Alumil Exl1

Dečja zemlja

DECA SA MNOGIH UGROŽENIH PODRUČJA ŠIROM SVETA U KOJIMA BESNE POLITIČKI, VERSKI I RASNI SUKOBI, TRAŽE PAŽNJU I POMOĆ U SVAKOM TRENUTKU SVOG ŽIVOTA I ODRASTANJA I MOLE ZA MALO SVETLOSTI OD SVIH NAS NA GLOBALNOM PLANU. ARHITEKTI  KOJI SE BAVE ODŽIVOM ARHITEKTUROM PREUZIMAJU ODGOVORNOST DA KREIRAJU NJIHOVU SADAŠNJOST I PROJEKTUJU NJIHOVU BUDUĆNOST.
U pojasu Gaze, gde vlada večni nemir i pritisak zbog netrpeljivosti između Palestine i Izraela, u želji da se obezbede kvalitetniji uslovi za život žena i dece iz beduinskih zajednica, 2011. godine započela je izgradnja dečjeg centra Um al Nasser.
Objekat čiji su autori stručnjaci za održivu arhitekturu Studio ARCò arhitektura i kooperacija i  studio MCA Mario Cucinella Architects, izgrađen je za samo nekoliko nedelja  tehnikom “uradi sam”. Kao građevinski materijal korišćene su vreće napunjene zemljom, tehnika koja je u ovom pustinjskom  ambijentu već uspešno primenjivana na zapadnoj obali oblasti Gaze.
Beduinska tradicija građenja
U samom procesu izgradnje učestvovala je i lokalna zajednica Um al Nasser. Ovo Društvo šatora, kako se nazivaju beduini sa severa zemlje, proterano je iz Biršeba 1948. godine i ima polunomadsku istoriju, autentičnu kulturu i zanimljivu tradiciju građenja koju neguje sve do danas

Sa osvrtom na prošlost čiji su tragovi u pustinji još uvek vidljivi, projekat ima za cilj promovisanje ovog specifičnog lokalnog identiteta kroz reinterpretaciju beduinskog šatora – privremene strukture gde vertikalni elementi podržavaju dekorisanu tkaninu, obično izrađenu od ovčije vune. Struktura šatora je podeljena na dva različita prostora: jedan javni deo, za zajedničke aktivnosti i za prijem gostiju, i drugi privatni, za svakodnevni porodični život.
Kombinujući inovativne tehničke mogućnosti sa savremenim arhitektonskim elementima, Um al Nasser višenamenska struktura implicira ove tradicionalne karakteristike. Krov menja beduinski šator, urađen je od gvozdenih držača, savijen sam po sebi i predstavlja zamenu za dekorisanu tkaninu. Dizajn horizontalnih linija beduinskih tkanina se čita kroz sistem drvenih brisoleja koji kontrolišu sunčevo zračenje i čine ambijent otvorenim i osvetljenim sa unutrašnje strane.
Zidovi koji okružuju centralno dvorište i učionice izgrađeni su od vreća napunjenih zemljom takozvanom “earthbags” tehnikom, koju je 1980-tih prvi put koristio Nader Kalili. Izolacioni zidovi omalterisani blatom okružuju područje obdaništa u kome se deca igraju i uče, imitirajući tako oazu u kojoj su zaštićena od spoljašnjih dešavanja.

Dečji centar je delimično ukopan prizemni objekat koji pokriva površinu od 400m2. Čine ga šest učionica, biblioteka, prostorija za dekana i učitelje, prostor za prijem, laboratorija za psihomotorne aktivnosti, multifunkcionalni  prostor, ambulanta  i toalet. Veličina svake učionica je 25 m2 i može da primi oko 25-oro dece. Dečja zemlja nudi prostor i usluge porodicama, savetovanja i kurseve za održavanje zdravog života i mira.
Ekološki uticaj
Projekat beduinske škole predstavlja arhitektonski model za palestinski građevinski sektor. Pravi je primer ekološke arhitekture koja je od malog postigla mnogo bazirajući se na ‘low tech’ rešenju i niskom budžetu. Ovakav projekat jednostavno  je objasniti i primeniti i moguće ga je lako replicirati u sličnim kontekstima.

PODRUČJE KAO ŠTO JE ZONA GAZE KARAKTERIŠE NEDOSTATAK URBANISTIČKOG PLANIRANJA, ŠTO JE IZMEĐU OSTALOG POSLEDICA STALNIH SUKOBA U KOJIMA STRADAJU NEVINI I RUŠI SE POSTOJEĆE. SVE ŠTO SE IZGRADI, POSLE IZBIJANJA RATA BUDE PORUŠENO, I ONDA SVE POČINJE IZ POČETKA.

Upotreba zemlje i drveta smanjuje prisustvo materijala koji imaju negativan uticaj na životnu sredinu. Prirodni ventilacioni sistem održava nižu unutrašnju temperaturu i optimalan hidro-toplotni komfor, čime se obezbeđuje prijatnost boravka i rada. Sistem dvostrukog krova aktivira konvektivne pokrete i razmenu vrućeg i hladnog vazduha sa dna, dok fotonaponski paneli koriste njegov nagib i proizvode električnu energiju čineći objekat održivim.// ek KATARINA TOMIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Zgrada kompanija PAF

VOĐENI DRUGAČIJIM UVIDOM U ORGANIZACIJU POSLOVNOG PROSTORA I OSLOBOĐENI STEGA TRADICIONALNOG POIMANJA RADNOG MESTA, MURMAN ARKITEKTER DIZAJNIRALI SU OBJEKAT KOJI STIMULIŠE MEĐULJUDSKE ODNOSE, NADAHNJUJE I POSPEŠUJE KVALITET RADA. OTVOREN ZA RAZLIČITE INTERVENCIJE, OVAJ OBJEKAT OŽIVLJAVA LJUDSKU VOLJU I ARTIKULIŠE TRODIMENZIONALNU VIZIJU ZA UNAPREĐENJE I PROMENU PROSTORA.
Kao svedok tendencije da se prostor grubo osvaja zarad profita i da njegov oblik odaje haotičnu sliku u kojoj čovek postaje prosta činjenica a ne humano biće i gde se ostvaruje lični interes na štetu opšteg i zajedničkog, finska gejming kompanija Paf angažovala je arhitekte iz biroa  Murman Arkitekter da projektuju novo sedište kompanije usmereno ka uštedi energije i uspostavljanju zdrave radne sredine koja stimulativno utiče na produktivnost  i u kome se zaposleni neće osećati kao zatočenici sopstvene profesije. U tome su im pomogli dizajner enterijera Betin Ingves i ekspert za pasivne kuće Hansom Eekom. Visok stepen otvorenosti prostora sposobnog da se u skladu sa promenama i sam transformiše, transparentnost i zdravo okruženje samo su neke od karakteristika poslovnog prostora koji prati potrebe korisnika i omogućava sažimanje širokog dijapazona aktivnosti koje se u njemu odvijaju.

Promenljivost
Vođeni teorijom o slobodnom tekućem prostoru, koja arhitekturi dopušta neobične poteze nadajući se neobičnosti i originalnosti, a koja ima za cilj varijaciju, promenljivost i nadahnuće, Murman Arkitekter su dizajnirali objekat čija je arhitektonska vrednost spojena sa vrednošću konkretne situacije i potrebe. Shema organizacije definisana je kroz varijaciju složene i otvorene strukture u kojoj se sadržaji razvijaju simultano po vertikali i horizontali. Stepenište je element povezivanja a ne tradicionalno mesto promene, a nizanje sadržaja karakteriše susticanje i sučeljavanje, pa čak i preplitanje susednih aktivnosti. Galerije pružaju izobilje vizura ostvarujući efekat potpunog prožimanja prostora. Umesto aranžmana fizički teških pregrada usvojen je koncept fluidnosti  i sugestivna struktura umesto determinisane. Prostor nije samo označen i simboličan, već je aktivno uključen i doživljen, oslobođen stega tradicionalnog poimanja radnog mesta.

Odnos unutrašnje i spoljašnje strukture
Koncept spoljašnje strukture definisan je u kombinaciji zatvorenih, poluotvorenih i otvorenih prostora i determinisan kodom okruženja. Princip proporcije i ritam otvora dosledni su nizu čvrstih stavova koji naglašavaju kvalitete unutrašnjeg prostora kroz osvetljenost, orijentaciju ka okruženju, težište, detalje podeonih površina. U kombinaciji jasno postavljenog koncepta razvoja objekta i njegove volumetrije koja svoj način života iskazuje na fasadi  kroz igru punih i prošupljenih površina, ostvarena je sinteza usklađenosti prostora, materijala, boje i svetlosti. Zakrivljena površina koja svoju životnu vitalnost prenosi na celokupnu strukturu, ima dvostruku ulogu – optimalno postavljanje solarnih panela, eksponiranih promenjivim položajem sunca u toku dana, i podržavanje koncepta širenja i slobode unutrašnjeg prostora.

VISOK STEPEN OTVORENOSTI PROSTORA SPOSOBNOG DA SE U SKLADU SA PROMENAMA I SAM TRANSFORMIŠE, TRANSPARENTNOST I ZDRAVO OKRUŽENJE SAMO SU NEKE OD KARAKTERISTIKA POSLOVNOG PROSTORA KOJI PRATI POTREBE KORISNIKA I OMOGUĆAVA SAŽIMANJE ŠIROKOG DIJAPAZONA AKTIVNOSTI KOJE SE U NJEMU ODVIJAJU.

Detalj kao simbol prostora
U građi svake umetničke predstave, a naročito arhitekture, neizostavan je detalj. Detalj kao ključ tumačenja potencijala arhitekture dovodi pojedinačne elemente u vezu i objedinjuje ih kako bi bili bolje razumljivi i pročitani od strane posmatrača, dok analizirani samostalno predstavljaju jedinstvenu osobenost. Jasno je da u ovom slučaju govorimo o centralno postavljenoj prostoriji za sastanke koja poput kakve lebdeće lopte dominira  enterijerom i stvara ritmičku dinamiku sa istančanim osećajem za meru i proporciju. Ona ima ulogu komunikatora između korisnika i prostora i još jednom iskazuje očiglednu nameru autora da stvori inspirativno i energično okruženje koje obezbeđuje elastičan tok aktivnosti i pospešuje efikasnost rada.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Eco house

ECO HOUSE U POLJSKOJ JE PRAVO UMETNIČKO DELO KOJE SNAGU I ENERGIJU CRPI DELIMIČNO IZ MODERNISTIČKE STILSKE PROFILACIJE I PREDSTAVLJA RACIONALNU SINTEZU OSEĆAJA, ESTETIKE I FUNKCIONALNOSTI, UZ ZNALAČKO UVAŽAVANJE I ISTICANJE KONCEPTA MINIMALIZMA KAO VAŽNOG POKRETAČA CELOKUPNOG PROJEKTA.
Apstrakcija forme
Kao i kod svakog kvalitetnog arhitektonskog oblikovanja, funkcija modeluje formu i određuje njen obim, ali je ne ograničava u smislu kreativne slobode. Forma je frontalne kompozicije, kubična, jasne arhitekturalnosti oblika i naglašene dominacije mase i monumentalnosti.  Apstraktni ansambli čistih linija deluju impresivno i nadrealno u okviru materijalnosti entiteta – drveta, kamena i trave, koji dopunjuju njihov izgrađeni kontekst, te arhitektura postaje prepoznatljiva ne samo po prostoru i formi, već i po izražajnosti onoga što je okružuje. Isticanjem planova i smicanjem volumena postignuta je besprekorna prostornost koja svoju egzistenciju ostvaruje sadejstvom umetničkog i funkcionalnog, punog i šupljeg, grubog i nežnog. Velike staklene površine dnevne zone postavljene nasuprot teških masivnih zidova otkrivaju nameru autora da stvori perceptualnu prazninu i beskrajan prostor bez jasne granice spolja-unutra.

Čulnost materijala
Materijal u arhitekturi predstavlja instrument kojim autor saopštava svoje ideje smeštajući ih u prostor i vreme. Materijalima kao vizuelnim sredstvima otkrivamo značenje onoga što vidimo. Svojom taktilnošću i pokretom, materijali korišćeni u Eco house  predaju prostoru koji grade sva svoja svojstva  i na neki način oni sami daju lični pečat i autentičnost objektu. Beton, drvo i staklo korišćeni u eksterijeru imaju za cilj da apsorbuju dugoročne efekte vremena i uz pomoć svetlosti koja se preliva preko njihovih površina izraze harmoniju odnosa koji nisu samo u vezi sa  arhitektonskim poljem delovanja, već pripadaju i sferi opšteg i svakodnevnog – projektuju odnos čoveka prema okruženju i izgled izgrađene sredine. Neutralnost belog završnog pokrivača simbolizuje otvorenost, čistotu, slobodu i jasnoću i naglašava transparentne staklene površine kao kadrove u koje komponuje elemente i forme iz prirode i arhitekture.

Materijal u arhitekturi predstavlja instrument kojim autor saopštava svoje ideje smeštajući ih u prostor i vreme. Materijalima kao vizuelnim sredstvima otkrivamo značenje onoga što vidimo. Svojom taktilnošću i pokretom, materijali korišćeni u Eco house  predaju prostoru koji grade sva svoja svojstva  i na neki način oni sami daju lični pečat i autentičnost objektu. Beton, drvo i staklo korišćeni u eksterijeru imaju za cilj da apsorbuju dugoročne efekte vremena i uz pomoć svetlosti koja se preliva preko njihovih površina izraze harmoniju odnosa koji nisu samo u vezi sa  arhitektonskim poljem delovanja, već pripadaju i sferi opšteg i svakodnevnog – projektuju odnos čoveka prema okruženju i izgled izgrađene sredine.

NEUTRALNOST BELOG ZAVRŠNOG POKRIVAČA SIMBOLIZUJE OTVORENOST, ČISTOTU, SLOBODU I JASNOĆU I NAGLAŠAVA TRANSPARENTNE STAKLENE POVRŠINE KAO KADROVE U KOJE KOMPONUJE ELEMENTE I FORME IZ PRIRODE I ARHITEKTURE.

Neutralnost belog završnog pokrivača simbolizuje otvorenost, čistotu, slobodu i jasnoću i naglašava transparentne staklene površine kao kadrove u koje komponuje elemente i forme iz prirode i arhitekture. Pored korišćenja prirodnih materijala, autori su se opredelili i za druge vidove obnovljivih izvora energije. Za proizvodnju električne energije koristi se energetski sistem koji kombinuje geotermalnu i hidro energiju.Ovakavsistem obezbeđuje energetski efikasno zagrevanje i hlađenje kuće, a toplotna pumpa zagreva protočnu vodu. // ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Betonski zid i stepenište glavni su elementi dnevnog prostora.

Eco house

BOGUSLAW BARNAS NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
DIPLOMIRAO JE NA FAKULTETU PRIMENJENIH UMETNOSTI U MINSTERU U NEMAČKOJ I NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U KRAKOVU U POLJSKOJ. BARNAS JE OSNOVAO BXBSTUDIO U DECEMBRU 2009. GODINE, NAKON ŠTO JE STEKAO ISKUSTVO RADEĆI ZA BROJNE MEĐUNARODNO POZNATE BIROE, UKLJUČUJUĆI I FOSTER AND PARTNERS. OD FEBRUARA 2012. GODINE AKADEMSKI JE MENTOR U AFMKU-U. ČASOPIS WALLPAPER UVRSTIO GA JE MEĐU 20 NAJTALENTOVANJIH MLADIH ARHITEKATA 2014. GODINE. NAREDNE GODINE, PROPERTY DESIGN GA JE UVRSTIO U 15 NAJBOLJIH POLJSKIH ARHITEKATA MLAĐIH OD 40 GODINA. U PROJEKTOVANJU INSPIRACIJU CRPI IZ ISTORIJE I TRADICIJE POLJSKE, PRILAGOĐAVAJUĆI TRADICIONALNE MOTIVE SAVREMENOM DIZAJNU.
Izgrađena na ravnom terenu, okružena bukovom i hrastovom šumom i poljoprivrednim zemljištem, ova održiva kuća nenametljivog vizuelnog identiteta eksplicira estetiku ljupkosti i suptilnosti kroz dijalog jednostavnih linija i principa održivosti. Težeći da se kroz životni prostor čoveka pronađu čistota, ritam i harmonija jednostavnosti, autori su se odlučili za koncept minimalizma . Tragajući za suštinom i odbacujući sve suvišno, pažnja se usmerava na detalje koji svojom suptilnošću otkrivaju univerzalne kvalitete smeštene u jednostavan objekat čije se arhitektonsko oblikovanje zasniva na modernističkom modelu kubične forme i prostornoj dinamici osnovnih geometrijskih oblika.

APSTRAKCIJA FORME
Kao i kod svakog kvalitetnog arhitektonskog oblikovanja, funkcija modeluje formu i određuje njen obim, ali je ne ograničava u smislu kreativne slobode. Forma je frontalne kompozicije, kubična, jasne arhitekturalnosti oblika i naglašene dominacije mase i monumentalnosti. Apstraktni ansambli čistih linija deluju impresivno i nadrealno u okviru materijalnosti entiteta – drveta, kamena i trave, koji dopunjuju njihov izgrađeni kontekst, te arhitektura postaje prepoznatljiva ne samo po prostoru i formi, već i po izražajnosti onoga što je okružuje. Isticanjem planova i smicanjem volumena postignuta je besprekorna prostornost koja svoju egzistenciju ostvaruje sadejstvom umetničkog i funkcionalnog, punog i šupljeg, grubog i nežnog.

ČULNOST MATERIJALA
Materijal u arhitekturi predstavlja instrument kojim autor saopštava svoje ideje smeštajući ih u prostor i vreme. Materijalima kao vizuelnim sredstvima otkrivamo značenje onoga što vidimo. Svojom taktilnošću i pokretom, materijali korišćeni u Eco house predaju prostoru koji grade sva svoja svojstva i na neki način oni sami daju lični pečat i autentičnost objektu. Beton, drvo i staklo korišćeni u eksterijeru imaju za cilj da apsorbuju dugoročne efekte vremena i uz pomoć svetlosti koja se preliva preko njihovih površina izraze harmoniju odnosa koji nisu samo u vezi sa arhitektonskim poljem delovanja, već pripadaju i sferi opšteg i svakodnevnog – projektuju odnos čoveka prema okruženju i izgled izgrađene sredine.

ECO HOUSE U POLJSKOJ JE PRAVO UMETNIČKO DELO KOJE SNAGU I ENERGIJU CRPI DELIMIČNO IZ MODERNISTIČKE STILSKE PROFILACIJE I PREDSTAVLJA RACIONALNU SINTEZU OSEĆAJA, ESTETIKE I FUNKCIONALNOSTI, UZ ZNALAČKO UVAŽAVANJE I ISTICANJE KONCEPTA MINIMALIZMA KAO VAŽNOG POKRETAČA CELOKUPNOG PROJEKTA. „MINIMALIZAM SE KREĆE VAN VREMENA. ON JE NEOGRANIČEN, SAČINJEN OD OTMENIH JEDNOSTAVNIH MATERIJALA, ON JE IZRAZ PERFEKCIJE KOJU ISKAZUJE SAMA SUŠTINA. OSLOBOĐEN JE SVIH BESKORISNIH SUMNJI, NIJE PRAZAN, VEĆ JE KOMPLETNO DEFINISAN KAO CELOVIT U SVOM SOPSTVENOM POSTOJANJU. “ (BERTONI)

ENERGETSKA EFIKASNOST
Pored korišćenja prirodnih materijala, autori su se opredelili i za druge vidove obnovljivih izvora energije. Za proizvodnju električne energije koristi se energetski sistem koji kombinuje geotermalnu i hidro energiju. Ovakav sistem obezbeđuje energetski efikasno zagrevanje i hlađenje kuće, a toplotna pumpa zagreva protočnu vodu.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Enterijer je vizuelno jasan i lak, neopterećen suvišnim elementima.

Crkva u tropskom (k)raju

MODERAN ARHITEKTONSKI IZRAZ CRKVENOG OBJEKTA PROJEKTOVANOG I REALIZOVANOG U RURALNOM DELU EKVATORIJALNE GVINEJE UZ ANGAŽOVANJE LOKALNE RADNE SNAGE I UPOTREBU RASPOLOŽIVIH GRAĐEVINSKIH MATERIJALA.
Crkva Sv. Arhangela Mihaila je projektovana na čistini formiranoj između bujne tropske šume i  novoprobijenog asfaltnog puta, trasiranog kroz oblast sela Ebea Enuk u Ekvatorijalnoj Gvineji. Vladin ministar poreklom iz ovog zabačenog ruralnog područja želeo je da svojevrsnom zadužbinom koncipiranom u vidu kompleksa sastavljenog od crkve, parohijskog doma i multifunkcionalnog centra, pruži lokalnoj zajednici nove javne sadržaje. Ideja je bila da se na ovaj način formira fokalna tačka inače raštrkanog naselja, čime bi se cela oblast podstakla na dalji urbani razvoj.
Inicijalna zamisao autora bila je da se uspostavi kontinualna interakcija prostora unutar crkve i neposrednog okruženja i da se omoguće paralelni dijalozi sa ’svevišnjim’ i sa silama prirode, koje na svoji osobeni način jednako snažno utiču na svakodnevni život lokalnog stanovništva. Polazni koncept je predviđao crkveni objekat u vidu otvorenog – natkrivenog prostora, svojevrsnog ’skloništa’, koji se dinamično postavljenim poligonalnim zidovima izdvaja od okruženja fokusirajući pažnju na centralni oltarski prostor označen velikim krstom postavljenim naspram okolne tropske šume.

U procesu verifikacije koncepta od strane crkvenih velikodostojnika višeg ranga u Španiji, sugerisano je da bi objekat iz praktičnih razloga trebalo da bude zatvoren, te da se kontakt sa okruženjem svede na minimalni nivo, kako bi se podstakla transcendentalna priroda prostora. Realizovani objekat zadržava inicijalnu jednobrodnu kubičnu formu i karakteriše se pristupnim platoom koncipiranim u vidu monumentalnog trema oivičenog jakim bočnim zidovima koji usmeravaju posetioce ka unutrašnjem prostoru. Ulazna pregrada se može u potpunosti otvoriti, čime se ukida fizička barijera između spoljašnjosti i unutrašnjosti i obezbeđuje neophodna veza u slučajevima većih okupljanja.

Prvi deo volumena crkve se postepeno sažima u vertikalnom i horizontalnom planu odvajajući ulaznu zonu, da bi se potom na isti način raširio prema oltaru naglašenom zenitalnim osvetljenjem. Veza sa spoljašnjoću je diskretna, a nastala je razlistavanjem bočnih zidova, što za rezultat ima formiranje niša zastakljenih vitražima.

OBJEKAT NA SPECIFIČAN NAČIN USPOSTAVLJA KOMUNIKACIJU SA NEPOSREDNIM OKRUŽENJEM IZDVAJAJUĆI UNUTRAŠNJI PROSTOR U VIDU JEDNOBRODNOG HOLA AKCENTIRANOG LATERALNIM I ZENITALNIM OSTVETLJENJEM.

Simbolički značaj i uspešnost realizacije Crkve Sv. Arhangela Mihaila potvrđeni su činjenicom da je celokupno naselje izmešteno u zonu njenog neposrednog okruženja, tako da se danas ova građevina može smatrati svojevrsnim centrom Ebea Enuka.// ek DUŠAN INGJATOVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Crkva u tropskom (k)raju

DUŠAN IGNJATOVIĆ NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
DUŠAN IGNJATOVIĆ JE DIPLOMIRAO 1996. GODINE, A DOKTORSKE STUDIJE JE ZAVRŠIO 2016. NA ARHITEKTONSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU. ZAPOSLEN JE U ZVANJU DOCENTA NA ARHITEKTONSKOM FAKULTETU U BEOGRADU, A ANGAŽOVAN JE I KAO GOSTUJUĆI PROFESOR NA FAKULTETU TEHNIČKIH NAUKA U PRIŠTINI SA SEDIŠTEM U KOSOVSKOJ MITROVICI OD 2015. BIO JE GOSTUJUĆI PROFESOR NA ARHITEKTONSKOM FAKULTETU U PODGORICI (2009.- 2010). NJEGOVO PROFESIONALNO I ISTRAŽIVAČKO INTERESOVANJE JE VEZANO ZA PROJEKTOVANJE, ENERGETSKU EFIKASNOST, ZELENU ARHITEKTURU I OBNOVU ZGRADA, KAO I ZA UTVRĐIVANJE PERFORMANSI ZGRADA. POSEDUJE PROFESIONALNE LICENCE ZA PROJEKTOVANJE (2003), ITC – NIVO 1 (2006), LEED GA (2010) I ENERGETSKU EFIKASNOST-NULTA LICENCA (2012). UČESNIK JE VELIKOG BROJA PROFESIONALNIH KURSEVA, RADIONICA I SIMPOZIJUMA U SVOJSTVU POZVANOG PREDAVAČA IZ OBLASTI ENERGETSKE EFIKASNOSTI I TIPOLOGIJE ZGRADA, U ZEMLJI I INOSTRANSTVU.
MODERAN ARHITEKTONSKI IZRAZ CRKVENOG OBJEKTA PROJEKTOVANOG I REALIZOVANOG U RURALNOM DELU EKVATORIJALNE GVINEJE UZ ANGAŽOVANJE LOKALNE RADNE SNAGE I UPOTREBU RASPOLOŽIVIH GRAĐEVINSKIH MATERIJALA.
Crkva Sv. Arhangela Mihaila je projektovana na čistini formiranoj između bujne tropske šume i novoprobijenog asfaltnog puta, trasiranog kroz oblast sela Ebea Enuk u Ekvatorijalnoj Gvineji. Ministar, poreklom iz ovog zabačenog ruralnog područja, je želeo da svojevrsnom zadužbinom, koncipiranom u vidu kompleksa sastavljenog od crkve, parohijskog doma i multifunkcionalnog centra, pruži lokalnoj zajednici nove javne sadržaje. Na ovaj način bi se formirala fokalna tačku inače raštrkanog naselja, koja bi podstakla celu oblast na dalji urbani razvoj.

Inicijalna ideja autora bila je da se uspostavi kontinualna interakcija prostora unutar crkve sa neposrednim okruženjem i omoguće paralelni dijalozi sa “svevišnjim” kao i silama prirode. Polazni koncept je predviđao crkveni objekat u vidu otvorenog – natkrivenog prostora, svojevrsnog „skloništa“ koji se dinamično postavljenim poligonalnim zidovima izdvaja od okruženja fokusirajući pažnju na centralni oltarski prostor označen velikim krstom nasprampostavljenim okolnoj tropskoj šumi. U procesu verifikacije koncepta od strane crkvenih velikodostojnika višeg ranga u Španiji sugerisano je da bi objekat iz praktičnih razloga trebalo da bude „zatvoren“, te da se kontakt sa okruženjem svede na minimalni nivo, kako bi se podstakla transcendentalna priroda prostora.

Realizovani objekat zadržava inicijalnu jednobrodnu kubičnu formu i karakteriše se pristupnim platoom koncipiranim u vidu monumentalnog trema ovičenog jakim bočnim zidovima koji usmeravaju posetioce ka unutrašnjem prostoru.
Ulazna pregrada se može u potpunosti otvoriti, čime se ukida fizička barijera između spoljašnjosti i unutrašnjosti i obezbeđuje neophodna veza u slučajevima većih manifestiacija. Prvi deo volumena crkve se postepeno sažima u vertikalnom i horizontalnom planu odvajajući ulaznu zonu da bi se potom na isti način raširio prema oltaru naglašenom zenitalnim ostetljenjem.

Veza sa spoljašnjoću je diskretna, a nastala je razlistavanjem bočnih zidova, što za rezultat ima formiranje niša zastakljenih vitražima. Poligonalna platna bočnih zidova se uvođenjem lateralnog difuznog svetla dodatno dinamiziraju, naglašavajući segmentiranost omotača. Energetske karakteristike objekta su u lokalnom kontekstu od sekundarnog značaja, a naglasak je na održivosti koncepta koja se može iskazati višedimenzionalno.// ek DUŠAN INGJATOVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Put u centar zemlje

PRIRODA JE BILA GLAVNA VODILJA PRILIKOM DIZAJNIRANJA SAVREMENO OSMIŠLJENOG PROJEKTA GDE JE AKCENAT DAT NA DVE RAZLIČITE DISPOZICIJE. SPAJANJEM IZUZETNE GEOLOŠKE POZADINE I INDUSTRIJSKE INTERVENCIJE SKRIVEN JE PEJZAŽNI KARAKTER U SAMOJ NJEGOVOJ ARHITEKTURI.
Kada pomislimo na savremene izlagačke prostore, najčešće naša prva vizualizacija kadrira praznu belu unutrašnjost kutije gde percepcija umetničkog dela odnosi prevagu nad arhitekturom. Ovde to nije slučaj. Po rečima američkog kritičara Brian O’ Dohertija, prvo vidimo prostor, a potom umetnost. Moderan muzej ne mora da se zatvara, ne mora biti bez prozora i prirodnog osvetljenja, ne mora biti izolovan od spoljašnjeg sveta. Naprotiv, trebalo bi da bude produkt odgovornog osluškivanja mesta čiji će deo postati.  Kao odgovor na ovu misao, Foldes architects su na pravi način shvatili kompleksnost zadatka, pa su na specifičnom terenu na kome se nekada nalazio vulkan, realizovali osoben projekat vredan pažnje. Početnu inspiraciju predstavljala je slika užarene lave koja se probija iz velikih dubina i izlazi na površinu.

U tom smislu je rešeno funkcionisanje prostora muzeja. Posetilac započinje razgledanje muzejske postavke sa podzemnog nivoa. Ulazi u zenit i krećući se po vertikali izlazi na vrh objekta, odakle se otvara panorama na okruženje i brdo Sag. Na samom ulazu u atrijum, posetilac se suočava sa prostorom koji se oslobađa u svojoj punoj visini,  pogled mu obuhvata svih pet nivoa i stiže do malog prozora na krovu koji propušta snop svetlosti sugeriše tačku ‘erupcije’.
Ako ste ikada poželeli da hodate kroz kubističko slikarstvo, ovaj muzej vam daje priliku da shvatite kako biste se osećali kada biste dibili priliku da šetate po Pikasovoj Gernici. Dok prolazite ispod crvenih kubusa, pored sivih zidova, kroz koridore objekta, imate priliku da prolaznost i ranjivost ljudske egzistencije u sučeljavanju sa tako snažnom silom prirode kao što je vulkan, prihvatite kao realnost.

IZBOR MATERIJALA INSPIRISAN JE PRIRODOM I OKRUŽENJEM, DOK SE GLAVNI MOTIV – VULKAN, VEŠTO PRILAGODIO I UGRADIO U PEJZAŽ KROZ BOJE PEPELA, DINAMIKU KRETANJA I IZRAŽENU VERTIKALNOST OBJEKTA

Dinamičan enterijer ovog objekta karakterisan je udruženim funkcijama u kome vertikalno kretanje sa ’stanicama’ koje zaustavljaju posetioce, nivo po nivo, u izložbenim prostorima pojedinačnih karaktera, obogaćuju iskustvo korisnika. Natpisi i izložbeni tekstovi ispisani su direktno na čeličnim zidovima, što unutrašnji prostor čini još intrigantnijim. Autori su imali ideju da pravac pružanja vizura ne bude samo ka postavci, već i ka spoljašnjosti – kontekstu koji na taj način postaje permanentni izložbeni sadržaj i muzeju daje karakter opservatorije.// ek KATARINA TOMIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Put u centar zemlje

LÁSZLÓ FÖLDES NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
NAKON STUDIRANJA U BUDIMPEŠTI, LÁSZLÓ FÖLDES JE RADIO U BIROU JÄRVINEN AIRAS U HELSINKIJU. SVOJ PROJEKTANTSKI BIRO OSNOVAO JE 1994. GODINE. NJEGOVI PROJEKTI OBUHVATAJU ŠIROK OPUS OD NOVIH ZGRADA DO RESTAURACIJA ZAMKOVA. BIO JE PRVI ARHITEKTA KOJI JE GRADIO KORISTEĆI SVETSKI POZNATI PRONALAZAK ARONA LOSONCZI-A, SVETLOSNO PROVODLJIVI BETON. BIO JE VANREDNI PROFESOR I ČLAN KOMISIJE ZA DIPLOMSKE ISPITE NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BUDIMPEŠTI. IZABRAN JE ZA ČLANA SAVETA UIA U TORINU (2008) I TOKIJU (2011). FÖLDES JE NOSILAC VIŠEBROJNIH PRIZNANJA I NAGRADA, DOK SU NJEGOVI RADOVI OBJAVLJENI U VIŠE ZEMALJA, OD ŠVAJCARSKE DO AUSTRALIJE. AUTOR JE BROJNIH ARHITEKTONSKIH PROJEKATA, KAO I RADOVA U DOMENU STRUČNE LITERATURE. REDOVNO ODRŽAVA IZLOŽBE I GOSTUJUĆA PREDAVANJA NA INTERNACIONALNIM DOGAĐANJIMA. PRIRODA JE BILA GLAVNA VODILJA PRILIKOM DIZAJNIRANJA SAVREMENO OSMIŠLJENOG PROJEKTA GDE JE AKCENAT DAT NA DVE RAZLIČITE DISPOZICIJE. SPAJANJEM IZUZETNE GEOLOŠKE POZADINE I INDUSTRIJSKE INTERVENCIJE SKRIVEN JE PEJZAŽNI KARAKTER U SAMOJ NJEGOVOJ ARHITEKTURI.
Kada pomislimo na savremene izlagačke prostore, najčešće naša prva vizualizacija kadrira jednu praznu belu unutrašnjost kutije gde preovladava percepcija umetničkog dela u poređenju sa arhitekturom.

Po rečima američkog kritičara Brian O’ Dohertija, prvo vidimo prostor a ne umetnost. Moderni muzej ne mora da se zatvara, bez prozora i prirodnog osvetljenja od spoljašnjeg sveta, već bi trebalo da se okreće odgovornom osluškivanju mesta čiji će deo i postati. Kao što se lava probija iz velikih dubina i izlazi na površinu, tako je rešena i funkcija prostora muzeja gde posetilac započinje svoj obilazak od podzemnog nivoa- ulaska u zenit i prateći vertikalno kretanje, izlazi na vrh objekta sa kojeg se otvara panorama na okruženje i brdo Sag. Pri samom ulasku u atrijum, prostor se oslobađa u svojoj punoj visini, gde pogled dostiže svih pet nivoa sve do malog prozora na krovu koji propušta snop svetlosti predstavljajući tako „tačku erupcije“. Ako ste ikada poželeli da hodate kroz kubističko slikarstvo, ovaj muzej vam daje priliku da shvatite kako biste se osećali kada biste dibili priliku da šetate po Pikasovoj Gernici. Dok prolazite ispod crvenih kubusa, pored sivih zidova, kroz koridore objekta, imate priliku da prolaznost i ranjivost ljudske egzistencije u sučeljavanju sa tako snažnom silom prirode kao što je vulkan, prihvatite kao realnost.

IZBOR MATERIJALA INSPIRISAN JE PRIRODOM I OKRUŽENJEM, DOK SE GLAVNI MOTIV – VULKAN, VEŠTO PRILAGODIO I UGRADIO U PEJZAŽ KROZ BOJE PEPELA, DINAMIKU KRETANJA I IZRAŽENU VERTIKALNOST OBJEKTA.

Dinamičan enterijer ovog objekta karakterisan je udruženim funkcijama u kome vertikalno kretanje sa ’stanicama’ koje zaustavljaju posetioce, nivo po nivo, u izložbenim prostorima pojedinačnih karaktera, obogaćuju iskustvo korisnika. Natpisi i izložbeni tekstovi ispisani su direktno na čeličnim zidovima, što unutrašnji prostor čini još intrigantnijim. Autori su imali ideju da pravac pružanja vizura ne bude samo ka postavci, već i ka spoljašnjosti – kontekstu koji na taj način postaje permanentni izložbeni sadržaj i muzeju daje karakter opservatorije.// ek KATARINA TOMIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Integracijom do potpune pripadnosti prirodi

APARTMANE ORTENIA ČINI 6 CELINA PODELJENIH U 3 KUBIČNE FORME SMEŠTENE NA OBRONCIMA PLANINE U MALOM MESTU NA JUGOISTOKU SLOVENIJE. ARHITEKTI SU USPELI DA, VODEĆI RAČUNA O POTREBAMA SAVREMENOG GRADSKOG ČOVEKA, OBJEKAT HARMONIČNO UKLOPE U PRIRODU I DA, PRATEĆI NJENE ZAKONE, NE NARUŠE KRAJOLIK I ISKORISTE OKRUŽENJE KAO ELEMENT ARHITEKTURE.
Projektovanje ugostiteljskih objekata često podleže uticaju niza diktiranih pravila. U hotelijerstvu i ugostiteljstvu kao posebnoj grani, zastupljene su norme koje direktno utiču na projektovanje i dizajn objekata. Standarde postavljaju trendovi, menadžeri, zastupnici velikih lanaca i vlasnici kojima je brza isplativost najčešće jedino merilo uspešnog projekta.  Od ugostiteljstva ne možemo odvojiti pojam luksuza. Luksuz ima svoje kategorije, koje najlakše raspoznajemo po ’broju zvezdica’. Svaka kategorija podrazumeva određenu površinu sobe, sadržaj, raspored, opremu i organizaciju. Ukoliko projektant podlegne nearhitektonskim uticajima i projektuje po volji hotelijera i menadžera koji prate samo pravila biznisa, prostor najčešće ostane bezličan, a arhitektura bezvredna.

Da su se strogo držale pravila, da su pale pod uticaj uobičajenog i standardizovanog, autorke objekta Apartmani Ortenia, Petra Ostanek i Tinka Prekovič,  ne bi proizvele arhitekturu vrednu pažnje. Veliki izazov je bio pred njima, jer su znale da projektuju objekat koji će biti pozicioniran u poetičnom okruženju, na padini ispod dvorca, u malom mestu  na jugoistoku Slovenije – Podčetrtek. Nenarušen, sam sebi dovoljan predeo pun zelenila, kao i prepoznatljivi dvorac na najvišoj koti okruženja, predstavljaju vrlo inspirativne, ali i zahtevne kulise koje lako mogu da se naruže neadekvatnim arhitektonskim odgovorom. Arhitekti su evidento ukazali poštovanje prirodnom okruženju i prepustili su mu dominaciju u odnosu na novoizgrađeni objekat. Svojom arhitekturom autorke nisu htele da naruše zelenu idilu koja vlada padinama pejzaža. Pozicija objekta pokazivala je potencijal integracije sa prirodom.

Savremen pristup projektovanju sagledava se u osnovi objekta. Svaki kubus na nivou višeg terena deli se na dva identična apartmana. Svaki apartman unutar dnevnog prostora ima samo jednu pregradu – zid koji deli spavaću i dnevnu zonu, a jedinice praktično ne poseduju enterijerska vrata, ukoliko ne računamo vrata minimalnog toaleta. Umivaonik i tuš su integrisani sa spavaćom sobom i postaju bitan deo enterijera i prisne, intimne atmosfere. Sve ovo čini prostor fluidnim, protočnim, svetlim i svežim. U nivou suterena smeštene su zajedničke prostorije, pre svega savremeno dizajniran spa koji je konceptualno povezan sa ostatkom enterijera objekta. Atmosfera u spa centru je ista kao i u ostatku objekta. Iako je njegov enterijer nešto tamniji, ipak odiše lakoćom i svežinom. Nema suvišnih pregrada koje bi ’gušile’ prostor.

LIVENI MONOLITNI POD I ČISTE, OŠTRE IVICE ODLIČNO KORESPONDIRAJU SA TRADICIONALNIM ELEMENTIMA. ODABIROM PRIRODNIH MATERIJALA, PRE SVEGA DRVETA, UŠUŠKANIM PROSTOROM I PAŽLJIVOM SELEKCIJOM BOJA, OSTVAREN JE OSEĆAJ TOPLINE U ENTERIJERU.

Eco Ortenia Apartmani sasvim zasluženo sadrže ’Eco’ prefiks u svom nazivu. ’Eco’ karakter ima sam koncept, čija je zamisao da novoizgrađeno ne naruši prirodno, već da korespondira sa njim. Odabir prirodnih materijala i održiv način gradnje garantovali su da će objekat biti energetski efikasan. Savremen, topao, umirujući enterijer obezbedio je zdravo, opuštajuće okruženje, i osećaj potpunog uživanja bez stresa, a to su svakako elementi ’Eco’ arhitekture. To dokazuje da arhitektura može uticati i na okruženje i na ljude tako što će im omogući beg od svakodnevnice u zdrav ambijent prijatnih, komfornih i osunčanih prostora integrisanih u prirodni kontekst.// ekNIKOLA MARAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

U suterenu je smešten spa koji i</stro pored savremenog dizajna i tamnih boja, odaje isti osećaj pripadnosti i intime.

Sa zadnje strane objekta obezbeđen je pristup</stro dvorištu koje će potpuno kamuflirati objekte kad u njemu nabuja zelenilo.

Integracijom do potpune pripadnost prirodi

PETRA OSTANEK NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
PETRA OSTANEK JE JEDAN OD OSNIVAČA ARHITEKTONSKOG BIROA O+P>A I SOBA, GDE IMA FUNKCIJU VOĐE PROJEKATA. TAKOĐE, KAO ARHITEKTA SVOJ RADNI OPUS UPOTPUNJAVA I SA TIMOVIMA U BIROU ENOTA I GENIUS LOCI. PETRA ORGANIZUJE MNOGOBROJNE IZLOŽBE, GDE KAO ČLAN ŽIRIJA UČESTVUJE NA TAKMIČENJIMA I DODELAMA NAGRADA, MEĐU KOJIMA SE IZDVAJAJU BRICK AWARD SE EUROPE 2015 I GREEN PENCIL 2015. OD 2009. DO 2013. GODINE BILA JE ČLAN ODBORA ZA ZAKONODAVSTVO, KAO I PREDSEDNIK ASOCIJACIJE ARHITEKATA U KOMORI ZA ARHITEKTURU I PROSTORNO PLANIRANJE SLOVENIJE. OSVOJILA JE MNOGOBROJNE NAGRADE KAO ČLAN RAZLIČITIH ARHITEKTONSKIH TIMOVA NA ARHITEKTONSKIM KONKURSIMA I TAKMIČENJIMA. PETRA OSTANEK JE NOSILAC PRIZNANJA GREEN PENCIL AWARD 2014, AUTOR JE VELIKOG BROJA STRUČNIH TEKSTOVA, I UREDNICA JE PREDSTOJEĆE KNJIGE O ISTORIJI URBANOG PLANIRANJA, POVODOM 650. GODIŠNJICE NOVOG MESTA.
Projektovanje ugostiteljskih objekata često podleže uticaju niza diktiranih pravila. U hotelijerstvu i ugostiteljstvu kao posebnoj grani, zastupljene su norme koje direktno utiču na projektovanje i dizajn objekata.

Standarde postavljaju trendovi, menadžeri, zastupnici velikih lanaca i vlasnici kojima je brza isplativost najčešće jedino merilo uspešnog projekta. Od ugostiteljstva ne možemo odvojiti pojam luksuza. Luksuz ima svoje kategorije, koje najlakše raspoznajemo po ’broju zvezdica’. Svaka kategorija podrazumeva određenu površinu sobe, sadržaj, raspored, opremu i organizaciju. Da su se strogo držale pravila, da su pale pod uticaj uobičajenog i standardizovanog, autorke objekta Apartmani Ortenia, Petra Ostanek i Tinka Prekovič, ne bi proizvele arhitekturu vrednu pažnje. Veliki izazov je bio pred njima, jer su znale da projektuju objekat koji će biti pozicioniran u poetičnom okruženju, na padini ispod dvorca, u malom mestu na jugoistoku Slovenije – Podčetrtek. Nenarušen, sam sebi dovoljan predeo pun zelenila, kao i prepoznatljivi dvorac na najvišoj koti okruženja, predstavljaju vrlo inspirativne, ali i zahtevne kulise koje lako mogu da se naruže neadekvatnim arhitektonskim odgovorom. Arhitekti su evidento ukazali poštovanje prirodnom okruženju i prepustili su mu dominaciju u odnosu na novoizgrađeni objekat.

Koncept prožima sve nivoe projektovanja, pa je tako primenjen i na rešenju konstrukcije. Statika objekta rešena je lakim potezima u karakteru zakona prirode. Objekti prate padinu na kojoj su nastali. Delimično su upušteni u teren i ostvaruju dodatni nivo integracije sa tlom. Masu zauzima betonska ploča koja reaguje kao teg na kosom terenu i pravi strukturalnu bazu objekta. Na tu potporu naslanja se drvena konstrukcija sačinjena od stubova, greda i rogova koji formiraju ram, tj. konture objekta.

APARTMANE ORTENIA ČINI 6 CELINA PODELJENIH U 3 KUBIČNE FORME SMEŠTENE NA OBRONCIMA PLANINE U MALOM MESTU NA JUGOISTOKU SLOVENIJE. ARHITEKTI SU USPELI DA, VODEĆI RAČUNA O POTREBAMA SAVREMENOG GRADSKOG ČOVEKA, OBJEKAT HARMONIČNO UKLOPE U PRIRODU I DA, PRATEĆI NJENE ZAKONE, NE NARUŠE KRAJOLIK I ISKORISTE OKRUŽENJE KAO ELEMENT ARHITEKTURE

Savremen pristup projektovanju sagledava se u osnovi objekta. Svaki kubus na nivou višeg terena deli se na dva identična apartmana. Svaki apartman unutar dnevnog prostora ima samo jednu pregradu – zid koji deli spavaću i dnevnu zonu, a jedinice praktično ne poseduju enterijerska vrata, ukoliko ne računamo vrata minimalnog toaleta.// ek NIKOLA MARAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Enterijer je savremen, čistih ivica i toplih boja i prožet je tradicionalnim elementima. Zahvaljujući velikim prozorskim oknima, pejzaž postaje deo enterijera.