Mesto pod suncem

VAŽAN ZNAK RASPOZNAVANJA JEDNOG PROSTORA OD DRUGOG JESTE VEZANOST ARHITEKTONSKE REALIZACIJE ZA TEREN I ODLIKE KRAJA KOJI MU DAJU AMBIJENTALNU VREDNOST. PRIRODNOST U POLOŽAJU I FORMI, AUTOHTONI MATERIJALI, BOJE I ZVUCI KOJI PREOVLAĐUJU U PROSTORU, KAO I MNOGOBROJNI DETALJI KOJI SLUŽE ZA IDENTIFIKACIJU ARHITEKTONSKE MISLI OVE PORODIČNE KUĆE, SVEDOCI SU HUMANOG ODNOSA PREMA OKRUŽENJU I RAZUMEVANJA PROBLEMATIKE AMBIJENTA U SVOJ NJEGOVOJ SLOŽENOSTI.
Porodična kuća za odmor smeštena na samoj obali mora na grčkom ostrvu Skiatos rezultat je ambicioznog projekta čiji je imperativ bio spektakularan pogled na more. Preispitivanje postojeće topografije i ideje koje su nastale iz prvog utiska o mestu zapravo su bile polazište za stvaranje objekta čiji je cilj da prikaže jedan poseban aspekt i određeni smisao koji ovo mesto razlikuje od univerzalnog prostora. Arhitektura prati prirodnu topografiju, a autorka je objasnila kako je gradnja predstavljala poseban izazov, budući da je kuća locirana na strmoj površini.
Tretirajući prirodu kao živi sistem čiji smo sastavni deo, kreiran je objekat razuđene forme upotpunjene estetikom industrijskog stila, koji je potpuna suprotnost često prisutnoj beživotnoj i uniformnoj arhitekturi na koju se bez pogovora navikavamo. Forma ove kuće potpuno je autonomna u likovnom smislu, ali njen cilj je da svojom suštinom objasni samu prirodu. Sastoji se iz tri  volumena od kojih je svaki na različitoj visini i prati topografiju terena, a njihovim smicanjem omogućen je jasan sistem kontrolisanja vizura, kako unutrašnjih tako i prema spolja, pa svaki deo kuće ima svoju privatnost. Ulazni hodnik postavljen je na najvišem delu i uvodi samu padinu u kuću.

Kuća čiji se jednostavni zidovi stapaju sa terenom i izranjaju iz Mediterana nudeći se sunčevoj svetlosti, odraz je svesti autora o značaju ravnoteže i spoja arhitekture i mesta.

Funkcija i forma se dopunjuju i prate jedna drugu, pa  je u svakom volumenu smešten drugačiji program. U centralnom delu je prostorija za dnevna druženja sa kuhinjom i trpezarijom, a sa bočnih strana su prostorije za goste i glavni apartman. Otvoreni plan i jednostavnost na polju povezanosti prostora u enterijeru daje mogućnost uživanja u fantastičnim pogledima iz svake prostorije. Organizacija objekta kao prizemne jednoetažne forme i snažno prožimanje unutrašnjih i spoljašnjih prostora stvara neprikosnovenu udobnost i anticipira radost življenja u harmoniji sa prirodom. Fluidnost funkcionalne organizacije omogućava da se unutrašnjost doživi celovito, što je i pandan samoj celovitosti prirode kao glavne inspiracije.

Čitava arhitektura objekata odiše čistoćom ideje i preciznom tranzicijom između artefakta i prirodnog pejzaža. Pažnja koja je posvećena promovisanju lepote ove lokacije prikazana je upotrebom autohtonih  materijala koji se uklapaju u prirodnu paletu boja i tekstura, ali ih autorka kombinuje i  predstavlja na nesvakidašnji način.

Sirovi betonski zidovi i teraco podovi teksturom materijala doprinose životnosti prostora i intenziviraju čulni doživljaj, dok je  likovnost površina obogaćena gradacijom odnosa hrapavo-glatko, puno-prazno, toplo-hladno. Ceo enterijer odiše dinamičnim pokretom koji stvaraju volumeni sa naglašenim kontrastima svetla i senke, a smenom obrađenih i neobrađenih površina uspostavljena je čvršča spona i ravnopravniji dijalog između prirode i novostvorenih oblika.

Boje nežne game pažljivo sukobljene sa jačim detaljima omogućavaju treperenje svetlosti i stvaraju liriku prostornog ambijenta, a svetlost daje poseban efekat i atmosferu iluzije u odnosu na pejzaž. Sistemi osvetljenja i ventilacije, kao i grejanja i izolacije, realizovani su po striktnim ekološkim principima tako da maksimalno štede energiju i u najvećoj meri se oslanjaju na prirodne resurse.

SIROVI BETONSKI ZIDOVI I TERACO PODOVI TEKSTUROM MATERIJALA DOPRINOSE  ŽIVOTNOSTI PROSTORA I INTENZIVIRAJU ČULNI DOŽIVLJAJ, DOK JE  LIKOVNOST POVRŠINA OBOGAĆENA GRADACIJOM ODNOSA HRAPAVO GLATKO, PUNO-PRAZNO, TOPLO-HLADNO.

Oštro integrisano u teren, ovo moderno porodično utočište  predstavlja originalan prostor koji je primer sklada između impresivnih lepota pejzaža i maestralno oblikovane arhitekture koja počiva na harmoničnom jedinstvu kontrastnih principa prirodnog i veštačkog, organskog i neorganskog, unutrašnjeg i spoljašnjeg.// ekVESNA RAVIĆ- Više u EKO KUĆI No23

Život u pećini

NEKADA KORIŠĆENA KAO MALA SKLONIŠTA ZA ČUVARE STOKE, UDUBLJENJA U STENI – PEĆINE, NASTALA KAO POSLEDICA VAĐENJA KAMENA, DANAS FORMIRAJU PROSTOR VELIKOG PRIRODNOG I MATERIJALNOG BOGATSTVA KOJI PREUZIMA ULOGU RURALNOG SMEŠTAJA I PRATEĆIH SEOSKIH AKTIVNOSTI.
Imanje Cuevas del Pino nalazi se u podnožju Sijera Morene, na krečnjačkom terenu koji se postepeno spušta i čije su karbonatne stene nastale kao posledica različitih geomorfoloških procesa karakterističnih za tu oblast. Pećine su nastale kao posledica vađenja kamena koji se isporučivao španskom gradu Kordobi. Nekada korišćena kao mala skloništa za čuvare stoke, ova udubljenja u steni danas formiraju prostor ruralnog smeštaja i pratećih seoskih aktivnosti. Postojeći zidovi zajedno sa stenom ograđuju i definišu površinu od velikog prostornog i materijalnog bogatstva, te je iz tog razloga prilikom projektovanja fokus postavljen na tečan i kontinualan dijalog između postojećeg stanja i nove arhitekture, uz ukazivanje velikog poštovanja prema zatečenoj prirodi.

U okviru ovog dijaloga, stvoren je novi prostorni doživljaj koji vrednuje tektonsku prirodu lokacije kroz primenu novih arhitektonskih elemenata: čisti i jednostavni volumeni, svetle i prostrane površine, upotreba kamenog materijala za podove, stakleni otvori na jugu koji omogućavaju maksimalan prodor prirodne svetlosti i zanatski drveni nameštaj koji daje toplinu ovoj kući u pećini. Jednokrako stepenište vodi do nivoa sa koga se može sagledati celokupan ambijent i uživati u prirodnim bogatstvima. Poput predgovora samoj pećini, ovaj uvodni prostor dobija poseban značaj u ulozi spone između eksterijera i enterijera, ukazujući na kontrast između snage kamena i lakoće jednostavne i diskretne arhitekture koja se prilagođava postojećoj ošupljenoj strukturi, koja pruža unutrašnji zaklon i utočište.

Jednokrako stepenište vodi do nivoa sa koga se može sagledati celokupan ambijent i uživati u prirodnim bogatstvima. Poput predgovora samoj pećini, ovaj uvodni prostor dobija poseban značaj u ulozi spone između eksterijera i enterijera, ukazujući na kontrast između snage kamena i lakoće jednostavne i diskretne arhitekture koja se prilagođava postojećoj ošupljenoj strukturi, koja pruža unutrašnji zaklon i utočište.

OSIM ŠTO OMOGUĆAVA PRODOR PRIRODNE SVETLOSTI, UPOTREBA STAKLA U FASADNOJ OBRADI DAJE IGRU SVETLOSTI I SENKE KOJU SUNČEVI ZRACI (DANJU) I PAŽLJIVO PROJEKTOVANA RASVETA (NOĆU) CRTAJU PO NERAVNIM KAMENIM POVRŠINAMA.

Kako bi se u što manjoj meri uticalo na zidove i plafon od prirodnog kamena, projekat je osmišljen sa multifunkcionalnim podnim površinama, izrađenim od poliranog betona koji izgledom podseća na veštački kamen. One su sposobne da odgovore na različite funkcionalne potrebe i istovremeno uspostave kontinuitet između prirodnog i rukom stvorenog ambijenta. U servisnoj zoni pod se izdiže u vertikalne ravni, formira intiman ograđen prostor različitih hromatskih nijansi, i jedini je koji se razlikuje od ostatka pećine.// ekALEKSANDRA ĐURIĆ- Više u EKO KUĆI No 24

Multifunkcionalna polica

Korišćenje multifunkcionalne police Pill predstavlja odličan način za rešavanje problema nereda. Okrugla polica fiksirana na zid jednostavno se transformiše u funkcionalan radni sto, toaletni sto ili čak bar. Može se montirati na zid u standardnoj visini stola, malo više ili malo niže – izbor je na korisnicima. Unutrašnji sistem police zamišljen je tako da omogući korisniku da lako menja njenu konfiguraciju i prilagođava je sopstvenim potrebama: na nju se može odložiti laptop, registrator  ili druga dokumentacija, katalog, knjiga ili bilo koja lična stvar. Osim toga, Pill ima i utičnice i opciju za dodavanje LED osvetljenja. Materijali i oprema koji su korišćeni u proizvodnji ove police obezbeđuju joj stabilnost. Savršeno se uklapa u svaki prostor i korisniku omogućava lak pristup mestu na kome se nalaze svi neophodni sitni predmeti za svakodnevnu upotrebu.

Univerzalna lampa

Lantern je univerzalna multifunkcionalna lampa koja može da stoji na stolu ili na podu, može da visi na zidu ili sa police, a može se i okačiti na plafon. Mobilna je i može se sa lakoćom preneti sa jednog mesta na drugo. Koncept, stilski i ideološki, kombinuje karakteristike tradicionalnog i modernog dizajna kroz primenu novih tehnologija i starih oblika koji podsećaju na formu fenjera. Lantern lampa je napravljena od plemenitih i masivnih materijala – bukovog drveta, mesinga i čelika. Unutrašnjost drvenog abažura premazana je belom bojom, tako da lampa poput reflektora usmereno osvetljava  prostoriju. Lampa visi na kablu koji je presvučen tekstilom i vezan u čvor. Veličina i težina lampe osmišljeni su u skladu sa standardima međunarodne isporuke, radi minimalnih troškova prilikom slanja u inostranstvo. Projekat odlikuju moderan minimalistički dizajn i visok kvalitet ručne izrade  poljskih zanatlija. Dobitnik je “make me!” nagrade na Festivalu dizajna u Lođu 2015. godine.

Magno drveni radio

Magno radio predstavlja elektronski uređaj koji se ne može jednostavno uključiti i isključiti, bez truda korisnika. Namera dizajnera je bila da preokrene trend masovne proizvodnje i da pokaže da ljudi treba da brinu o proizvodu koji kupe. Magno radio je proizveden od drveta, ručno, komad po komad, u jednoj radionici u indonežanskom selu u koje se Singihh vratio nakon studija. Priča je započela improvizovanim  rešenjem u kući mladog dizajnera, koju je kasnije pretvorio u pravu radionicu sa zanatlijama. Magno linija uključuje i drugi pribor i igračke od drveta, a naziv potiče od reči “magnifying” (uvećanje), kao podsećanje na drvenu lupu, prvi proizvod ovog dizajnera. Od tada, drvo je omiljeni materijal koji ovaj autor koristi u svom radu, a čak 80 procenata materijala od koga je napravljen radio je drvo.

Crna stolica

Blackplane je neobično zamišljena stolica koju čine rupičaste paralelno postavljene šipke spojene raskošnim sedištem. Sedište stolice je namerno produženo tako da viri izvan ležišne građe, što onome ko je koristi omogućava da odloži i rasporedi svoje svakodnevno korišćene stvarčice po volji. Stolica se sastoji od tri savijena dela koji imaju šuplju strukturu. Svi čelični delovi su zatim zavareni i matirani crnim prahom. Sedište je napravljeno od čvrstog hrasta korišćenjem CNC glodalice.

Hotel Sobreiras

SAVREMENI NAČIN ŽIVOTA IMA SVOJIH PREDNOSTI, ALI I SVE VIŠE MANA, PA HOTELI U MIRNOM OKRUŽENJU KAO ŠTO JE SOBREIRAS, POSTAJU SVE TRAŽENIJI MEĐU ONIMA KOJI ŽELE DA POBEGNU OD SVAKODNEVNIH GUŽVI I UŽURBANOG GRADSKOG ŽIVOTA. UKLOPITI OBJEKAT U PRIRODNO OKRUŽENJE, NE NARUŠITI PRIRODU, ISKORISTITI LOKALNE MATERIJALE I PROIZVODE, PRIKAZATI PRIRODNI ŠARM LOKACIJE I PRIVUĆI LJUDE ZANIMLJIVIM SADRŽAJEM, ZADACI SU KOJI SE POSTAVLJAJU PRED SAVESNE GRADITELJE.
Sobreira (Quercus suber, lat.) je jedan od tri uobičajena galska naziva za hrast plutnjak, koji raste jedino u severozapadnoj Africi i jugozapadnoj Evropi.  Ova vrsta zimzelenog hrasta je jedini izvor plute koja se koristi za proizvodnju čepova za vinske boce i plutanih podova. U severnoj Africi, šume hrasta plutnjaka su stanište ugroženih Barbari majmuna, a u Portugaliji i Španiji su dom ugroženog Iberijskog risa. Drvo Sobreira ima izuzetno debelu koru (pluta) koja ga štiti od šumskih požara i omogućava brzu regeneraciju njegovog stabla i grana.
Naziv hotela Sobreiras nam daje naznaku mesta na kome se hotel nalazi, ali i intrigira. Malo mesto Sera de Grandola, oblast Alentejo, u čijoj se blizini nalazi hotel, udaljeno je 90 minuta vožnje od Lisabona kroz slikovite predele, a vožnja obuhvata i sedamnaestominutno putovanje preko najdužeg visećeg mosta u Evropi, mosta Vasko da Gama. Do hotela je moguće doći i vozom. Na 25 minuta vožnje od hotela nalaze se mnogobrojne plaže na obali Atlantskog okeana. Kombinacija imena oblasti i drveća bila je inspiracija za naziv hotela.

Za gradnju hotela je izabrana lokacija na 200 metara nadmorske visine, plato obrastao drvećem masline, hrastom  plutnjakom i lokalnom vegetacijom. Minimalne intervencije na prirodu, prilagođavanje morfologiji terena, jednostavan i elegantan dizajn, uživanje u pejzažu, bili su osnovni principi za projektovanje hotela – mesta gde će gosti moći da se odmaraju i uživaju u punom komforu i mirnoj atmosferi.
Umesto na tradicionalnim temeljima, objekti stoje iznad zemlje, oslonjeni na stubove. Na taj način su minimalizovane građevinske intervencije na zemlji i očuvan je prirodni kontekst terena. U cilju optimizacije gradnje, smanjenja radne snage i povećanja brzine izvođenja, korišćeni su laki paneli sa kalcijum-silikatnim oblogama ispunjenim EPS izolacionim pločama visokih termalnih i zvučnih karakteristika, što je omogućilo završetak radova na objektu posle samo godinu dana. Prema tradicionalnoj lokalnoj arhitekturi, svi otvori su orijentisani ka istoku da bi se smanjio uticaj sunčevog zračenja i podstakla prirodna ventilacija, a korišćenjem pasivnih solarnih principa smanjena je upotreba klasičnih aktivnih sistema.

Prostor trpezarije je preko staklene pregrade povezan sa kuhinjom.

Enterijer je uređen u minimalističkom, mediteranskom stilu. Upotrebljeni su lokalni materijali, uglavnom bele boje.  Pojedini elementi nameštaja, kao što su klub stolovi, izvedeni su od komada stabla drveta Sobreira, što prostoru daje poseban šarm i toplinu. U savremenom užurbanom načinu života, svima je neophodno mirno mesto za odmor. Ovaj hotel je dobar primer kako se, uz dobro planiranje i primenu principa održive arhitekture, može postići sklad prirodnog konteksta i arhitekture i na taj način stvoriti uslovi za ugodan, zanimljiiv i nezaboravan predah od svakodnevnih obaveza.// ek LJILJANA RADOJIČIĆ- Više u EKO KUĆI No23

Mediteranski stil u enterijeru sa jednostavnim nameštajem od lokalnog drveta daju toplinu prostoru.