Alumil Exl1

Poslovna zgrada koja proizvodi energiju

ŠKOLSKI PRIMER POSLOVNOG OBJEKTA PROJEKTOVANOG U SKLADU SA PRINCIPIMA BIOKLIMATSKE I ENERGETSKI EFIKASNE ARHITEKTURE, KOJI UZ POMOĆ NAJSAVREMENIJIH TEHNOLOGIJA ISPUNJAVA STANDARD OBJEKATA ČIJI JE ENERGETSKI BALANS U PLUSU.
Izgrađen tokom 2014. godine, ovaj poslovni objekat sa kancelarijskim i magacinskim prostorom po koncepciji i realizaciji na savršen način predstavlja misiju poslovanja kompanije koja se bavi upravljanjem vetro i solarnim parkovima. Maksimalna racionalizacija energetskih potreba, arhitektonski izraz proizašao iz funkcionalnih i ekoloških zahteva, kao i primena najsavremenijih tehnologija za efikasno korišćenje obnovljivih izvora energije karakterišu sedište kompanije Windkraft Simonsfeld AG u Erstnbrunu u Austriji. Prostorna koncepcija prati funkcionalno rešenje u skladu sa različitim potrebama kancelarijskog i magacinskog prostora: sa jedne strane maksimalan komfor u radnom okruženju i maksimalna fleksibilnost u skladišnom prostoru. Racionalnost se, naravno, podrazumeva. Uslovi koji proizilaze iz same lokacije, kao što je orijentacija i otvaranje vizura, uslovile su pozicioniranje kancelarijskog bloka ka severu, dok južnom stranom dominira high-tech staklenik iza koga se nalazi prostran hol – zona komunikacije i interakcije.

Korišćenje obnovljivih izvora energije na ovom objektu dovedeno je do maksimuma. Osim što za grejanje i hlađenje koristi geotermalnu energiju, ovaj objekat i proizvodi energiju preko fotonaponskih panela integrisanih u rešenje materijalizacije fasada. Delovi južne fasade, površina fiksnih brisoleja, kao i deo krovne ravni iskorišćeni su kao aktivni prijemnici sunčeve energije koji omogućavaju postizanje standarda Plus Energy Building, odnosno objekta koji u energetskom bilansu ostvaruje višak energije. Energija vetra koristi se za pokretanje pumpe za vodu, kao i za pomoćni sistem vetroturbina koji funkcioniše kao podrška sistemu mehaničke ventilacije sa rekuperacijom toplote.// ekBOJANA STANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

DELOVI JUŽNE FASADE, POVRŠINA FIKSNIH BRISOLEJA, KAO I DEO KROVNE RAVNI ISKORIŠĆENI SU KAO AKTIVNI PRIJEMNICI SUNČEVE ENERGIJE KOJI OMOGUĆAVAJU POSTIZANJE STANDARDA PLUS ENERGY BUILDING, ODNOSNO OBJEKTA KOJI U ENERGETSKOM BILANSU OSTVARUJE VIŠAK ENERGIJE.

Karakterističan izgled južne fasade, high-tech staklenik u funkciji izbalansiranog odnosa iskorišćenja sunčeve energije zimi i sprečavanja pregrevanja tokom leta.

Poslovna zgrada koja proizvodi energiju

GEORG W. REINBERG NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
GEORG W.REINBERG JE DIREKTOR I VLASNIK ARHITEKTONSKOG STUDIJA ARCHITEKTUR BÜRO REINBERG ZT GMBH SA SEDIŠTEM U BEČU. STUDIRAO JE NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BEČU I NA UNIVERZITETU SIRAKUZA, SAD. NJEGOV PROJEKTNI BIRO JE SPECIJALIZOVAN ZA EKOLOŠKE ZELENE ZGRADE, OD KOJIH NEKE PROIZVODE VIŠE ENERGIJE NEGO ŠTO IM JE NEOPHODNO (PLUS ENERGY BUILDING). OD 1982. GODINE IZGRADIO JE VIŠE OD STOTINU SOLARNIH PROJEKATA, PRI ČEMU JE AKTIVAN U ISTRAŽIVANJU, PROJEKTOVANJU, PLANIRANJU I DSM UPRAVLJANJU OBJEKTIMA. REINBERG JE GOSTUJUĆI PROFESOR NA DUNAVSKOM UNIVERZITETU KREMS, CENTAR ZA GRAĐEVINARSTVO I ŽIVOTNU SREDINU. PREDAJE NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BEČU NA MASTER PROGRAMU SISTEMI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE I REŠENJE ZELENE GRADNJE, KAO I NA UNIVERZITETU PRIMENJENIH NAUKA U BEČU. REDOVNO DRŽI PREDAVANJA I NA MEĐUNARODNOM NIVOU. POBEDNIK JE NEKOLIKO KONKURSA ZA DIZAJN I NOSILAC JE PRESTIŽNIH NAGRADA U OBLASTI ODRŽIVE ARHITEKTURE. O NJEGOVOM RADU JE OBJAVLJENO VIŠE OD 700 ČLANAKA.
Izgrađen tokom 2014. godine, ovaj poslovni objekat sa kancelarijskim i magacinskim prostorom po koncepciji i realizaciji na savršen način predstavlja misiju poslovanja kompanije koja se bavi upravljanjem vetro i solarnim parkovima.

Maksimalna racionalizacija energetskih potreba, arhitektonski izraz proizašao iz funkcionalnih i ekoloških zahteva, kao i primena najsavremenijih tehnologija za efikasno korišćenje obnovljivih izvora energije karakterišu sedište kompanije Windkraft Simonsfeld AG u Erstnbrunu u Austriji. Prostorna koncepcija prati funkcionalno rešenje u skladu sa različitim potrebama kancelarijskog i magacinskog prostora: sa jedne strane maksimalan komfor u radnom okruženju i maksimalna fleksibilnost u skladišnom prostoru. Racionalnost se, naravno, podrazumeva. Uslovi koji proizilaze iz same lokacije, kao što je orijentacija i otvaranje vizura, uslovile su pozicioniranje kancelarijskog bloka ka severu, dok južnom stranom dominira high-tech staklenik iza koga se nalazi prostran hol – zona komunikacije i interakcije. Osim zoniranja objekta na način koji omogućava pasivno korišćenje sunčeve toplote u hladnim i prelaznim mesecima, materijalizacija prostora uz južno orijentisani hol i staklenu fasadu omogućava korišćenje principa termičke mase. Kameni podovi i betonski centralni zid i betonsko stepenište u funkciji su što boljeg iskorišćenja toplote koja prodire kroz fasadu.

Korišćenje obnovljivih izvora energije na ovom objektu dovedeno je do maksimuma. Osim što za grejanje i hlađenje koristi geotermalnu energiju, ovaj objekat i proizvodi energiju preko fotonaponskih panela integrisanih u rešenje materijalizacije fasada. Delovi južne fasade, površina fiksnih brisoleja, kao i deo krovne ravni iskorišćeni su kao aktivni prijemnici sunčeve energije koji omogućavaju postizanje standarda Plus Energy Building, odnosno objekta koji u energetskom bilansu ostvaruje višak energije.

Iako je ovaj poslovni objekat sjajan primer integracije principa održivosti u poslovnom okruženju, nije neophodno ostvariti sve navedene karakteristike ako želimo da pomerimo granice delovanja kompanija u smeru održivijeg poslovanja. Poslovno okruženje pruža mogućnost da na ličnom primeru potvrdimo spremnost za promenu odnosa prema prirodnim resursima i ostvarivanje ušteda racionalizacijom njihove potrošnje.// ekBOJANA STANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Karakterističan izgled južne fasade, high-tech staklenik u funkciji izbalansiranog odnosa iskorišćenja sunčeve energije zimi i sprečavanja pregrevanja tokom leta.

Kupola vizije 3.0

’GOVORIM O OČUVANJU MATERIJALA, O ZAŠTITI OKOLINE, BRIZI O STARIM VELIKIM ŠUMAMA I O TOME KAKO PRONAĆI ODRŽIVU ARHITEKTURU. ZATO DODIRNITE ZEMLJU VAŠOM ARHITEKTUROM LAGANO, POPUT OTISAKA STOPALA.’ – GLEN MURKUT.
Vizija pasivne budućnosti ovog projekta predstavljena je kao Kupola vizije i treći je u nizu eksperimenata arhitekte Kristofera Tejlgarda. Ovaj objekat predstavlja tačku susreta različitih aktivnosti u neobičnom prostoru, čije postojanje nije samo cilj arhitektonskog dela, već prvenstveno rezultat novog pogleda na edukaciju, pasivnu gradnju i budućnost. Ceo koncept bazira se na protočnosti u arhitekturi i održivosti materijala u smislu njegovog najboljeg iskorišćenja u odnosu na čoveka i na prirodu koja ga okružuje. Zato je konstrukcija objekta lagana i privremena, a činjenica da je Kupola 3 zamišljena pre kao privremena konstrukcija nego kao stabilna, poput većine drugih objekata, upućivala je na razmišljanje o materijalima koji će je činiti, način na koji će biti  izgrađena da bi se po potrebi mogla demontirati i ukloniti, kao i na načine na koji bi se sastavni elementi eventualno mogli iskoristiti u novom svetlu u nekoj drugoj materijalizaciji.

Glavna vodilja u projektovanju serije objekata kupola dolazi iz neizvesnosti, premise koja promoviše osetljivost za izbore koje činimo i posledice tog zakona, za prostor koji stvaramo i svet u kome živimo i sa kojim živimo. Projektant kaže da ako uradimo nešto drugačije, stvari će biti drugačije – dakle, šta i kako radimo je zapravo veoma važno. On sebi postavlja seriju pitanja: Odakle su građevinski materijali došli? Kakva je šteta učinjena zemlji odakle su izvađeni materijali? Kako će izgradnja biti vraćena u prvobitni lanac i može li da se reciklira i sastavi na takav način da se može odvojiti, promeniti i ponovo iskoristiti u novom kontekstu? Ova pitanja su predstavljala polaznu osnovu prilikom kreiranja objekta DOV 3.0 u gradu Arhus, u jesen 2016. godine.

Objekat je zamišljen kao polovina sfere unutar koje se nalazi kuća, reinterpretacija zemljinog omotača i nas koji se nalazimo u njemu. Istraživanje ima za cilj da pokaže da li i kako sferni oblik objekta deluje u različitim godišnjim dobima, pokazujući energetski efikasnu takozvanu ’treću sobu’ – prostoriju kojoj su jedini izvori toplote sunce i toplota koju oslobađa tehnička oprema i ljudi koji u njoj borave. Kako su njen oblik i konstrukcija metafora staklene bašte, u zimskim danima će ipak, usled oslabljenog sunčevog zračenja, i zagrevanje unutrašnjeg prostora biti manje. Ova ljuska objekta takođe pomaže prirodnoj izolovanosti, kao i ventilaciji objekta, prezentujući tako posetiocima jedinstven klimatski eksperiment na malom prostoru na terenu.

SVA MATERIJA KRUŽI U PRIRODI, PA JE OSNOVNI CILJ EKSPERIMENATA POKAZATI KAKO OVA TEMA UTIČE NA PASIVNU ARHITEKTURU I GRADNJU I KAKO METAFORA ZEMLJINOG OMOTAČA PRENOSI PRIRODNE KLIMATSKE KARAKTERISTIKE NA OMOTAČ ZGRADE I STVARANJE TAKOZVANE ’TREĆE KLIME’.

Kreirana kao otvorena galerija unutar sfere, kuća ustvari predstavlja prostor čije se funkcije međusobno prožimaju i brišu granice, dajući joj jedinstvo. U prizemlju ulazni plato okuplja korisnike i uvodi ih u deo ispod konstrukcije – natkriveni bar i pomoćne prostorije. Stepenice vode do sprata, otvorene zelene galerije – terase, sa funkcijom nešto intimnijeg prostora. Ova terasa natkriva bar u prizemlju i štiti prostor od direktnog upada sunčevih zraka tokom letnjeg perioda, ali u isto vreme njena pažljivo dimenzionisana konstrukcija omogućava osunčanje tokom zimskog perioda, kada je putanja sunca nešto niža. Kompaktnu celinu upotpunjava zelenilo – bašta oko objekta čiji se delovi uspinju do sprata, vizuelno povezuju i oplemenjuju oba prostora. Konstrukcija je delom obložena, ali u celini daje sliku monolitnosti koju stvara drvena građa. // ek JELENA ALEKSIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Slobodan prostor iskorišćen je kao zelena bašta koja oplemenjuje prostor.

Kupola vizije 3.0

KRISTOFFER TEJLGAARD NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
ATELJE KRISTOFFER TEJLGAARD RADI NA STVARANJU FUNKCIONALNE, ESTETSKE I ODRŽIVE ARHITEKTURE ZASNOVANE NA RACIONALNIM PRINCIPIMA IZGRADNJE I PRIRODNOJ INTEGRACIJI SVETLOSTI I PRIRODE. U ATELJEU SE TRUDE DA SE NE PRIDRŽAVAJU STANDARDIZOVANIH METODA IZGRADNJE U INDUSTRIJI, EKPERIMENTIŠU SA ALTERNATIVNIM OBLICIMA PROSTORA I STVARAJU ZGRADE POVOLJNIJE UKLOPLJENE U ŽIVOTNU SREDINU, NE BI LI SA MANJE RESURSA POSTIGLI VIŠE. KRISTOFER TEJLGAARD JE OSNOVAO SVOJ STUDIO 2011. GODINE, SA FOKUSOM NA EKSPERIMENTISANJE DRVETOM U ARHITEKTURI, KAKO SA TEHNOLOŠKE STRANE, TAKO I SA KULTUROLOŠKE. OD KADA JE DIPLOMIRAO NA DANSKOJ KRALJEVSKOJ AKADEMIJI LEPIH UMETNOSTI, KRISTOFFER TEJLGAARD JE RADIO NA STVARANJU ODRŽIVIH REŠENJA U METODAMA IZGRADNJE I PROIZVODNJI MATERIJALA.
Vizija pasivne budućnosti ovog projekta predstavljena je kao Kupola vizije i treći je u nizu eksperimenata arhitekte Kristofera Tejlgarda. Ovaj objekat predstavlja tačku susreta različitih aktivnosti u neobičnom prostoru, čije postojanje nije samo cilj arhitektonskog dela, već prvenstveno rezultat novog pogleda na edukaciju, pasivnu gradnju i budućnost. Ceo koncept bazira se na protočnosti u arhitekturi i održivosti materijala u smislu njegovog najboljeg iskorišćenja u odnosu na čoveka i na prirodu koja ga okružuje. Zato je konstrukcija objekta lagana i privremena, a činjenica da je Kupola 3 zamišljena pre kao privremena konstrukcija nego kao stabilna, poput većine drugih objekata, upućivala je na razmišljanje o materijalima koji će je činiti i način na koji će biti izgrađena.

Glavna vodilja u projektovanju serije objekata kupola dolazi iz neizvesnosti, premise koja promoviše osetljivost za izbore koje činimo i posledice tog zakona, za prostor koji stvaramo i svet u kome živimo i sa kojim živimo. Projektant kaže da ako uradimo nešto drugačije, stvari će biti drugačije – dakle, šta i kako radimo je zapravo veoma važno. On sebi postavlja seriju pitanja: Odakle su građevinski materijali došli? Kakva je šteta učinjena zemlji odakle su izvađeni materijali? Kako će izgradnja biti vraćena u prvobitni lanac i može li da se reciklira i sastavi na takav način da se može odvojiti, promeniti i ponovo iskoristiti u novom kontekstu? Ova pitanja su predstavljala polaznu osnovu prilikom kreiranja objekta DOV 3.0 u gradu Arhus, u jesen 2016. godine.

Objekat je zamišljen kao polovina sfere unutar koje se nalazi kuća, reinterpretacija zemljinog omotača i nas koji se nalazimo u njemu. Istraživanje ima za cilj da pokaže da li i kako sferni oblik objekta deluje u različitim godišnjim dobima, pokazujući energetski efikasnu takozvanu ’treću sobu’ – prostoriju kojoj su jedini izvori toplote sunce i toplota koju oslobađa tehnička oprema i ljudi koji u njoj borave. Kako su njen oblik i konstrukcija metafora staklene bašte, u zimskim danima će ipak, usled oslabljenog sunčevog zračenja, i zagrevanje unutrašnjeg prostora biti manje.

SVA MATERIJA KRUŽI U PRIRODI, PA JE OSNOVNI CILJ EKSPERIMENATA POKAZATI KAKO OVA TEMA UTIČE NA PASIVNU ARHITEKTURU I GRADNJU I KAKO METAFORA ZEMLJINOG OMOTAČA PRENOSI PRIRODNE KLIMATSKE KARAKTERISTIKE NA OMOTAČ ZGRADE I STVARANJE TAKOZVANE ’TREĆE KLIME’.

U pokušaju da se minimizira količina čelika u nosaču i istovremeno dobije uglađena i elegantna rešetkasta kupola, dizajneri su razvili novi sistem. Upotrebom zakrivljenih drvenih greda omogućeno je da se formiraju drveni nosači sa čeličnim flahovima i zavrtnjima, koji se susreću u jednom centru i formiraju čvor u obliku zvezde, čime su projektanti izbegli složene i skupe zavarene čvorove primenjene u prvim verzijama Kupole vizije.// ek JELENA ALEKSIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Terasa ispunjena zelenilom otvara pogled ka nebu i moru.

Rabot kabina za turiste

ARHITEKTURA KAO PROIZVOD NAŠIH SAZNANJA I ISTRAŽIVAČKOG RADA ODRAŽAVA SVEST O VREMENU I POJAVAMA KOJE NAS OKRUŽUJU, TE KAO TAKVA POSTAJE JEZIK SPORAZUMEVANJA U DOMENU STVARALAŠTVA. TRI ELEMENTA KOJA SVAKAKO DEFINIŠU ARHITEKTONSKI JEZIK PLANINARSKOG DOMA RABOT JESU ČISTA GEOMETRIJA, AUTENTIČNI MATERIJALI I PRIRODA, DOK PROSTORNI IZRAZ VEZUJE OVE ELEMENTE U CELINU KOJA NOSI PROPORCIONALAN SKLAD I OTVARA MOGUĆNOST NJIHOVOG RAVNOPRAVNOG DIJALOGA U PROSTORU.
Reč ’priroda’ uobičajeno asocira na jednu vrstu spontanosti i nepripremljenosti, a pri definisanju objekta u uslovima oštre klime u mestu Hemnes u Norveškoj, njena divlja, snažna i nekontrolisana strana svakako nije mogla ostati ignorisana. Objekat nazvan po Čarlsu Rabotu, geografu koji je ovaj lokalitet istražio, zanimljiv je isto koliko i samoodrživ. Prožimanje nove tehnologije i starih znanja predstavlja dizajn pogodan za ekstremne klimatske uslove. Razmišljajući o arhitekturi kao o aktivnom akteru u komunikaciji prirode i ljudi, JVA arhitekti stvorili su objekat koji gradi pejzaž istovremeno odvojen od pozadine i stopljen sa njom i čiji se lepota i značaj ne mogu apstrahovati iz prirode već mogu biti doživljeni samo u interakciji sa njom.

Čovek i priroda
Objekat se nalazi na 1200m nadmorske visine i njegova je svrha da služi kao sklonište za turiste. U današnjem vremenu protivrečnosti, jedinstvo čoveka i prirode neprekidno biva stavljano u iskušenje, pa autori inspirisani stvaralačkim, ali i sasvim običnim ljudskim emocijama kao što su mir, sigurnost i toplina, stvaraju sugestiju prostora u kome je čovek centralna tačka oko koje se taj prostor uobličava i artikuliše. U ovom novom pejzažu priroda i arhitektura se ne ugrožavaju niti se međusobno osvajaju. One samostalno žive svoje živote i u neprestanoj su interakciji.  Objektu se ne može pristupiti automobilom, već samo pešice ili na skijama, što uključuje dodatni trud i pojačava osećaj zadovoljstva kada se do odredišta stigne.  Rabot cabin čini da arhitekturu doživimo kao ljudski čin, kao ekspresiju energije koja je veoma važna jer pomoću nje objekat komunicira, živ je i iskazuje elementarnu potrebu za pripadanjem.

Obris pejzaža
U oblikovanju je potisnuta tradicionalna arhitektura dekorativne reprezentativnosti i organskih formi, pa jednostavne, prave linije dominiraju režimom mase i utiču na stabilnost strukture, jasnoću forme i zaokruženost identiteta. Sučeljavanjem dvaju kosih površina koje formiraju krov objekta, kao i dimnjacima koji iz te površine izranjaju, autori podražavaju izgled planinskih vrhova te na umetnički način prenose deo okruženja u samu geometriju strukture. U programskom smislu, objekat se sastoji iz prizemlja i mezanina koji je pozicioniran u centralnom delu iznad kuhinje. Dijagonale dominiraju i u funkcionalnom oblikovanju, pa dve zajedničke prostorije postavljene dijagonalno u odnosu na centralni deo stvaraju poseban ambijent.

U DANAŠNJEM VREMENU PROTIVREČNOSTI, JEDINSTVO ČOVEKA I PRIRODE NEPREKIDNO BIVA STAVLJANO U ISKUŠENJE, PA AUTORI INSPIRISANI STVARALAČKIM, ALI I SASVIM OBIČNIM LJUDSKIM EMOCIJAMA KAO ŠTO SU MIR, SIGURNOST I TOPLINA, STVARAJU SUGESTIJU PROSTORA U KOME JE ČOVEK CENTRALNA TAČKA OKO KOJE SE TAJ PROSTOR UOBLIČAVA I ARTIKULIŠE.

Dupla visina ovih prostorija omogućava neposredan doživljaj okruženja jer svojom dimenzijom fizički apsorbuje slobodu i prostranstvo iz spoljašnjosti. Trideset kreveta smešteno je u sedam spavaćih soba, a objekat opslužuju dva ulaza naspramno pozicionirana. Otvori različitih dimenzija refleksija su aktivnog, dinamičnog, nestalnog i neujednačenog konteksta i sinergije prostora i događaja (arhitekture) koji se u njemu odvija.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Drvo kao topao, siguran i dugotrajan materijal pruža osećaj udobnosti.

Rabot kabina za turiste

EINAR JARMUND NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU.
AKON ŠTO JE STEKAO DIPLOMU U ARHITEKTONSKOJ ŠKOLI U OSLU, MASTER STUDIJE JE ZAVRŠIO NA VAŠINGTON UNIVERZITETU U SIJETLU. POSLE VIŠEGODIŠNJE ARHITEKTONSKE PRAKSE U PROJEKTNIM BIROIMA, EINAR JE KAO SUOSNIVAČ OTVORIO PROJEKTNI BIRO JARMUND/VIGSNÆS AS ARKITEKTER MNA 1995. GODINE. DANAS, KAO GLAVNI ARHITEKTA, POSEDUJE VELIKO ISKUSTVO U PROJEKTOVANJU, RAZVOJU I VOĐENJU PROJEKATA VEOMA KOMPLEKSNIH OBJEKATA, SUSREĆUĆI SE SA IZAZOVIMA KLIMATSKIH PROMENA I ZAKONSKE REGULATIVE. PROJEKTI JARMUND/VIGSNÆS (JVA) SU ŠIROKO PUBLIKOVANI U MEĐUNARODNIM ČASOPISIMA I STRUČNOJ LITERATURI, I NAGRAĐIVANI SU PRESTIŽNIM ARHITEKTONSKIM PRIZNANJIMA I KONKURSNIM NAGRADAMA. PREDSTAVLJEN ŠIROM EVROPE, AZIJE I AMERIKE, EINAR JARMUNDOV RADNI OPUS PODRAZUMEVA I MNOGOBROJNA INTERNACIONALNA PREDAVANJA I UČESTVOVANJE U RAZNOLIKIM STRUČNIM DEŠAVANJIMA.
ARHITEKTURA KAO PROIZVOD NAŠIH SAZNANJA I ISTRAŽIVAČKOG RADA ODRAŽAVA SVEST O VREMENU I POJAVAMA KOJE NAS OKRUŽUJU, TE KAO TAKVA POSTAJE JEZIK SPORAZUMEVANJA U DOMENU STVARALAŠTVA. TRI ELEMENTA KOJA SVAKAKO DEFINIŠU ARHITEKTONSKI JEZIK PLANINARSKOG DOMA RABOT JESU ČISTA GEOMETRIJA, AUTENTIČNI MATERIJALI I PRIRODA, DOK PROSTORNI IZRAZ VEZUJE OVE ELEMENTE U CELINU KOJA NOSI PROPORCIONALAN SKLAD I OTVARA MOGUĆNOST NJIHOVOG RAVNOPRAVNOG DIJALOGA U PROSTORU.

Reč ’priroda’ uobičajeno asocira na jednu vrstu spontanosti i nepripremljenosti, a pri definisanju objekta u uslovima oštre klime u mestu Hemnes u Norveškoj, njena divlja, snažna i nekontrolisana strana svakako nije mogla ostati ignorisana. Objekat nazvan po Čarlsu Rabotu, geografu koji je ovaj lokalitet istražio, zanimljiv je isto koliko i samoodrživ. Prožimanje nove tehnologije i starih znanja predstavlja dizajn pogodan za ekstremne klimatske uslove. Razmišljajući o arhitekturi kao o aktivnom akteru u komunikaciji prirode i ljudi, JVA arhitekti stvorili su objekat koji gradi pejzaž istovremeno odvojen od pozadine i stopljen sa njom i čiji se lepota i značaj ne mogu apstrahovati iz prirode već mogu biti doživljeni samo u interakciji sa njom. Objekat se nalazi na 1200m nadmorske visine i njegova je svrha da služi kao sklonište za turiste. U današnjem vremenu protivrečnosti, jedinstvo čoveka i prirode neprekidno biva stavljano u iskušenje, pa autori inspirisani stvaralačkim, ali i sasvim običnim ljudskim emocijama kao što su mir, sigurnost i toplina, stvaraju sugestiju prostora u kome je čovek centralna tačka oko koje se taj prostor uobličava i artikuliše.

U ovom novom pejzažu priroda i arhitektura se ne ugrožavaju niti se međusobno osvajaju. One samostalno žive svoje živote i u neprestanoj su interakciji. Objektu se ne može pristupiti automobilom, već samo pešice ili na skijama, što uključuje dodatni trud i pojačava osećaj zadovoljstva kada se do odredišta stigne. Rabot cabin čini da arhitekturu doživimo kao ljudski čin, kao ekspresiju energije koja je veoma važna jer pomoću nje objekat komunicira, živ je i iskazuje elementarnu potrebu za pripadanjem.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Krov i dimnjaci podržavaju obrise planinskih vrhova.

Kuća od eko-sandwich panela

LJUBOMIR MIŠČEVIĆ NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
RED.PROF.ART. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, DIPL.ING.ARH. JE JEDAN OD VODEĆIH STRUČNJAKA PROJEKTANATA, ISTRAŽIVAČA, SAVETNIKA I PREDAVAČA U PODRUČJU ZAŠTITE I UNAPREĐENJA ŽIVOTNE SREDINE, PROSTORNOG PLANIRANJA I UREĐENJA, U OBLASTI URBANIZMA I IZGRADNJE, POSEBNO U NAJNAPREDNIJOJ ENERGETSKI EFIKASNOJ NOVOGRADNJI I OBNOVI U INOVACIJSKIM PROJEKTIMA U HRVATSKOJ I EVROPSKOJ UNIJI. OVLAŠĆENI JE ARHITEKTA, URBANISTA (HKA) I IMA LICENCU ZA RAD NA NEPOKRETNOJ KULTURNOJ GRADITELJSKOJ BAŠTINI (MINISTARSTVO KULTURE RH). OSNIVAČ JE I ŠEF BROJNIH SEKCIJA, ODBORA I UDRUŽENJA. UREDNIK JE I ČLAN UREDNIČKOG ODBORA BROJNIH DOMAĆIH I MEĐUNARODNIH STRUČNIH ČASOPISA. OSNIVAČ JE ODBORA ZA ENERGETSKU EFIKASNOST I ODRŽIVU ARHITEKTURU U HRVATSKOJ KOMORI ARHITEKATA (HKA). VIŠEGODIŠNJI JE ORGANIZATOR, UČESNIK I MODERATOR BROJNIH DOMAĆIH I MEĐUNARODNIH STRUČNIH I NAUČNIH SEMINARA, RADIONICA I KONFERENCIJA.
U hrvatskom gradu Koprivnici, nakon prve inovativne Zelene javne nabavke koju je sprovela Agencija za društveno podsticajnu stanogradnju, započela je realizacija projekta ECO-SANDWICH®. Radi se o naselju od 12 višeporodičnih kuća koje će biti sagrađene upotrebom novog tipa prefabrikovanih fasadnih panela koji nose naziv upravo fasadni panel nastao je kao rezultat saradnje Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu i industrije.

Panel je ventilisan, a srž njegove inovativnosti leži u upotrebi recikliranih materijala kao zamene za prirodni agregat. Velika količina građevinskog otpada odlaže se na deponije, a njegovom reciklažom mogu se dobiti novi sastavni delovi spremni za dalju upotrebu. U ovom slučaju toplotna provodljivost betona sa opekom kao agregatom za 45% je niža u odnosu na toplotnu provodljivost betona sa prirodnim agregatom. Konstruktivni sloj panela (12cm) proizvodi se od recikliranog betona i agregata, a fasadni sloj (6cm) od betona sa recikliranom opekom i može se bojiti po želji. Fasadni sloj od termoizolacije od mineralne vune debljine 20cm razdvaja ventilisani sloj od 4cm. Jedan od slojeva panela ECO-SANDWICH® je i termoizolacija debljine 20cm, od mineralne vune proizvedene inovativnom tehnologijom Ecose®, takođe od recikliranih materijala i bez upotrebe štetnih materija kao što su butan, formaldehid, pentan, fenol ili akril.

Sama kuća osmišljena je kao pasivni solarni objekat sa tri stana, od kojih svaki ima svoj vrt, kao i priključak na gradsku elektro i vodovodnu mrežu. Severna fasada sadrži minimalne, uzane otvore kako bi unutrašnjost zaštitila od gubitka energije, dok je južni deo kuće velikim prozorima, terasama i lođama otvoren ka spoljašnjosti radi maksimalnog iskorišćenja sunčeve energije. Prva izgrađena kuća oblikovana je tako da koristi sva tipična rešenja detalja – ravan krov, lođe, ugaone detalje, fasadne detalje, konzole, ugaone prozore.// ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No16

Svaka stambena jedinica ima svoj ulaz u svoj vrt

Kuća od eko-sandwich panela

ODRŽIVOST ODAVNO NIJE SAMO PITANJE EKOLOGIJE I ZAŠTITE PRIRODE. POSTALA JE I ZNAČAJAN  FAKTOR SOCIJALNOG PLANIRANJA I DELOVANJA. U SPREZI SA NAUKOM I DRUŠTVENOM INICIJATIVOM, OBLAST ODRŽIVE GRADNJE STVARA NOVA REŠENJA ZA MASOVNU UPOTREBU, ČIME SE DELUJE NE SAMO NA RAZVOJ STRUKE I NOVIH TEHNOLOGIJA, VEĆ I NA RAZVOJ GRADOVA I SVESTI  GRAĐANA.
U hrvatskom gradu Koprivnici, nakon prve inovativne Zelene javne nabavke koju je sprovela Agencija za društveno podsticajnu stanogradnju, započela je realizacija projekta ECO-SANDWICH®. Radi se o naselju od 12 višeporodičnih kuća koje će biti sagrađene upotrebom novog tipa prefabrikovanih fasadnih panela koji nose naziv upravo ECO-SANDWICH®.
Ovaj fasadni panel nastao je kao rezultat saradnje Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu i industrije. Panel je ventilisan, a srž njegove inovativnosti leži u upotrebi recikliranih materijala kao zamene za prirodni agregat. Velika količina građevinskog otpada odlaže se na deponije, a njegovom reciklažom mogu se dobiti novi sastavni delovi spremni za dalju upotrebu. U ovom slučaju  toplotna provodljivost  betona sa opekom kao agregatom za 45% je niža u odnosu na toplotnu provodljivost betona sa prirodnim agregatom. Konstruktivni sloj panela (12cm) proizvodi se od recikliranog betona i agregata, a fasadni sloj (6cm) od betona sa recikliranom opekom i može se bojiti po želji. Fasadni sloj od termoizolacije od mineralne vune debljine 20cm razdvaja ventilisani sloj od 4cm.

Jedan od slojeva panela ECO-SANDWICH® je i termoizolacija debljine 20cm, od mineralne vune proizvedene inovativnom tehnologijom Ecose®, takođe od recikliranih materijala i bez upotrebe štetnih materija kao što su butan, formaldehid, pentan, fenol ili akril. Sama kuća osmišljena je kao pasivni solarni objekat sa tri stana, od kojih svaki ima svoj vrt, kao i priključak na gradsku elektro i vodovodnu mrežu. Severna fasada sadrži minimalne, uzane otvore kako bi unutrašnjost zaštitila od gubitka energije, dok je južni deo kuće velikim prozorima, terasama i lođama otvoren ka spoljašnjosti radi maksimalnog iskorišćenja sunčeve energije.// ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No16

KONSTRUKTIVNI SLOJ PANELA (12CM) PROIZVODI SE OD RECIKLIRANOG BETONA I AGREGATA, A FASADNI SLOJ (6CM) OD BETONA SA RECIKLIRANOM OPEKOM I MOŽE SE BOJITI PO ŽELJI. FASADNI SLOJ OD TERMOIZOLACIJE OD MINERALNE VUNE DEBLJINE 20CM RAZDVAJA VENTILISANI SLOJ OD 4CM.