Alumil Exl1

Kroz Amazoniju

PERU JE ZEMLJA SUPER HRANE, MESTO GDE POSTOJI 150.000 VRSTA AUTOHTONIH BILJAKA KOJIH NEMA NIGDE DRUGDE NA PLANETI. POSLEDNJIH DESET GODINA ODANDE DOLAZE NEVEROVATNE ŽITARICE PUNE PROTEINA – KINOA, CHIA, AMARANT, PERUANSKA MAKA KAO BILJKA PLODNOSTI, MAČJA KANDŽA KOJA TOPI CISTE, KAMU KAMU, BILJKA KOJA OD SVIH BILJAKA NA PLANETI SADRŽI NAJVEĆU KOLIČINU VITAMINA C

U mom detinjstvu putovanje avionom je bilo iskustvo za privilegovane. Poluprazni avioni, doterane stjuardese, niko te ne kažnjava za višak prtljaga. Danas su Holanđani sami sebe ukinuli na aerodromu Shiphol u Amsterdamu. Više nikoga ni ne vidiš od osoblja, samo gomila smorenih putnika lagano napreduje u vijugavim redovima dok ostali bespomoćno bulje u mašine za bording karte i mašine za čekiranje. Više nikoga ne možeš da šarmiraš. Avion za Limu je krcat, jedina prijatna vest je što KLM-ov avion ide na biodizel. Posle sedamnaest sati leta stižem u Limu, glavni desetomilionski grad Perua, peti po veličini u Južnoj Americi. Dočekuje me nasmejani domaćin, Novosađanin Lester Milidragović, vlasnik kompanije Superfoods, koja proizvodi NAŠU peruansku MAKU, na nekih deset hektara andske zemlje. Posle dva i po sata vožnje kroz beskrajni grad, dolazimo u mestašce Sinegilju, koja će mi biti baza za sve pravce daljeg putovanja. Zaprepašćena sam kamenom pustinjom koja okružuje Limu. Ovde nikada ne pada kiša. Rastinje se zaliva dva puta dnevno. Prvi susret sa srećnim jednostavnim ljudima je na pijaci na kojoj nema čega nema. Od prodavaca kokosa, hiljada vrsta krompira, kukuruza i banane, do mesta gde se sprema specijalitet peruanske kuhinje, živa riba seviće u sosu od limete i belog luka.
Peru je zemlja super hrane, mesto gde postoji 150.000 vrsta autohtonih biljaka kojih nema nigde drugde na planeti. Poslednjih deset godina odande dolaze neverovatne žitarice pune protein – kinoa, chia, amarant, peruanska maka kao biljka plodnosti, mačja kandža koja topi ciste, kamu kamu, biljka sa najvećim sadržajem vitamina C na planeti.
Lima je grad stalno obavijen oblacima i maglom, a sunca ima svega nekoliko sati dnevno. Deset miliona ljudi, automobili i autobusi čine da se satima ulazi i izlazi iz grada. Uništena zemljotresom sedamdesetih godina prošlog veka, Lima je sačuvala staro jezgro, koje se smatra najlepšom arhitektonskom celinom u Južnoj Americi. Prošetali smo se pešačkom zonom nalik Knez Mihailovoj, popili nacionalno piće ‘chicha moradu’ od crnog kukuruza, ananasa, cimeta, karanfilića i šećera od trske, i stigli do glavnog gradskog trga, Trga od oružja (Plaza de Armas), sa Gradskom većnicom, predsedničkom palatom iz 1938. i crkvama iz 16. i 17. veka, Mersed i San Pedro. U katedrali iz 16. veka nalazi se grob osnivača Lime, čuvenog Fransiska Pizara. Taman kad sam posmislila: ‘Sada nam nedostaje samo jedna procesija’ vidim gomilu sveta ispred katedrale. Priđem i ugledam zaštitinicu Lime svetu Rozu, za kojom se pružio dugačak red naroda, vojske i vojnih muzičara. Sutradan je počela ekspedicija. Ukrcali smo se u luksuzni autobus sa ležajevima koji cele noći putuje i prelazi preko 4.000 metara visokih Anda, ne bi li se sa druge strane spustio u gornju i srednju Amazoniju, koja se prostire na nadmorskoj visini od 1.500 do 2.500 metara. U zoru smo stigli u gradić Tingo Maria, na samo 500 km od prestonice, gde vlada tropska klima, noću padaju neviđene tople kiše i džungla buja, uprkos nadmorskoj visini od 2.000 metara. Prelazak preko 4.000 metara meni nije doneo mučninu i povraćanje jer je moj organizam čist i bez otrova, ali sam morala da dišem polako i duboko. Tingo Maria se nalazi u podnožju planina koje zovu Uspavana lepotica jer imaju obris devojke koja spava.

Na samo par minuta od grada, nalazi se nacionalni park sa bezbrojnim vodopadima i pećinama. To je možda bio najčudesniji i najautentičniji dodir sa netaknutom prirodom, sa pravom amazonskom džunglom. Malo hodanja po visećim drhtavim mostovima, vožnja otvorenim triciklom, koji je osnovno prevozno sredstvo u Amazioniji, i stižemo do glavne turističke atrakcije – penjanja po vodopadima sa tako romantičnim nazivom, Nimfin veo. Svuda dobroćudni psi nešto njuškaju, dok mi prijatan postariji vodič daje stare ‘Starke’ za pentranje po stenama i priča kako je vodopad dobio ime. Tako se, kaže, zvala neka popularna TV novela, pa su odlučili da po njoj nazovu vodopade.
Posle dva kilometara pešačenja došli smo do prvog od dvanaest vodopada. Nigde drugog puta, nego penjanje uz vodu i stene! Prepala sam se živa, ja koja ne smem da se popnem merdevinama uz drvo da uberem trešnje, ali me je, priznajem, bilo sramota od psa koji nam je pravio društvo i bez problema se verao uz kamenje. Buljim tako ispred sebe, gledam kamen po kamen, plašim se da se ne okliznem. Ali dobroćudni vodič koji poput divokoze ide ispred mene, baci mi konopac sa čvorovima, i mic po mic, eto mene polako na vrhu prvog vodopada, pa drugog, trećeg. Lester se, nabijen adrenalinom, verao bez problema, a ja sam pogledom tražila neverovatne plave tirkizne leptirove o kojima sam toliko slušala. Kažu da kada ti leptiri promene putanju i mahanje krilima, da se menja klima na planeti. I zaista, par tirkiznih za kameru neuhvatljivih leptira nas je pratilo, a onda su iščezli u dubini džungle.
Džungla ili ‘hungla’ kako ovde kažu, zaista je haos. Hiljadugodišnja stabla, neka oborena od zemljotresa, blokovi kamenja, sedimenti stena poput prirodnih stepenika, džinovsko zmijoliko korenje, debele lijane, po neka orhideja u visini, i peckavi komarci. Ogromni! Ali premazani smo peruanskim sprejom protiv insekata i zaista nigde ni plika ni uboda. Malo su me vukli, malo sam se ja učila veštini penjanja, tek, od dvanaest vodopada uspela sam da se popnem uz osam i pređem visinsku razliku od neverovatnih stotinjak metara. Pila sam tu izvorsku vodu i konačno shvatila zašto se petina sve pijaće vode sveta nalazi baš u ovim planinama. Gde god da pipneš Ande, iz njih i na ovim neverovatnim visinama izviru potoci i rečice, i sve se sliva i uliva u vijugavu anakondu budućeg Amazona. Moj otac je 1968. godine bio na filmskom festivalu u Sao Paolu i stigao je do ušća Amazona u Atlantski okean. Pričao mi je nedavno da je tamo Amazon širok 80 kilometara, kao Jadransko more, i da se tek iz aviona može sagledati. Ja sam krenula sa druge strane, od izvora ka mladom Amazonu.
Dok pijem i umivam lice prozirnom izvorskom vodom, pokušavam da shvatim ovo nepregledno prostranstvo zvano Amazonija, koja se prostire na nezamislivih 5,5 miliona kvadratnih kilometara površine i zahvata devet država: Brazil, Kolumbiju, Peru, Venecuelu, Ekvador, Gvajanu, Surinam i Francusku Gvajanu. Geolozi smatraju da su Andi prilikom sudara geoloških ploča (a ispod Perua leže tri takve ploče i zato tlo neprestano podrhtava), zaokružili sve vode Južne Amerike. Erozijom istočne obale one su potekle ka Atlantskom okeanu, stvorivši pluća sveta, Amazoniju. Amazonija ubrzano nestaje. Gledam kako se nemilice sve krči i zemlja prodaje budzašto. Novopristigli tricikli i motocikli ispuštaju izduvne gasove i predviđa se da će do kraja 21. veka Amazonija nestati. Kada čoveku izvade pluća, on umire.
Amazoniju dele na visoku, srednju i donju. U donju niko više ne ulazi jer tamo još uvek žive plemena koja nisu videla ono što mi zovemo civilizacijom, niti su ikad srela belog čoveka. Vlada Perua je, u nameri da ih zaštiti, zabranila ulazak u donju Amazoniju. U plućima sam sveta i dišem. Duboko… Nema kreštanja ptica. Samo zvuk vode koja se obrušava sa visina. Osećam se kao da sam u filmu Džona Bormana ‘Smaragdna šuma’. Voda je zaista smaragdna, i zeleno je zaista zeleno. Ne želim da se vratim u grad sa pilećim krilcima na tezgama. Želim ovde da ostanem. Naš drugi vodič, koji nam čuva telefone, novac i dokumenta, pun strpljenja pokazuje mi koju lijanu da uhvatim i na koji kamen da stanem. Amazonska prašuma sadrži preko 390 milijardi stabala 16.000 različitih biljnih vrsta. Ispod nje teče podzemna reka Rio Hamza, duga šest hiljada kilometara, 400 metara kraća od Amazona, a u jednom delu čak teče vertikalno.
U Amazoniji postoje dva godišnja doba – kišno i sušno. Sad smo na granici. Noću pada kiša, a preko dana je suvo. Kada dođe kišni period, vodopadi postaju opasni, neverovatna vodena sila krene iz ovih brda i spaja se sa podzemnim vodama u nepreglednu vodu. Više ne osećam strah. Lester je pun energije i namerava da se uzvere uz poslednji Nimfin veo. Ja odustajem i posmatram okolinu iz senke jednog neverovatnog drveta. Gledajući sada nepristupačno lice Amazonije, mislim kako je nekada vrvela od života i bila gusto naseljena. Arheolozi otkrivaju da postoje dokazi da je pre dolaska Kolumba ovaj region bio pun naselja, čak i gradova. Deset miliona indijanskih plemena vladalo je ovom šumom, dok ih danas ima svega 200.000. Dvanaesti oktobar, moja slava Miholjdan, ovde se decenijama slavio kao Kolumbov dan, dan kada je otkrivena Amerika. Od pre nekoliko godina, zahvaljujući naporima države Venecuele, 12. oktobar je proglašen za Dan otpora, dan kada je počeo jedan od najvećih genocida u istoriji ljudskog roda.
Gledam kako amazonski mravi strpljivo rade oko ogromnog mravinjaka i setim se njihovih sunarodnika iz zoološkog vrta u Kelnu. Oko 500.000 mrava je u Nemačkoj, u organizaciji Svetskog fonda za zaštitu prirode, nedavno demonstriralo za spas Amazonske šume, čiji opstanak ugrožava sve intenzivnija ekonomska aktivnost. Tada je defilovalo pola miliona insekata koji su umesto plakata nosili listove na kojima je pisalo ‘Spasimo Amazoniju’, ‘Merkelova, upomoć!’ i ‘Solidarnost’. U povorci su bili južnoamerički mravi sekači lišća, poznati pod imenom Atta, koje upravo gledam kako užurbano mile po čvornovatom drveću čije korenje izlazi dva metra iznad zemlje.

Zdravstveno stanje Amazonske šume je alarmantno. Nedavna studija objavljena u časopisu Nature otkrila je da Amazonija absorbuje dva puta manje CO2 nego pre 25 godina, što preti da još više pogorša posledice planetarnog zagrevanja. Tužno pomislih da je na ovoj planeti mnogo plemenitije biti glista nego čovek. Glista od đubreta napravi zemlju, a mi od zemlje napravismo đubre…. Lester se popeo uz najviši vodopad i ušao u pećinu. Sada mi je žao što se i ja nisam uspentrala. Posle celodnevne avanture po vodopadima u život me povratila jedna zrela slatka papaja i kokosova voda sa mangom. Spavanje uz dobovanje tropske kiše u hotelu sa parkiranim motociklima u lobiju… Sledećeg jutra hvatamo grupni taksi za novi grad u džungli, Aguatiju. Automobili su tek nedavno stigli do Amazona. Opčinjeni brzinom, vozači ludo voze, pretiču u krivinama kamione, tako da sam uglavnom zatvarala oči da ne bih vrištala. Na moje pitanje koliko ima nesreća, stigao je odgovor: ne mnogo. Ubrzo sam shvatila i zašto. Tolerantni vozači, svi se sklanjaju, svi uspevaju da izbegnu sudare. Kako – ne znam, ali ima nešto u tim ljudima koji su beda i sirotinja, ali nasmejani, mirni, okrenuti mnogobrojnim članovima svojih porodica. Srećni ljudi…
Malo, malo, pa su neki radovi na putu i stoji se satima. Niko nije ljut ni nervozan, žene prodaju čips od banana i svežu papaju, a naoružani vojnici štite vozače i putnike od razbojnika. U Aguatiji smo smešteni na samoj ivici močvare sa krokodilima, pored ribnjaka sa pajčetom, najvećom ribom Amazona i sveta koja dostigne dužinu i do 3 metra, sa kućnim ljubimcima zelenim papagajem koji se smeje, lenjivcem koji je uspeo da pobegne u džunglu i jatom pataka, u motelu gde nema vrata, nema prozora, sa limenim krovom po kome udara kiša, terasama bez ograda ali beskrajno čistim, udobnim krevetom gde sam provela kišnu amazonsku noć. Lilo je iz neba i zemlje, i sve je to ujutru nestalo uz sunce i sok od papaje, manga, ananasa, ćirimoje. U Peruu i najsiromašnija porodica u faveli ima blender. Voće se jede u velikim količinama.
Aguatia je puna ljudi, tricikala i grilovanih pilića po uličnim tezgama. Nastavili smo dalje ka prirodnoj atrakciji, vodopadu pod imenom Mladin veo. Uz put su mi pokazali kafanu u obliku letećeg tanjira. Vozim se luksuzno, sedim na dasci prebačenoj preko ivica prikolice koju vuče motocikl. Stižemo do crnog đavoljeg vodopada, gde se voda sliva niz potpuno crnu stenu koja ako se bolje zagleda ima obrise đavoljeg lica. Par stotina metara dalje, izletnički kompleks Mladin veo. Divno uređen park sa ogromnim amazonskim drvećem i belim cvetnim zvonima čiji miris ima halucinogena svojstva.
Smaragdna voda, topla i prijatna, prirodna hidro masaža. Nezaboravano popodne, gde ja glumim Kristinu iz filma Maratonci trče počasni krug. Napolju je sparno i vrelo i kupanje u vodopadu je pravo osveženje. Sve vreme u glavi odjekuje neka peruanska kumbija koju je puštao sa kasete vozač onog mahnitog taksija. Samo bih da pevam. Padaju selfiji koje noćas stavljam na Instagram. Lester uživa u snimanju, a ja jedva čekam da vidim šta će doneti sutrašnji dan. Kuda li ćemo krenuti na našem uzbudljivom putu kroz Amazoniju?

Šta svaki muškarac treba da zna?

DA LI JE ZNANJE SAVREMENOG MUŠKARCA DOVOLJNO DA BI SAČUVAO PRIMAT JAČEG POLA? O ZNAČAJU ZNANJA I BRIGE O VLASTITOM TELU I TAJNAMA SISTEMA FUNKCIONISANJA MUŠKIH ORGANA, ZA MAGAZIN EKO KUĆA GOVORI DR SAVA MIĆIĆ, REDOVNI PROFESOR UROLOGIJE NA MEDICINSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU I SUVLASNIK KLINIKE UROMEDICA.

Dobro zdravlje je vitalno bitno za srećan i ispunjen zivot. Ali, uz svakodnevni posao i porodične obaveze, muškarac vrlo često previđa sopstveno zdravlje i zdravlje uopšte. Posete lekaru ili traženje analiza najčešće nisu prioritet muškarca. Zdravlje u seksualnoj sferi je veoma važan deo opšteg zdravlja. Reproduktivni sistem muškarca igra bitnu ulogu u mnogim oblastima opšteg dobra. Bolje poznavanje sospstvenog tela, njegovih funkcija i bolesti koje mogu da se pojave i negativno deluju, prvi je korak ka zdravijem životu.
KAKO SISTEM FUNKCIONIŠE?
Reproduktivni sitem muškarca se sastoji od testisa, sprovodnog sistema (semevoda) i drugih žlezda koje luče svoj sadržaj. Mozak igra značajnu ulogu u kontroli reproduktivnog sistema muškarca. Hipofiza i hipotalamus, smešteni u bazi mozga, kontrolišu stvaranje muških hormona i proizvodnju spermatozoida. Luteonizirajući i folikulo-stimulirajući hormoni su dva veoma važna mesendžer (glasnik) hormona, koje stvara hipofiza i koji deluju na funkciju testisa.
Testisi, kao parni organi, proizvode spermatozoide i muški polni hormon, testosteron. Prosečno se 70 miliona spermatozoida stvara u toku 24h i treba im oko 2,5 meseca da sazrele, kada mogu da oplode jajašce žene.
U toku puta kroz semevod, dodaju se spermatozoidima tečnosti prostate i semenih kesica. Osnovna funkcija prostate je lučenje tečnosti koja štiti i hrani spermatozoide.
Testosteron je najvažniji androgen (polni hormon muškarca) i bitan je za reproduktivnu sposobnost muškarca, kao i za njegovu seksulanu funkciju. Poznato je da je bitan u fizičkim promenama muškarca u toku puberteta. Testosteron je takođe značajan za dobro zdravlje. On pomaže rastu koštanog sistema (kostiju) i mišića, a takođe bitno utiče na raspoloženje muškarca i njegov libido (seksualnu želju) kao i na određene aspekte mentalnih sposobnosti muškarca.
Kao i u drugim delovima čovekovog tela, tako i u genitalnom i reproduktivnom sistemu muškarca mogu da se jave različiti problem, čije rano uočavanje sprečava teže i dugotrajne posledice.
Ovo su neki od najčešćih problema muškaraca:
(NE)OSTVARIVANJE POTOMSTVA
Mogućnost ostvarivanja potomstva je pretpostavka koju svaki muškarac prihvata kao nešto što se samo po sebi podrazumeva. Međutim, infertilitet (neplodnost) je glavni uzrok neostvarivanja potomstva. Muškarac je često u šoku kada sazna ili mu se kaže da je on problem u ostvarivanju potomstva. Smatra se da otprilike jedan od 20 do 30 muškaraca ima problem sa plodnošću.
Drugima rečima, muškarac posle 12 meseci veze ili braka, a u planu je ostvarivanje potomstva, treba da uradi analizu ejakulata, tj. spermogram.
Različiti su uzroci neplodnosti muškarca, od nespuštenog testisa, proširenja vena pored levog testisa (varicocela), genitalnih infekcija do mogućih urođenih ili stečenih faktora (zagađenje iz spoljašnje sredine, koje je danas veoma izraženo i nameće se u prvi plan).
NAJČEŠĆI PROBLEM STARIJIH MUŠKARACA
Benigno uvećanje prostate je čest problem kod starijih muškaraca, starosti preko 50 godina. Ovde kvalitet života i seksualna aktivnost vrlo često bivaju poremećeni. Učestalost mokrenja, nezadrživi pozivi na mokrenje, noćno mokrenje i drugi znaci ove bolesti remete kvalitet života, radnu aktivnost i san muškarca. Odlazak kod lekara može mnogo da pomogne, sa procenom stepena uvećanja prostate i stepenom tegoba. Terapija je danas promenjena u odnosu na pre 20-ak godina, kada je bila dominatno hirurška. Danas postoje grupe lekova koji utiču na zaustavljanje rasta prostate, kao i na smirivanje tegoba i sprečavanje komplikacija od nekanceroznog uvećanja prostate. Lekovi bitno poprave kvalitet života, kao i seksualnu funkciju muškarca, uz povremene nuspojave o kojima lekar obavesti muškarca.
ZNAČAJ PREVENCIJE
Kao i za mnoge bolesti, prevencija je od velikog značaja i u ranom dijagnostikovanju mogućeg karcinoma prostate. Ova bolest je najčeće tiha, bez tegoba u svom početku. Ona je na drugom mestu po učestalosti od svih karcinoma koji se javljaju kod muškaraca.
Bitna promena prognoze i lečenja ove bolesti bilo je uvođenje jednog testa krvi. To je serumski prostata specificni antigen (PSA) koji jednostavnim uzimanjen u toku analize drugih parametara krvi, pomaže doktoru da proceni mogućnost i verovatnoću pojave karcinoma prostate. Ta analiza je promenila sliku, prognozu i preživaljavanje pacijenata u poslednje dve decenije. Posle 45. godine muškarci treba ovu analizu da rade na svake 2 godine, a posle 50. godine, jedanput godišnje.
Rano otkriven karcinom prostate se leči hirurški ili zračenjem, sa veoma dobrim ishodom i prognozom.
OD ČEGA PATI SVAKI PETI MUŠKARAC?
Seksualni problemi muškaraca su mnogo češći nego sto se misli. U nekim studijama se ističe da svaki peti muškarac starosti preko 40 godina ima problem sa postizanjem ili održavanjem erekcije.
Erektilna disfunkcija, ili impotencija, u određenim slučajevima je znak ozbiljnih zdravstvenih problema, kao sto su srčana oboljenja i šećerna bolest. Iznose se podaci da se problemi sa erekcijom javljaju 1-3 godine pre pojave srčanih tegoba, te mogu služiti kao upozoravajući znak da treba ispitivati i kardiovaskularni sistem.
Ispitivanje zahteva odlazak kod lekara, da bi se kroz analize i testove procenio stepen i razlog erektilne disfunkcije. Danas postoje lekovi, supstance koje oporavljaju erektilnu funkciju, a bitno je i uklanjanje eventualno poznatih uzroka. Uz sve ovo, važna je emocionalna podrška muškarcu da bi prevazišao ovaj značajan element njegovog dobrog i uravnoteženog funkcionisanja.
VAŽNOST TESTOSTERONA ZA MUŠKARCE
Slabljenje životne energije, promene u raspoloženju, preosetljivost (iritabilnost), slaba koncentracija, smanjena mišićna snaga, smanjivanje libida, sve su to znaci smanjene koncentracije testosterona u krvi muškarca. Ovo je sindrom koji se najčešće javlja posle pete decenije života. Iznosi se podatak da je njegova učestalost jedan od 200 muškaraca različite životne dobi. Može biti uzrokovana genetskim činiocem ili primenom lekova, oštećenjem testisa ili je deo starenja muškarca. Svi navedeni znaci bitno smanjuju kvalitet života muškarca.
Postavljanje dijagnoze zahteva odlazak kod lekara i procenu stepena manjka testosterona u krvi, a posle toga, procenu tipa lečenja koje je neophodno.
NAJČEŠĆI PROBLEM MLADIH MUŠKARACA
Muškarci u mlađoj dobi ne razmišljaju o mogućnostima oboljevanja od karcinoma testisa, koji je po učestalosti na drugom mestu kod muškaraca dobi od 18 do 39 godina. Lečenje je relativno jednostavno i u 95% slučajeva dolazi do izlečenja.
Bila kakva promena na testisu, najčešće tvrđi čvor ili slično, opomena je da se treba obratiti lekaru. Promena može biti i bolna i osetljiva na dodir. Brza dijagnoza vodi pravom izlečenju kroz hirušku terapiju i eventualne dodatne terapije. Hirurško uklanjanje jednog testisa ne utiče na seksualnu aktivnost muškarca.
Ovo su najčešći problemi sa kojima muškarac može da se susretne i da ih već na početku lečenja znatno popravi ili sasvim izleči.

Lampa Zmajeva vatra

Inspirisan čestim putovanjima u Aziju i fascinantom kulturom azijskih naroda, u kombinaciji sa skandinavskim nasleđem Roni Buaroj je dizajnirao lampu koja podseća na zmajevu vatru. Lampa je sačinjena od šper ploča izrađenih od više slojeva tankog  furnira breze visokog kvaliteta. Svi delovi su isečeni na CNC mašini, a zatim su brušeni, podmazani, lakirani i voskirani do perfektne završne obrade.Širina lampe je 50cm, a visina 30cm. Pravi se po porudžbini, a za njenu izradu potrebno je oko 2 nedelje. Kompletan dizajn i izradu lampe Roni radi samostalno.

Rek stočić

REK je sto koji se lako prilagođava potrebama i željama korisnika. Kada imate goste, možete jednostavno produžiti sto onako kako vam odgovara. Dva srednja dela se izvlače u različitim pravcima. Holandski dizajner Reinier de Jong je prilikom dizajniranja stola kao najveću prednost  istakao njegovu prilagodljivost  različitim situacijama u kojima se može koristiti. Mogućnosti su beskrajne, jer se delovi mogu izvlačiti nezavisno jedan od drugog. Zahvaljujući ugrađenim kukicama, klizni delovi se mogu bezbedno izvući. U različitim varijantama sto se izrađuje od hrastovog, orahovog ili jasenovog drveta, dok je u četvrtoj verziji napravljen od crne i bele HPL ploče. Dimenzije stola variraju. U sklopljenom stanju, njegove mere su između 60 i 80 cm. Maksimalna dužina je 170 cm, a maksimalna širina 130 cm. Upravo je zbog obilja varijacija, kada su dimenzije u pitanju, ovaj sto pogodan za male stanove.

Amalgamated

Olovku koristimo kada želimo da damo formu našim mislima. Beležimo misli ilustrujući pritom želje i ideje. Ona je neraskidivo spojena sa zanatom i umetnošću i predstavlja različite odnose između čoveka i njegovih kreacija. Olovka je produžetak našeg uma koji nam omogućava da prenesemo informaciju kroz različite medijume i vreme dok prikupljamo i gradimo znanje.
Amalgamated je kolekcija koja istražuje odnos između masovno proizvedene alatke i njene individualne upotrebe. Lepota olovke kao predmeta prolazi neopaženo ukoliko se koristi samo u primarne svrhe. Amalgamated predstavlja vizuelno i taktilno ispitivanje olovke kao sirovine. Ovakav holistički princip bio je temelj za nastanak seta vaza gde je olovka postala predmet za sebe.
Vaze su napravljenje pojedinačnim lepljenjem jedne ivice olovke za drugu. Heksagonalni presek olovke omogućava formiranje mreže olovaka. Blok olovaka je obrađen na strugu kako bi se dobio konačni proizvod. Tok svakog od oblika otkriva različite obrasce unutrašnje strukture, otkrivajući lepotu olovke. Ovo limitirano izdanje vaza od olovaka dostupno je u tri oblika različitih boja.

Ergonomska stolica

Projekat dizajnerskog studija Nui nazvan Nuno, zasniva se na nedavnim istraživanjima koja pokazuju da se prava udobnost sedenja može postići samo onda kada projekat stolice uzme u obzir pokrete i promene položaja tela korisnika. Glavni deo stolice Nuno čine fleksibilan naslon i filcano sedište konstruisano tako da se može prilagoditi različitim gabaritima i dimenzijama osoba koje će na njoj sedeti. Nuno stolica pruža udobnost, toplinu i potporu donjem delu leđa, a može se transformisati i u hoklicu. Okrugli sedalni deo zalepljen je za laminiranu ploču i pričvršćen za dve identično konstruisane noge sa po dva kraka pod različitim uglovima. Za izradu stolice korišćeni su prirodni materijali jakih boja – drvo i filc u neon roze i zelenoj boji.

Exocet Stolica za sve trenutke

UDOBNOST I ESTETIKA SU U STALNOJ TRCI KADA JE U PITANJU IZBOR NAMEŠTAJA. DA LI ĆETE SE OPREDELITI ZA STOLICU KOJA SE ISTIČE SVOJIM DIZAJNOM ILI JE IPAK VAŽNIJE DA ONA BUDE UDOBNA? VIŠE NE MORATE DA ISKLJUČUJETE JEDNO OD OVO DVOJE. MOŽETE IMATI STOLICU KOJA SAVRŠENO IZGLEDA, A UZ TO JE ODLIKUJU IZUZETNA UDOBNOST I FLEKSIBILNOST.
Novi koncept stolice – stolica koja se može koristiti u raznim prilikama – danas je sve zastupljeniji jer dizajneri nastoje da odgovore na potrebe sve zahtevnijih korisnika. Upravo time se vodio Stiven Ledhed kada je stvarao ‘Exocet’ stolicu. Nakon dvadesetogodišnjeg iskustva u oblasti brendiranja i grafičkog dizajna koji često uključuje trodimenzionalne oblike i forme, za kanadskog autora je dizajn nameštaja bio prirodan sled događaja. Tako je nastala ‘Exocet’ stolica, prvi komad nameštaja koji je autor dizajnirao za svoju firmu ‘Designarium’. Stolica je osvojila brojna priznanja, a inspirisani autor je dizajnirao i sto u istom stilu. Ime je dobila zahvaljujući egzotičnom dizajnu, a autor je često naziva ‘stolicom za sve trenutke’. Jedinstven i pametan dizajn ovoj stolici omogućava da se transformiše u željeni oblik. Može se konfigurisati na nekoliko načina, kako bi odgovorila na različite potrebe korisnika i istovremeno pružila maksimalnu udobnost.

Na primer, možete izabrati da sedite u uspravnom položaju, ležite na leđima ili se odmarate lica okrenutog ka podu, bez naprezanja vrata i ramena. Osnovni element stolice je drvena letvica. Zahvaljujući nizu identičnih isprepletenih drvenih letvica zaobljenog oblika koje se jednostavno rotiraju oko metalnog cilindra, ova stolica može da se transformiše u različite oblike i položaje, dok u isto vreme predstavlja spoj estetike, kreativnosti i razigranosti. Može se koristiti za kraći predah ili za duže opuštanje. Odlična je za dnevnu sobu, ali podjednako dobro izgleda i u vrtu ili na terasi.

JEDINSTVEN I PAMETAN DIZAJN OVOJ STOLICI OMOGUĆAVA DA SE TRANSFORMIŠE U ŽELJENI OBLIK. MOŽE SE KONFIGURISATI NA NEKOLIKO NAČINA, KAKO BI ODGOVORILA NA RAZLIČITE POTREBE KORISNIKA I ISTOVREMENO PRUŽILA MAKSIMALNU UDOBNOST. NA PRIMER, MOŽETE IZABRATI DA SEDITE U USPRAVNOM POLOŽAJU, LEŽITE NA LEĐIMA ILI SE ODMARATE LICA OKRENUTOG KA PODU, BEZ NAPREZANJA VRATA I RAMENA.

Širina joj je 60 cm, dok visina i dužina zavise od položaja stolice. Boja i vrsta drveta prilagođavaju se želji kupaca. Ideja je bila da stolicu osim elegantnog i prepoznatljivog stila istovremeno odlikuje savršena ravnoteža oblika i funkcije. Ergonomija je sa svoje strane nametnula takav dizajn da stolica sada u svim položajima i u svakom trenutku upotrebe pruža maksimalno uživanje korisnicima.

Dejana Kabiljo

PO OBRAZOVANJU ARHITEKTA I INDUSTRIJSKI DIZAJNER, DEJANA KABILJO JE PRE SVEGA UMETNICA. ZA SEBE KAŽE DA STVARA UMETNOST ‘ZA SVE NAS SA MALIM SLABOSTIMA, LOŠIM NAVIKAMA I OPSESIJAMA’. ŽIVOT NA RELACIJI IZMEĐU BEČA, BEOGRADA, SPLITA I MILANA I RAD ŠIROM SVETA, DOBRIM DELOM SU ZASLUŽNI ZA TO ŠTO SE DEJANA BEZ NAPORA KREĆE IZMEĐU RAZLIČITIH SVETOVA I DISCIPLINA, NE OBAZIRUĆI SE NA USTANOVLJENE I PRIHVAĆENE KATEGORIJE UMETNOSTI I DIZAJNA. KAKO KAŽE, POIGRAVA SE VLASTITIM KONCEPTIMA KORISNOG ILI BESKORISNOG. SVOJ BREND KABILJO INC. LANSIRALA JE JOŠ 2001. GODINE IZLOŽBOM STOP!WORRYING U MAKU, MUZEJU PRIMENJENE UMETNOSTI/SAVREMENE UMETNOSTI U BEČU. PRIREDILA JE BROJNE SAMOSTALNE IZLOŽBE I UMETNIČKE INTERVENCIJE I UČESTVOVALA NA MNOGIM MANIFESTACIJAMA ŠIROM SVETA. ZA SVOJ RAD JE DOBILA ZNAČAJNA PRIZNANJA, A ČAK JE BILA NOMINOVANA ZA NAJUTICAJNIJU OSOBU U OBLASTI DIZAJNA 2010. GODINE U NEMAČKOJ.

PO OBRAZOVANJU STE ARHITEKTA I INDUSTRIJSKI DIZAJNER, A U SVOM DOSADAŠNJEM RADU STE SE BAVILI RAZLIČITIM VIDOVIMA UMETNOSTI. KAKO BISTE OPISALI SVOJE UMETNIČKO DELOVANJE?
Bavim se umetnošću, dizajnom i arhitekturom. Radim uvek iz pozicije konstantne nesigurnosti, volim sve to. Ostajanje u samo jednoj oblasti ili gradu, zemlji ili jeziku, verovatno bi hranilo izvesnu iluziju nepobedivosti. Misaoni proces u domenu arhitekture direktno je suprotan onom koji je potreban u dizajnu, a umetnost je umetnost, čista, oslobođena svega toga i – beskorisna. Jednostavna, jasna ideja koja se iskristališe, rezultat je konkretnih nedostataka stvarnosti koju živim. Ti procepi su važni, oni žuljaju, smetaju. Tako počinje. Nastavlja se posvećenim radom, preciznošću i ekspertizom. Tek tada labilna ravnoteža, lakoća, otvorenost, putovanje postaju mogući. Posebno je dobro i teško kada stvorim dobar objekat, dovoljan sam sebi i moćan. Dugo nakon toga nemam potrebu da stvaram, slobodna sam od njega, ali ipak, standard je postavljen.

2. STVARATE NEOBIČNE PREDMETE, IMATE KOLEKCIJU STOLICA OD KOSE, KAFIĆ OD ČOKOLADE, FOTELJU OD ŽICA… ČIME SE VODITE KADA STVARATE OBJEKTE? ODAKLE CRPITE INSPIRACIJU?
Najdraži deo mog rada vezan je za moju umetničku manufakturu Kabiljo Inc. Prvi put sam je predstavila izlozbom u MAKu, Muzeju primenjenih umetnosti/savremene umetnosti u Beču 2001. Kabiljo Inc. smišlja i oblikuje za sve nas sa opsesijama, malim fetišima, lošim navikama i kompulzivnim postupcima. Težimo inovaciji na nivou ljudskog ponašanja. Sledi pomno istraživanje materijala: spaljujemo ih, blajhamo, feniramo, kovrdžamo, tučemo, razlivamo, i pretvaramo u zlato, dok se ne podvrgnu svojoj ulozi. Tako nastaju jednostavni objekti za naše kompleksno vreme, fini, praznični i lišeni svake ironije. I mašta se ponovo savija oko čvrstih materijala. U Kabiljo Inc. objekte stvaramo sa dubokim poštovanjem prema materijalu, eksperimentišemo, opsesivno brinemo o izvedbi. Ponekad biramo bogatstvo bečkog zanatstva, ponekad visoko razvijenu tehnologiju.

3. AKO BISTE IZDVAJALI NEKE SVOJE KOLEKCIJE I RADOVE, ŠTA BI TO BILO I ZBOG ČEGA?
FENCES, krevet koji se bavi slobodom. Da li ste pokušali da u Google ukucate reč: freedom? Rezultat je beskrajni niz slika ljudi koji raširenih ruku igraju u susret zalazećem suncu na peščanim plažama, ili pametni citati, od Alberta Ajnštajna do Megan Foks. Dok svako od nas teži ostvarenju svoje lične slobode, bespomoćno se sudaramo sa susedima koji u težnji ka ostvarenju svojih, čini se, ugrožavaju ove naše. Postoji li naznaka slobode u 21. veku? Ako je sloboda toliko nejasan pojam, da li je neobično da tako rado biramo ogradu, sigurnost, zaštitu – zlatni kavez?
Fe / Zn / Au kolekcija fotelja se razvila iz mog umetničkog projekta Occupy! – protest je u dizajnu. U vreme permanentne vizuelne stimulacije i prezasićenosti, vraćam nas na početak. Jer, još uvek imamo širom otvorene oči i gladni smo reda, mudrosti i lepote. Ova kolekcija postavlja pitanje šta umetnost ima da ponudi: jednostavnu čeličnu oprugu i vreme da definišemo budućnost. Naravno, sve to svetluca, šepuri se i paradira sa stilom.
PRETTYPRETTY, taburei i barske stolice. Lepe glave namenjene sedenju istražuju
uredno regulisanu erotsku zavodljivost koja nas okružuje, ocrtavajući ustanovljenu gramatiku žudnje. Koliko smo spremne da uradimo da bismo bile lepše, i koliko su mediji svesni toga, najbolje ilustruje citat američke reklamne kampanje proizvoda za negu kose iz 70ih godina: ‘Ovako ne izgledate po izlasku ispod tuša, sa tim izgledom – bledi pramenovi boje šampanjca na pepeljasto plavoj kosi laskavo odsijavaju privlačnost blagih senki. Kosa slobodno pada u raskošnim valovima, bledi uvojci plave kose… Očaravajući vrtlog boja. Koliko je samo rada uloženo u to remek delo’. PRETTYPRETTY lepotice, graciozne i anđeoske, zrače samopouzdanjem, pa ipak, citiraću D.P. MekManusa: ‘Šta započeti sa svom tom beskorisnom lepotom?’

4. SVOJU UMETNIČKU RADIONICU OSNOVALI STE U BEČU 2001. GODINE. KAKO DANAS GLEDATE NA TAJ PERIOD?
Najbolja ilustracija tog perioda je citat Rejčel Spens, objavljen u listu The Financial Times, 31. marta 2003, povodom izložbe Contemporary Decorative Art, Sotheby’s London iz 2003. godine. ‘Kada je stigao 21. vek, opustila sam se’, kaže Dejana Kabiljo ukazujući na svoj rad. Njena kolekcija SCRIBOman, serija papirnih stolova nalik na velike ‘post it’ cedulje, izazivala je kikot kod svakog posetioca. I sama kompulzivna žvrljačica, Kabiljo je pomerila granice svoje osnovne ideje. ‘Ranije bih insistirala na purizmu i izvela ove stolove u potpunosti od papira. Tehnički, to bi se verovatno razvilo u noćnu moru’, rekla je ukazujući na pločicu pleksiglasa između nogu stola, koja zapravo drži čitavu konstrukciju. Ona i njena generacija dali su sebi dozvolu da se igraju.’ //ek Tijana Janković
– Više u EKO KUĆI No22

Fotograf Mario Leone Bralić

Mario Leone Bralić je rođen 1955. godine u Beogradu, završio je FPS u Minhenu i preko trideset godina se bavi fotografijom. Pored nje, profesionalno se bavi dizajnom, filmom i marketingom. U svojim četrdesetim, postaje pomorski kapetan i od tada luta svetom, u potrazi za avanturom i sebi sličnima.
Član je ULUPUDUS-a i dobitnik godišnje nagrade tog udruženja, osnivač je jednog od prvih autorskih studija za kreativne komunikacije.
Sebe je pronašao u turističkom marketingu što mi je omogućilo kreativni rad na umetničkoj fotografiji, pa i kao tour operatera na projektima: ‘’Explore Nature Ekspedicija’’ u Amazoniji na lokaciji Venecuela i Brazil, Projekat ‘’Oasis’’ lokacija Afrika: Tanzanija i Zanzibar, jedrenje i istraživanja. Obilazi lokacije poput Španije, Grcke, Rusije, Šri Lanke i sl.

Clarks studio

PROSTOR U KOME RADIMO ODRAZ JE NAŠEG DUHA I SHVATANJA I UMNOGOME DELUJE NA NAS KAO INDIVIDUE, PA JE VAŽNO DA SAGLEDAMO I DEFINIŠEMO SUŠTINU NAŠIH POTREBA I ŽELJA KOJU ĆE RADNI AMBIJENT OSTVARITI I IZRAZITI. ARHITEKTONSKI STUDIO ARRO USPEO JE NE SAMO DA ODGOVORI NA ZAHTEVE I POTREBE KORISNIKA CLARKS STUDIJA, VEĆ DA SVOJIM ZNANJEM, STRUČNOŠĆU I SENZIBILITETOM DIZAJNIRA PROSTOR KOJI ŠALJE STIMULATIVNE SIGNALE, PODSTIČE POZITIVNE ASPEKTE, TIMSKI RAD I KREATIVNOST.
Dizajn studija Clarks predstavlja rekonstrukciju i adaptaciju fabrike koja datira iz 1825. godine, u kojoj se proizvodio alat za pravljenje obuće. Arhitekti su se pri dizajniranju ovog enterijera vodili mišlju da treba napraviti stimulativan i fleksibilan prostor otvoren za različite intervencije i podložan mogućnostima promene, takav da stvara utisak oživljavanja ljudske volje, nadahnjuje na različite kreativne procese i podstiče uspostavljanje prisnih međuljudskih odnosa.
POKRENUTI PROSTOR
U programskoj organizaciji jasna je podela na zone. U centralnom delu nalazi se veliki hol koji predstavlja ključnu tačku, mesto sastanka i okupljanja zaposlenih. Oko njega su grupisane ostale jedinice – kancelarija direktora, manja sala za sastanke i magacin, zatim deo za skladištenje kože, prostor za opuštanje sa barom i kuhinjom, kao i radni prostor. Ovakav raspored i fragmentovanje prostora naznačava prisutnost unutrašnje logike povezivanja, stvaranja priče, pretakanja. Takve slike aktivno uključuju korisnika i omogućavaju mu vizuelni doživljaj dinamike.
Osnovni kompozicioni arhitektonski elementi karakterišu i konkretizuju izražajni motiv enterijera kroz svaku funkcionalnu zonu pojedinačno. Radni prostor se po potrebi može otvarati i zatvarati preko rotirajućih pregradnih panela, fleksibilan je i zaposlenima obezbeđuje komfor . Postoji dakle i izvesna suprotnost uneta u program – želja da se omogući pokret, ali isto tako i da se omogući mir. U centralnom holu, na mestu okupljanja, nalazi se drveni sto dug 8m koji svojim dizajnom i veličinom simboliše stabilnost i monumentalnost firme i predstavnik je sveobuhvatnog arhitektonskog vokabulara ovog enterijera.

KONTRAST KAO RITAM SUPROTNOSTI
Znalačkim i smišljenim grupisanjem različitih prostornih oblika, materijala i boja ostvarene su homogeno oblikovane celine kroz poštovanje zakonitosti ravnoteže punog i praznog, svetlosti i senke. Boja kao integralni deo oblikovanja prostora direktno utiče na stvaranje estetske impresije, a autori su uspeli da je čvrsto povežu sa plastikom i formom same kompozicije. Polihromija u ovom enterijeru, budući da je pravilno primenjena, od izuzetnog je značaja jer pojačava osećanje zadovoljstva i raspoloženja i stvara stimulativno i inspirišuće okruženje.

Osnovna paradigma je pročišćenost prostora. Svetlost je tretirana kao materijal, a bela boja kombinovana je sa intenzivnim bojama poput crne i crvene. Na taj način stvoren je kontrast koji u posmatraču istovremeno izaziva i uzbuđenje i nedoumicu, pa se tako prostor čini življim i zagonetnijim.Materijali kao nezaobilazni pratioci arhitektonskog stvaranja izražavaju smisao kompozicije i stvaraju poseban umetnički utisak.

U CENTRALNOM HOLU, NA MESTU OKUPLJANJA, NALAZI SE DRVENI STO DUG 8M KOJI SVOJIM DIZAJNOM I VELIČINOM SIMBOLIZUJE STABILNOST I MONUMENTALNOST FIRME I PREDSTAVNIK JE SVEOBUHVATNOG ARHITEKTONSKOG VOKABULARA OVOG ENTERIJERA.

Kombinovanje drvenog nameštaja sa materijalima poput čelika, od koga su izrađeni stubovi, predstavlja mešanje elemenata fine ekspresije sa industrijskim elementima, što se može okarakterisati kao još jedan vid suprotnosti. Primećujemo da je u potpunosti zadržan konstruktivni sistem postojećeg objekta i da on sa karakterom i novim oblikovnim vrednostima prostora čini nedeljivu i neodvojivu narativnu celinu. Opeka je dominantna u radnim prostorijama. Osim što ima ekološke prednosti, ona enterijeru daje intenzivan prijatan osećaj topline.//ek Vesna Ravić
– Više u EKO KUĆI No22

Opeka ima ekološke prednosti, a uz nju enterijer poprima intenzivan i prijatan osećaj topline.

Čudesna voćka sa 40 različitih plodova

KORISTEĆI DREVNU TEHNIKU KALEMLJENJA, SAM VAN AKEN JE KREIRAO ČUDESNO DRVO NA KOME RAĐA 40 RAZLIČITIH VRSTA VOĆA I DEFINISAO GA KAO SVOJSTVEN UMETNIČKI PROJEKAT. OVO MAGIČNO STABLO NA SEBI NOSI NA DESETINE RAZLIČITIH VRSTA KOŠTUNJAVOG VOĆA. ISTINA JE POSTALA ČUDNIJA OD FIKCIJE KADA JE NJUJORŠKI PROFESOR SAVREMENE UMETNOSTI KORISTEĆI VOĆARSKU TEHNIKU KALEMLJENJA MODIFIKOVAO STABLA ŠLJIVE TAKO DA SVAKO OD NJIH RAĐA NE JEDNU, VEĆ I DO 40 RAZLIČITIH VRSTA VOĆA.

Zahvaljujući bogatom pristupu koji uključuje nove tehnologije i tradicionalna načela umetnosti, Van Akenov rad čini se kao skladna kombinacija skulpture, zvuka, videa i performansa. Njegova umetnost se reflektuje u proživljeno iskustvo posmatrača kroz specifične forme kao što su radio obmane, holivudski film koji se odvija u realnom okruženju, drvo koje rađa 40 različitih vrsta voća i rupu koja nastaje u zimskim nebu iznad Njujorka. Njegov rad je specifična intervencija u javnom i društvenom prostoru koja ima moć da transformiše poznate kulturne konfiguracije, zdrav razum, praksu i prirodni poredak stvari. Ovaj umetnik stvari postavlja na jedno nedefinisano mesto gde su sve mogućnosti otvorene za promene koje dolaze. Van Aken je zbog svega pomenutog dobitnik brojnih nagrada u oblasti savremene umetnosti.

Kao jedan od svojih umetničkih projekata, koristeći drevnu tehniku kalemljenja, Sam Van Aken je kreirao i oblikovao čudesno drvo 40 voća – stablo koje na sebi može nositi na desetine različitih vrsta koštunjavog voća. Istina je postala čudnija od fikcije onda kada je njujorški profesor savremene umetnosti modifikovao stabla šljive tako da svako od njih može rađati ne samo jednu, već i do 40 vrsta plodova voća. U okviru svake vrste i sorte voća postoji izvanredna varijacija u pogledu boje cveta, vremena cvetanja, šeme lista, veličine ploda, oblika, boje, teksture i ukusa.

Zbog sličnosti njihove hromozomske strukture, moguće je kalemiti ove sorte tako da zajedno formiraju jedno stablo. U okvirima nečega što izgleda kao kulisa za dečju priču, poput filma ‘Džejms i džinovska breskva’ iz 1996. godine ili ilustrovane dečje knjige ‘Drvo darivanja’ Šel Silversteina iz 1964. godine, nastalo je, ovoga puta stvarno, magično drvo. Sam Van Aken sa katedre za umetnost Univerziteta u Sirakuzi, razvio je tehniku koja uključuje kalemljenje raznih starih autohtonih sorti voćaka ustaljenih nasleđenih osobina na grane drveta ‘podloge’, koja ima za cilj da stvori jednu jedinstvenu vrstu hibrida.

Generalno sagledan, proces kalemljenja predstavlja postupak kojim se deo jedne biljke (plemka ili pelcer) sjedinjuje sa delom druge biljke (podloga). Srastanjem sjedinjenih delova dobija se nova biljka (kalem), koja je sposobna da nastavi svoj samostalan život. Svrha kalemljenja u voćarstvu je da se osobine željene plemenite sorte putem plemke verno prenesu na novu voćku − kalem. Na taj način, nova voćka će zadržati sve najvažnije osobine roditeljske sorte, iako joj koren, a često i deo debla, potiče od druge sorte ili čak voćne vrste.//ek Dejan Popov – Više u EKO KUĆI No22