kao da i priroda i čovek zajedno i uzajamno nestaju, ne odbranivši ni sistem vrednosti, ni smisao života, baš kao ni čiste vode i zdrave šume naše planetarne otadžbine.
Pred našim očima se okeanski razlivaju ti zlobnjikavi, civilizacijski talasi koji ne prilaze na stvaralački (već na razoran) način samoj ideji ljudskog postojanja, a svako od nas dobija samo svoj privremeni, ‘maskirni’ (nacionalni, plemenski i zavičajni) nadimak umesto punog (svečovečanskog, vaseljenskog) imena.
Duboko je povezan ovaj antiekološki sa antihumanističkim i neljudskim impulsom, baš kao što su se privredni, medijski i društveno-politički sistem udružili u zajedničkoj borbi protiv sopstvenog porekla i jedinog postojećeg mesta opstanka.
Sečemo granu na kojoj sedimo, sa milion lažnih opravdanja i licemernih objašnjenja zašto to radimo (ne samo sebi, već i svom potomstvu). Nikakav privremeni (potrošivi, krhki, sebični) profit ne može da opravda trajni gubitak jedinog imanja koje samo od sebe samih možemo oteti i proćerdati ga, i to zauvek, nepovratno i neispravljivo.
O tome govore, istovremeno i jednako zabrinuto, najozbiljniji i najodgovorniji filosofi, teolozi, sociolozi, biolozi, politikolozi, umetnici i državnici naše epohe. Jer šta vrede sve druge borbe, ako u međuvremenu izgubimo tačku oslonca, jedinu čovekovu adresu u vremenu i prostoru. U tom slučaju ćemo svi podjednako biti gubitnici, saučesnici u sopstvenom nestanku iz istorije i u nestanku smisla čitave ljudske avanture na zemlji.
Zbog toga sam i napisao ove zabrinute, analitički postavljene retke, nastale na marginama izvanrednog predavanja dr Irineja Bulovića, episkopa bačkog Srpske Pravoslavne Crkve, održanog decembra ove (2017) godine u zgradi Platoneuma (u organizaciji novosadskog ogranku SANU).

Priroda u kadru

PORODIČNA KUĆA NA LONG AJLENDU (NJUJORK, SAD), PROISTEKLA IZ RUKU NJUJORŠKOG ARHITEKTE POLA MASIJA, PLENI SMISLOM ZA DOBAR ŽIVOT I POZIVA SE NA SINTEZU TEKOVINA TRADICIONALNOG LOKALNOG GRADITELJSTVA KVEKERSKE ZAJEDNICE I JAPANSKE ARHITEKTURE VRTOVA.
Lokacija za ovaj porodični objekat odabrana je tako da se pomiri želja porodice za mirnim i zdravim životom van grada, ali i da se ona ne liši socijalnog, profesionalnog i kulturnog aspekta downtown-a. U kontekstu toga da investitori imaju troje dece, parcela je morala da bude blizu škole, pa su školu odabrali još pre početka perioda obrazovanja.
Istorijski kontekst lokacije (selo iz 18. veka sa potomcima Kvekerskog stanovništva) uzet je bespogovorno u obzir. Tako, fasada i krov obloženi su tradicionalnom kedrovom šindrom, koja ima živopisnu sivkastu patinu. Partije kuće ispod nivoa tla obložene su kamenom bluestone, koji je sečen u istim proporcijama kao šindra i sličnog je kolorita. No, teksture i količina sjaja ova dva materijala su potpuno različiti, pa je to stvorilo zanimljiv, duhovit i, istovremeno, dominantan likovni izraz eksterijera. Uopšte, suptilnost kao dizajnerski metod vidljiva je u svakom potezu – počev od koncepcije prostornog plana, preko odabira materijala, do kameleonskog uklapanja u krajolik.

U srcu kompleksa smešten je najveći volumen– objekat namenjen za obedovanje, zabavu porodično opuštanje. Spavaće sobe susmeštene u drugoj strukturi, uključujući roditeljski apartman sa privatnim atrijumom, i dečije sobe na nivou iznad.Treći objekat uključuje apartman za goste ikancelarije, dok četvrti sadrži tehničke prostorije – garažu i podrum sa teretanom i igraonicom. U centru svake formacije nalazi se unutrašnje dvorište, koje obezbeđuje vezu sa prirodom, rastinjem, dnevnim svetlom i vazduhom i u najzabačenijim delovima prostora. Većina staklenih zidova koji ograđuju unutrašnja dvorišta su mobilni, tako da se njihovim otvaranjem ostvaruje direktna veza sa spoljašnjošću.

Slično japanskim vrtovima i paviljonima, unutrašnji i spoljašnji prostori se prožimaju, enterijer svakog objekta flankiran je spoljašnjošću sa dve strane, vizure su često uokvirene poput kadrova iz prirode i sačinjene od multipliciranih slika nalik animiranom filmu. Ideja o paviljonskoj arhitekturi vidljiva je u još  nekoliko stanovišta – podudaranju kote poda prizemlja i tla, stvaranju kontemplativnog mesta u podzemnim etažama i atrijumima, toplim vezama između objekata i sl.

ULOGA DVORIŠTA SE U OVOM PROJEKTU POSTAVLJA KAO KORIŠĆENJE ‘UREĐAJA’ KOJI UVODI SVETLOST I PRIRODU U UNUTRAŠNJOST, REZULTIRAJUĆI TOPLIM I HUMANIM UNUTRAŠNJIM IZGLEDOM.

Svojom iskrenošću, neposrednošću, jednostavnošću, vezom sa ambijentalnim korenima, ova porodična kuća nije vezana za vreme svog nastanka, niti za aktuelne graditeljske trendove. Njena kompozicija je, čini se, spontana i stihijska, ali iza tog utiska koji su arhitekti svesno želeli da postignu, krije se ritmički ustrojena kompozicija u kojoj je sve odrađeno sa najvećom pažnjom, pa čak i kretanje sunca i pad senki. Unutar nje odvija se dobar, kvalitetan život, oslobođen svakog viška, ali ne i luksuza. A luksuz… on se ogleda u svekolikoj vezi sa prirodom, ali i u samopouzdanom, krupnom potezu kojim je vajan enterijer.// ekMARE JANAKOVA GRUJUĆ- Više u EKO KUĆI No27

Enterijer u elevaciji (drvene daske sa metalnim trakama) deluje kao uređaj za organizovanje rasvete i audio-vizuelne opreme širom kuće.

Unutar kuće odvija se dobar, kvalitetan život, oslobođen svakog viška, ali ne i luksuza.

Fasada i krov obloženi su tradicionalnom kedrovom šindrom, koja ima živopisnu sivkastu patinu.

Reč urednika

JEDNOSTAVNOM MATEMATIKOM DOLAZI SE DO ZASTRAŠUJUĆEG ZALJUČKA DA UKOLIKO HITNO NE DOĐE DO KVALITATIVNOG SKOKA U REŠAVANJU KLIMATSKIH PROMENA, SNABDEVANJU PIJAĆOM VODOM I PROIZVODNJI HRANE, 2050. GODINE ĆE BITI POTREBNE DVE I PO PLANETE ZEMLJE DA BI SE PODMIRILE POTREBE UKUPNOG SVETSKOG STANOVNIŠTVA

U Rio de Žaneiru je od 20. do 22. juna održana Konferencija Ujedinjenih Nacija o održivom razvoju, takozvani Samit Rio+20. Prvi Samit je održan u istom gradu 1992. godine, a direktna posledica ovog Samita bili su sastanci u Kjotu 1997, u Johanesburgu 2002, i na Baliju 2007. Preteča svega bio je Prvi svetski Samit održan u Stokholmu 1972. godine.
Rio+20 okupio je 193 nacije učesnice, sa predstavnicima ranga između predsednika država i šefova vlada, kojih je ove godine bilo 86, do članova različitih agencija, udruženja i grupa angažovanih i zainteresovanih za problematiku. Zajedno sa bankarima, poslovnim ljudima, gradonačelnicima, naučnicima i izveštačima činili su ogromno telo od oko 40.000 učesnika.
Konferenciju je otvorio Generalni sekretar UN Ban Ki Mun, govorom koji je bio daleko od optimističnog i obilovao je definicijama koje su svima jasno stavile do znanja da su rezultati ispod očekivanih i prilično zabrinjavajući. Upozorio je, između ostalog, da ’priroda ne čeka’, da ’priroda ne pregovara sa ljudskim bićima’ i izrazio nadu da će nam ’priroda dati još jednu šansu’. Na otvaranju je prikazan i trominutni dokumentarni film ’Stanje naše planete – dobro došli u antropocen’, koji prikazuje put kroz promene u čovekovoj okolini od Industrijske revolucije do danas. Pojam ‘antropocen’ uveo je Nobelovac, hemičar Pol Krucen 2002.godine, vođen tvrdnjom da je čovek toliko dramatično uticao na životnu sredinu i da je toliko nepovratno menja, da se otvara prostor za zvanično proglašenje nove ere u razvoju planete Zemlje.
Sumiranje rezultata postignutih između dva Samita dovelo je do formiranja nacrta zvaničnog dokumenta, izveštaja pod naslovom ‘Budućnost kakvu želimo’. Izveštaj obiluje uznemiravajućim brojkama i opominjućim činjenicama. Sve upućuje na nesklad između rastućeg broja stanovnika, 77 miliona godišnje, i opadajućeg kapaciteta svetskih resursa. Jednostavnom matematikom dolazi se do zastračujućeg zaljučka da ukoliko hitno ne dođe do kvalitativnog skoka u rešavanju klimatskih promena, snabdevanju pijaćom vodom i proizvodnji hrane, 2050. godine će biti potrebne dve i po planete Zemlje da bi se podmirile potrebe ukupnog svetskog stanovništva.
Pojmovi zelene ekologije i održivog razvoja su bili dominantni za vreme diskusija na Samitu, a i u završnim dokumentima. Oko njihovih definicija su se lomila koplja, između sektora koji zagovaraju biznis sa jedne i civilno društvo sa druge strane, odnosno o fundamentalnom izboru između dva nespojiva ili možda ipak spojiva puta u ljudsku budućnost: Put novca i Put života. Biznismeni poručuju: samo dajte prilike da se zaštitom prirode zaradi i mi ćemo ih iskoristiti! Sa druge strane društveni pokreti proglašavaju “zelenu ekonomiju” praznom parolom, a predsednik Bolivije Evo Morales ocenjuje: “Zeleni kapitalizam pretvara svako drvo, svaku biljku, svaku kap vode i svako ljudsko biće u robu široke potrošnje”.
Završne deklaracije ipak daju “zeleno svetlo” ekološkom optimizmu , zelenom i održivom rastu, koji podstiče razvoj, stvara radna mesta, obezbeđuje ekomoski rast i smanjuje siromaštvo.
Svetlu tačku u celokupnoj problematici predstavlja podatak da su solarni paneli iznikli širom sveta tokom međusamitskih dvadeset godina najvidljiviji primer zelene ekonomije na delu. Solaristi su pokazali da tamo gde ima volje ima i načina. Ostaje nam da se nadamo da će svest o neophodnosti promena podstaći volju i u ostalim granama delatnosti gde je “održivost” ključna reč, i da će manifestacije te volje uskoro biti vidljive širom naše još uvek prelepe, iako bolešljive planete.

Zeleno kao luksuz

NA BRDU IZNAD PERUANSKE METROPOLE, DALEKO OD GRADSKE VREVE, SAGRAĐENA JE NEOBIČNA EKOLOŠKA PORODIČNA KUĆA. NAZIV PAČAMANKA DOBILA JE PO DREVNOM PERUANSKOM NAČINU PRIPREME HRANE KUVANJEM ’ISPOD ZEMLJE’ UZ UPOTREBU KAMENJA I ZEMLJANOG LONCA (U JEZIKU PLEMENA KEČUA ’PAČA’ JE ZEMLJA, A ’MANKA’ – LONAC). TAKO SU STAROSEDEOCI JUŽNOAMERIČKOG KONTINENTA IZRAŽAVALI ZAHVALNOST I UKAZIVALI POŠTOVANJE MAJCI ZEMLJI, UŽIVAJUĆI U NJENIM SVEKOLIKIM DAROVIMA.
Investitori, sredovečni bračni par vezan uz to i poslovno – profesijom kuvara, želeo je da se dizajnira kuća koja bi zadovoljila potrebe njih i njihovih ćerki. Odabrali su lokaciju na zaravni brda iznad velegrada Lime, koje pripada obroncima Anda. Sa njega se pruža impozantan pogled na grad i Tihi okean. Jedini zahtev koji su postavili klijenti bio je da objekat bude najupečatljiviji u okolini, i da se ta upečatljivost postigne opštim konceptom luksuza, a ne samo građevinskim materijalom. No, šta je u Limi luksuz? S obzirom na to da grad oskudeva u atmosferskim padavinama, kiše ima manje od 8mm/m2  godišnje, sliku pejzaža određuju proređena vegetacija i brdske goleti.

Zeleno se u ovom regionu može videti tek visoko u Andima, stotinak kilometara južnije. Nedostatak žbunja i drveća poslužio je kao inicijalni motiv, tako da je projekat započet stvaranjem ne samog objekta, već bujnog zelenog pejzaža. Prioritet je dat prirodi upravo zato što zgrade imaju tendenciju da stare i gube na lepoti tokom vremena, dok vegetacija buja i vremenom postaje sve lepša i raskošnija. Prvi korak u izvedbi projekta bio je da se na parceli stvori novi tektonski svet. Kreirani su brdo, dolina, visoravan, litica, pećina, uvala, podupirač. Svakom od ovih elemenata dodeljena je njemu svojstvena vegetacija, zavisno od visine na kojoj se nalazi – drveće, trava, povrće, viseće bilje, kserofite biljke, hidrofite biljke. Tek kada je novi pejzaž bio definisan, izvođači su se pozabavili i elementima stambenog programa: spavaonicama, kupatilima, kuhinjom, trpezarijom, dnevnim boravkom, kućnom kancelarijom, garažom. Pažljivim uparivanjem spacijalnih i vizuelnih kvaliteta odgovoreno je na funkcionalne zahteve prostora i stvoren je jedinstven mikro-svet, nezavistan od prirodnih uslova i ograničenja lokacije.

Kuća pokazuje i bogatu raznolikost završnih slojeva i tekstura. U obradi su prisutni različita sečenja lokalnog kamena, mnogobrojne vrste recikliranog drveta, živopisni betonski otisci i sl. Građeno tkivo u celini ima ulogu da analizira i ilustruje geološko-tektonske odlike lokaliteta. Kuća je i formom i duhom u Naturi, sa čvrstim funkcionalno-estetskim uporištem u njoj, duhovito smeštena unutar zemlje, a ne iznad nje. Koncept davanja prednosti nadogradnji i rekonstrukciji prirode u odnosu na građenje objekta, govori o saglasju autora i investitora po pitanju misije i zadataka arhitekture.

KADA SE NATURA ODABERE KAO KONCEPT I MOTO ŽIVOTA, ONDA TRAGANJE ZA NJENIM SJAJEM, ZA PUNOM VELIČINOM I LEPOTOM IMA SMISAO ZADATKA POISTOVEĆENOG SA MISIJOM ARHITEKTURE. AKO NA ODABRANOM MESTU ZA ŽIVOT NEMA UZORNE PRIRODE, IMPERATIV NJENE NADOGRADNJE I REKONSTRUKCIJE POSTAJE VAŽNIJI I OD SAMOG OBJEKTA.

Definiciju ekološkog upotpunjuju i zeleni zemljano-travnati krov, prirodna klimatizacija, kao i upotreba prirodnih, obnovljivih i recikliranih materijala lokalnog porekla. Opšti izraz kuće jeste snažna asocijacija na botaničku baštu. Bilje je svuda – unutra, spolja, između, izloženo pogledima kao što bi to u doba baroka bile skulpture u dvorištu. Povezano je sa ritmom života u kući i hodom sunca, čime se motiviše i determiniše kretanje i raspoloženje stanara.// ekMare Janakova Grujić- Više u EKO KUĆI No27

Objekat je ukopan u brdo tako da mu sse sa jedne strane prilazi ulazeći u zemljinu utrobu, a sa druge se susreće sa širokim pogledom na grad, okean i nebo.

Dodir sa prirodom prisutan je u svakom trenutku i na svakomtrenutku i na svakom mestu.

Zeleno kao luksuz

NA BRDU IZNAD PERUANSKE METROPOLE, DALEKO OD GRADSKE VREVE, SAGRAĐENA JE NEOBIČNA EKOLOŠKA PORODIČNA KUĆA. NAZIV PAČAMANKA DOBILA JE PO DREVNOM PERUANSKOM NAČINU PRIPREME HRANE KUVANJEM ’ISPOD ZEMLJE’ UZ UPOTREBU KAMENJA I ZEMLJANOG LONCA (U JEZIKU PLEMENA KEČUA ’PAČA’ JE ZEMLJA, A ’MANKA’ – LONAC). TAKO SU STAROSEDEOCI JUŽNOAMERIČKOG KONTINENTA IZRAŽAVALI ZAHVALNOST I UKAZIVALI POŠTOVANJE MAJCI ZEMLJI, UŽIVAJUĆI U NJENIM SVEKOLIKIM DAROVIMA.
Investitori, sredovečni bračni par vezan uz to i poslovno – profesijom kuvara, želeo je da se dizajnira kuća koja bi zadovoljila potrebe njih i njihovih ćerki. Odabrali su lokaciju na zaravni brda iznad velegrada Lime, koje pripada obroncima Anda. Sa njega se pruža impozantan pogled na grad i Tihi okean. Jedini zahtev koji su postavili klijenti bio je da objekat bude najupečatljiviji u okolini, i da se ta upečatljivost postigne opštim konceptom luksuza, a ne samo građevinskim materijalom. No, šta je u Limi luksuz? S obzirom na to da grad oskudeva u atmosferskim padavinama, kiše ima manje od 8mm/m2 godišnje, sliku pejzaža određuju proređena vegetacija i brdske goleti. Zeleno se u ovom regionu može videti tek visoko u Andima, stotinak kilometara južnije.

Nedostatak žbunja i drveća poslužio je kao inicijalni motiv, tako da je projekat započet stvaranjem ne samog objekta, već bujnog zelenog pejzaža. Prioritet je dat prirodi upravo zato što zgrade imaju tendenciju da stare i gube na lepoti tokom vremena, dok vegetacija buja i vremenom postaje sve lepša i raskošnija.
Prvi korak u izvedbi projekta bio je da se na parceli stvori novi tektonski svet. Kreirani su brdo, dolina, visoravan, litica, pećina, uvala, podupirač. Svakom od ovih elemenata dodeljena je njemu svojstvena vegetacija, zavisno od visine na kojoj se nalazi – drveće, trava, povrće, viseće bilje, kserofite biljke, hidrofite biljke.

Tek kada je novi pejzaž bio definisan, izvođači su se pozabavili i elementima stambenog programa: spavaonicama, kupatilima, kuhinjom, trpezarijom, dnevnim boravkom, kućnom kancelarijom, garažom. Pažljivim uparivanjem spacijalnih i vizuelnih kvaliteta odgovoreno je na funkcionalne zahteve prostora i stvoren je jedinstven mikro-svet, nezavistan od prirodnih uslova i ograničenja lokacije.

KADA SE NATURA ODABERE KAO KONCEPT I MOTO ŽIVOTA, ONDA TRAGANJE ZA NJENIM SJAJEM, ZA PUNOM VELIČINOM I LEPOTOM IMA SMISAO ZADATKA POISTOVEĆENOG SA MISIJOM ARHITEKTURE. AKO NA ODABRANOM MESTU ZA ŽIVOT NEMA UZORNE PRIRODE, IMPERATIV NJENE NADOGRADNJE I REKONSTRUKCIJE POSTAJE VAŽNIJI I OD SAMOG OBJEKTA.

U projektantskom procesu kuća je lišena klasične hijerarhijske strukture. Ona ima višestruke ulaze, nivoe i pravce kretanja. Konstantna isprepletenost enterijera i eksterijera moguća je zahvaljujući blagoj klimi – u Limi nikada nije hladnije od 14ºC ni toplije od 28ºC. Kuća pokazuje i bogatu raznolikost završnih slojeva i tekstura. U obradi su prisutni različita sečenja lokalnog kamena, mnogobrojne vrste recikliranog drveta, živopisni betonski otisci i sl. Građeno tkivo u celini ima ulogu da analizira i ilustruje geološko-tektonske odlike lokaliteta.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ
– Više u EKO KUĆI No27

Dodir sa prirodom prisutan je u svakom trenutku i na svakomtrenutku i na svakom mestu.

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Igra oblika na suncu

KAKO JEDNOSTAVNO ARHITEKTONSKO REŠENJE MOŽE DA ODGOVORI NA ZAHTEVE ŠTEDNJE ENERGIJE I UVEK PRISUTNE ŽELJE ZA STVARANJEM NOVIH ARHITEKTONSKIH VREDNOSTI, POKAZALI SU ARHITEKTI IZ STUDIJA OHLAB – PALOMA HERNAIZ I JAIME OLIVER OVIM OBJEKTOM SMEŠTENIM NA SUNČANOJ MAJORCI. SAMO NAIZGLED JEDNOSTAVNA KUĆA REZULTAT JE PAŽLJIVE OBRADE SVAKOG DETALJA, A GLAVNU ULOGU U NJENOM OBLIKOVNOM SCENARIJU IMALO JE – SUNCE.
Čuvena Korbizjeova definicija arhitekture kao igre oblika na suncu u najboljem smislu se prepoznaje u objektu koji vam predstavljamo, čije strukturalne forme na jednostavan način u igri oblika i senki potvrđuju njen smisao. Funkcionalno ga čine četiri nepravilna kubusa razigrane forme, u kojima su smešteni uobičajeni elementi jednog domaćinstva – dnevni boravak sa trpezarijom, kuhinja, spavaća soba i gostinske sobe. Oni su svi povezani, ali su i međusobno nezavisni. Svaki kubus je na kameno tlo postavljen sa drugačijom orijentacijom, prilagođenom nameni i količini neophodne svetlosti u skladu sa namenom.

Dnevni boravak je orijentisan ka jugoistoku, ka moru i vrtu, dok sa terase iznad njega pogled puca ka pučini. Kuhinja je južno orijentisana i gleda na povrtnjak, a spavaće sobe okrenute su ka istoku, ka vrtu i zamku Bellver. Veliki prozori koji uramljuju vizure ka okruženju, zajedno sa prozorima na suprotnim zidovima obezbeđuju stalno strujanje vazduha. Prozori na južnim fasadama uvučeni su u odnosu na ravan fasada dovoljno da na njih i u unutrašnji prostor pada senka kao zaštita od direktne sunčeve svetlosti tokom leta. Nasuprot tome, tokom zime obezbeđuju dovoljno svetlosti koju daje nisko zimsko sunce.
Osim orijentacijom i planiranjem otvora, pasivnu štednju energije kuća obezbeđuje i adekvatnom termoizolacijom, koja je u ovom slučaju debljine 15cm. Tako je sprečeno letnje pregrevanje, a omogućeno zadržavanje toplote u kući tokom zime. Ovakav sistem pasivne štednje omogućio je da potrebe za grejanjem tokom zime budu samo 11 Kw/m2 godišnje, dok je u regiji uobičajena potrošnja od 85 do 100 Kw/m2 godišnje. Minimum toplote koju je potrebno dodatno obezbediti dobija se od sistema podnog grejanja smeštenog samo po obimu prostorija.

Razmenjivanjem toplote obezbeđuje se prečišćavanje vazduha unutar kuće bez imalo potrošnje energije, a vodena para iz tuš kabina i ona nastala prilikom kuvanja pretvaraju se u toplotnu energiju. S obzirom da kuća nije povezana sa centralnom vodovodnom infrastrukturom zbog udaljene lokacije, problemu snabdevanja vodom za ukupne potrebe kuće pristupilo se sa velikom pažnjom. Snabdevanje vodom rešeno je vrlo jednostavno: zakošene krovne ravni služe za prikupljanje kišnice u dva rezervoara smeštena ispod kuće – jedan od 8 m3 u kome se sakuplja voda za sanitarnu potrošnju i koji je obezbeđen sistemom za prečišćavanje, i drugi od 40 m3 u kome se sakuplja voda za irigaciju. Zahvaljujući ovim rezervoarima, kuća je u potpunosti nezavisna kada je snabdevanje vodom u pitanju. Potrebe za toplom vodom rešene su solarnim kolektorima smeštenim na krovu objekta.

ENTERIJER PRATI MINIMALISTIČKI ARHITEKTONSKI CREDO AUTORA. ON JE JEDNOSTAVAN I OSLIKAVA OBLIKOVNE I LIKOVNE VREDNOSTI VERNAKULARNE ARHITEKTURE. TU SU DRVO, APSOLUTNA DOMINACIJA BELE BOJE, STARINSKI, VEROVATNO NASLEĐENI KOMADI NAMEŠTAJA, I NARAVNO NEZAOBILAZNE KERAMIČKE PLOČICE – ELEMENT KOJI POSEDUJE I FUNKCIONALNU I ESTETSKU VREDNOST, A KOJI ODAJE VERNOST ŠPANACA OVOM VEROVATNO NAJPOZNATIJEM TRADICIONALNOM PROIZVODU.

Energetski bilans je pokazao da je već tokom prve zime kuća opravdala sve zahteve po pitanju štednje energije. Spoljašnja temperatura bila je od 5 do 15 stepeni Celzijusovih, a unutrašnja je varirala od 21 do 24 stepena, što znači da nikakvo dodatno zagrevanje nije bilo neophodno. Za objekat može da se kaže da je u energetskom smislu, za potrebe grejanja kao i ukupno korišćenje vode, 100% samoodrživ.// ekJELENA BLAGOJEVIĆ- Više u EKO KUĆI No27

Veliki fasadni otvori brišu granicu izmeđ unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora i spajaju arhitekturu sa prirodom.

Život na ivici… grada

PITANJE NA KOJE VEĆINA POSLOVNIH LJUDI TRAŽI ODGOVOR JE: KAKO NAĆI MIR U BEKSTVU IZ CENTRA GRADA, A OSTATI BLIZU POSLA I SVAKODNEVNIH OBAVEZA? ODGOVOR KOJI SE NAMEĆE JE: PRONAĆI MESTO KOJE SPAJA URBANI ŽIVOT I PRIRODU, A TO JE UPRAVO SAMA IVICA GRADA, GDE URBANI ELEMENTI NESTAJU I PRELAZE U ZELENA POLJA I ČISTU PRIRODU. NA JEDNOM OVAKVOM MESTU, NA IVICI GRADA ZOTERMAR U HOLANDIJI, KREIRAN JE NOVI ARHITEKTONSKI PRAVAC TRADICIONALNE PORODIČNE KUĆE.
Arhitekta Arjen Riz je na zahtev investitora kreirao porodičnu kuću koja odgovora potrebama poslovnog čoveka željnog prirode i odmora. Poštujući tradiciju koja je na ovim prostorima vekovima oblikovala arhitekturu, iz zahteva je proizašao moderan dizajn kuće koja pozajmljuje od svojih predaka i uspostavlja ujedinjenje između tradicionalnog i modernog pristupa projektovanju.
Zaboravljena tradicionalna arhitektura na ovim prostorima koristila je jednostavne i čiste forme za oblikovanje arhitekture i životnog prostora, a osnovni materijali gradnje bili su završni slojevi slame za krovove i zidove čija je noseća konstrukcija od kamena, a spojni elementi i malteri od gline. Dakle, sve što se moglo naći u prirodi primenjeno je na jednom mestu i stvoren je novi pravac – tradicionalna arhitektura moderne porodične kuće.

Primenjujući principe stare gradnje, ali uz prožimanje savremenih elemenata, nastala je čista forma koja interpretira jednostavnost, izdržljivost i ekspresiju implementiranu u jednom kubičnom obliku. Čista i jednostavna prizmatična forma krova sa bazom u kvadru, odignuta je od zemlje i postavljena na belo obojenu bazu od kamena. Ovaj detalj se dalje nastavlja sa horizontalne u vertikalnu projekciju, formirajući u istoj masi nadstrešnice sa obe bočne strane objekta. Na ovaj način se fina, ali u isto vreme i gruba tekstura slame kojom su obloženi zidovi i krov, suprotstavlja, ali i kombinuje sa glatkom, belom površinom baze kubusa, koji prožima primarnu formu i stvara kontrast, formirajući vrlo modernu i u isto vreme tradicionalnu kuću.// ek JELENA ALEKSIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Igra oblaka na suncu

KAKO JEDNOSTAVNO ARHITEKTONSKO REŠENJE MOŽE DA ODGOVORI NA ZAHTEVE ŠTEDNJE ENERGIJE I UVEK PRISUTNE ŽELJE ZA STVARANJEM NOVIH ARHITEKTONSKIH VREDNOSTI, POKAZALI SU ARHITEKTI IZ STUDIJA OHLAB – PALOMA HERNAIZ I JAIME OLIVER OVIM OBJEKTOM SMEŠTENIM NA SUNČANOJ MAJORCI. SAMO NAIZGLED JEDNOSTAVNA KUĆA REZULTAT JE PAŽLJIVE OBRADE SVAKOG DETALJA, A GLAVNU ULOGU U NJENOM OBLIKOVNOM SCENARIJU IMALO JE – SUNCE
Čuvena Korbizjeova definicija arhitekture kao igre oblika na suncu u najboljem smislu se prepoznaje u objektu koji vam predstavljamo, čije strukturalne forme na jednostavan način u igri oblika i senki potvrđuju njen smisao. Funkcionalno ga čine četiri nepravilna kubusa razigrane forme, u kojima su smešteni uobičajeni elementi jednog domaćinstva – dnevni boravak sa trpezarijom, kuhinja, spavaća soba i gostinske sobe. Oni su svi povezani, ali su i međusobno nezavisni. Svaki kubus je na kameno tlo postavljen sa drugačijom orijentacijom, prilagođenom nameni i količini neophodne svetlosti u skladu sa namenom.

Dnevni boravak je orijentisan ka jugoistoku, ka moru i vrtu, dok sa terase iznad njega pogled puca ka pučini. Kuhinja je južno orijentisana i gleda na povrtnjak, a spavaće sobe okrenute su ka istoku, ka vrtu i zamku Bellver. Veliki prozori koji uramljuju vizure ka okruženju, zajedno sa prozorima na suprotnim zidovima obezbeđuju stalno strujanje vazduha. Prozori na južnim fasadama uvučeni su u odnosu na ravan fasada dovoljno da na njih i u unutrašnji prostor pada senka kao zaštita od direktne sunčeve svetlosti tokom leta. Nasuprot tome, tokom zime obezbeđuju dovoljno svetlosti koju daje nisko zimsko sunce.
Osim orijentacijom i planiranjem otvora, pasivnu štednju energije kuća obezbeđuje i adekvatnom termoizolacijom, koja je u ovom slučaju debljine 15cm. Tako je sprečeno letnje pregrevanje, a omogućeno zadržavanje toplote u kući tokom zime. Ovakav sistem pasivne štednje omogućio je da potrebe za grejanjem tokom zime budu samo 11 Kw/m2 godišnje, dok je u regiji uobičajena potrošnja od 85 do 100 Kw/m2 godišnje. Minimum toplote koju je potrebno dodatno obezbediti dobija se od sistema podnog grejanja smeštenog samo po obimu prostorija.

Razmenjivanjem toplote obezbeđuje se prečišćavanje vazduha unutar kuće bez imalo potrošnje energije, a vodena para iz tuš kabina i ona nastala prilikom kuvanja pretvaraju se u toplotnu energiju. Snabdevanje vodom rešeno je vrlo jednostavno: zakošene krovne ravni služe za prikupljanje kišnice u dva rezervoara smeštena ispod kuće – jedan od 8 m3 u kome se sakuplja voda za sanitarnu potrošnju i koji je obezbeđen sistemom za prečišćavanje, i drugi od 40 m3 u kome se sakuplja voda za irigaciju. Zahvaljujući ovim rezervoarima, kuća je u potpunosti nezavisna kada je snabdevanje vodom u pitanju. Potrebe za toplom vodom rešene su solarnim kolektorima smeštenim na krovu objekta.

ENTERIJER PRATI MINIMALISTIČKI ARHITEKTONSKI CREDO AUTORA. ON JE JEDNOSTAVAN I OSLIKAVA OBLIKOVNE I LIKOVNE VREDNOSTI VERNAKULARNE ARHITEKTURE. TU SU DRVO, APSOLUTNA DOMINACIJA BELE BOJE, STARINSKI, VEROVATNO NASLEĐENI KOMADI NAMEŠTAJA, I NARAVNO NEZAOBILAZNE KERAMIČKE PLOČICE – ELEMENT KOJI POSEDUJE I FUNKCIONALNU I ESTETSKU VREDNOST, A KOJI ODAJE VERNOST ŠPANACA OVOM VEROVATNO NAJPOZNATIJEM TRADICIONALNOM PROIZVODU.

Upadljivi minimalizam i vernost tradicionalnim mediteranskim detaljima kao što su kamen i terasaste baštice.

Energetski bilans je pokazao da je već tokom prve zime kuća opravdala sve zahteve po pitanju štednje energije. Spoljašnja temperatura bila je od 5 do 15 stepeni Celzijusovih, a unutrašnja je varirala od 21 do 24 stepena, što znači da nikakvo dodatno zagrevanje nije bilo neophodno. Za objekat može da se kaže da je u energetskom smislu, za potrebe grejanja kao i ukupno korišćenje vode, 100% samoodrživ.// ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Vesti iz sveta no.27 April-Jun 2018

KUĆA ZA DAN
Oko milijardu ljudi na Zemlji nema adekvatan životni prostor, međutim ovo bi se uskoro moglo promeniti. Kompanija ICON i organizacija New Story su pronašle način za 3D štampanje kuća površine od 56 do 74 m2, koje će koštati svega 4.000 USD i obavljaće se za manje od jednog dana. Prva ovakva kuća nedavno je prikazana u SAD-u.
Da bi izgradio kuću, ICON je razvio mobilni 3D štampač pod nazivom Vulcan, koji je dizajniran tako da radi i u uslovima kada električna energija nije dostupna – kako bi se štampapnje moglo izvoditi u ruralnim sredinama.

KUĆA OD SEMĆA
Smeće nije samo smeće. Ono se može koristiti za stvaranje novih objekata i predmeta. Frenk Alsema, penzionisani TV producent iz Holandije svoj dom je u potpunosti napravio od smeća i drugih stvari koje je pronašao na eBay-u. Kuću je nazvao Palais Recoup i pretvorio je u laboratoriju za održivi život. Projekat je započeo 2013. godine prikupljajući materijale koji su mu se dopali, a potom je angažovao arhitektu Džona Zondaga da dizajnira kuću u čijoj će se izgradnji koristiti ovaj materijal. Vremenom, Palais Recoup je postao mesto za urbani ’zeleni’ život. Alsema nije samo koristio reciklirane materijale, već takođe konstantno radi na ponovnom korišćenju energije i prikupljanju kišnice.
Solarni paneli, zeleni krovovi i izolacija vrlo visoke vrednosti takođe karakterišu kuću. Ovaj projekat je samo jedan od napora Frenka Alsema da podstakne tzv. kružni život.

PLASTIKA U VODI
Ako ste mislili da ste bezbedni dok pijete flaširanu vodu, razmislite ponovo.Nova studija koju je sproveo Orb Media pronašla je mikroplastiku u 90 odsto boca od uzorka od 259 boca vode koje su testirali. Istražujući nekoliko brendova u devet različitih zemalja, naučnici sa državnog univerziteta u New Yorku utvrdili su da je voda u nekim bocama sadržala dvostruko više plastičnih čestica od vode iz česme, koju su prethodno proučavali.
Svega 17 od 259 flaša nije sadržalo plastiku. Ostale su sadržale čestice polipropilena, polistirena, najlona ili polietilen tereftalata (PET).

GOOGLE ZABRANIO REKLAMIRANJE KRIPTOVALUTA
Američka kompanija Google će od juna zabraniti onlajn oglase u kojima se promovišu kripovalute ili inicijalne ponude kripovaluta (ICO), javlja njujorška agencija Blumberg.
Iz ove kompanije je saopšteno da će početi da blokiraju oglase za kripovalute i sadržaje koji su u vezi sa kriptovalutama. Internet pretraživač će, takođe, ograničiti reklame za finansijske proizvode kao što binarne opcije i još neke rizične derivate.
Sličan potez u januaru je preduzeo i Facebook, kada je zabranio oglase za kriptovalute. Posle najnovije vesti iz Googla vrednost kriptovaluta – bitkoina, etereuma i ripla – zabeležila je pad.

STEPHEN HAWKING
Britanski fizičar i najpoznatiji naučnik današnjice Stiven Hoking, koji je proučavao misterije univerzuma, preminuo je u 76. godini. Bio je kosmolog, astronom, matematičar i autor mnogih knjiga, uključujući i čuvenu studiju ‘Kratka istorija vremena’ koja je prodata u više od 10 miliona primeraka. Hoking je bio najpoznatiji po proučavanju crnih rupa, za koje je utvrdio da vremenom gube energiju i blede, da bi potpuno nestale, što je fenomen poznat u nauci kao ‘Hokingova radijacija’. Njegov rad je kombinovao kvantnu mehaniku sa Ajnštajnovom teorijom relativiteta. Pred smrt je radio na revolucionarnoj studiji koja predviđa kraj sveta. Njegov saradnik Prof. Thomas Hertog iz Belgije kaže da je ova studija od izuzetne važnosti i da bi, da je uspeo da je dovrši, Hawking za nju sigurno dobio Nobelovu.

EKO LEGO KOCKE
Ove godine u prodaji će se pojaviti prvi Lego elementi napravljeni od biljne plastike od šećerne trske, najavio je danski proizvođač igračaka. Kompanija Lego počela je proizvodnju Lego botaničkih elemenata ili delova kao što su lišće, žbunovi i drveće, koji su potpuno napravljeni od plastike biljnog porekla. Kompanija Lego se obavezala da će do 2030. koristiti više održivih materijala u svojim osnovnim proizvodima. Cilj Lega je da nađe održive materijale i zameni sirovine na bazi fosilnog goriva koje se sada koriste. Novi Lego elementi prave se od polietilena, meke, izdržljive i fleksibine plastike koja se proizvodi od etanola ekstrahovanog iz šećerne trske i, tvrde u Legu, taj materijal je izdržljiv kao i klasična plastika.

ŠVARCENEGER TUŽI NAFTNE KOMPANIJE
Bivši guverner Kalifornije Arnold Švarceneger najavio je da će uskoro podneti tužbu protiv velikih naftnih kompanija zbog doprinosa klimatskim promenama i degradaciji životne sredine i, kako je rekao, zbog ‘svesnog ubijanja ljudi širom sveta’. On se nada da će ponoviti uspeh slične tužbe protiv duvanske industrije, koja je decenijama znala da pušenje ubija, ali je taj podatak prećutkivala. Naftne kompanije znaju od 1959. godine da će se dogoditi globalno zagrevanje zbog fosilnih goriva, i da ovo predstavlja rizik za život ljudi. On smatra da su naftne kompanije dužne da javnost obaveste o rizicima potrošnje. ‘Apsolutno je neodgovorno znati da vaš proizvod ubija ljude, a da na njemu nema oznaka upozorenja’, rekao je on.

PODVODNA PEĆINA
Arheolozi i ronioci na poluostrvu Jukatan pronašli su prolaz koji povezuje dve podvodne pećine čineći ih, kako su naveli, najvećom povezanom podvodnom pećinom na svetu, dužine oko 347 km. Pećine Sak Aktun i Dos ohos koje se nalaze u blizini priobalnog grada Tulum i ranije su bile poznate, a nakon otkrivenog prolaza ta povezana pećina nazvana je Sak Aktun sistem. Otkriću je prethodilo višegodišnje istraživanje, navela je agencija AP, dodajući da su mnoge pećine u oblasti Jukatana ranije bile iznad nivoa mora. Unutar pojedinih pećinskih sistema pronadjeni su dokazi o njihovoj ranijoj naseljenosti, kao i ostaci majanske kulture.

ENERGIJA VETRA ZA PET ZEMALJA
Holandija planira da do 2027. izgradi najveću vetroelektranu na svetu, koja će energijom moći da snabdeva pet zemalja – Veliku Britaniju, Holandiju, Belgiju, Nemačku i Dansku. Projekat podrazumeva i izgradnju veštačkog ostrva veličine 2,3 kvadratne milje u Severnom moru, kako bi podržalo kompleks od 10.000 turbina.
Vetropark holandskog operatora za električnu energiju TenneT mogao bi proizvesti 30 gigavata snage ili dovoljno struje za napajanje grada od 20 miliona ljudi. Trenutno najveći vetropark na svetu London Array ima kapacitet od 630 megavata ili dovoljno za napajanje oko pola miliona domova.

Prva vetroelektrana u bosni

Vetroelektrana Mesihovina, prva vetroelektrana u Bosni i Hercegovini i jedna od najvećih vetroelektrana na prostoru jugoistočne Evrope, puštena je u rad sredinom marta. Ova vetrolelektrana se nalazi u središnjem delu opštine Tomislavgrad, ima 22 vetroagregata ukupne instalisane snage 50,6 MW i godišnje proizvodnje od oko 165,17 GWh. Uz prosečnu potrošnju domaćinstva od 6.000 kWh godišnje, VE Mesihovina može snabdeti električnom energijom oko 27.500 domaćinstava, rekao je generalni direktor Elektroprivrede HZ HB Marinko Gilja. Po njegovim rečima, Elektroprivreda HZ HB jedino je elektroprivredno poduzeće u BiH koje proizvodi električnu energiju isključivo iz obnovljivih izvora. U sistemu Elektroprivrede HZ HB je sedam hidroelektrana, a od sada i jedna vetroelektrana.

Subotica grad secesije

MADARSKI NAZIV GRADA SZABADKA JE NASTAO OD PRIDEVA SZABAD, KOJI ZNAČI SLOBODAN, I SUFIKSA KA KOJI GA PREBACUJE U DEMINUTIV. SLOBODNIJI PREVOD MAĐARSKOG NAZIVA JE MALO SLOBODNO MESTO. IZ NEKOG RAZLOGA SU I SRBI UPOTREBILI DEMINUTIV PA SU 1653. GODINE VAROŠ NAZVALI SUBOTICA, ODNOSNO MALA SUBOTA. POMINJE SE I NAZIV SOPOTNICA, JER JE OKOLINA VAROŠI BOGATA IZVORIMA VODE. TO JE SAMO JOŠ JEDAN OD  200 NAZIVA, KOJI SE VEZUJE ZA VAROŠ NA PESKU.
Subotica je grad na pesku. Priča se da će svaki Subotičanin živeti onoliko dugo, dok ne proguta prašinu i pesak srazmerno svojoj težini. Zato oni nekontrolisano uživaju u hrani svog podnevlja, pa povećanjem svoje težine produžavaju život. To je razlog da je slow food i nastao na ovim prostorima.

Kako to izgleda najbolje je videti tokom Dužijance i Berbanskih dana ili tokom neke od brojnih svečarija u Subotici. Nekad je Subotica bila najveće selo Evrope. U nekom kraćem period je bila prestonica države cara Jovana Nenada Crnog.  Potom je postala najmnogoljudnija varoš Kraljevine Jugoslavije. Bila je važna raskrsnica iz koje su se granali železnički koloseci na sedam strana. Danas je Subotica kapija Srbije prema Evropi. Madarski naziv grada Szabadka je nastao od prideva Szabad, koji znači slobodan, i sufiksa ka koji ga prebacuje u deminutiv. Slobodniji prevod mađarskog naziva je malo slobodno mesto. Iz nekog razloga su i Srbi upotrebili deminutiv pa su 1653. godine varoš nazvali Subotica, odnosno mala subota. Pominje se i naziv Sopotnica, jer je okolina varoši bogata izvorima vode. To je samo još jedan od  200 naziva, koji se vezuje za varoš na pesku.

Najstariji arheološki nalazi na široj teritoriji Subotice poticu sa obale jezera Ludaš, još iz perioda poslednjeg ledenog doba. Kasnije su ovim prostorima proskitali Skiti, Dačani, Huni i Avari. Mađari su došli da se tu nastane ali su zatekli Slovene. Naselje Subotica se u spisima prvi put pominje 7. maja 1391, iako je imalo kontinuitet od tri hiljade godina. Na ovim prostorima su se sukobljavali interesi mađarske, srpske, turske i austriske države. Ubrzan razvoj Subotice je počeo krajem devetnestog veka. Tadašnji bogati građani, zemljoposednici, industrijalci, zanatlije i trgovci su počeli da se takmiče u izgradnji svog grada sa Budimpeštom i drugim metropolama ovog dela Evrope.

Glavni gradski trg u Subotici je posvećen caru Jovanu Nenadu. Tu se nalazi i spomenik ovom samozvanom vladaru. Okružen je Gradskom kućom, Gradskom bibliotekom, pozorištem i lepim fontanama. Gradska kuća u Subotici je najveća a po mnogima i najlepša građevina Subotice. Sa njenog 76 metara visokog tornja se može sagledati ceo grad sa okolinom. Podignuta je za dve godine ali su vrhunski majstori onog vremena još pune dve godine ukrašavali njene enterijere.http:// Više u EKO KUĆI No27

Share Belgrade

Međunarodni forum o arhitekturi i građevinarstvu pod nazivom SHARE BEOGRAD 2018, biće ordržan 24. aprila ove godine u hotelu Metropol. Na Forumu će učestvovati stručnjaci iz 11 zemalja centralne i istočneEvrope,  anjegovcilj je razmenastručnihznanja, iskustava, inspiracija i ideja. Kroz seriju predavanja i prezentacija biće reči o aktuelnim temama i kontekstu zajedničkim svima koji se u ovom delu Evrope bave građenom sredinom.
Specijalni gost biće britanski arhitekta Ian Ritchie, osnivač studija Ian Ritchie Architects, jedan od najznačajnijih savremenih arhitekata, a predstaviće svoj projekat za Centar za neurološke studije u Sejnzberiju. Na konferenciji će učestvovati i arhitekti: Mauricio Meosi iz studija Zaha Hadid Architects, Kolin Bol, Kerem Jazgan, pejzažni arh. Rajner Šmit, Anuk Ležendr. Kao gostujući predavači, učestvovaće Oskar Grabževski, Dean Lah, Angel  Zahariev, HabibeMadždabadi, Vlad Gaivoronši, Martin Panovski, Sanja i Igor Grozdanić i Sonja Radović Jelovac. Od domaćih učesnika najavljeni su Vesna Cagić Milošević, Predrag Milutinović, Marja i Petar Simović, Jelena i GoranVojvodić, Dijana i Vladimir Anđelković i Miroljub Stanković.
Organizatori konferencije su asocijacija Pro Event i Udruženje arhitekata Srbije.

Takmičenje za najbolju tehnološku inovaciju

Nacionalno takmičenje za najbolju tehnološku inovaciju u Srbiji neprekidno se održava od 2005. godine. Nosilac ovogodišnjeg takmičenja je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja u saradnji sa Privrednom komorom Srbije, Radio Televizijom Srbije, Organizacionim timom sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu i Tehnološko-metalurškog fakulteta u Beogradu.Timovi se mogu prijavljivati u okviru dve kategorije: realizovane inovacije i inovativne ideje srednjoškolskih/studentskih timova.
Pravo učešća imaju timovi sastavljeni od najmanje tri člana, koji mogu biti fizička ili pravna lica.
Kategorija realizovane inovacije predviđena je za takmičarske timove koji ispunjavaju bar jedan od navedenih kriterijuma: imaju gotov prototip spreman za tržište, ostvarili su bar jednu prodaju svog priozvoda/ usluge/ procesa/ tehnologije i sl., imaju izgrađeno postrojenje za proizvodnju, imaju ili su imali odobren inovacioni projekat kod Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i imaju nameru da sa svojom inovacijom izađu na tržište u skorijoj budućnosti.
Rok za prijavu inovacije je 20. april 2018. godine, a sve bliže informacije u vezi sa pravilima i načinom prijavljavanja, mogu se pronaći na sajtu www.inovacija.org.

Eko auto 2018

Automobil Opel „Crossland X“ poneo je titulu EKO automobil 2018, u okviru ovogodišnjeg Sajma automobila. Radi doprinosa unapređenju zaštite životne sredine i očuvanju prirodnih resursa, kompanija Metro Market u saradnji sa Privrednom komorom Srbije, Agencijom za zaštitu životne sredine, Agencijom za energetiku, Srpskom asocijacijom uvoznika automobila i delova, Centrom za motorna vozila – AMSS i časopisom Eko-mobilnost, sedmu godinu zaredom organizovala je izbor pod nazivom EKO automobil godine u Srbiji.
Dodeli priznanja prisustvovao je i Goran Trivan, ministar zaštite životne sredine u Vladi Srbije, koji je rekao da je automobilska industrija jedan od najvažnijih promotera borbe za zaštitu životne sredine.
Namera je da se izborom nekog ‘zelenog’ modela automobila i dodeljivanjem priznanja sa aspekta zaštite životne sredine, afirmiše ovaj trend i da se ukaže u kom pravcu treba da razmišljaju potencijalni kupci, ali i uvoznici automobila.

Print your city!

NAČIN ŽIVOTA U SAVREMENIM GRADOVIMA I SVE INTENZIVNIJE BACANJE NEPOTREBNIH STVARI EKSPONENCIJALNO SU POVEĆALI KOLIČINU PLASTIČNOG OTPADA. PLASTIČNI OTPAD SE, MEĐUTIM, MOŽE KORISTITI ZA PROIZVODNJU NAMEŠTAJA ZA JAVNE PROSTORE, ČIME SE PODSTIČE ANGAŽOVANJE GRAĐANA I ISTOVREMENO SMANJUJE EMISIJA CO2.
Print Your City! je inicijativa roterdamskog dizajn studija The New Raw, čiji stručnjaci istražuju koncept primene 3D štampanja na plastičnom otpadu kao način za ponovno dizajniranje urbanih prostora. Reč je o pozivu na akciju koji treba da podstakne građane da recikliraju plastični otpad u domaćinstvu kako bi se on kasnije putem 3D štampe iskoristio kao sirovina za proizvodnju nameštaja za javne prostore. Ciljevi projekta su više angažovanih građana i manja emisija CO2, a prvi rezultat je XXX klupa, namenjena postavljanju na javnim gradskim površinama u Amsterdamu.
Način života u savremenim gradovima i sve intenzivnije bacanje nepotrebnih stvari eksponencijalno su povećali količinu plastičnog otpada. Samo u Amsterdamu, stanovnici generišu u proseku 23 kg plastičnog otpada po osobi godišnje. To je dovoljno otpada za 3D štampanje jedne klupe na dva stanovnika godišnje.

XXX klupa je teška 50 kg, dužina joj je 150 cm a širina 80 cm, napravljena je od reciklirane plastike i 100% se može ponovo reciklirati. Proizvedena je u saradnji sa Aectual-om, koji je bio zadužen za 3D štampanje, a zahvaljujući stalnom prilivu plastičnog otpada projekat se prilagođava razvijajućim potrebama grada.
Na XXX klupi mogu sedeti dve do četiri osobe. Dvostrana je i dizajnirana je tako da podstiče zajedništvo, jer korisnici zajedno moraju da pronađu ravnotežu ili da koriste svoju energiju da se ljuljaju. Oblik i funkcija se lako prilagođavaju, a ljudi na njoj mogu ostaviti poruke ili logotipe. Na taj način građani se pozivaju ne samo da doprinesu sakupljanju materijala, već i da učestvuju u procesu dizajna, čime se razvija osećaj pripadanja zajednici.//