Alumil Exl1

Nataša Šarić

Modna dizajnerka Nataša Šarić uspela je da u modnom dizajnu objedini interesovanja za vizuelne umetnosti i modu, koristeći naučne i filozofske ideje kao potku za svoje kreacije, ali i kroz saradnju sa autorima iz drugih umetničkih disciplina, kao što su film, strip, grafički dizajn, arhitektura. Za nju dizajn podrazumeva prvenstveno istraživački rad, pa tek onda umetničko oblikovanje. Jedna je od onih autora koji aktivno učestvuju u procesu realizacije svojih dela. Fasciniraju je matematika i geometrija, a obrisi toga vidljivi su na njenim kolekcijama, u kojima osim geometrijskih oblika uglavnom dominiraju crna i bela boja. Učestvovala je na značajnim svetskim modnim i umetničkim manifestacijama, sarađivala sa modnim kućama i stilizovala velike muzičke zvezde, a za sve to dobila je brojna priznanja.

Nataša Šarić u intervjuu za Magazin EKO KUĆA govori o procesu nastanka jedne  modne kolekcije, značaju učešća na velikim svetskim modnim i umetničkim manifestacijama, o značaju individualnosti umetnika i dizajnera i o spoju industrije i umetnosti. Otkriva čime se vodi i u čemu pronalazi inspiraciju za svoj rad.

Studirali ste ekonomiju, međutim vrlo rano ste počeli da se bavite modnim dizajnom. Kako ste se našli u modi?
Potreba da se izrazim u modi je postojala uvek u meni. Od detinjstva sam bila u kontaktu sa krpicama, koncima, dugmićima, nitnama, šljokicama, od kojih sam kroz igru pravila male odevne predmete, i to se nekim prirodnim tokom razvilo u pasiju za modom. Ja prosto uživam u toj neograničenoj igri. Uvek me je privlačila nauka, astronomija, galaksije, sazvežđa, putovanja na druge planete i u mojoj mašti sam oblačila kosmonaute. Zvezdana staza je bila modna pista mog detinjstva i to je tako ostalo i do danas.

U svom radu kombinujete vizuelne umetnosti i modu. Poznati ste po specifičnom stilu i  geometrijskim motivima. Šta želite time da poručite?
Jedna od najprisutnijih inspiracija u mom modnom izrazu je geometrija. Fascinirana sam matematikom, odnosno geometrijom i to se može videti kroz etape moga rada. Strašno sam posvećena geometriji i od nje u izvesnom smislu nisam odstupila ni danas, mada sam krenula drugim pravcima. Svi ti sastojci su sabrani, što moje kolekcije čini zanimljivim i uvek njima pokazujem oblike postupka kreiranja odeće koje stalno imam u vidu. Moje razmišljanje je vanvremensko. Ono ide često mnogo godina unapred, za mnogim dostignućima, ali se onda iznenada brzo vraća nazad, pa se često  brzinom munje otisne u neka davna vremena.Uvek sam u nekom vremenskom povezivanju, mada sam na neki način uvek okrenuta budućnosti. Lepota mode je baš u promeni i želji da se unese nešto novo, što je karakter slobodnog duha kao pokretača nove estetike.

Dizajnirali ste garderobu za brojne modne kuće, a radili ste i autorske kolekcije. Kakva je razlika i koliko rad za neku modnu kuću ograničava individualnost dizajnera?
Ono što je jako značajno u mom profesionalnom životu je rad u industriji, za mnogobrojne modne kuće, što znači da je do sada urađeno nekoliko hiljada različitih modela i konstrukcija. Bavljenje komercijalnom modom nije samo određeno ekonomskim razlozima, već u tome takođe i  uživam. Ideja kreatora u tim kolekcijama je prepoznatljiva, ali nije dominantna. U radu u industriji primarno je tržište i sposobnost inventivnog prenošenja postojećih trendova na sredinu tj. na tržište kakvo je naše. U industriji  sam naučila šta je timski rad i međuzavisnost koja vas obezbeđuje. Svoj posao nikada nisam delila na industriju i na umetnost. Nekako tokom svih ovih godina rada objedinjujem ta dva. Moda je celina – ovo su samo različitosti u okviru celine. Jedno je naprosto proizilazilo iz drugog u raznim varijacijama, različitosti i raznovrsnosti.

Dizajnirate garderobu i modne detalje za žene i muškarce. Koliko je teško jednom dizajneru da se izdvoji, danas kada je moda prilično jednolična?
Moda jeste globalna, ali kao ideja i potreba da se u odevanje unese lični izraz. Većina ljudi želi da izgleda lepo i originalno. Posao modnog kreatora i jeste da unosi promene u stil, u detalj koji inpiriše i da omogućava tu nadogradnju i promenu. Kada stvorite stil do apsolutne autorske prepoznatljivosti, onda vam je svako novo izražavanje uzbudljivo. Smatram da u stvaranju nema ponavljanja i da je stvaranje uvek novo. Moja moda se bazira na svakodnenom angažovanju sa materijalima i formama i uglavnom ta istraživanja imaju moj lični pristup i karakter. Svaka originalnost treba da izađe iz pravog umetnika i tu je moje polje intresovanja.

Kako izgleda proces nastanka jedne kolekcije? Koliko vremena je potrebno i koliko ljudi je angažovano na jednoj kolekciji?
U modi je sve vazno – ideja, proces oblikovanja, komunikacija, odnosno izlaganje. Svi ovi sastojci su sazdani u jednu kreaciju i ja o svemu tome vodim računa i svemu pristupam studiozno. Mnogo razmišljam o svojim idejama pre nego što ih konačno realizujem. Nadgledam sve u procesu stvaranja. Uživam da uvek  jedan deo kolekcije realizujem sama, kao  i da objedinim i da nadgledam rad najbližih saradnika. Modna industrija je jako zahtevna profesija, traži stalno angažovanje, nove ideje, kvalitetne realizacije,  konstantno preispitivanje i donošenje odluka, traganje za novim izrazima. Svoj posao shvatam jako odgovorno i posvećujem mu se do kraja. Kada radim autorske kolekcije, lišena sam bilo kakvog osećaja za vreme.

Nastupali ste na brojnim nedeljama mode i izložbama u Srbiji, regionu i svetu. Koliko naše podneblje ima sluha za modu i za mlade dizajnere?
Moram reći da generalno tekstilna industrija i sa njom mi dizajneri, radimo u sredini (Srbija) i sistemu koji ne priznaje vrednosti, tako da se kroz modu reflektuju sveukupne promene u društvu. Kod nas još uvek ne postoje razvijeni nekomercijalni kriterijumi, niti linije razgraničavanja između različitih kriterijuma u procenjivanju mode. I nisu sve kolekcije, niti mogu biti, nužno skrojene po merama kritičara, tako da ih oni mogu shvatiti, raščlaniti, srediti. Moramo biti ‘čarobnjaci’ da bismo opstali. Veoma je važno biti uporan u održavanju pravih vrednosti i ne treba dozvoliti da se one potisnu.

Koliko su Vam brojna priznanja koja ste do sada osvojili pomogla u daljem radu? Da li biste neko posebno izdvojili?
Među  nagradama koje sam do sada dobila ima jako vrednih, koje normalno donose satisfakciju i koje me dodatno motivišu u mom kreativnom radu i životu. Moja najveća nagrada je moja neiscrpna stvaralačka energija koja mi daje svu slobodu da kreiram.

U vašim kolekcijama su najprisutnije crna i bela boja. Zbog čega?
Moda ima mnoge odaje u kojima se igraju mnoge igre. Moja igra je crno-bela. Bela boja je uvek bila sinonim za čistotu, nevinost, strast, nešto lepo i prefinjeno, a crna – mistika i tajanstvenost. One predstavljaju suštinu stvari, a ja volim igru jakim kontrastima. Često se bavim eksperimentom ‘crno na crno’ i ‘belo na belo’ igram se različitim tonovima bele i različitim tonovima crne. Neiscrpno je i nekako najviše odgovara mom matematičkom i geometrijskom vizuelnom maniru.

Šta je Vaš lajtmotiv i kako biste najkraće opisali svoj rad?
Ljubav, živahnost, uznemirenost, predanost… to je moj svemirski brod koji me vodi do svega što stvaram. Ja sam Istraživac, Svemirski putnik, umetnik, samuraj. //ek TIJANA JANKOVIĆ

Ispod zelenog krova

ZELENE POVRŠINE POZITIVNO UTIČU NA OKOLINU  TAKO ŠTO SNIŽAVAJU TEMPERATURU VAZDUHA, POVEĆAVAJU PROCENAT NJEGOVE VLAŽNOSTI, REGULIŠU JAČINU VETRA I PREČIŠĆAVAJU VAZDUH. POSTAVLJANJE OBJEKTA USRED ZELENE POVRŠINE NE MORA DA ZNAČI NJENO NARUŠAVANJE. ZELENI PROSTOR I VEGETACIJA NISU GRADNJOM ODUZETI OD OKRUŽENJA, VEĆ SU SAMO ’PODIGNUTI NA VIŠI NIVO’. NA TAJ NAČIN SE OMOGUĆAVA STVARANJE PROSTORA ZA NOVE SADRŽAJE, ODNOSNO OPLEMENJIVANJE STAMBENOG PROSTORA.
Smeštena na samoj litici iznad jedne od najpoznatijih plaža za surfovanje u Australiji, kuća od prefabrikovanih panela postavljena je na teren za samo šest nedelja. Prefabrikovani moduli su napravljeni u fabrici za manje od mesec dana, a potom je njihovo postavljanje na licu mesta završeno u duplo kraćem roku nego da se pribeglo klasičnoj gradnji. Proces projektovanja i sakupljanje potrebne dokumentacije  trajali su sedam meseci.
Arhitektonska forma je oblikovana tako da podržava osnovnu ideju stvaranja nove sinteze okruženja i  objekta. Zeleni prostor nije oduzet od okruženja, već je samo ’podignut na viši nivo’, a na taj način je omogućeno stvaranje prostora za nove sadržaje, odnosno ugodnije stanovanje. U projektovanju je korišćen princip preuzimanja postojećeg materijala iz sredine. Zemlja  i biljke su postavljeni na zeleni krov radi sakupljanja vode u kišnom periodu od oktobra do aprila, a služe i za izolaciju tokom cele godine. Atmosferska voda koju upija zeleni krov direktno se sliva u cisterne zapremine 7.500 litara i koristi se za navodnjavanje bašte. Kako su kiše veoma česte u zimskom periodu, kuća je zbog erozije terena izdignuta od tla na šipove, a ispod nje su smeštene cisterne koje sakupljaju vodu iz okruženja i na taj način smanjuju mogućnost dalje erozije.

Orijentacija istok – zapad omogućila je otvaranje severne strane objekata. Sa prozora se pruža pogled koji korisnike ostavlja bez daha. Prostorni plan kuće je podužan, sa dve spavaće sobe, jednim kupatilom, kuhinjom sa otvorenim planom, trpezarijom i dnevnom sobom i ostavom. Spavaće sobe su orijentisane prema severu, sa pogledom na okean. Ulazni trem se nalazi duž južne strane kuće. Prilikom izbora boja za primenu u enterijeru, investitori su inspiraciju potražili u tonovima morske vode i peska. Plava i narandžasta smenjuju se na policama i kuhinjskim elementima sa svetlom bojom drveta. Želja porodice, koja je pre nego što se preselila u Australiju živela u Japanu, bila je da kupatilo bude dizajnirano u stilu japanskih hamam kupatila. Pločice sa efektom drveta upotrebljene su u tuš kabini i u celom kupatilu. Japanski stil je za arhitekte studija Arhi Box oduvek bio inspirativan. Često ga primenjuju u svojim projektima, jer predstavlja priliku da se životni stil poveže sa prirodnim okruženjem na takav način da ono pozitivno utiče na svakodnevicu.

ŽELJA PORODICE, KOJA JE PRE NEGO ŠTO SE PRESELILA U AUSTRALIJU ŽIVELA U JAPANU, BILA JE DA KUPATILO BUDE DIZAJNIRANO U STILU JAPANSKIH HAMAM KUPATILA. JAPANSKI STIL JE ZA ARHITEKTE STUDIJA ARHI BOX ODUVEK BIO INSPIRATIVAN. ČESTO GA PRIMENJUJU U SVOJIM PROJEKTIMA, JER PREDSTAVLJA PRILIKU DA SE ŽIVOTNI STIL POVEŽE SA PRIRODNIM OKRUŽENJEM TAKO DA ONO POZITIVNO UTIČE NA SVAKODNEVICU.

Prozori na kući su pozicionirani tako da maksimalno iskoriste provetravanje u letnjem periodu s obzirom na severozapadnu orijentaciju. Kako jaki vetrovi često duvaju obalom, bilo je važno da severna strana objekta bude dobro zaštićena i bez izbočina na fasadi. Brisoleji koji su korišćeni na ovoj strani kuće smanjuju jačinu sunčevog zračenja u letnjem periodu. Prefabrikovani moduli za fasadu imaju metalnu konstrukciju, ali su obloženi valovitim panelima od nerđajućeg čelika, čija je upotreba neophodna u  primorskim oblastima zbog nepovoljnog uticaja morske soli.// ekANA MIOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No24

Izložba grafika Monolog 2

Na izložbi grafika ‘Monolog 2’ grafičar, likovni pedagog i muzičar Milan Ignjatović izložio je dvadesetak radova u tehnici linoreza. U procesu stvaranja umetničkog dela svaki autor se bori sa različitim idejama, mislima, emocijama, dilemama, asocijacijama, maštom. Kroz unutrašnji monolog u toku procesa nastajanja ovog ciklusa, Milan Ignjatović nastavlja istraživanja uvođenjem novih likovnih elemenata i boje u svoje grafike. Postavku čine portreti za koje je vezana određena lična priča ili uspomena samog autora, sećanja na neki realni ili imaginarni susret. Svoja likovna dela (Omer Beg, Putnik namernik, Rabin, Sv.Sebastijan, Vuk, Zeleni Đurđe), u kojima se susreću linije, oblici, površine i kolorit, umetnik je predstavio beogradskoj publici, koja je u ovoj postavci i radionici grafike uživala i tokom Noći muzeja.

Keramički laboratorij II

Keramički laboratorij II  drugi je dio istoimenog istraživačko – edukativnog projekta koji je osmišljen 2016. kao project in progress i tad u svom prvom izdanju realiziran. Sagledavajući keramiku unutar prostorno-vizualnih i medijskih kategorija suvremene umjetnosti, projekt je koncipiran kao platforma za stimuliranje eksperimentalnog stvaralaštva u mediju keramike, za nova iskustva i za nove strategije u ovome mediju, otvarajući tako prolaze prema uzbudljivim, neistraženim područjima, prema novim vizualno-taktilnim doživljajima i prema novoj percepciji stvarnosti. Nadalje, kao platforma koja potiče kreativan, istraživački senzibilitet, dajući poticaj mašti i zagovarajući umjetničku kreativnost, a odmičući se od manirizma i dekorativnosti. Isto tako, kao platforma koja inicira eksperimentiranje s novim materijalima, novim tehnikama i novim tehnologijama, dovodeći time umjetnost, u skladu sa suvremenom umjetničkom praksom, u svojevrsnu interakciju sa znanstveno-tehnološkim pristupom, te na taj način gradeći suvremenu sliku svijeta. Na kraju, ali možda i najvažnije, kao platforma koja funkcionira kao svojevrsni inkubator i edukacijski poligon za mlade talente, što podrazumijeva suradnju, druženje i kreativnu komunikaciju, kroz izložbe i performanse, publike i umjetnika s mladim, nadolazećim suvremenim keramičarima sa zagrebačke Škole primijenjene umjetnosti i dizajna i s riječke Akademije primijenjenih umjetnosti.  (Višnja Slavica Gabout, iz predgovora)

Izložba Prtljag

Belgrade Photo Month i Dom omladine Beograda predstavili su izložbu doktorskog umetničkog projekta Prtljag/Baggage autora Luke Klikovca u Galeriji Doma omladine Beograda. U svom radu pod mentorstvom profesora emeritusa UU Branimira Karanovića, doktorant FPU Luka Klikovac zaokružio je svoj višegodišnji umetničko-istraživački rad, trilogiju otpočetu izložbama Memento i Ogledalo, koji predstavlja svojevrsno promatranje i kritiku ironije, apsurdnosti, bizarnosti savremenog društva, našeg shvatanja sveta, vremena i stvarnosti, koja se prepliće sa analizom i preispitivanjem same fotografije i naše percepcije. Luka Klikovac se bavi konceptualnom fotografijom i istraživanjima u tehničkom i kreativnom polju fotografije, ali podjednaku pažnju posvećuje i studijskoj fotografiji. Izlagao je svoje radove na sedam samostalnih i na mnogobrojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu, a mnogi radovi su mu objavljeni u mesečnim i dnevnim novinama, kao i inostranim časopisima o fotografiji.