Alumil Exl1

Buntovnica iz predgrađa

KUĆA KOJA PREISPITUJE I ČAK OPONIRA GOTOVO SVIM KARAKTERISTIKAMA GRADNJE U STAMBENIM PRIGRADSKIM NASELJIMA SVOJOM FORMOM, OTVORENOŠĆU KA OKRUŽENJU I PRISTUPOM SAMOM OBJEKTU, U ZAVRŠNOJ MATERIJALIZACIJI JE FUNKCIONALNIM REŠENJIMA PRETVORENA U ORIGINALAN TOPLI DOM.
U pariskom naselju sagrađena je kuća koja preispituje sve karakteristike stambene gradnje u predgrađu. Kuća poseduje obrise tipične porodične kuće sa dvovodnim krovom, ali se njen volumen lomi i prilagođava pre svega unutrašnjim sadržajima, prateći tek ponegde urbanističke linije. Autori ovog zanimljivog projekta su arhitekti iz studija Karawitz koji su na temu porodične kuće odgovorili poštujući arhetipsku predstavu kuće, ali sa mnogo novih tema i izazova.
Kako urbanistički uslovi ne dozvoljavaju otvaranje kuće ka susedima, arhitekti su hrabro kuću pomerili ka ulici i od preplitanja privatnog, polujavnog i javnog napravili lajtmotiv čitavog projekta. Ograda proizvedena od perforiranog čelika predstavlja fizičku, ali ne i vizuelnu barijeru ka unutrašnjosti kuće. Terasa otkriva deo enterijera, i to trpezariju, ali istovremeno krije prolaz u suteren, gde se nalazi ulaz u objekat. Na taj način stvoren je utisak da čitava kuća lebdi nad tlom.

U prizemlju objekta smešteni su zajednički prostori – dnevni boravak, kuhinja i trpezarija, i svi su raspoređeni oko centralno postavljenog kamina. Veliki prozori na uličnoj i dvorišnoj fasadi idu u prilog onoj igri privatno-javno otkrivajući unutrašnjost kuće i povezujući je sa okruženjem – i građenim i prirodnim. Na spratu su smeštene sobe i kupatilo, osvetljeni krovnim prozorima i dugačkim prozorskim trakama koje su postavljene visoko.
Kuća je, osim betonskih temelja i podrumskih zidova, u potpunosti od drveta, i to prefabrikovanih elemenata montiranih na licu mesta, a obložena je patiniranim aluminijumskim oblogama. Unutrašnja organizacija sadržaja kojom su dnevni prostori orijentisani ka jugu i jugozapadu, a spavaći blok osvetljen uzanim otvorima, doprinosi konceptu pasivne kuće, odnosno maksimalnom korišćenju sunčeve energije.

Enterijer je gotovo asketski, lišen suvišnih detalja i komada nameštaja. Police za knjige uokviruju prozore, a prostori za odlaganje diskretno su smešteni ispod stepeništa. Kuhinja i kupatilo opremljeni su ugradnim nameštajem minimalističkog dizajna u beloj boji, što vizuelno ne opterećuje prostor i doprinosi utisku prostranosti. Centar kuće markiran je crnim čeličnim stepeništem savršeno uklopljenim u minimalistički izraz čitavog objekta. Dečija soba je duple visine, i ima penjalice kako bi se došlo do malog tavanskog prostora.

UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA SADRŽAJA ZAJEDNO SA KOMPAKTNOM FORMOM I ORIJENTACIJOM OBJEKTA, KAO I MATERIJALI UPOTREBLJENI U IZGRADNJI, ČINE OVU KUĆU ŠTEDLJIVOM, UZ MAKSIMALNO ISKORIŠĆENJE SUNČEVE ENERGIJE.

Kapija svetlo plave boje, šljunak i naslagana drva u suterenskom delu uz ulaz, podna prostirka i fotelja od kože, tek poneka polica u boji, podne lampe izrađene od narandžastih cevi, puno biljaka i iznad svega mnogo svetla, ipak su ovoj pomalo strogoj kući dali toplinu doma, dok su asimetričnost čitave forme i nepravilan raspored prozora na fasadi dali dozu duhovitosti i spontanosti koji razigravaju i pejzaž i život predgrađa. // ekJELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Buntovnica iz predgrađa

MISCHA WITZMANN NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
MISCHA WITZMANN, ROĐEN U NEMAČKOJ, STUDIRAO JE ARHITEKTURU NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BEČU I U PARIZU. NAKON SARADNJE SA MNOGIM PRIZNATIM ARHITEKTONSKIM BIROIMA, MEĐU KOJIMA JE I STUDIO MASSIMILIANO FUKSAS, MISCHA WITZMANN I MILENA KARANESHEVA SU 2006. GODINE OSNOVALI STUDIO KARAWITZ. DANAS JE KARAWITZ JEDAN OD VODEĆIH ARHITEKTONSKIH STUDIJA ZA IZGRADNJU PASIVNIH KUĆA I DRVENIH KONSTRUKCIJA, KAO I ZA PROJEKTE ZAJEDNIČKOG STANOVANJA. OD 2011. GODINE MISCHA WITZMANN IMA EVROPSKI SERTIFIKAT PROJEKTANTA PASIVNIH OBJEKATA (CEPH). PREDAVAČ JE U ARHITEKTONSKOJ ŠKOLI ABIDJAN, NA OBALI SLONOVAČE. KUĆA KOJA PREISPITUJE I ČAK OPONIRA GOTOVO SVIM KARAKTERISTIKAMA GRADNJE U STAMBENIM PRIGRADSKIM NASELJIMA SVOJOM FORMOM, OTVORENOŠĆU KA OKRUŽENJU I PRISTUPOM SAMOM OBJEKTU, U ZAVRŠNOJ MATERIJALIZACIJI JE FUNKCIONALNIM REŠENJIMA PRETVORENA U ORIGINALAN TOPLI DOM.
U pariskom naselju sagrađena je kuća koja preispituje sve karakteristike stambene gradnje u predgrađu. Kuća poseduje obrise tipične porodične kuće sa dvovodnim krovom, ali se njen volumen lomi i prilagođava pre svega unutrašnjim sadržajima, prateći tek ponegde urbanističke linije.

Autori ovog zanimljivog projekta su arhitekti iz studija Karawitz koji su na temu porodične kuće odgovorili poštujući arhetipsku predstavu kuće, ali sa mnogo novih tema i izazova. Kako urbanistički uslovi ne dozvoljavaju otvaranje kuće ka susedima, arhitekti su hrabro kuću pomerili ka ulici i od preplitanja privatnog, polujavnog i javnog napravili lajtmotiv čitavog projekta. Ograda proizvedena od perforiranog čelika predstavlja fizičku, ali ne i vizuelnu barijeru ka unutrašnjosti kuće. Terasa otkriva deo enterijera, i to trpezariju, ali istovremeno krije prolaz u suteren, gde se nalazi ulaz u objekat. Na taj način stvoren je utisak da čitava kuća lebdi nad tlom. U prizemlju objekta smešteni su zajednički prostori – dnevni boravak, kuhinja i trpezarija, i svi su raspoređeni oko centralno postavljenog kamina. Veliki prozori na uličnoj i dvorišnoj fasadi idu u prilog onoj igri privatno-javno otkrivajući unutrašnjost kuće i povezujući je sa okruženjem – i građenim i prirodnim. Na spratu su smeštene sobe i kupatilo, osvetljeni krovnim prozorima i dugačkim prozorskim trakama koje su postavljene visoko.

Kuća je, osim betonskih temelja i podrumskih zidova, u potpunosti od drveta, i to prefabrikovanih elemenata montiranih na licu mesta, a obložena je patiniranim aluminijumskim oblogama. Unutrašnja organizacija sadržaja kojom su dnevni prostori orijentisani ka jugu i jugozapadu, a spavaći blok osvetljen uzanim otvorima, doprinosi konceptu pasivne kuće, odnosno maksimalnom korišćenju sunčeve energije.
Enterijer je gotovo asketski, lišen suvišnih detalja i komada nameštaja.

UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA SADRŽAJA ZAJEDNO SA KOMPAKTNOM FORMOM I ORIJENTACIJOM OBJEKTA, KAO I MATERIJALI UPOTREBLJENI U IZGRADNJI, ČINE OVU KUĆU ŠTEDLJIVOM, UZ MAKSIMALNO ISKORIŠĆENJE SUNČEVE ENERGIJE.

Centar kuće markiran je crnim čeličnim stepeništem savršeno uklopljenim u minimalistički izraz čitavog objekta. Dečija soba je duple visine, i ima penjalice kako bi se došlo do malog tavanskog prostora. Kapija svetlo plave boje, šljunak i naslagana drva u suterenskom delu uz ulaz, podna prostirka i fotelja od kože, tek poneka polica u boji, podne lampe izrađene od narandžastih cevi, puno biljaka i iznad svega mnogo svetla, ipak su ovoj pomalo strogoj kući dali toplinu doma, dok su asimetričnost čitave forme i nepravilan raspored prozora na fasadi dali dozu duhovitosti i spontanosti koji razigravaju i pejzaž i život predgrađa.// ekJELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Zgrada kompanije paf

HANS MURMAN NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU.
KAO OSNIVAČ STUDIJA MURMAN ARCHITECTS, HANS IMA VELIKO ISKUSTVO SA PROJEKTIMA VELIKIH RAZMERA I SLOŽENOSTI. NJEGOV OPUS RADOVA OBUHVATA JAVNE I POSLOVNE ZGRADE, STAMBENE OBJEKTE, PRIVATNE VILE I LETOVALIŠTA, KAO I PROJEKTE REKONSTRUKCIJA, UREĐENJA ENTERIJERA I IZRADE MASTER PLANOVA. STUDIO MURMAN ARCHITECTS SE NALAZI U STOKHOLMU, I ČINI GA TIM OD 27 ARHITEKATA, DIZAJNERA ENTERIJERA I GRAĐEVINSKIH INŽENJERA. HANS MURMAN JE DIPLOMIRAO NA KRALJEVSKOM TEHNIČKOM INSTITUTU U STOKHOLMU 1975. GODINE. NAKON ŠTO JE STEKAO ISKUSTVO KAO ARHITEKTA U STUDIJU HANS BORGSTROM ARCHITECTS, 1981. GODINE HANS POSTAJE ZVANIČNI PARTNER I ZAPOČINJE SVOJU SAMOSTALNU PRAKSU. HANS REDOVNO IDE NA STUDIJSKA PUTOVANJA ŠIROM EVROPE, AZIJE I AMERIKE, GDE JE I ČEST PREDAVAČ. TAKOĐE, PREDAJE U ŠKOLAMA ARHITEKTURE U ŠVEDSKOJ, ČLAN JE ŠVEDSKE KRALJEVSKE AKADEMIJE LEPIH UMETNOSTI I ANGAŽOVANI JE ČLAN ŽIRIJA NA NEKOLIKO ARHITEKTONSKIH TAKMIČENJA. VOĐENI DRUGAČIJIM UVIDOM U ORGANIZACIJU POSLOVNOG PROSTORA I OSLOBOĐENI STEGA TRADICIONALNOG POIMANJA RADNOG MESTA, MURMAN ARKITEKTER DIZAJNIRALI SU OBJEKAT KOJI STIMULIŠE MEĐULJUDSKE ODNOSE, NADAHNJUJE I POSPEŠUJE KVALITET RADA. OTVOREN ZA RAZLIČITE INTERVENCIJE, OVAJ OBJEKAT OŽIVLJAVA LJUDSKU VOLJU I ARTIKULIŠE TRODIMENZIONALNU VIZIJU ZA UNAPREĐENJE I PROMENU PROSTORA.

Kao svedok tendencije da se prostor grubo osvaja zarad profita i da njegov oblik odaje haotičnu sliku u kojoj čovek postaje prosta činjenica a ne humano biće i gde se ostvaruje lični interes na štetu opšteg i zajedničkog, finska gejming kompanija Paf angažovala je arhitekte iz biroa Murman Arkitekter da projektuju novo sedište kompanije usmereno ka uštedi energije i uspostavljanju zdrave radne sredine koja stimulativno utiče na produktivnost i u kome se zaposleni neće osećati kao zatočenici sopstvene profesije. U tome su im pomogli dizajner enterijera Betin Ingves i ekspert za pasivne kuće Hansom Eekom. Visok stepen otvorenosti prostora sposobnog da se u skladu sa promenama i sam transformiše, transparentnost i zdravo okruženje samo su neke od karakteristika poslovnog prostora koji prati potrebe korisnika i omogućava sažimanje širokog dijapazona aktivnosti koje se u njemu odvijaju.

Promenljivost
Vođeni teorijom o slobodnom tekućem prostoru, koja arhitekturi dopušta neobične poteze nadajući se neobičnosti i originalnosti, a koja ima za cilj varijaciju, promenljivost i nadahnuće, Murman Arkitekter su dizajnirali objekat čija je arhitektonska vrednost spojena sa vrednošću konkretne situacije i potrebe. Shema organizacije definisana je kroz varijaciju složene i otvorene strukture u kojoj se sadržaji razvijaju simultano po vertikali i horizontali. Stepenište je element povezivanja a ne tradicionalno mesto promene, a nizanje sadržaja karakteriše susticanje i sučeljavanje, pa čak i preplitanje susednih aktivnosti.

VISOK STEPEN OTVORENOSTI PROSTORA SPOSOBNOG DA SE U SKLADU SA PROMENAMA I SAM TRANSFORMIŠE, TRANSPARENTNOST I ZDRAVO OKRUŽENJE SAMO SU NEKE OD KARAKTERISTIKA POSLOVNOG PROSTORA KOJI PRATI POTREBE KORISNIKA I OMOGUĆAVA SAŽIMANJE ŠIROKOG DIJAPAZONA AKTIVNOSTI KOJE SE U NJEMU ODVIJAJU

Odnos unutrašnje i spoljašnje strukture
Koncept spoljašnje strukture definisan je u kombinaciji zatvorenih, poluotvorenih i otvorenih prostora i determinisan kodom okruženja. Princip proporcije i ritam otvora dosledni su nizu čvrstih stavova koji naglašavaju kvalitete unutrašnjeg prostora kroz osvetljenost, orijentaciju ka okruženju, težište, detalje podeonih površina.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Galerije pružaju izobilije vizura ostvarujući efekat potpunog prožimanja prostora

Održiva arhitektura – Energetska efiksanost

DANAS I U BUDUĆNOSTI SVAKO ARHITEKTONSKO I URBANISTIČKO REŠENJE I DELO MORA DA BUDE ODRŽIVO U SVIM SEGMENTIMA, U PROCESU PROJEKTOVANJA I PLANIRANJA, KAO I KASNIJE, U FAZAMA REALIZACIJE I EKSPLOATACIJE OBJEKATA, PRI ČEMU SE ISTOVREMENO MORA OBEZBEDITI MAKSIMALNA ZAŠTITA PRIRODNIH RESURSA – ZEMLJE, VODE I VAZDUHA.
PRIMENA ODRŽIVIH EKOLOŠKIH PRINCIPA U ARHITEKTURI PREVAZILAZI PITANJE ENERGETSKOG PONAŠANJA OBJEKATA I MOGUĆNOSTI UŠTEDE ENERGIJE. ONA POKUŠAVA DA PRONIKNE U TAJNE DAVNO ZABORAVLJENOG PRIJATELJSTVA IZMEĐU EKOLOGIJE-ENERGIJE I ARITEKTONSKOG OBLIKOVANJA, NUDEĆI ČOVEČANSTVU DA POVRATI SVOJE MESTO ČLANA ZEMALJSKE ZAJEDNICE U EKOSISTEMU.
Održivost i energetska efikasnost su pojmovi koje sve češće prepoznajemo kao putokaz ka zelenim tehologijama koje otvaraju nove vizije budućnosti, grade sadašnjost na održivim osnovama u svakom smislu i utvrđuju zaboravljeni dijalog na relaciji čovek- priroda.
Istorija ljudske civilizacije i svi njeni razvojni periodi određeni su činjenicom da je živi svet zajedno sa kopnom, atmosferom i okeanima sačinjavao jedinstven i celovit sistem koji je bio u stanju da se sam reguliše i održava sve do 20. stoleća, kada je industrijska civilizacija i njen nezadrživi prosperitet ugrozio taj gigantski sistem samoregulacije. Sistem koji je funkcionisao prema univerzalnim pravilima prirode i koji je hiljadama godina bio održiv, ugrožen je neodrživim delovanjem čoveka.

Održivost kao koncept gledanja u budućnost razvoja svih ekonomskih, ekoloških i socijalnih aspekata ušla je u sve sfere ekonomije, ekologije, sociologije, kulture, umetnosti i dizajna, ali ne samo njih, nego svih segmenata života koji mogu obezbediti našu zajedničku budućnost određenu održivim razvojem koji zadovoljava potrebe sadašnjeg trenutka, a da pri tome ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje sopstvene potrebe.
Kvalitetan život budućim generacijama može se osigurati održivom i efikasnom upotrebom izvora na planeti. Ovaj zahtev se odnosi na arhitekturu i na urbanizam, kao i na upotrebu zemlje. Danas i u budućnosti, cilj mora biti postizanje arhitektonskih rešenja najboljeg mogućeg kvaliteta u svim njihovim segmentima, pri čemu se istovremeno mora obezbediti maksimalna zaštita prirodnih izvora.
Održiva gradnja podrazumeva sve načine izgradnje koji koriste obnovljive izvore energije i upotrebu čistih i energetski efikasnih i savremenih tehnologija i metoda u projektovanju, održivom razvoju, kao i poštovanu tradicionalnog pristupa građenju i korišćenju prirodnih, zdravih nezagađujućih i recikliranih materijala. To podrazumeva i odnos prema zelenilu, spoljnom i unutrašnjem vazduhu, vodi, upotrebi kišnice, termalnoj, higijenskoj i vizuelnoj udobnosti, medicini stanovanja i svemu onome što nam omogućava opstanak na planeti. Ovakvi postupci se integrišu sa prirodom kao živ organizam ne narušavajući je i tražeći od nas stalan razvoj ekološke svesti, koja nas obavezuje da razmišljamo o životu u skladu sa prirodom.
Održiva arhitektura podrazumeva integrisanje zgrada u ukupan ekološki sistem, posmatrajući ih kroz modele urbanističkog planiranja i kao delove naselja i gradova, preko arhitekture sa konstrukcijom i oblikovanjem fasada, do tehničkih i energetskih sistema i mogućnosti njihove ugradnje i eksploatacije. Rukovođenje načelima građenja u skladu sa prirodom i gledanja na takav način na smisao i suštinu stanovanja, generacije arhitekata i neimara su pokušale da sagrade svoja staništa prema univerzalnim bezvremenim dimenzijama, a to je “kuća po meri”.
Možda je najprecizniji opis održivih i energetski efikasnih zgrada dao u svojoj Memorabiliji grčki istoričar Ksenofan koji je zabeležio Sokratova uputstva o tome kako treba graditi kuće: “Ko namerava da ima kuću, mora da pazi da mu bude što ugodnija i udobnija za stanovanje. Ako se to pretpostavi, kuća leti mora da bude hladna, a zimi topla. Ako se i sa ovim složimo, onda Sunce zimi mora da obasjava tremove i sobe, a leti da pravi u njima prijatnu hladovinu. Ako i to usvojimo, mi moramo graditi južnu stranu više, da uhvatimo zimsko sunce, a severnu stranu niže, da zaustavimo hladne vetrove. Jednostavno rečeno, kuća u kojoj vlasnik može naći ugodno skrovište u svim godišnjim dobima i smestiti svoje stvari je, pretpostavljam, jedna od najprijatnijih i najlepših”.
Način na koji danas pristupamo razmišljanju o održivoj gradnji ima svoje korene u 70-tim godinama prošlog veka, a rane 90-te godine označile su početak primene ekoloških principa i postavljanje optimalnih standarda za kvalitet klime i komfora u zatvorenim prostorima za boravak, baziranih na konceptu energetske efikasnosti.
Energetska efikasnost je primarno ekonomska kategorija koja sve više utiče na ekološko promišljanje. Povećanje efikasnosti i smanjenje troškova idu pod ruku sa smanjenim štetnim uticajem po okolinu. Na taj način se smanjuje upotreba prirodnih resursa, pravi se manje otpada, i vazduh i atmosfera su manje zagađeni. U mnogim oblastima ekonomska i ekološka sredstva se poklapaju. Osim toga, postoje i društveni i individualni benefiti koji doprinose promeni društvenih vrednosti i formiranju modela za održivi razvoj. Poštovanje načela energetske efikasnosti u bliskoj budućnosti će postati obaveza, a ne izbor pojedinaca koji shvataju važnost korišćenja alternativnih izvora energije. Nažalost, danas su kuće jos uvek veliki potrošači energije i najveći zagađivači planete, što je rezultiralo uvođenjem strogih standarda energetske efikasnosti u arhitekturu.
Energetski koncept ima snažan uticaj na projektovanje zgrada i planiranje urbanih sredina. Energetski parametri bi trebalo da pozitivno utiču na arhitekturu i na taj način pokažU da je okruženje spremno da se suoči sa velikim društveno-političkim i tehnološkim promenama današnjice. U skladu sa tim, idealno bi bilo da ekološke, ekonomske i društvene zahteve shvatimo kao pokretače inovativnog projektovanja visoko kvalitetnih objekata i gradova.
Primena održivih ekoloških principa u arhitekturi prevazilazi pitanje energetskog ponašanja objekata i mogućnosti uštede energije. Ona pokušava da pronikne u tajne davno zaboravljenog prijateljstva između ekologije-energije i aritektonskog oblikovanja, nudeći čovečanstvu da povrati svoje mesto člana zemaljske zajednice u eko-sistemu.// ek VLADIMIR LOVRIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Dečja zemlja

ALESSIO BATTISTELLA NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
ALESSIO BATTISTELLA JE SVOJE OBRAZOVANJE ZAPOČEO NA POLITEHNIČKOM UNIVERZITETU U MILANU, NAKON ČEGA JE DOKTORSKU TITULU U OBLASTI ARHITEKTURE STEKAO NA PAVIA UNIVERZITETU. OD 1999. GODINE BIO JE PREDAVAČ NA OVIM UNIVERZITETIMA, KAO I NA EVROPSKOM INSTITUTU ZA DIZAJN, NOVOJ AKADEMIJI LEPIH UMETNOSTI (NABA) I DOMUS AKADEMIJI, A TRENUTNO PREDAJE I NA POLITEHNIČKOM UNIVERZITETU U TORINU.
OD 2004. GODINE RADIO JE NA NEKOLIKO NAUČNO-ISTRAŽIVAČKIH PROJEKATA. KAO PREDSEDNIK ARCÒ – ARCHITETTURA E COOPERAZIONE, AKTIVNO UČESTVUJE U NAUČNIM ISTRAŽIVANJIMA IZ OBLASTI ODRŽIVE ARHITEKTURE U KONTEKSTU HUMANITARNIH KATASTROFA. ZAJEDNO SA TIMOM ARCÒ, SVOJA ISTRAŽIVANJA PREDSTAVIO JE NA 13. I 15. BIJENALU ARHITEKTURE U VENECIJI. NJEGOVI RADOVI SA ARCÒ-OM OBJAVLJENI SU U MNOGOBROJNIM ARHITEKTONSKIM ČASOPISIMA, I VIŠESTRUKO JE NAGRAĐIVAN. NEKA OD PRIZNANJA KOJA JE DOBIO ZA SVOJ RAD SU YOUNG TALENTS RENZO PIANO FOUNDATION AWARD I HOLCIM AWARD FOR SUSTAINABLE CONSTRUCTION.
DECA SA MNOGIH UGROŽENIH PODRUČJA ŠIROM SVETA U KOJIMA BESNE POLITIČKI, VERSKI I RASNI SUKOBI, TRAŽE PAŽNJU I POMOĆ U SVAKOM TRENUTKU SVOG ŽIVOTA I ODRASTANJA I MOLE ZA MALO SVETLOSTI OD SVIH NAS NA GLOBALNOM PLANU. ARHITEKTI KOJI SE BAVE ODŽIVOM ARHITEKTUROM PREUZIMAJU ODGOVORNOST DA KREIRAJU NJIHOVU SADAŠNJOST I PROJEKTUJU NJIHOVU BUDUĆNOST.

U pojasu Gaze, gde vlada večni nemir i pritisak zbog netrpeljivosti između Palestine i Izraela, u želji da se obezbede kvalitetniji uslovi za život žena i dece iz beduinskih zajednica, 2011. godine započela je izgradnja dečjeg centra Um al Nasser. Objekat čiji su autori stručnjaci za održivu arhitekturu Studio ARCò arhitektura i kooperacija i studio MCA Mario Cucinella Architects, izgrađen je za samo nekoliko nedelja tehnikom “uradi sam”. Kao građevinski materijal korišćene su vreće napunjene zemljom, tehnika koja je u ovom pustinjskom ambijentu već uspešno primenjivana na zapadnoj obali oblasti Gaze.
Beduinska tradicija građenja
U samom procesu izgradnje učestvovala je i lokalna zajednica Um al Nasser. Ovo Društvo šatora, kako se nazivaju beduini sa severa zemlje, proterano je iz Biršeba 1948. godine i ima polunomadsku istoriju, autentičnu kulturu i zanimljivu tradiciju građenja koju neguje sve do danas.

Sa osvrtom na prošlost čiji su tragovi u pustinji još uvek vidljivi, projekat ima za cilj promovisanje ovog specifičnog lokalnog identiteta kroz reinterpretaciju beduinskog šatora – privremene strukture gde vertikalni elementi podržavaju dekorisanu tkaninu, obično izrađenu od ovčije vune. Struktura šatora je podeljena na dva različita prostora: jedan javni deo, za zajedničke aktivnosti i za prijem gostiju, i drugi privatni, za svakodnevni porodični život. Kombinujući inovativne tehničke mogućnosti sa savremenim arhitektonskim elementima, Um al Nasser višenamenska struktura implicira ove tradicionalne karakteristike.

Zidovi koji okružuju centralno dvorište i učionice izgrađeni su od vreća napunjenih zemljom takozvanom “earthbags” tehnikom, koju je 1980-tih prvi put koristio Nader Kalili. Izolacioni zidovi omalterisani blatom okružuju područje obdaništa u kome se deca igraju i uče, imitirajući tako oazu u kojoj su zaštićena od spoljašnjih dešavanja.// ek KATARINA TOMIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Kod kao zapis vremena i pečat savremene arhitekture

ZAHVALJUJUĆI TEHNOLOŠKOJ EKSPANZIJI, U POSLEDNJIH NEKOLIKO GODINA UTICAJ DIGITALNOG JE EVIDENTAN U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU LJUDI. ZADATAK PROJEKTANTA POSTAO JE DA PRONAĐE PRAVE METODE DA U PROCESU PROJEKTOVANJA, IZGRADNJE I OPREMANJA  PROSTORA ISKORISTI TEHNOLOGIJU NA PRAVI NAČIN, ALI I DA PRI TOME NE ZANEMARI TRADICIONALNE VREDNOSTI I PRINCIPE. SVE TO JE PRIMENIO TARO TSURUTA, JAPANSKI ARHITEKTA KOJI ŽIVI I RADI U ENGLESKOJ, U PROJEKTU REKONSTRUKCIJE I ČIŠĆENJA JEDNE STARE KUĆE U LONDONU, ZA KOJI JE NAGRAĐEN PRESTIŽNIM PRIZNANJEM RIBA (ROYAL INSTITUTE OF BRITISH ARCHITECTS).
Arhitekta je neko ko planira, projektuje i nadgleda gradnju zgrada’. Ovo je gruba, donekla tačna, pomalo zastarela definicija. S obzirom da danas arhitektura nije samo izgradnja zgrada, savremenije gledište bi bilo da je arhitekta neko ko se bavi prostorom, ko intervencijama u prostoru utiče na okruženje, vreme i ljude, a ukoliko svoj posao radi valjano, trebalo bi da svojim veštinama prirodno, tj. postojeće, učini boljim. Trebalo bi da uklopi materijalno, neuhvatljivo i neopipljivo, da poveže zidove, otvore, šupljine, zvuk, svetlost, mirise i muziku i kao proizvod dobije harmoničan, funkcionalan, prijatan prostor koji u korisnicima pobuđuje emocije. Postoje česti sporovi oko toga da li je enterijer arhitektura, ali  sama reč neće arhitekturu učiniti boljom, ozbiljnijom i vrednijom. Arhitekti i dizajneri često (svesno ili nesvesno) upadnu u zamku, pa dekoraciju nazovu arhitekturom.

Osnovni zadatak arhitekte je bavljenje prostorom, ne dekoracijom. Kada se prostor pročisti, kada se projektantskim i autorskim intervencijama u novim objektima ili pri rekonstrukciji starih, ostvare fini ambijenti pomoću zidova, stepeništa, proreza, otvora, i to vodeći računa o kontekstu i sadržaju, odnosima puno – prazno – transparentno, osvetljeno – zamračeno, tek tada na red dolazi razrada detalja, pri čemu se prati koncept i poštuje pristup projektovanju od samog početka. To onda možemo nazvati totalnim dizajnom i svakako arhitekturom.
Čist arhitektonski pristup rekonstrukciji jasno je vidljiv na objektu House of Trace, projektu koji je radio studio iz Londona Tsuruta architects. Vrlo hrabra odluka arhitekata bila je da apstrahuju novi prostor u kome ljudi treba da borave. Nova forma ostaje pročišćena – apstrahovana na nivou makete. Na taj način jasno je odvojeno postojeće stanje od novoprojektovanog. U skladu sa pristupom kakav ima prema okruženju i dosledno arhitektonskoj filozofiji kakvu gaji prema prostoru, stav arhitekte je bio da jasno naznači stepen intervencije. Već na prvi pogled se vide granice između starog i novog, što odslikava odnos autora prema istoriji. Iz ovoga sledi da je polazišna ideja – koncept bio sećanje, trag ili memorija.

Stepen intervencije je jednak kao da je pravljen novi objekat, ali i pored toga jasno sagledavamo staru formu. Arhitekta je ovaj projekat rekonstrukcije sagledao kao celinu, a ne samo kao dodati deo – ekstenziju. Postojeće prostorije su preprojektovane tako da je novi prostor znatno fluidniji nego što je bio pre. Zbog novih proporcija gabarita objekta, funkcija se odvija po dužini – pravolinijski. Prostor dnevnog boravka se produžava u bilateralno postavljenu kuhinju koja se nastavlja na trpezariju iz koje se izlazi u dvorište. To omogućava efikasno korišćenje postora i obezbeđuje brz prelaz od ulice do dvorišta. Servisne prostorije su minimalne i postavljene su uz obod objekta, dok je sprat predviđen za noćnu zonu i na njemu se nalaze tri komforne, tople spavaće sobe. Odnos punog i praznog je tretiran na nov način.

ARHITEKTA JE OVAJ PROJEKAT REKONSTRUKCIJE SAGLEDAO KAO CELINU, A NE SAMO KAO DODATI DEO – EKSTENZIJU, ŠTO ČESTO BIVA GREŠKA ILI PROSTO UKAZUJE NA LINIJU MANJEG OTPORA KOJOM ARHITEKTI POĐU PRI PROJEKTOVANJU REKONSTRUKCIJA.

Nova materijalizacija objekta je u skladu sa kontekstom, što je na neki način uobičajeno. Pored toga, arhitekta pravi korak dalje i odabira materijal na način da njegova selekcija direktno proizilazi iz koncepta koji možemo nazvati sećanje, priča, memorija, trag. U skladu sa tradicijom, upotrebljena je opeka. Ona je namerno bleđa, čime se na suptilan, diskretan i nenaglašen način interpolira u zatečeni deo objekta. I kod odabira materijalizacije u enterijeru, autor ovog izuzetnog projekta ostaje dosledan konceptu. Prepoznajemo da odabir stolova, stolica, kade, umivaonika nije isključivo u funkciji dekorativnosti, već šalje poruku u skladu sa temom i poziva na sećanje. Sav nameštaj koji je izrađen po meri, pravljen je od drveta i sečen na CNC mašini. Na pločastim drvenim površinama zadržani su natpisi – kodovi sa mašine. Ovo se može tumačiti kao još jedan simbol sećanja – pečat koji kroz doslednost koncepta postaje dizajn,  ali i poručuje da je ovakav način izrade savremen, brz, smanjuje troškove izrade i transporta, pa je samim tim ekološki i održiv.// ek NIKOLA MARAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Drvo u enterijeru odaje utisak prisnosti i toplog doma. doma. Prostorije su sveženi i vazduha, praktične su, funkcionalne i bez suvišnih detalja.

Kod kao zapis vremena & pečat savremene arhitekture

TARO TSURURA NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
POSLE DIPLOMIRANJA NA LONDONSKOM FAKULTETU ARCHITECTURAL ASSOCIATION, ISKUSNI JAPANSKI ARHITEKTA TARO TSURUTA OSNOVAO JE 2006. GODINE BIRO TSURUTA ARCHITECTS. TSURUTA JE SARAĐIVAO SA VODEĆIM LONDONSKIM DIZAJNERIMA NA SLOŽENIM I VIŠESTRUKO NAGRAĐIVANIM PROJEKTIMA PRE NEGO ŠTO JE OSNOVAO SOPSTVENI STUDIO, KAKO BI KLIJENTIMA PRUŽIO OSOBNIJA REŠENJA. NJEGOV ORIGINALNI DIZAJN VOĐEN JE STROGIM RAZUMEVANJEM GRAĐEVINSKE TEHNOLOGIJE, U KOMBINACIJI SA IMPLEMENTACIJOM IGRE SVETLOSTI, MATERIJALA, KONTEKSTA I PRAKTIČNE STRANE SVAKODNEVNOG ŽIVOTA. NJEGOV RAD JE OSVOJIO BROJNE POZITIVNE KRITIKE, POSEBNO ZA PROJEKAT HOUSE OF TRACE, KOJI ODLIKUJE RADIKALNO DRUGAČIJI PRISTUP REKONSTRUKCIJI STAMBENOG OBJEKTA. PROJEKAT JE IZUZETNO PRIHVAĆEN U MEDIJIMA I JAVNOSTI, A MEĐU PRIZNANJIMA KOJA JE OSVOJIO JE I ROYAL INSTITUTE OF BRITISH ARCHITECTS’ STEPHEN LAWRENCE PRIZE 2016. GODINE.
Arhitekta je neko ko planira, projektuje i nadgleda gradnju zgrada’. Ovo je gruba, donekla tačna, pomalo zastarela definicija. S obzirom da danas arhitektura nije samo izgradnja zgrada, savremenije gledište bi bilo da je arhitekta neko ko se bavi prostorom, ko intervencijama u prostoru utiče na okruženje, vreme i ljude, a ukoliko svoj posao radi valjano, trebalo bi da svojim veštinama prirodno, tj. postojeće, učini boljim. Trebalo bi da uklopi materijalno, neuhvatljivo i neopipljivo, da poveže zidove, otvore, šupljine, zvuk, svetlost, mirise i muziku.

Postoje česti sporovi oko toga da li je enterijer arhitektura, ali sama reč neće arhitekturu učiniti boljom, ozbiljnijom i vrednijom. Arhitekti i dizajneri često (svesno ili nesvesno) upadnu u zamku, pa dekoraciju nazovu arhitekturom. Osnovni zadatak arhitekte je bavljenje prostorom, ne dekoracijom. Kada se prostor pročisti, kada se projektantskim i autorskim intervencijama u novim objektima ili pri rekonstrukciji starih, ostvare fini ambijenti pomoću zidova, stepeništa, proreza, otvora, i to vodeći računa o kontekstu i sadržaju, odnosima puno – prazno – transparentno, osvetljeno – zamračeno, tek tada na red dolazi razrada detalja, pri čemu se prati koncept i poštuje pristup projektovanju od samog početka. To onda možemo nazvati totalnim dizajnom i svakako arhitekturom.

Čist arhitektonski pristup rekonstrukciji jasno je vidljiv na objektu House of Trace, projektu koji je radio studio iz Londona Tsuruta architects. Vrlo hrabra odluka arhitekata bila je da apstrahuju novi prostor u kome ljudi treba da borave. Nova forma ostaje pročišćena – apstrahovana na nivou makete. Na taj način jasno je odvojeno postojeće stanje od novoprojektovanog. U skladu sa pristupom kakav ima prema okruženju i dosledno arhitektonskoj filozofiji kakvu gaji prema prostoru, stav arhitekte je bio da jasno naznači stepen intervencije.

NA PRVI POGLED SE VIDE GRANICE IZMEĐU STAROG I NOVOG, ŠTO UKAZUJE NA ODNOS AUTORA PREMA ISTORIJI. IZ OVOGA SLEDI DA JE POLAZIŠNA IDEJA –KONCEPT BIO SEĆANJE, TRAG I MEMORIJA. ARHITEKTA JE OVAJ PROJEKAT REKONSTRUKCIJE SAGLEDAO KAO CELINU, A NE SAMO KAO DODATI DEO – EKSTENZIJU, ŠTO ČESTO BIVA GREŠKA ILI PROSTO UKAZUJE NA LINIJU MANJEG OTPORA KOJOM ARHITEKTI POĐU PRI PROJEKTOVANJU REKONSTRUKCIJA.

Stepen intervencije je jednak kao da je pravljen novi objekat, ali i pored toga jasno sagledavamo staru formu. Arhitekta je ovaj projekat rekonstrukcije sagledao kao celinu, a ne samo kao dodati deo – ekstenziju. Postojeće prostorije su preprojektovane tako da je novi prostor znatno fluidniji nego što je bio pre. Zbog novih proporcija gabarita objekta, funkcija se odvija po dužini – pravolinijski.// ek NIKOLA MARAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Drvo u enterijeru odaje utisak prisnosti i toplog doma. doma. Prostorije su sveženi i vazduha, praktične su, funkcionalne i bez suvišnih detalja.

Održiva arhitektura

VLADIMIR LOVRIĆ NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
VLADIMIR LOVRIĆ JE DIPLOMIRAO NA ARHITEKTONSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU, GDE JE U OKVIRU POSTDIPLOMSKIH STUDIJA I ODBRANIO SPECIJALISTIČKI RAD I MAGISTRIRAO NA TEMU ‘PRIMENA PASIVNOG NAČINA ISKORIŠĆENJA SUNČEVE ENERGIJE U ARHITEKTURI’. JEDAN JE OD UTEMELJIVAČA PRINCIPA PRIMENE SOLARNE ENERGIJE U ARHITEKTURI, SA VELIKIM BROJEM REALIZOVANIH OBJEKATA ŠIROM SVETA. SUDELOVAO JE U IZRADI VELIKOG BROJA NAUČNIH PROJEKATA I UČESNIK JE BROJNIH SIMPOZIJUMA I KONGRESA ŠIROM SVETA. U TOKU PROFESIONALNE KARIJERE BIO JE ZAPOSLEN U PREDUZEĆU ENERGOPROJEKT – ARHITEKTURA I URBANIZAM, DIREKCIJI ZA IZGRADNJU BEOGRADA I BIROU ZA PROJEKTOVANJE NAŠ STAN. DANAS JE NA ČELU ARHISOLAR-A, PREDUZEĆA ZA PROJEKTOVANJE SOLARNIH ENERGETSKI EFIKASNIH OBJEKATA. PORED ARHITEKTURE, ISTOVREMENO SE BAVI TEORIJOM, PROJEKTOVANJEM ENTERIJERA ZA OBJEKTE RAZLIČITIH NAMENA I DIZAJNOM ZA POZNATE SVETSKE BRENDOVE. PREDSEDNIK JE UDRUŽENJA EKOKULT+ I GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK MAGAZINA EKO KUĆA. BIO JE PREDSEDNIK ULUPUDS-A (UDRUŽENJE LIKOVNIH UMETNIKA PRIMENJENIH UMETNOSTI I DIZAJNERA SRBIJE).

PASIVNA SOLARNA KUĆA ANDROMEDA

Pasivna solarna kuća Andromeda realizovana je u periodu od 1982. godine do danas na preko 100 lokacija širom bivše Jugoslavije i na nekoliko kontinenata, na terenima koji su u blagom padu i koji odgovaraju koncepciji objekta projektovanog u polunivoima. Svaki od pet nivoa predstavlja funkcionalnu celinu. Centralnim transparentnim drvenim stepeništem nivoi su integrisani u vertikalnom prostornom smislu, čime je naglašen utisak bogatog prostora sa različitim vizuelnim doživljajima.

Realizacijom ovog objekta u Jesenicama u Sloveniji lepo je prikazana integracija građevine sa okolnim terenom, a struktura kuće sa izuzetno visokim termičkim performansama prezentuje maksimalni nivo energetske efikasnosti objekta. Pasivni solarni koncept naglašen je kroz arhitekturu južne strane objekta, koja je gotovo u celosti iskorišćena za zahvat sunčeve energije. Tu su, pre svega, staklena veranda, Trombov zid i veliki zastakljeni otvori balkonskih vrata i prozora.

Ispod poda prizemlja nalazi se skladište toplote koje je jedan od ključnih elemenata ove samogrejuće solarne kuće. Ona ne samo da skladišti toplotu za noći ili dane kada je priliv sunčeve energije manji, nego ujedno predstavlja element sistema podnog grejanja. Pored toga, na krovu objekta se nalaze solarni kolektori koji omogućavaju snabdevanje kuće toplom sanitarnom vodom tokom cele godine i fotonaponski paneli koji obezebeđuju nužnu električnu energiju. Više u EKO KUĆI No01

EKO REHABILITACIJA KAMENE KUĆE

Kuća Sara u Dobroti (Boka Kotorska) jedna je od starih kamenih kuća u nizu, karakteristična po načinu gradnje za početak dvadesetih godina dvadesetog veka. Klasičan način zidanja ovakvih zgrada od kamena, sa tavanicom od drvenih greda i dasaka, bez ikakvih vidova ispravnih instalacija, je bio potpuno nepodesan za bilo kakav oblik stanovanja. Smeštena na samoj obali mora, u najlepšem delu Dobrote, sa predivnim pogledom na Perast i ostrvo Sv. Nikole na kojem se nalazi čarobna crkva Gospe od Škrpjela. Kuća je na uskom placu smeštena u središnjem delu, sa prednjim i zadnjim dvorištem, godinama čekala novog vlasnika da bi joj udahnuo nov život.

Njena nova vlasnica iz Engleske je bila oduševljena izvanrednim položajem kuće i mogućnosti za ostvarenje svojih vizija. Međutim, složen zadatak da se unutar izuzetno male osnove, unutrašnjih dimenzija 3,70 x 6,00 metara, ostvari multifunkcionalan objekat sa bogatim sadržajem i savremenim enterijerom je postavio u startu pred investitora i arhitektu velike izazove. Arhitekta Vladimir Lovrić je pronašao način da, zajedno sa investitorom, postavi projektni program i kroz idejni projekat ostvari sve pretpostavljene vizije investitora. Da bi se takve vizije mogle ostvariti bilo je potrebno napraviti vrlo složenu arhitektonsko-konstruktivnu dokumentaciju, sa svim izvođačkim detaljima koji su obezbeđivali sigurnost susednim objektima i omogućavali proširenu funkciju i formiranje novih prostora i ambijenata.// Više u EKO KUĆI No01

PASIVNA KUĆA

Investitori ove kuće, bračni par koji je veći deo života proveo u jednom od novobeogradskih blokova, ostvarili su svoj san da žive u prirodi, da sagrade svoju kuću koja će biti energetski održiva i da imaju svoj vrt u kome će razviti permakulturno gazdinstvo. Preduzeće Arhisolar, specijalizovano za projektovanje energetski efikasnih, pasivnih i nultih kuća na održivim principima, bili su idealan izbor za projektovanje njihove niskoenergetski efikasne pasivne kuće sa malim troškovima zagrevanja i hlađenja prostora primenom sistema za rekuperaciju vazduha, uz korišćenje geotermalne energije pomoću toplotne pumpe i korišćenje energije dobijene pomoću solarnih kolektora za zagrevanje tople sanitarne vode.

Ova pasivna kuća svojom kubičnom formom sa naglašenom teksturom drveta i poteza u prostoru jednoznačno se raspoznaje i uočava, postajući reper i identitet mesta na kome je izgrađena. S obzirom na to da živimo u vremenu u kome je disbalans između prirode i arhitekture dosegao kritičan nivo, arhitekta Lovrić je posegao za arhitektonskim rešenjem koje odiše svešću o harmonizaciji i ujedinjenju sa prirodnom sredinom.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No20

NULTA KUĆA

Stambeno – poslovni objekat “NULTA KUĆA” smešten je u cenralnoj zoni Novog Sada, na komplesknoj ugaonoj lokaciji na kojoj se susrće potpuno različite urbanističke teme: manji gradski park, sporedna ulica, mirnog rezidencijalnog duha i glavna ulica sa blokovskom strukturom zgrada novijeg datuma. Složenosti projekton zadatka dodatno je doprineo i jasno definisan ekološki cilj – da se novoizgrađeni objekat postavi kao energetski aktivna zgrada nultog nivoa. Kuća sa nultom neto energetskom potrošnjom pun je naziv za kuću nulte energije (eng. “zero-energy house”). Nulta neto energetska potrošnja teoretski znači da bi kuća nulte energije mogla biti nezavisna od energetske mreže, ali u praksi to znači da se električna energija dobijena od sunca pomoću fotonaponskih panela, tokom cele godine distribuira u javnu energetsku mrežu.

Kuća sa nultom neto energetskom potrošnjom pun je naziv za kuću nulte energije (eng. “zero-energy house”). Nulta neto energetska potrošnja teoretski znači da bi kuća nulte energije mogla biti nezavisna od energetske mreže, ali u praksi to znači da se električna energija dobijena od sunca pomoću fotonaponskih panela, tokom cele godine distribuira u javnu energetsku mrežu i da je pri tome njen godišnji energetski bilans potrošnje i proizvodnje energije jednak nuli. Da bi se to postiglo, energija se mora generisati unutar kompleksa, i to korišćenjem obnovljivih izvora energije koji ne zagađuju okolinu, odnosno ispuštaju vrlo malo ili nimalo ugljen-diksida. Evropska unija propisala je plan kojim se definiše da do 2020. godine svaki novoprojektovani objekat mora imati karakter “nulte kuće”.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No16

Nulta kuća u Novim Sadu predstavlja primer sinteze ekološkog, energetski efikasnog i integralnog pristupa projektovanju.