Ništa nije neizvodljivo
HOĆEMO VRT, SMISLITE NEŠTO! INVESTITORI SU SVOJA OČEKIVANJA IZRAZILI KRATKO I JASNO, A DIZAJNERKA VRTOVA KEJT GULD OBAVILA SVOJ DEO POSLA BRZO I NADAHNUTO. IZVOĐAČI RADOVA SU, UPRKOS OKOLNOSTIMA KOJE IM NISU IŠLE NA RUKU, OBERUČKE PRIHVATILI IZAZOV I INVENTIVNI DIZAJN MATERIJALIZOVALI U LJUPKI PARKIĆ IZA KUĆE. ENGLESKI VRT BEZ TRAVNJAKA? MOŽE I TAKO!
Vlasnici ovog ljupkog poseda preselili su se iz velikog porodičnog doma u mnogo manji stan u prizemlju, odakle su mogli da vide vrt, bilo da se nalaze u dnevnom boravku ili u delu za spavanje. Nažalost, taj prostor nije bio ni nalik onom koji su koristili u prethodnom stanu. Osim što je bio mnogo manji, bio je u jadnom stanju, jer su ga građevinari ostavili razrovanog, sa polomljenim pločama staze i izgaženim biljkama. U pomoć su pozvali Kejt Guld, sa idejom da joj povere projektovanje bašte savremenog dizajna u kojoj bi žbunje umetnički potkresivali dajući mu različite oblike, tako da se prostor doima kao zelena oaza uprkos činjenici da na celoj parcelici nije bilo mesta ni za najmanji travnjak. Vrt je mali i pravougaonog je oblika. Okolni prostor je na padini, pa je ta mala površina opasana zidom visine 3m. Potpuno je izložena pogledima sa balkona na višim spratovima i više se čini kao nekakva podrumska rupa. Vlasnicima nije naročito smetala izloženost pogledima odozgo, ali goli zidovi od cigle jesu. Njihov prethodni vrt je bio velik i lepo održavan, a ovaj im se sa jedne strane činio kao izazov, ali i kao ruglo ograničeno crvenom ciglom koja dominira svuda, gde god da im pogled padne. Trebalo je taj zid pokriti i sakriti ciglu. Prvo se razmišljalo o zelenom zidu, ali se ispostavilo da za tako nešto nisu bili finansijski spremni. Ideja je i dalje prisutna, ali će izvedba morati malo da pričeka.
Rešeno je da se prostor osmisli kao mesto gde bi se vlasnici odmarali u slobodno vreme i u njemu boravili prilikom poseta unučića. Takođe mu je trebalo odrediti kompoziciju koja bi bila privlačna u svim godišnjim dobima. Dimenzije vrta nisu u srazmeri, širina parcele znatno premašuje njenu dubinu, pa je i tu trebalo vešto intervenisati. U tu svrhu postavljena su ’ogledala’ od poliranog nerđajućeg čelika koja odbijaju svetlost i čine dubinu prividno većom. Jedan od uslova koje su vlasnici postavili bio je da vrt bude jednostavan za održavanje i da cveće bude ili belo ili plavo, ako ga uopšte i bude.
Da se Kejtin dizajn sprovede u delo, angažovan je Krasmir Milčov iz firme Team Landscapers. On priča: ’Postojala su mnoga ograničenja koja su otežavala realizaciju projekta. Prostor koji je trebalo urediti smešten je na mestu koje je teško dostupno sa ulice, pa je dostavu i isporuku materijala bilo nemoguće bezbedno izvesti na uobičajeni način. Dovijali smo se tako što smo i utovar i istovar obavljali preko garažnog prostora, kroz bočna vrata u stan, a onda kroz ceo stan do bašte, i obrnuto. Nismo mogli da upotrebimo nikakva kolica da ne bismo oštetili i uprljali unutrašnjost stana. Sve smo radili veoma pažljivo, noseći vreće na rukama i na leđima.’
Zatečene površine popločane cepanim kamenom peščarom bile su veoma nekvalitetno urađene, postavljene na izolacioni sloj koji je plivao u vodi. Prvo je trebalo rešiti drenažu. ’U gradnji stanova učestvovale su tri ekipe izvođača, i svi su po nešto ’zabrljali’. Morali smo prvo da ispravimo sve njihove propuste, a tek onda smo pristupili uređenju baštenskog prostora’, priseća se Krasmir. ’Iznošenje ploča je predstavljalo izuzetno mukotrpan posao. Svaku ploču smo podizali na ruke i sa njom prolazili kroz ceo stan sve do ulice, gde nas je čekalo teretno vozilo koje je moglo da ostane parkirano najduže 15 minuta, u skladu sa strogim pravilima gradskih vlasti. Precizno smo planirali i sinhronizovano obavljali posao raščišćavanja.’
Nove ploče su morale da se uklope u novi drveni pod boje svetlog srebra. Odabran je sivi peščar sečen u kvadrate dimenzija 600mm, a tu su bili još i manji komadi skupljeg kamena na čiju se isporuku čekalo četiri meseca. Oni su naknadno postavljeni na rubove popločanog prostora i vrta. Sav upotrebljeni materijal je u gami sivo-srebrnkaste boje: kamen, betonske saksije, paneli od uglačanog čelika, vodeni element i sitniji detalji od nerđajućeg čelika postavljeni iza njega.//Više u EKO KUĆI No22
Orah, kuća i terasa
U ARHITEKTONSKOM SMISLU, NADOGRADNJA NE MORA BITI ISKLJUČIVO POSLEDNJI NIVO VIŠESPRATNICE ILI ANEKS POSTOJEĆE ZIDANE STRUKTURE. NADOGRADITI SE MOŽE I KOMFOR I POGLED, ILI U POSEBNIM SLUČAJEVIMA NALIK OVOM, ČAK I PRIRODA.
Lišena pretencioznosti, bez želje da svojom arhitekturom oduzima dah i skreće poglede sa okruženja čiji je deo, izdiže se vikendica kompaktnog volumena obložena drvetom. Priča o nastanku ove kuće i naoko inverzan pristup projektovanju ima pomalo neobičan razvoj, definisan značajem prirodnih lepota okruženja i kvalitetom lokacije. Pre svega postojao je orah, drvo koje je davalo savršen prirodni hlad prvobitnom prostoru za boravak, onom bez zidova. Zatim je pored oraha izgrađena terasa, a potom tek dolazi na red i ideja o izgradnji kuće.
Bez potrebe za preteranim koketiranjem i referiranjem na postojeće tradicionalno okruženje, ova kuća na brdu u suštini predstavlja ekstenziju postojećeg vidikovca. Podignuta na padini, ona otvara široke vizure na celokupan krajolik okolnih šuma i obronke planine Klek. Jedini usvojeni oblikovno-funkcionalni elementi podneblja jesu kosi krov, kompaktnost osnove i prisutnost drveta u oblikovanju fasadnih površina.
Volumen kuće vertikalno je podeljen na prizemni deo dnevnog boravka i kuhinje, galeriju namenjenu za noćnu zonu i malu podrumsku etažu u vidu ostave. Kuhinja i kupatilo čine mini jezgro u prizemlju, dok ostatak objekta ostaje nepregrađen, čime je obezbeđena prostorna protočnost enterijera i eksterijera, a pre svega kontinualna povezanost dnevnog boravka sa letnjom kuhinjom i terasom.
Konstruktivno, čitava kuća izgrađena je od porobetona, osim podrumske etaže i temelja, što je omogućilo znatno ubrzanje i pojednostavljenje gradnje na datoj lokaciji.
Dok pogled sa bilo kog mesta u kući seže u nedogled, njena korisna površina od oko sto kvadrata osmišljena je tako da zadovoljava tek minimalne prostorne potrebe korisnika, kako bi veličina objekta što manje uticala na zatečeni kvalitet lokacije. Prilikom projektovanja vodilo se računa o konfiguraciji terena, a veštom denivelacijom plato letnje kuhinje povezan je sa izlazom u nivou podruma.
I DOK POGLED SA BILO KOG MESTA U KUĆI SEŽE U NEDOGLED, NJENA KORISNA POVRŠINA OD OKO STO KVADRATA OSMIŠLJENA JE TAKO DA ZADOVOLJAVA MINIMALNE PROSTORNE POTREBE KORISNIKA, KAKO BI VELIČINA OBJEKTA ŠTO MANJE UTICALA NA ZATEČEN KVALITET LOKACIJE.
Enterijer kuće uređen je u skladu sa njenom namenom. Ogoljene bele površine prosečene crnim prozorskim okvirima usmeravaju pogled na uramljeni pejzaž. Prostorni sklop ispod galerije, koji čine kuhinja i kupatilo, u celosti je presvučen glačanim betonom sive boje. Nasuprot univerzalnoj obradi servisnog dela, pod dnevnog boravka obložen je parketom, što prostoru daje topliji karakter. Komadni nameštaj, koga i nema mnogo s obzirom da je prostor koncipiran tako da njegovi pojedini delovi preuzmu tu ulogu, osmišljen je i rađen po meri. //ek Aleksandra Đurić – Više u EKO KUĆI No22
Orah, kuća i terasa
U ARHITEKTONSKOM SMISLU, NADOGRADNJA NE MORA BITI ISKLJUČIVO POSLEDNJI NIVO VIŠESPRATNICE ILI ANEKS POSTOJEĆE ZIDANE STRUKTURE. NADOGRADITI SE MOŽE I KOMFOR I POGLED, ILI U POSEBNIM SLUČAJEVIMA NALIK OVOM, ČAK I PRIRODA.
Lišena pretencioznosti, bez želje da svojom arhitekturom oduzima dah i skreće poglede sa okruženja čiji je deo, izdiže se vikendica kompaktnog volumena obložena drvetom. Priča o nastanku ove kuće i naoko inverzan pristup projektovanju ima pomalo neobičan razvoj, definisan značajem prirodnih lepota okruženja i kvalitetom lokacije. Pre svega postojao je orah, drvo koje je davalo savršen prirodni hlad prvobitnom prostoru za boravak, onom bez zidova. Zatim je pored oraha izgrađena terasa, a potom tek dolazi na red i ideja o izgradnji kuće.
Bez potrebe za preteranim koketiranjem i referiranjem na postojeće tradicionalno okruženje, ova kuća na brdu u suštini predstavlja ekstenziju postojećeg vidikovca. Podignuta na padini, ona otvara široke vizure na celokupan krajolik okolnih šuma i obronke planine Klek. Jedini usvojeni oblikovno-funkcionalni elementi podneblja jesu kosi krov, kompaktnost osnove i prisutnost drveta u oblikovanju fasadnih površina.
Dok pogled sa bilo kog mesta u kući seže u nedogled, njena korisna površina od oko sto kvadrata osmišljena je tako da zadovoljava tek minimalne prostorne potrebe korisnika, kako bi veličina objekta što manje uticala na zatečeni kvalitet lokacije. Prilikom projektovanja vodilo se računa o konfiguraciji terena, a veštom denivelacijom plato letnje kuhinje povezan je sa izlazom u nivou podruma.
Volumen kuće vertikalno je podeljen na prizemni deo dnevnog boravka i kuhinje, galeriju namenjenu za noćnu zonu i malu podrumsku etažu u vidu ostave. Kuhinja i kupatilo čine mini jezgro u prizemlju, dok ostatak objekta ostaje nepregrađen, čime je obezbeđena prostorna protočnost enterijera i eksterijera, a pre svega kontinualna povezanost dnevnog boravka sa letnjom kuhinjom i terasom.
Konstruktivno, čitava kuća izgrađena je od porobetona, osim podrumske etaže i temelja, što je omogućilo znatno ubrzanje i pojednostavljenje gradnje na datoj lokaciji.
Debljina spoljašnjih zidova od 30 cm eliminiše potrebu za dodatnom toplotnom izolacijom, čime je ostvarena i finansijska ušteda. Ventilisana fasada sačinjena je od dasaka sibirskog ariša slaganih na pero i žleb, koje sprečavaju toplotne gubitke zimi i neželjeno pregrevanje leti. Finalnom obradom daske su impregnirane u dva sloja katranom proizvedenim od drveta, prirodnim premazom za zaštitu drveta koji produžava životni vek objekta i do 30 godina, i koji se često koristi u Skandinaviji kao završni sloj zaštite drvenih fasada.
DOK POGLED SA BILO KOG MESTA U KUĆI SEŽE U NEDOGLED, NJENA KORISNA POVRŠINA OD OKO STO KVADRATA OSMIŠLJENA JE TAKO DA ZADOVOLJAVA TEK MINIMALNE PROSTORNE POTREBE KORISNIKA, KAKO BI VELIČINA OBJEKTA ŠTO MANJE UTICALA NA ZATEČENI KVALITET LOKACIJE.
Enterijer kuće uređen je u skladu sa njenom namenom. Ogoljene bele površine prosečene crnim prozorskim okvirima usmeravaju pogled na uramljeni pejzaž. Prostorni sklop ispod galerije, koji čine kuhinja i kupatilo, u celosti je presvučen glačanim betonom sive boje. Nasuprot univerzalnoj obradi servisnog dela, pod dnevnog boravka obložen je parketom, što prostoru daje topliji karakter. Komadni nameštaj, koga i nema mnogo s obzirom da je prostor koncipiran tako da njegovi pojedini delovi preuzmu tu ulogu, osmišljen je i rađen po meri. //ek Aleksandra Đurić – Više u EKO KUĆI No22
Uramljena priroda u dnevnom boravku
Plutajuće vile u Dubaiju
MOŽDA STE VEĆ ČITALI O PLUTAJUĆIM VILAMA U DUBAIJU, ALI DA LI STE ZNALI DA JE ALUMIL SA SVOJIM INOVATIVNIM SISTEMIMA IMAO VELIKI UDEO U IZGLEDU OVOG FASCINANTNOG PROJEKTA!?
Novi i jedinstveni minimalni ALUMIL klizni sistem SUPREME S650 PHOS je izabran za luksuzne Plutajuće morske vile u Dubaiju, projekat koji je sa razlogom zaslužio divljenje svih u građevinskoj industriji širom sveta. Ovaj inovativni projekat je definitivno arhitektonsko dostignuće: Plutajuće vile koje bukvalno plutaju na vodi, imaju prostorije koje su ispod vodene površine, što omogućava stanovnicima da spavaju okruženi velikim ‘akvarijumom’ morskog dna! Impresivna ugaona konstrukcija SUPREME S650 PHOS je ugrađena u prizemlju ovih vila i tako je obezbedila maksimalni slobodni prostor zahvaljujući minimalnom dizajnu, gde je vidljivost
aluminijuma svedena na apsolutni minimum, povećavajući osećaj slobode kroz direktan kontakt sa spoljašnjom sredinom. Pored toga, u ovaj projekat su implementirani «klasični sistemi za sva vremena» čvrsti okretno nagibni sistem SMARTIA M11000 kao i elegantna struktura ograda SMARTIA M8200, koje uspešno pokrivaju visoke estetske potrebe ovog projekta.
ČINJENICA DA JE VEOMA POZNATA SVETSKA KOMPANIJA KLEINDIENST GROUP IZABRALA ALUMIL SISTEME NA OVOM VEOMA ZAHTEVNOM PROJEKTU SVAKAKO NIJE SLUČAJNOST, JER JE ALUMIL UKLJUČEN U NEKOLIKO VELIKIH PROJEKATA U UJEDINJENIM ARAPSKIM EMIRATIMA I VEOMA ČVRSTO DRŽI SVOJU POZICIJU NA BLISKOM ISTOKU POSLEDNJIH GODINA.
Plutajuće vile se nalaze u Persijskom zalivu, nekoliko kilometara udaljene od obale Dubaija. Vile će se prostirati na tri nivoa: najinteresantniji, podvodni nivo, sadrži spavaće sobe i kupatila, srednji sprat sadrži dnevni boravak, kuhinju i trpezariju, dok je gornji sprat opremljen đakuzijem, mini barom, kuhinjom, kupatilom i staklenim podom. Kompleks se sastoji od 42 plutajuće vile veličine 150 – 375 kvadratnih metara. Činjenica da je veoma poznata svetska kompanija Kleindienst Group izabrala ALUMIL sisteme na ovom veoma zahtevnom projektu svakako nije slučajnost, jer je ALUMIL uključen u nekoliko velikih projekata u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i veoma čvrsto drži svoju poziciju na Bliskom Istoku poslednjih godina.
Kuća u kući
PORODIČNA KUĆA SAGRAĐENA U OKVIRU SAČUVANIH ZIDOVA NEKADAŠNJE ŠTALE, ARHITEKTONSKIM KONCEPTOM JE USPEŠNO USPOSTAVILA DIJALOG STAROG I NOVOG. UPOTREBOM MODERNIH MATERIJALA KAO ŠTO SU PATINIRANI PERFORIRANI ČELIK, PREFABRIKOVANA KONSTRUKCIJA OD BETONA I VELIKE STAKLENE FASADNE POVRŠINE, STVOREN JE SAVRŠENI OKVIR ZA ŽIVOT JEDNE PORODICE.
Zanimljivom zadataku da na jednoj uzanoj parceli u Londonu projektuju porodični dom, arhitekti Stewart Piercy i Pete Jennings pristupili su sa stanovišta zamisli da sačuvaju zidove postojećeg objekta i da ga inkorporiraju u savremeno arhitektonsko rešenje. Kuća se sastoji iz dva dominantna volumena obložena i pokrivena patiniranim čelikom debljine 4mm, a spaja ih centralni zastakljeni koridor koji sadrži stepenište i ima glavnu ulogu da obezbedi dovoljno prirodne svetlosti u unutrašnjosti kuće.
Prizemlje je namenjeno zajedničkim prostorijama – kuhinji sa trpezarijom i dnevnom boravku. Produžetak dnevne zone obezebeđen je malim atrijumom iza kuće. Iako minimalistički dizajniran, enterijer odiše toplinom zahvaljujući svetlim tonovima podova i zidova, toplini drveta i akcentima jarko crvene boje. Celo prizemlje ima vizuelnu vezu sa okruženjem jer je orijentisano ka ulaznom atrijumu staklenim površinama od poda do plafona, a od pogleda sa ulice zaštićeno je ogradom od perforiranog čelika, korišćenog u oblaganju dela kuće.
Koliko je prizemlje otvoreno ka sopljašnjosti, toliko je sprat kuće introvertan. Na spratu su smeštene spavaće i gostinska soba, a opremljene su jednostavnim plakarima koji prate kosine krova i liče na minijaturne kuće spremne za dečiju igru. Ovaj prostor za odlaganje omogućio je da same sobe budu neopterećene nameštajem i da pruže dovoljno komfora korisnicima.
Do detalja je pažljivo isplaniran i isprojektovan, i može se reći da je svaki komad nameštaja bio kreativni izazov za sebe. Sprat je osvetljen krovnim prozorima, dok su fasadni prozori orijentisani isključivo ka dvorištu i atrijumu, kako bi se sačuvala privatnost.Dečja soba je podeljena pregradom koja svakom detetu obezbeđuje individualni prostor. U roditeljskoj sobi krevet je postavljen gotovo u centar, da bi se iza njega dobio prostor za garderober.
POSEBNU ZANIMLJIVOST OVOG OBJEKTA ČINI NJEGOVA NEOBIČNA BOJA ZARĐALOG ČELIKA, KOJA JE ZAPRAVO IZUZETNO TOPLA NIJANSA, U SKLADU SA DRVEĆEM U OKRUŽENJU. PERFORIRANI DELOVI OVE FASADNE OBLOGE NE SAMO DA UBLAŽAVAJU UJEDNAČENOST POVRŠINA I MONOLITNOST KOJOM ODIŠU, VEĆ PRAVI I ZANIMLJIVE SVETLOSNE EFEKTE U ENTERIJERU.
Ploča sprata je u ovoj sobi prekinuta blizu bočne fasade kako bi se kreirao još jedan prorez kroz koji prirodno svetlo dopire do dnevnog boravka u prizemlju. Ovaj ugao je zaobljen radi difuznog prelamanja svetlosti i optimizacije njenog prostiranja u enterijeru. Posebnu zanimljivost objekta čini njegova neobična boja zarđalog čelika, izuzetno tople nijanse, u skladu sa bojama drveća u okruženju. //ek Jelena Blagojević – Više u EKO KUĆI No22
Kuća u kući
PORODIČNA KUĆA SAGRAĐENA U OKVIRU SAČUVANIH ZIDOVA NEKADAŠNJE ŠTALE, ARHITEKTONSKIM KONCEPTOM JE USPEŠNO USPOSTAVILA DIJALOG STAROG I NOVOG. UPOTREBOM MODERNIH MATERIJALA KAO ŠTO SU PATINIRANI PERFORIRANI ČELIK, PREFABRIKOVANA KONSTRUKCIJA OD BETONA I VELIKE STAKLENE FASADNE POVRŠINE, STVOREN JE SAVRŠENI OKVIR ZA ŽIVOT JEDNE PORODICE.
Zanimljivom zadataku da na jednoj uzanoj parceli u Londonu projektuju porodični dom, arhitekti Stewart Piercy i Pete Jennings pristupili su sa stanovišta zamisli da sačuvaju zidove postojećeg objekta i da ga inkorporiraju u savremeno arhitektonsko rešenje. Kuća se sastoji iz dva dominantna volumena obložena i pokrivena patiniranim čelikom debljine 4mm, a spaja ih centralni zastakljeni koridor koji sadrži stepenište i ima glavnu ulogu da obezbedi dovoljno prirodne svetlosti u unutrašnjosti kuće.
Prizemlje je namenjeno zajedničkim prostorijama – kuhinji sa trpezarijom i dnevnom boravku. Produžetak dnevne zone obezebeđen je malim atrijumom iza kuće. Iako minimalistički dizajniran, enterijer odiše toplinom zahvaljujući svetlim tonovima podova i zidova, toplini drveta i akcentima jarko crvene boje. Celo prizemlje ima vizuelnu vezu sa okruženjem jer je orijentisano ka ulaznom atrijumu staklenim površinama od poda do plafona, a od pogleda sa ulice zaštićeno je ogradom od perforiranog čelika, korišćenog u oblaganju dela kuće.
Koliko je prizemlje otvoreno ka sopljašnjosti, toliko je sprat kuće introvertan. Na spratu su smeštene spavaće i gostinska soba, a opremljene su jednostavnim plakarima koji prate kosine krova i liče na minijaturne kuće spremne za dečiju igru. Ovaj prostor za odlaganje omogućio je da same sobe budu neopterećene nameštajem i da pruže dovoljno komfora korisnicima.
POSEBNU ZANIMLJIVOST OVOG OBJEKTA PREDSTAVLJA NJEGOVA NEOBIČNA BOJA ZARĐALOG ČELIKA IZUZETNO TOPLE NIJANSE, U SKLADU SA BOJAMA DRVEĆA U OKRUŽENJU. PERFORIRANI DELOVI FASADNE OBLOGE NE SAMO DA UBLAŽAVAJU UJEDNAČENOST POVRŠINA I MONOLITNOST KOJOM ODIŠU, VEĆ PRAVE I ZANIMLJIVE SVETLOSNE EFEKTE U ENTERIJERU.
Do detalja je pažljivo isplaniran i isprojektovan, i može se reći da je svaki komad nameštaja bio kreativni izazov za sebe. Sprat je osvetljen krovnim prozorima, dok su fasadni prozori orijentisani isključivo ka dvorištu i atrijumu, kako bi se sačuvala privatnost.Dečja soba je podeljena pregradom koja svakom detetu obezbeđuje individualni prostor. U roditeljskoj sobi krevet je postavljen gotovo u centar, da bi se iza njega dobio prostor za garderober.
Ploča sprata je u ovoj sobi prekinuta blizu bočne fasade kako bi se kreirao još jedan prorez kroz koji prirodno svetlo dopire do dnevnog boravka u prizemlju. Ovaj ugao je zaobljen radi difuznog prelamanja svetlosti i optimizacije njenog prostiranja u enterijeru. Posebnu zanimljivost objekta čini njegova neobična boja zarđalog čelika, izuzetno tople nijanse, u skladu sa bojama drveća u okruženju. //ek Jelena Blagojević – Više u EKO KUĆI No22
Neočekivan, a efektan prodor svetlosti sa gornje etaže.
Zimska idila
ARHITEKTURA RESTORANA BJORK TEŽI EKSPRESIVNOJ IZRAŽAJNOSTI, NAGLAŠAVA NEIZRECIVU POETIČNOST PREDELA KOJI GA OKRUŽUJE I DODAJE MU ODREĐENI NIVO IRACIONALNOG I BAJKOVITOG. AUTORI SU KREIRALI ARHITEKTONSKO DELO KOJE NIJE SAMO UOKVIRENI PROSTOR, VEĆ OBJEKAT KOJI PRELAZI SVOJE UTILITARNE GRANICE I POSTAJE ŽIV, ELASTIČAN, PULSIRAJUĆI.
Planinski restoran Bjork smešten je na skijaškoj stazi, na obodu šume i usred nepreglednih proplanaka skijaškog centra Hemavan u Švedskoj. Zahvaljujući formi koja podseća na vernakularnu arhitekturu regije, postao je simbol planinske zimske idile. Ideja arhitekata je bila da uspostave harmoniju restorana sa okolinom. Vidljiv je sa svih strana, a zbog svog oblika koji odražava nasleđe tradicionalne arhitekture, potpuno se uklapa u predeo. Nagib krovnih ravni i izbor materijala omogućavaju da se sneg zadrži na fasadi, što doprinosi konceptu višestrukog nadovezivanja na kontekst.
Arhitektura ovog objekta oslanja se na jednostavne ali odvažne prostorne koncepte, na povratak prirodi i istraživanje prostih formi. Lagana drvena struktura harmonično se integriše u pejzaž, a velike staklene površine obezbeđuju komfor i besprekorno osvetljenje i otvaraju impresivne vizure posetiocima. Šumoviti pejzaž koji se vidi kroz sve prozore unosi u ovaj objekat duh pastoralne misterije i romantike i pruža osećaj otvorenosti i beskrajnog širenja.
GREDE OD LAMELIRANOG DRVETA VIDLJIVE SU I ČAK NAGLAŠENE U ENTERIJERU, TAKO DA ARHITEKTONSKA FORMA SVOJOM KONSTRUKTIVNOM KOMPONENTOM ODREĐUJE PROSTOR.
SUDAR JEDNOSTAVNIH VOLUMENA
U kompoziciji objekta prepoznaje se kvalitet otvorenog dela snažne ekspresivnosti, iako su kombinovani osnovni geometrijski oblici. Ideja je bila da objekat predstavlja refleksiju predela koji ga okružuje, ali ne u bukvalnom smislu pukim imitiranjem, već uzimanjem fragmenata iz prirode i njihovim sklapanjem u promišljenu celinu u kojoj su glavni aspekti arhitekture – konceptualnost, estetika i kontekstualnost, podjednako zastupljeni. Ako objekat posmatramo šematski, njegovu volumetriju sačinjavaju dve prizme – trostrana i četvorostrana, koje se međusobno prepliću i sudaraju (restoran na južnom delu i krovni pokrivač).//ek Vesna Ravić
– Više u EKO KUĆI No22
Najveći deo nameštaja i obloga izrađen je od drveta – borovine sa lokaliteta, pa enterijer odiše toplinom i pruža posetiocima osećaj zaštićenosti.
Eko Energetski vesti No. 22 Januar – Mart 2017
KONGRES KLIMATIZACIJA, GREJANJE, HLAĐENJE
Četrdesetsedmi Međunarodni kongres i izložba KGH održani su u beogradskom Sava centru od 30. novembra do 2. decembra 2016. godine. Na kongresu je, osim o klimatizacijii, grejanju i hlađenju, bilo reči i o usko povezanim oblastima, koje uključuju projektovanje, izgradnju, rekonstrukciju, poboljšanje energetske efikasnosti, korišćenje obnovljivih izvora energije, upravljanje otpadnim vodama, emisiju ugljen dioksida, zelene krovove, pametne mreže. Na izložbi su nastupile vodeće firme iz navedenih oblasti iz Srbije, regiona i sveta. U okviru Kongresa obeležen je i jubilej – 45. godišnjica izlaženja časopisa Društva Srbije za KGH.
DVE SRPKINJE MEĐU 100 NAJBOLJIH ŽENA ARHITEKATA EVROPE
Ivanka Raspopović i Ljiljana Bakić našle su se među 100 najboljih žena arhitekata Evrope u periodu od 1918. do 2018. godine, u knjizi ’MoMoWo – 100 radova u 100 godina – Evropske žene u arhitekturi i dizajnu 1918-2018’. U okviru projekta ’MoMoWo – Modern Movement Women’ koji realizuje šest zemalja Evropske unije – Francuska, Holandija, Italija, Slovenija, Portugalija i Španija, specijalni žiri je odabrao 100 najboljih žena arhitekata Evrope u periodu od jednog veka i svakoj dodelio određenu godinu u objavljenoj knjizi. Među njima su se našle i dve članice Akademije arhitekture Srbije. Ivanki Raspopović je za projekat Muzeja savremene umetnosti dodeljena 1965. godina, a Ljiljana Bakić je projektom hale Pionir obeležila 1973. godinu. Knjiga je prvi put predstavljena na izložbi u Istorijskoj zgradi Univerziteta Oviedo u Španiji u julu ove godine, a zatim u septembru na izložbi u Lisabonu i u Grenoblu ovog meseca. Očekuju se promocije na izložbama u Amsterdamu u martu naredne godine, u Ljubljani u aprilu i u Torinu u junu, navedeno je u saopštenju Akademije arhitekture Srbije. Projekat „MoMoWo – Modern Movement Women” promoviše se širom Evrope putem objavljene knjige, na Internetu, na izložbama i na međunarodnim konferencijama.
GREEN FEST
Sedmi međunaroni festival zelene kulture Green Fest održan je od 15. do 18. novembra u Domu omladine u Beogradu. Prikazana su ukupno 93 takmičarska i 11 revijalnih filmova, održana je 21 radionica i predstavljeno 11 izlagača, dok je gotovo 15.000 posetilaca učestvovalo u programima festivala. Nagradu za najbolji omladinski film i najbolji film festivala osvojio je film ‘Eat me’ Iline Perijanove iz Bugarske, dok je nagrada za najbolji film o prirodi pripala Sirilu Kornuu iz Francuske za film ‘Baobabs between Land and Sea’. Nagrada za najbolji srpski film dodeljena je Draganu Gmiziću za film ‘Ravnica bez ptica’, a nagradu za najbolji animirani film dobio je autor nemačkog filma ‘Benu’. Najbolji kratki film festivala je ‘Nordlus’ Paula Fereire iz Portugala, dok je najbolje kratko ostvarenje, kategorija filmova u trajanju do jednog minuta, film ‘There is a Place’ ukrajinskog autora Denisa Kušnarova. Festival je završen projekcijom filma ‘Seme: neispričana priča’ pred punom salom Doma omladine Beograda. Direktorka festivala Ivana Jovčić izrazila je zadovoljstvo što se stara publika vraća u dvoranu iz godine u godinu u sve većem broju, ali i zbog prisustva mlade nove publike koja je takođe veoma zainteresovana za pitanja očuvanja životne sredine.
SVETSKI DAN NAUKE
Svetski dan nauke obeležen je u celom svetu 10. novembra, a čitava sedmica je odlukom UNESCO-a posvećena nauci, miru i razvoju. Ovaj datum se obeležava sa ciljem da se skrene pažnja na potrebu za novom vezom između nauke i društva. U fokusu ovogodišnjeg Svetskog dana nauke bili su naučni centri i muzeji, kao mesta od posebne važnosti za promociju ne samo nauke, već i njene uloge u održivom razvoju. Svetski dan nauke za mir i razvoj u svetu se obeležava od 2002. godine, a u Srbiji, na inicijativu Centra za promociju nauke, od 2011. godine. Ove godine Centar za promociju nauke je organizovao bogat naučno-popularni program, pa je publika u okviru predavanja Nikole Božića imala priliku da čuje odgovor na pitanje: ’Da li je bilo Velikog praska?’. U Naučnom klubu organizovan je program Popodne sa robotom, a u prepodnevnim časovima radio je Dečji naučni klub.
SEDMI MEĐUNARODNI CEDEF FORUM
Sedmi međunarodni CEDEF energetski forum održan je 1. decembra 2016. godine u Beogradu, u organizaciji Centralnoevropskog foruma za razvoj CEDEF i u saradnji sa Ministarstvom državne uprave i lokalne samouprave, Sekretarijatom za energetiku grada Beograda i Agencijom za zaštitu životne sredine republike Srbije. Tema foruma je bila ’Energetski efikasni i pametni gradovi’. Mnogobrojni posetioci imali su priliku da od stručnjaka saznaju šta je potrebno preduzeti kako bi gradovi u Srbiji postali energetski efikasniji i ’pametniji’ i da li zaista svaki grad ima iste izglede da uz adekvatna rešenja postane ’pametan’, bez obzira na raspoložive resurse. Uz ICT tehnologiju, primenu tehnoloških inovacija, efikasnije i razumnije korišćenju resursa, uštedu energije i smanjenje negativnih uticaja na okolinu ostvaruju se preduslovi da jedan grad postane ’pametan’. Krajnji cilj je održivi razvoj, ograničavanje efekata klimatskih promena, kvalitetniji život uz obezbeđivanje električne energije iz obnovljivih izvora, kvalitetne pijaće vode, efikasnijeg javnog transporta, boljih usluga u državnoj upravi i zdravstvu i mnogih drugih pogodnosti, zaključeno je na forumu.
SOLAR DECATHLON MIDDLE EAST 2018
Tim studenata Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu plasirao se među 23 ekipe koje će imati priliku da realizuju svoje arhitektonsko rešenje solarnog paviljona na međunarodnom takmičenju Solar Decathlon Middle East 2018 u Dubaiju. Projekat TWIST BOX je rađen u prolećnom semestru školske 2015/2016. godine u sklopu seminara i radionice uz Studio M02 AT, kao prva (kvalifikaciona) faza takmičenja, uz podršku i učešće grupe nastavnika, saradnika i doktoranata Arhitektonskog i Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Timovi koji će učestvovati na ovom prestižnom takmičenju zvanično su predstavljeni na Svetskom ekonomskom samitu (World Green Economy Summit – WGES) u Dubaiju oktobra meseca ove godine. Solar Decathlon Middle East 2018 je međunarodno studentsko multidisciplinarno takmičenje koje ima za cilj buđenje svesti o energetski efikasnom i bioklimatskom pristupu projektovanju arhitektonskih objekata i o svim benefitima koji iz toga proizilaze.
Zimska idila
ARHITEKTURA RESTORANA BJORK TEŽI EKSPRESIVNOJ IZRAŽAJNOSTI, NAGLAŠAVA NEIZRECIVU POETIČNOST PREDELA KOJI GA OKRUŽUJE I DODAJE MU ODREĐENI NIVO IRACIONALNOG I BAJKOVITOG. AUTORI SU KREIRALI ARHITEKTONSKO DELO KOJE NIJE SAMO UOKVIRENI PROSTOR, VEĆ OBJEKAT KOJI PRELAZI SVOJE UTILITARNE GRANICE I POSTAJE ŽIV, ELASTIČAN, PULSIRAJUĆI.
Planinski restoran Bjork smešten je na skijaškoj stazi, na obodu šume i usred nepreglednih proplanaka skijaškog centra Hemavan u Švedskoj. Zahvaljujući formi koja podseća na vernakularnu arhitekturu regije, postao je simbol planinske zimske idile. Ideja arhitekata je bila da uspostave harmoniju restorana sa okolinom. Vidljiv je sa svih strana, a zbog svog oblika koji odražava nasleđe tradicionalne arhitekture, potpuno se uklapa u predeo. Nagib krovnih ravni i izbor materijala omogućavaju da se sneg zadrži na fasadi, što doprinosi konceptu višestrukog nadovezivanja na kontekst.
PEJZAŽ KAO KONCEPTUALNI OKVIR
Početak svakog projektovanja zapravo je iščitavanje svojstava mesta na kome se izgradnja planira. Arhitektura poseduje prednost u odnosu na sve druge umetnosti jer je ona po svojoj prirodi heterogena i raznolika, i poput ambijenta u kome postoji, izložena stalnim promenama. Ipak, vrednom i sugestivnom ne čini je samo puko uklapanje u okruženje i kontekst.Ona mora da govori sama za sebe i da ima svoj identitet, a tek u interakciji sa mestom postiže svoju potpunu ekspresiju i pronalazi način da bude shvaćena.
Arhitektura ovog objekta oslanja se na jednostavne ali odvažne prostorne koncepte, na povratak prirodi i istraživanje prostih formi. Lagana drvena struktura harmonično se integriše u pejzaž, a velike staklene površine obezbeđuju komfor i besprekorno osvetljenje i otvaraju impresivne vizure posetiocima. Šumoviti pejzaž koji se vidi kroz sve prozore unosi u ovaj objekat duh pastoralne misterije i romantike i pruža osećaj otvorenosti i beskrajnog širenja.
U KOMPOZICIJI OBJEKTA PREPOZNAJE SE KVALITET OTVORENOG DELA SNAŽNE EKSPRESIVNOSTI, IAKO SU PRILIKOM NJEGOVOG STVARANJA KOMBINOVANI SAMO OSNOVNI GEOMETRIJSKI OBLICI.
SUDAR JEDNOSTAVNIH VOLUMENA
U kompoziciji objekta prepoznaje se kvalitet otvorenog dela snažne ekspresivnosti, iako su kombinovani osnovni geometrijski oblici. Ideja je bila da objekat predstavlja refleksiju predela koji ga okružuje, ali ne u bukvalnom smislu pukim imitiranjem, već uzimanjem fragmenata iz prirode i njihovim sklapanjem u promišljenu celinu u kojoj su glavni aspekti arhitekture – konceptualnost, estetika i kontekstualnost, podjednako zastupljeni. Ako objekat posmatramo šematski, njegovu volumetriju sačinjavaju dve prizme – trostrana i četvorostrana, koje se međusobno prepliću i sudaraju (restoran na južnom delu i krovni pokrivač).//ek Vesna Ravić
– Više u EKO KUĆI No22
Zbog oblika koji odražava nasleđe tradicionalne arhitekture, objekat se potpuno uklapa u predeo.
Tara Nacionalni park
PLANINOM TAROM VIJUGAJU ČETIRI PUTA – TRI OD BAJINE BAŠTE KA PREDOVOM KRSTU, MITROVCU I KALUĐERSKIM BARAMA I JEDAN OD ŠARGANA DO KALUĐERSKIH BARA. PUTOVANJE OD BAJINE BAŠTE DO MITROVCA, U ZIMSKOM PERIODU JE SVOJEVRSNA AVANTURA. PUT VODI PORED MODROZELENE VODE DRINE DO BRANE NA PERUĆCU. TU JE NA NAJSTRMIJOJ STRANI PLANINE NAPRAVLJEN PUT KOJI NEBROJENIM SERPENTINAMA SAVLAĐUJE USPON OD OKO 900 METARA. SA KOTE 1.080 METARA, POGLED NA PREĐENI PUT I JEZERO U PODNOŽJU TARE NEZABORAVAN JE, ALI IZAZIVA I VRTOGLAVICU.
Na zapadu Srbije, tamo gde reka Drina pravi dve najveće krivine, nalazi se planina Tara. Reka je okružila planinu sa tri strane i stvorila klisuru duboku na nekim mestima i do hiljadu metara. Strme padine obrasle gustim šumama čine je gotovo nepristupačnom. Njena jugoistočna strana, koja se preko prevoja Šargan naslanja na Zlatibor, malo je prohodnija. Menjali su je i vreme i ljudi, ali je Tara ipak sačuvala bogato nasleđe iz perioda pre ledenog doba. Među visokim tananim stablima nebrojenih smrča i jela, na Tari se posebno izdvaja omorika, carica svih endemita Evrope. Osim omorike, na planini se nalazi još 16 endemita, a gotovo trećina od ukupnog broja biljnih vrsta prisutnih u flori Srbije može se naći na Tari. Životinjski svet Tare je brojniji i raznovrsniji nego na drugim planinama. Suri orao je uobičajeni ukras neba nad Tarom, medvedi se neometano brčkaju po Zaovinskom jezeru, a u dubini šume tetreb još uvek pada u ljubavni trans. Od 1981. godine, 19.200 hektara površine Tare zaštićeno je kao Nacionalni park. Od toga je 13.000 hektara pokriveno šumom, najčešće mešovitim zajednicama jele, bukve i smrče.
Na zaravnjenom vrhu Tare nekada su zborovali hajduci, pa je po tome najviša tačka planine dobila ime Zborište. Sa vrha pogled daleko dopire, i nenajavljeni gosti se mogu lako uočiti. Za lepog vremena se sa vrha planine Tare vidi Durmitor, a kad je vidljivost izuzetna, kažu da je bilo moguće videti i toranj na Avali. Ispod vrha, na severozapadnoj strani Tare je selo Zaovine, a pored njega se nalazi veliko veštačko jezero. Vode tog jezera pokreću turbine reverzibilne hidrocentrale Bajina Bašta. Svojevremeno su proroci iz Kremana, Miloš i Mitar Tarabić, najavili ovakav sled događaja: Kad Drina kod Bajine Bašte bude premošćena na dva mjesta i kad potekne uz Taru, a u istom danu se poklope Veliki petak i Đurđevdan, tih godina će nastupiti nekakav velikački belaj. Sto godina kasnije, Drina je pregrađena na dva mesta i voda iz akumulacionog jezera je potekla uz Taru i napunila Zaovinsko jezero. Godine 1983. poklopili su se Veliki petak i Đurđevdan i prethodna Jugoslavija je polako krenula u sunovrat. Naselje Kremna se nalazi na suprotnoj strani Tare, na prevoju Šargan. Zaselak Tarabića se ušuškao u uvali pored puta koji od Kremana vijuga ka Tari. Kuća u kojoj su živeli Mitar i Miloš još postoji. Malo je izgubila od autentičnosti, a i potomci ne mogu da vide tako daleko koliko su mogli da vide njihovi preci. Doduše, ljudi ispredaju nova proročanstva koja se pripisuju prorocima i koja potvrđuju njihovu vidovitost. Pretpostavlja se da je Tara bila svetilište Kelta koji su nekad živeli u Kapedunumu, današnjem Užicu. Drugo veliko svetilište Kelta se nalazilo na planini Tari u Irskoj. Kada su došli Sloveni sa svojim bogovima, tražili su za njih nova sveta mesta. Bog Tar je izabrao planinu Taru za svoje boravište na zemlji i dao mu je svoje ime.
U planinu vode četiri puta – tri od Bajine Bašte ka Predovom krstu, Mitrovcu i Kaluđerskim barama i jedan od Šargana do Kaluđerskih bara. Putovanje od Bajine Bašte do Mitrovca, u zimskom periodu je svojevrsna avantura. Put vodi pored modrozelene vode Drine do brane na Perućcu. Tu je na najstrmijoj strani planine napravljen put koji nebrojenim serpentinama savlađuje uspon od oko 900 metara. Pogled koji se sa kote 1.080 metara pruža na pređeni put i jezero u podnožju Tare, nezaboravan je i izaziva vrtoglavicu.
Na Mitrovcu se nalazi nekoliko paviljona i koliba Centra dečjih letovališta i oporavilišta iz Beograda, a tu su i lovački dom i zgrada uprave Nacionalnog parka. Visoka osunčanost, prijatna klima i vazduh ispunjen mirisom četinara čine ovo mesto idealnim za odmor zdrave i oporavak bolesne dece.
Od Mitrovca do Kaluđerskih bara vodi put koji je tokom zimskih meseci najčešće neprohodan. Na Kaluđerskim barama se nalazi turistički centar sa hotelima Omorika, Beli bor i Javor. U neposrednoj blizini je Tara centar, istraživačko-obrazovni punkt Zavoda za zaštitu prirode Srbije, koji je otvoren za sve obrazovne grupe iz zemlje i inostranstva.
Put od Perućca kanjonom reke Dervente vodi do Predovog krsta. Tu se nalaze planinarska kuća i lovački dom. Bilješka stena je jedan od najlepših delova Tare. Sa tog vidikovca obraslog omorikama pruža se nezaboravan pogled na Perućko jezero. Pored vidikovca se nalazi mala brvnara koju je Petar Lalović koristio prilikom snimanja filma ‘Ptice koje ne polete’. U rezervatu Bilješka stena samoniklo rastu omorike. Ove graciozne lepotice niču, stasavaju i vremenom se survavaju niz strmu padinu ka Drini, bez ikakve ljudske intervencije. Na Tari postoje zaseoci koji izgledaju potpuno isto kao i oni od pre sto godina. Kuće se grade na isti način. Temelj je načinjen od kamena, a sve ostalo je od drveta. Veliki tesani trupci tako idealno naležu jedan na drugi, da izgleda neverovatno da su obrađivani ručno. Kažu da manje vični majstori između trupaca stavljaju mahovihu da bi popunila eventualne manje pukotine. Nove kuće se poznaju po tome što su građene uz novi makadamski put, a starije kuće su raštrkane. U oba slučaja, sve domaćinske zgrade se nalaze u neposrednoj blizini kuće za stanovanje. Zime na Tari su duge i oštre, a vukovi, kojih je na planini popriličan broj, kad ogladne dolaze i do sela. Proleće i cvetanje voća meštani dočekuju sa palčevima ‘rascvetalim’ od sečenja pršute. To im je tokom zime najčešći posao.
U delu planine koji nije zaštićen, razvijeni su zimski, zdravstveno-rekreativni i lovno-ribolovni turizam. U okolini Mitrovca i Kaluđerskih bara nalaze se dobre smučarske staze i tereni za rekreaciju. Nacionalni park organizuje lov na vukove, divokoze i srndaće. Ribolov se organizuje u jezerima Spaići, Zaovine i Perućac. Planinarima su dostupni vodiči, mape, markirane staze i smeštaj u planinarskom domu Predov krst.
Šarganski prevoj se na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara uglavio kao prag između Tare i Zlatibora. Na ovom prevoju se razređuju guste četinarske šume Tare i počinju prostrani pašnjaci Zlatibora sa pojedinačnim grupama borova. Šargan je uvek bio teško prolazna prepreka na putu od Bosne ka Srbiji preko Višegrada i Užica. Na tom neobičnom prostoru su u drugoj polovini XIX veka živeli pomenuti proroci Tarabići, kojima se pored ostalih vizija ukazala i gvozdena kočija koja se penje uz Šargan. Kažu ljudi da se sva predviđanja Tarabića ostvaruju, a i sudbina uzane pruge je potvrdila svaku reč proroka iz Kremana. Šine su postavljene na trasi koju je video Mitar Tarabić. Ljudi su putovali vozom, a onda je pruga ukinuta. Kasnije je obnovljena i po njoj ljudi sada putuju od zabave i serbez odmorišta i uživancije.
Na 13,5 km dugoj trasi obnovljene pruge nalaze se četiri stanice. Početna stanica je u Mokroj Gori. Nepuna dva kilometra dalje, nalazi se motel Devetka. Tu voz počinje polako da se penje uz prevoj. Do stanice Jatare može se od motela stići prečicom za par minuta, dok kompozicija za to vreme napravi dobru kilometražu pored Kamišine reke. U neposrednoj blizini stanice Jatare nalazi se stanica Golubić, koju je napravio režiser Emir Kusturica prilikom snimanja jednog od svojih filmova. Na tom delu pruge počinje čuvena Šarganska dupla osmica. Da bi savladala uspon od tri stotine metara, pruga pravi duplu osmicu i prolazii kroz 22 tunela. Nekada su putnici taj deo puta prelazili pešice i bili su brži od voza. Danas je to najzanimljiviji deo puta, jer posle trećeg tunela niko od putnika više nije siguran gde se koja strana sveta nalazi. Poslednji je Aleksandrov tunel, dug 1.666 metara i za razliku od ostalih, prav kao strela. Aleksandrov tunel izlazi na Šarganski prevoj kod stanice Šargan-Vitasi. To je trenutno poslednja tačka ovog putovanja. Planira se povezivanje Šarganske pruge sa Barskom prugom na Zlatiboru. Sa druge strane su postavljene šine do Višegrada i očekuje se da putnici od zabave i serbez odmorišta i uživancije uskoro krenu na put . Tako je rekao Mitar Tarabić.//EKO KUĆA No22
NA TARI POSTOJE ZASEOCI KOJI IZGLEDAJU ISTO KAO ŠTO SU IZGLEDALI I ONI GRAĐENI PRE STO GODINA. KUĆE SE I DANAS PRAVE NA ISTI NAČIN. TEMELJ JE NAČINJEN OD KAMENA, A SVE OSTALO JE OD DRVETA. VELIKI TESANI TRUPCI TAKO IDEALNO NALEŽU JEDAN NA DRUGI, DA IZGLEDA NEVEROVATNO DA SU OBRAĐENI ISKLJUČIVO RUČNO. KAŽU DA MANJE VIČNI MAJSTORI IZMEĐU TRUPACA STAVLJAJU MAHOVIHU DA BI POPUNILA EVENTUALNE MANJE PUKOTINE. NOVE KUĆE SE POZNAJU PO TOME ŠTO SU IZGRAĐENE UZ NOVI MAKADAMSKI PUT, DOK SU STARIJE KUĆE RAŠTRKANE.
Tuš koji štedi vodu
VELIKE SUŠE I NESTAŠICA VODE SA KOJOM SE SVET SUOČAVA POSLEDNJIH DECENIJA, PRIMORAVAJU NAS DA OBRATIMO DODATNU PAŽNJU NA KOLIČINU PIJAĆE VODE KOJU TROŠIMO. ČESTO NISMO SVESNI DA VODU U SVOJIM DOMOVIMA KORISTIMO NERACIONALNO. VELIKA POTROŠNJA STVARA NEPOTREBNE TROŠKOVE I UGROŽAVA PRIRODNE RESURSE. KADA BISMO U DOMAĆINSTVIMA ŠTEDELI VODU, SMANJILI BISMO LIČNE TROŠKOVE, A TAKOĐE BI SE SAČUVALO I PLAVO ZLATO PLANETE, KAKO SE VODA SVE ČEŠĆE NAZIVA.
Povećanjem broja stanovnika povećava se i broj korisnika vode, dok njena količina na zemlji ostaje nepromenjena ili se čak smanjuje. Nesavesno i nebrižno korišćenje vode prilikom tuširanja, ostavlja trag i na planeti. Nebia, start-up kompanija iz San Franciska, osmislila je novi tuš, zahvaljujući kome je moguće smanjiti utrošak vode za 70% . Kroz standardne tuševe prolazi 3,5 galona (oko 14 litara) vode u minutu, dok kroz Nebia tuš protekne 0,75 galona (oko 3 litre) u minutu. Ovaj podatak rečito govori o neverovatnoj kompetititivnoj prednosti Nebie, čiji se ponosni vlasnici mogu pohvaliti svojom aktivnom ulogom u očuvanju planetarnih resursa.
‘Radimo na tome da uvedemo efikasnija rešenja i sačuvamo što je moguće više vode, a da istovremeno omogućimo mnogo bolje iskustvo u svakodnevnoj rutini održavanja čistoće tela – osvežavajuće i relaksirajuće tuširanje’ – kaže Filip Vinter, suosnivač i direktor start-up kompanije koja je ovim izumom dokazala da je za uživanje u opuštajućem tuširanju dovoljna razumna količina vode.
Ideja je nastala pre više od pet godina, kada je jedan od trojice kasnijih suosnivača ove mlade i inovativne kompanije počeo da razmišlja o mogućnosti smanjenja potrošnje vode. Udružio se sa ostalima, i samo godinu dana kasnije osnovana je kompanija u San Francisku. Zahvaljujući inovativnom sistema, voda se raspršuje u milione sitnih kapljica, a mlaz u poređenju sa standardnim tuševima, pokriva deset puta veću površinu. Uživanje korisnika je veće, a potrošnja vode manja. Na osnovu ispitivanja koje je sprovedeno na više od 500 ljudi u lokalnim ustanovama i kompanijama, procenjeno je da bi, ukoliko bi svi građani Kalifornije koriistili tuš kompanije Nebia, ukupna godišnja ušteda bila oko 200 milijardi galona vode i skoro 4 milijarde dolara. //ek Tijana Janković
– Više u EKO KUĆI No22
Vesti iz sveta No. 22 Januar – Mart 2017
MLADA AKTIVISTKINJA
Šesnaestogodišnja aktivistkinja i borac za zaštitu životne sredine Xiuhtezcatl Tonatiuh Martinez, poznata po tome što je tužila vladu svoje zemlje zbog neaktivnosti kada je reč o klimatskim promenama i pozivu na prestanak korišćenja fosilnih goriva, dobila je značajno međunarodno priznanje za svoj rad. Nedavno je u Švedskoj dobila Dečju nagradu za klimatske promene (Children’s Climate Prize). Nagradu dobijaju deca uzrasta od 10 do 16 godina, a dodeljuje je švedska kompanija koja se bavi obnovljivim izvorima energije, Telge Energy. Martinezovu su opisali kao ’izuzetno moćan glas u raspravama o klimatskim promenama širom sveta’. Žiri je pohvalio spremnost šesnaestogodišnje devojčice da se bavi značajnim temama i naveo da bi njen rad trebalo da služi kao primer mladima širom sveta.
VEŠTAČKA INTELIGENCIJA
Globalna društvena mreža Fejsbuk kupila je startap kompaniju Facio Metriks, koja je razvila softver za prepoznavanje crta lica, a nastala je pod okriljem pitsburškog Univerziteta Karnegi Melon, javlja američka agencija AP. Ova mlada kompanija koja se bavi veštačkom inteligencijom, razvila je softver nazvan Intrafejs, koji može da se učita na mobilne telefone da bi omogućio korisnicima da u realnom vremenu rade analize slika ljudskih lica. Fejsbuk planira da tu tehnologiju upotrebi za kreiranje foto i video efekata, kako bi konkurisali ’Snepčetu’. Generalni direktor Facio Metriksa, Fernando De la Tore rekao je da se njihova tehnologija može primeniti u nizu aplikacija, uključujući one fokusirane na animaciju, merenje ljudskih reakcija i virtuelnu stvarnost.
BICIKLI U PREDNOSTI
Nije novost da je biciklizam izuzetno popularan u Danskoj, ali nova studija je pokazala da je broj bicikala u Kopenhagenu sada i zvanično veći od broja automobila. Glavni grad Danske je godinama pratio broj bicikala ’ručno’, a danas postoji 20 električnih senzora instaliranih širom grada, koji beleže broj bicikala na ulicama. Tokom prošle godine izbrojano je dodatnih 35.080 bicikala, što je rezultiralo ukupnim brojem od 265.700 bicikala. Ovaj skor prevazilazi cifru od 252.600 automobila, koliko ih je prisutno na ulicama Kopenhagena. Prvi senzor ove vrste postavljen je 2009. godine, a ostali su instalirani sukcesivno, godinu za godinom. Saobraćaj na dva točka je povećan je u proteklih 20 godina za 68 odsto.
PASIVNO NASELJE
U Nemačkoj se gradi najveće pasivno naselje na svetu, površine 6.100 m2 koje će se zvati Hajdelberg vilidž. Da bi postigli funkcionalnost stanova i njihovim korisnicima obezbedili vrhunski kvalitet života, arhitekti iz biroa Fraj su na prvo mesto stavili energetsku efikasnost. Zahvaljujući naprednim pasivnim sistemima za štednju energije, ovo naselje će u potpunosti zadovoljavati svoje energetske potrebe. Hajdelberg vllidž bi trebalo da bude završen tokom 2017. godine.
EKO KACIGA OD PAPIRA
Sklopiva biciklistička Eko kaciga, koja je izrađena od papira i lako se reciklira, osvojila je ovogodišnju međunarodnu James Dyson nagradu. Dizajnerka Isis Šifer priznaje da će biti teško uveriti ljude da kupe papirnu kacigu, iako ona može da zaštiti jednako dobro kao i ona od plastike.
’Vozeći bicikl kroz grad, nisam nosila kacigu, jer nisam želela da na nju potrošim trideset dolara“, rekla je za BBC. Zbog toga je odlučila da osmisli kacigu od jeftinog višeslojnog materijala, koja bi koštala manje od pet dolara, a koju bi biciklisti mogli da nose svuda sa sobom jer se savija i ne zauzima puno mesta. Tako je nastala papirna kaciga. Šiferova ju je napravila prema strukturi košnice, kako bi bila čvrsta i zaista zaštitila glavu od eventualnih udaraca. Obložena je materijalom koji je čini otpornom na kišu tri do četiri sata. Kaciga je testirana na Kraljevskom koledžu u Londonu.
EKO PATIKE
Sportski brend ‘Adidas’ i organizacija ‘Parley for the Oceans’ predstavili su prve UltraBOOST Uncaged Parley patike za trčanje napravljene od reciklirane plastike i otpada iz okeana. Otpad korišćen za izradu ovih patika prikupljen je u priobalnim oblastima Maldiva, a patike su napravljene sa ciljem da se podigne svest o ovom problemu i pronađu sveobuhvatna rešenja za okeane zagađene plastikom. UltraBOOST Uncaged Parley patike imaju pleteno gornjište koje je napravljeno od mešavine plastike iz okeana (95%) i recikliranog poliestera (5%), a proizvedeno je 7.000 pari ovakvih patika. Ostali delovi patike napravljeni su takođe od recikliranih materijala, dok je dizajn inspirisan talasima.
RED DOT 2016
Ceremonija dodele RED DOT nagrada za 2016. godinu održana je 4. novembra u Konzerthausu u Berlinu. Najbolji dizajneri godine predstavili su svoje radove na Red Dot gala večeri pred međunarodnom publikom. Među dobitnicima Red Dot Grand Prix je bio BBDO Group iz Nemačke za svoju kampanju ‘Dva eura majica – društveni eksperiment’. Želeli su da vide da li će ljudi ipak kupiti majicu iako su upoznati sa procesom proizvodnje. Još jedan dobitnik Red Dot:Grand Prix je ‘Logo u realnom vremenu’. Logo razvijen za INEC (Nacionalni Institut za statistiku Ekvadora) predstavlja podatke koji ilustruju stepen blagostanja stanovništva u realnom vremenu. Logo se sastoji od pet krugova koji predstavljaju obrazovanje, nedostatak vode, stanovanje, zaposlenje i sreću. U zavisnosti od statističkih podataka, ovaj logo stalno menja svoj oblik.
BUDUĆNOST ČOVEČANSTVA
Prema mišljenju Stivena Hokinga, ljudima je preostalo još svega 1.000 godina života na planeti Zemlji. Ovaj eminentni teorijski naučnik sugeriše da jedini način da čovečanstvo izbegne masovno izumiranje tokom sledećeg milenijuma jeste da pronađe drugu planetu na kojoj će se nastaniti.
‘Moramo da nastavimo da idemo u svemir zarad budućnosti čovečanstva’, rekao je Hoking na Univerzitetu Oksford u Velikoj Britaniji. Mislim da nećemo preživeti narednih 1.000 godina ako ne napustimo našu krhku planetu. Prema njegovim rečima, u narednih 1.000 do 10.000 godina katastrofa na planeti Zemlji je izvesna. Do tada, trebalo bi da se iseljavamo u svemir, kako katastrofa na Zemlji ne bi značila i kraj ljudske rase.
POREZ NA ENERGIJU
Švedski zvaničnici su saopštili da će od 2017. godine prestati da se oporezuje proizvodnja solarne energije. Proizvodnja solarne energije za sopstvene potrebe u potpunosti će biti izuzeta od obaveze plaćanja poreza, dok će komercijalni proizvođači solarne energije plaćati porez od 500 švedskih kruna po MWh, što je za 98 odsto manje u odnosu na ono što plaćaju sada.
Očekuje se da će predlog uskoro biti usvojen u švedskom Parlamentu, nakon čega ga mora odobriti i Evropska komisija.
FESTIVAL ARHITEKTURE
Svetski festival arhitekture (World Architecture Festival) održan je od 16. do 18. novembra u Berlinu. Nominovano je više od 340 projekata iz 58 zemalja sveta, a nagrade su dodeljene u 32 kategorije. Zgradom godine proglašeno je zdanje Narodnog muzeja u poljskom gradu Šćeninu, koje ima veliki javni prostor na krovu. Projektovao ga je arhitekta Robert Konieczny iz studija KWK Promes. Žiri Svetskog festivala arhitekture kojim je predsedavao David Chipperfield, ovu zgradu je opisao kao ‘deo topografije, ali ujedno i muzej’.
Dve srpkinje među 100 najboljih žena arhitekata Evrope
Ivanka Raspopović i Ljiljana Bakić našle su se među 100 najboljih žena arhitekata Evrope u periodu od 1918. do 2018. godine, u knjizi ’MoMoWo – 100 radova u 100 godina – Evropske žene u arhitekturi i dizajnu 1918-2018’.
U okviru projekta ’MoMoWo – Modern Movement Women’ koji realizuje šest zemalja Evropske unije – Francuska, Holandija, Italija, Slovenija, Portugalija i Španija, specijalni žiri je odabrao 100 najboljih žena arhitekata Evrope u periodu od jednog veka i svakoj dodelio određenu godinu u objavljenoj knjizi. Među njima su se našle i dve članice Akademije arhitekture Srbije. Ivanki Raspopović je za projekat Muzeja savremene umetnosti dodeljena 1965. godina, a Ljiljana Bakić je projektom hale Pionir obeležila 1973. godinu. Knjiga je prvi put predstavljena na izložbi u Istorijskoj zgradi Univerziteta Oviedo u Španiji u julu ove godine, a zatim u septembru na izložbi u Lisabonu i u Grenoblu ovog meseca. Očekuju se promocije na izložbama u Amsterdamu u martu naredne godine, u Ljubljani u aprilu i u Torinu u junu, navedeno je u saopštenju Akademije arhitekture Srbije.
Projekat „MoMoWo – Modern Movement Women” promoviše se širom Evrope putem objavljene knjige, na Internetu, na izložbama i na međunarodnim konferencijama.
Sedmi međunarodni CEDEF forum
Sedmi međunarodni CEDEF energetski forum održan je 1. decembra 2016. godine u Beogradu, u organizaciji Centralnoevropskog foruma za razvoj CEDEF i u saradnji sa Ministarstvom državne uprave i lokalne samouprave, Sekretarijatom za energetiku grada Beograda i Agencijom za zaštitu životne sredine republike Srbije. Tema foruma je bila ’Energetski efikasni i pametni gradovi’. Mnogobrojni posetioci imali su priliku da od stručnjaka saznaju šta je potrebno preduzeti kako bi gradovi u Srbiji postali energetski efikasniji i ’pametniji’ i da li zaista svaki grad ima iste izglede da uz adekvatna rešenja postane ’pametan’, bez obzira na raspoložive resurse. Uz ICT tehnologiju, primenu tehnoloških inovacija, efikasnije i razumnije korišćenju resursa, uštedu energije i smanjenje negativnih uticaja na okolinu ostvaruju se preduslovi da jedan grad postane ’pametan’. Krajnji cilj je održivi razvoj, ograničavanje efekata klimatskih promena, kvalitetniji život uz obezbeđivanje električne energije iz obnovljivih izvora, kvalitetne pijaće vode, efikasnijeg javnog transporta, boljih usluga u državnoj upravi i zdravstvu i mnogih drugih pogodnosti, zaključeno je na forumu.
Solar Decathlon Middle East 2018
Tim studenata Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu plasirao se među 23 ekipe koje će imati priliku da realizuju svoje arhitektonsko rešenje solarnog paviljona na međunarodnom takmičenju Solar Decathlon Middle East 2018 u Dubaiju.
Projekat TWIST BOX je rađen u prolećnom semestru školske 2015/2016. godine u sklopu seminara i radionice uz Studio M02 AT, kao prva (kvalifikaciona) faza takmičenja, uz podršku i učešće grupe nastavnika, saradnika i doktoranata Arhitektonskog i Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Timovi koji će učestvovati na ovom prestižnom takmičenju zvanično su predstavljeni na Svetskom ekonomskom samitu (World Green Economy Summit – WGES) u Dubaiju oktobra meseca ove godine.
Solar Decathlon Middle East 2018 je međunarodno studentsko multidisciplinarno takmičenje koje ima za cilj buđenje svesti o energetski efikasnom i bioklimatskom pristupu projektovanju arhitektonskih objekata i o svim benefitima koji iz toga proizilaze.
Kongres klimatizacija, grejanje, hlađenje
Četrdesetsedmi Međunarodni kongres i izložba KGH održani su u beogradskom Sava centru od 30. novembra do 2. decembra 2016. godine. Na kongresu je, osim o klimatizacijii, grejanju i hlađenju, bilo reči i o usko povezanim oblastima, koje uključuju projektovanje, izgradnju, rekonstrukciju, poboljšanje energetske efikasnosti, korišćenje obnovljivih izvora energije, upravljanje otpadnim vodama, emisiju ugljen dioksida, zelene krovove, pametne mreže. Na izložbi su nastupile vodeće firme iz navedenih oblasti iz Srbije, regiona i sveta. U okviru Kongresa obeležen je i jubilej – 45. godišnjica izlaženja časopisa Društva Srbije za KGH.