Alumil Exl1

Koliba u šumi

SMATRA SE DA SVAKI ARHITEKTA TOKOM KARIJERE, RADEĆI NA RAZLIČITIM PROJEKTIMA, TRAGA ZA SOPSTVENOM SAVRŠENOM KUĆOM. OVU SKROMNU KOLIBU ARHITEKTI SU PROJEKTOVALI I SAGRADILI ZA SEBE, ZA POTREBE ODMORA, DRUŽENJA SA PRIJATELJIMA I RAD. SVOJOM SVEDENOM ARHITEKTUROM I JEDNOSTAVNIM A EFEKTNIM DETALJIMA, ONA PRUŽA PRAVO UTOČIŠTE ZA BEG OD GRADA I STRESA I KONAČNI POVRATAK PRIRODI. PREDSTAVLJA TAKOĐE I POVRATAK ARHITEKTURI ARHETIPA I NJEGOVOJ PRIMARNOJ ULOZI – ZAKLONU U PRIRODI.

Arhitekti londonskog studija De Rosee Sa – Max De Rosee i Claire Sa, sami su sagradili drvenu kolibu na obodu sela Nuvel u Belgiji. Glavna ideja projekta bila je objekat koji će služiti kao gostinska kuća, studio i prostor za odmor i zabavu sa prijateljima. Još jedna zamisao koju je trebalo ostvariti bila je upotreba stabala drveta oborenih u obližnjoj šumi u nevremenu koje je nekoliko godina ranije pogodilo ovu oblast. Zanimljivo je da je koliba građena tokom povremenih boravaka arhitekata u Belgiji, pa su ta putovanja bila i svojevrsna team building druženja.

Koliba se nalazi na ivici šume i na samoj obali jezera, u okruženju još uvek netaknutom čovekovom rukom. Prednjom i zadnjom dužom stranom okrenuta je jezeru i šumi, pa na taj način korisnicima obezbeđuje lepe vizure. Objekat je sačinjen od jednostavnih, laganih i ekonomičnih materijala. Za konstrukciju i oblogu upotrebljena su stabla u čijem sečenju i pripremi za gradnju je učestvovao i njegov otac, i o čemu Maks de Rosi kaže: ’’Kolibu smo gradili godinama. Divan je osećaj videti je završenu, pošto je mi nismo samo projektovali, već smo u nju ugradili i svoj znoj, a povremeno čak i malo krvi. Moj otac je veliki ljubitelj prirode, i njegova je ideja bila da građu dobijemo obradom stabala koja je oluja oborila pre nekoliko godina, i da baš od tog materijala sagradimo kolibu. Putovanja i boravci u Belgiji bili su prilika da se mi međusobno povežemo i zbližimo kao kolege, da proširimo svoja znanja o materijalima i konstrukciji, i da izgradimo poštovanje prema graditeljima.’’

Na trakastim betonskim temeljima podignuti su niski temeljni zidovi od cigala. Na njih je postavljena podna drvena konstrukcija od greda. Podna obloga je izvedena od OSB ploča, a isti materijal upotrebljen je i za oblaganje konstrukcije iznutra. Zidna obloga je prekinuta na mestu gde počinje krovna konstrukcija izvedena od rogova i kosih greda koje ih spajaju i time ukrućuju čitavu krovnu konstrukciju. Ova ’igra’ drvenih greda u kontrastu je sa tamnom oblogom krovnih ravni i nema samo konstruktivnu ulogu, već prostoru daruje i dekorativnost, a visinu objekta vizuelno smanjuje, ne umanjujući osećaj prostornog komfora.//ek Jelena Blagojević   –   Više u EKO KUĆI No20

“Igra” drvenih greda u kontrastiu je sa tamnom oblogom krovnih ravni

Kose drvene grede su i konstruktivni i dekorativni element enterijera

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Koliba u šumi

SMATRA SE DA SVAKI ARHITEKTA TOKOM KARIJERE, RADEĆI NA RAZLIČITIM PROJEKTIMA, TRAGA ZA SOPSTVENOM SAVRŠENOM KUĆOM. OVU SKROMNU KOLIBU ARHITEKTI SU PROJEKTOVALI I SAGRADILI ZA SEBE, ZA POTREBE ODMORA, DRUŽENJA SA PRIJATELJIMA I RAD. SVOJOM SVEDENOM ARHITEKTUROM I JEDNOSTAVNIM A EFEKTNIM DETALJIMA, ONA PRUŽA PRAVO UTOČIŠTE ZA BEG OD GRADA I STRESA I KONAČNI POVRATAK PRIRODI. PREDSTAVLJA TAKOĐE I POVRATAK ARHITEKTURI ARHETIPA I NJEGOVOJ PRIMARNOJ ULOZI – ZAKLONU U PRIRODI.
Arhitekti londonskog studija De Rosee Sa – Max De Rosee i Claire Sa, sami su sagradili drvenu kolibu na obodu sela Nuvel u Belgiji. Glavna ideja projekta bila je objekat koji će služiti kao gostinska kuća, studio i prostor za odmor i zabavu sa prijateljima. Još jedna zamisao koju je trebalo ostvariti bila je upotreba stabala drveta oborenih u obližnjoj šumi u nevremenu koje je nekoliko godina ranije pogodilo ovu oblast.

Na trakastim betonskim temeljima podignuti su niski temeljni zidovi od cigala. Na njih je postavljena podna drvena konstrukcija od greda. Podna obloga je izvedena od OSB ploča, a isti materijal upotrebljen je i za oblaganje konstrukcije iznutra. Zidna obloga je prekinuta na mestu gde počinje krovna konstrukcija izvedena od rogova i kosih greda koje ih spajaju i time ukrućuju čitavu krovnu konstrukciju. Ova ’igra’ drvenih greda u kontrastu je sa tamnom oblogom krovnih ravni i nema samo konstruktivnu ulogu, već prostoru daruje i dekorativnost, a visinu objekta vizuelno smanjuje, ne umanjujući osećaj prostornog komfora.

Iako ima male gabarite i volumen, koliba je podeljena na tri zone – ulazni trem, dnevni boravak i sanitarni blok. Dnevni boravak zauzima centralni deo i ima direktnu vezu sa prirodom zahvaljujući dvokrilnim vratima kroz koja se pruža pogled na jezero. Ova prostorija je bez pregrada i omogućava različite dispozicije nameštaja i opreme u zavisnosti od trenutne namene – rad, odmor ili druženje sa prijateljima uz roštilj. Jedini fiksni i vidljivi element u kolibi je peć na drva.

Ona enterijeru svojim starinskim korpusom daje rustičnost, dok dimnjačka cev daje industrijski izgled, popularan poslednjih godina. Koliba je opremljena sa samo nekoliko rustičnih komada nameštaja, koji ovom jednostavnom prostoru daju toplinu.  Podjednako zanimljiv industrijski detalj predstavljaju i sijalice okačene o krovnu konstrukciju. Ispred se nalazi terasa – trem, koja omogućava boravak na otvorenom i koja može ugostiti veći broj ljudi.//ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No20

Kuća ostrvo

PREDEO DAVNO STVOREN LJUDSKOM RUKOM SADA JE JEDAN OD NAJLEPŠIH PEJZAŽA HOLANDIJE. ZAŠTIĆENO STANIŠTE IZVANREDNE FLORE I FAUNE PRUŽA IDEALNU PRILIKU ZA ODMOR I REKREACIJU I PREDSTAVLJA RAJ ZA PLANINARE, BICIKLISTE I KANUISTE I SVE ONE KOJIMA JE SAN DA IMAJU KUĆU NA VODI.
Na jednom od ovih ostrva, dugačkom sto i širokom pet metara, nastalom iskopavanjem okolnog treseta, arhitekti studija 2by4 projektovali su specifičnu kuću za odmor koja transverzalno preseca ostrvo i na taj način sa njim čini jedinstvenu celinu. S obzirom da šira lokacija predstavlja zaštićeno prirodno dobro, projekat je usaglašen sa  strogim propisima koji su ograničili njegovu veličinu i oblik. Kao rezultat, dobijena je kuća potpuno prilagođena potrebama klijenta, koja obuhvata prirodni kontekst tako što se u njega suptilno uklapa. Njene transparentne fasade oivičene belim ramom stvaraju vizuelni efekat tunela, čime se naglašava uzan i dugačak oblik ostrva. Deo u kome je smešten dnevni boravak može se potpuno otvoriti, čime se kuća transformiše u otvoreni paviljon na obali jezera. Severni stakleni zid se klizno otvara, dok susedni zid, obložen kao i ostatak objekta tamnim drvenim daskama na preklop, zapravo predstavlja ogromna vrata koja se sklapaju. Sklopljena fasada sada postaje apstraktni element, postavljen okomito u odnosu na vodenu površinu iznad koje prividno lebdi. Čelična konstrukcija nosi težinu krova bez potpornog stuba na uglu, da se ne bi ometao pogled.

Otvaranjem ovog dela kuće, drveni pod stambenog prostora stopio se sa terasom i formirao pristanište direktno povezano sa vodom, čime se ukućanima omogućio pristup jezeru iz dnevne sobe. Ograničenje na površinu od 21m2 stavilo je arhitekte pred veliki izazov smeštanja i uklapanja svih funkcija potrebnih za komfor. Efikasan i kreativan pristup projektovanju omogućio je promenu prostora u skladu sa funkcijom. Blagom razlikom u nivelaciji podova, unutrašnjost je podeljena na prostor za ručavanje i dnevni boravak koji se tokom noći koristi za spavanje. Tuš, toalet, kuhinja, plakari i ostava integrisani su u tampon zonu u vidu dvostrukog zida duž jedne strane. Ovaj servisni zid se od najdeblje sredine sužava prema krajevima, kako bi panoramski pogled na pejzaž tekao neometano. Zid može biti modifikovan prema potrebi, čime se prostorna konfiguracija menja.

OGRANIČENJE NA POVRŠINU OD 21M2 STAVILO JE ARHITEKTE PRED VELIKI IZAZOV SMEŠTANJA I UKLAPANJA SVIH FUNKCIJA POTREBNIH ZA KOMFOR. EFIKASAN I KREATIVAN PRISTUP PROJEKTOVANJU OMOGUĆIO JE PROMENU PROSTORA U SKLADU SA FUNKCIJOM.

Sa kopna se čini da kuća elegantno pluta iznad ostrva. Pri dolasku na samo ostrvo, posetioci su najpre vođeni okolo kuće, da bi potom mogli i da uđu. Na ovaj način, kuća i njen kontekst se prikazuju iz različitih uglova. Uzvišeno pristanište na ostrvu kružno je postavljeno oko kuće i spojeno je sa terasom sa suprotne strane. Pod terase zalazi u enterijer dnevnog boravka, gde menja boju i prelazi u ’pijedestal’ za ručavanje i sagledavanje netaknute prirode.//ek ALEKSANDRA ĐURIĆ – Više u EKO KUĆI No20

‘’Fortitude’’

U concept-shopu Designbox (Bulevar oslobođenja 86, Novi Sad) u toku je izložba akademske umetnice Dušice Pejić. Izložba “Fortitude” beogradske umetnice prikazana je u okviru ovog novosadskog koncepta, čime je upotpunjen asortiman nemačkog KARE dizajnerskog nameštaja i detalja za opremanje enterijera.
Slike Dušice Pejić predstavljaju savremen i snažan izbor koji će sa sigurnošću doprineti savremeno uređenim enterijerima. Materijal, svedene boje, kao i gest njenih slika, nose veliku energiju. Izbor takvih slika velikog formata predstavljaće centralno mesto na zidu nekog enterijera. One su kreativni elemenat koji oplemenjuje prostor.
Umetnica predstavlja svoj opus u Srbiji i u inostranstvu. Kontinuirano istražuje mogućnosti boja i oblika, kao i njihovih analogija sa rečima, pokretima, tonovima. Delo samo po sebi predstavlja sekvencu. Na taj način, dela se mogu spajati i odvajati, postajati i ostajati celina.
Umetnica svoj izraz nalazi i van slikarskog prostora, realizujući intervencije u prostoru. Slike velikog formata su postale nedovoljno velike, a gest je sam po sebi zahtevao da ide dalje u enterijer, pa i u eksterijer. Time ispituje odnos između vizuelnog i verbalnog, ali i način kako da „vizuelno“ smesti van okvira slike. Slike Dušice Pejić se nalaze u prostorijama domaćih i inostranih javnih i privatnih ekskluzivnih klijenata poput WIENER STADTISHE, GORENJE, DENEZA, NITEA.
Kao deo svog koncepta, Concept-store Designbox predstavlja saradnju sa umetnicima koji svojim delima upotpunjuju ovaj prostor, a time umetnička dela predstavljaju kao nerazdvojivi deo enterijera.
Designbox concept-shop opremljen je na tri etaže u okviru kojih je ponuđen ugostiteljski asortiman – caffe, dizajnerski nameštaj i detalji za opremanje enterijera nemačkog brenda KARE, unikatne haljine modnog dizajnera MihanoMomosa, knjige, stručni časopisi i druga štampana izdanja domaćih izdavačkih kuća.
Izložba je prodajnog karaktera i otvorena je do kraja 2013. godine u Designbox-u, u Novom Sadu.

Kuća ostrvo

PREDEO DAVNO STVOREN LJUDSKOM RUKOM SADA JE JEDAN OD NAJLEPŠIH PEJZAŽA HOLANDIJE. ZAŠTIĆENO STANIŠTE IZVANREDNE FLORE I FAUNE PRUŽA IDEALNU PRILIKU ZA ODMOR I REKREACIJU I PREDSTAVLJA RAJ ZA PLANINARE, BICIKLISTE I KANUISTE I SVE ONE KOJIMA JE SAN DA IMAJU KUĆU NA VODI.

Mnogobrojni turisti svake godine posete jezera u oblasti Loosdrecht u Holandiji, i to zbog izuzetne morfologije njihovih razuđenih obala i brojnih sprudova koji poput talasa svetlucaju na vodenoj površini. Njihovi privilegovani stanovnici imaju iluziju da se nalaze na vlastitom ostrvu. Na jednom od ovih ostrva, dugačkom sto i širokom pet metara, nastalom iskopavanjem okolnog treseta, arhitekti studija 2by4 projektovali su specifičnu kuću za odmor koja transverzalno preseca ostrvo i na taj način sa njim čini jedinstvenu celinu. S obzirom da šira lokacija predstavlja zaštićeno prirodno dobro, projekat je usaglašen sa  strogim propisima koji su ograničili njegovu veličinu i oblik. Kao rezultat, dobijena je kuća potpuno prilagođena potrebama klijenta, koja obuhvata prirodni kontekst tako što se u njega suptilno uklapa. Njene transparentne fasade oivičene belim ramom stvaraju vizuelni efekat tunela, čime se naglašava uzan i dugačak oblik ostrva.

Orijentacija kuće je određena prema izlasku i zalasku sunca. Ujutru, hladno svetlo baca zrake na istočnu fasadu i obasjava beli enterijer, dok se u večernjim satima topla svetlost uliva kroz zapadnu fasadu najavljivajući kraj dana. Deo u kome je smešten dnevni boravak može se potpuno otvoriti, čime se kuća transformiše u otvoreni paviljon na obali jezera. Severni stakleni zid se klizno otvara, dok susedni zid, obložen kao i ostatak objekta tamnim drvenim daskama na preklop, zapravo predstavlja ogromna vrata koja se sklapaju. Sklopljena fasada sada postaje apstraktni element, postavljen okomito u odnosu na vodenu površinu iznad koje prividno lebdi.

Čelična konstrukcija nosi težinu krova bez potpornog stuba na uglu, da se ne bi ometao pogled. Otvaranjem ovog dela kuće, drveni pod stambenog prostora stopio se sa terasom i formirao pristanište direktno povezano sa vodom, čime se ukućanima omogućio pristup jezeru iz dnevne sobe.//ek Aleksandra Đurić   –   Više u EKO KUĆI No20

OGRANIČENJE NA POVRŠINU OD 21M2 STAVILO JE ARHITEKTE PRED VELIKI IZAZOV SMEŠTANJA I UKLAPANJA SVIH FUNKCIJA POTREBNIH ZA KOMFOR. EFIKASAN I KREATIVAN PRISTUP PROJEKTOVANJU OMOGUĆIO JE PROMENU PROSTORA U SKLADU SA FUNKCIJOM.

Otvaranjem zapadne fasade ukućanima se pruža pristup jezeru iz dnevne sobe

Kuća na jezeru – skulptura u prirodi

SPECIFIČNE TEME I LOKACIJE U ARHITEKTURI TRAŽE PAŽLJIVO UKLAPANJE ČOVEKOVE TVOREVINE U PRIRODNO OKRUŽENJE, I TO TAKO DA SE NE NARUŠI POSTOJEĆI BALANS. GLAVNI IZAZOV NJUJORŠKOM TIMU ARHITEKATA PREDSTAVLJALO JE UBACIVANJE SMELOG DIZAJNA U OSETLJIVI REZERVAT PRIRODE, UZ UPOTREBU RAZIGRANIH APSTRAKTNIH KUBIČNIH FORMI KOJE BI CELOJ KOMPOZICIJI DALE POETSKI KARAKTER. ŽELJA KLIJENTA ZA MIRNIM ARHITEKTONSKIM IZRAZOM PRETOČENA JE U IDEJU DA SE DOM FORMIRA KAO SKULPTURA POSTAVLJENA U PRIRODI.
Poznate ličnosti često pronalaze alternativna mesta na kojima će biti skriveni od očiju javnosti, a umetnici pažljivo biraju lokaciju na kojoj vlada potpuni mir obeležen samo prirodnim zvucima i mirisima, koji će im dati inspiraciju i motivaciju. Jednu ovakvu lokaciju pronašli su dizajner Laura Beasley i muzičar Peter Vorhes u regionu Berkšir u zapadnom Masačusetsu, a zadatak odabranog tima Taylor and Miller Architecture and Design bio je da približi čoveka prirodi i da kroz arhitektonsku intervenciju ne naruši njenu ravnotežu. Kako je glavni fokus ovog multidisciplinarnog arhitektonskog studija oblikovnost i dizajn u smislu osvetljenja i materijalizacije, rešili su da svoje strasti u projektovanju spoje sa potrebama investitora i kreiraju dinamične kontrastne forme isečene iz mase, ne bi li oslobodili vidike i spojili lokaciju i objekat, prirodu i arhitekturu.

Odabrana lokacija brdovitog terena regiona Berkšir, poznatog po neobično prošaranim selima različitog arhitektonskog izraza, oslonjena je na mala jezera i okružena šumom i netaknutom prirodom. Ovaj nesvakidašnji objekat manje porodične kuće od približno 150m2 formiran je tako da izražava dualistički odnos prema jezeru uz koje je priljubljen. Kada se gleda sa ulice, kuća je apstraktna u formi, ne pokazuje otvore, njen izraz je isključivo skulpturalan, utapa se u prirodu kao deo nje same i otvara vidik ka glavnom fokusu – jezeru.
Krećući se prema jezeru, posmatrač polako otkriva novu interesantnu stranu ove tvorevine koja postepeno otkriva unutrašnjost do tada skrivenu od pogleda sa ulice. Stvara se potpuno novi doživljaj koji započinje sagledavanjem potpornog zida obloženog drvenim daskama, koji ima dvojaku funkciju.

On služi kao konstruktivni element objekta i kao postolje eksponata koji ceo koncept okreće prema jezeru. Pravilnu, drvetom obloženu formu objekta probijaju otvori vrata i prozora uramljeni neobičnim belim kubusima, usmeravajući vidike kako u horizontalnom pravcu, ka jezeru i prirodi, tako i u vertikalnom, ka nebeskom prostranstvu i plavetnilu. Autori ih nazivaju ‘rukavima’ i pomoću njih uklanjaju granicu između spoljnog i unutrašnjeg prostora, uvlače prirodu u svaki delić enterijera i tako stvaraju osećaj postojanja u prirodi u svakom trenutku.

ZID SOBE PREMA JEZERU U POTPUNOSTI JE ZASTAKLJEN, PA SE STVARA DOŽIVLJAJ SJEDINJAVANJA SA PRIRODOM KROZ PANORAMSKI POGLED KA NEBU, JEZERU I ŠUMI. MOGUĆNOST OSTVARIVANJA NEPOSREDNE VEZE SA JEZEROM KLJUČ JE UKUPNE PROJEKTANTSKE ZAMISLI

Prizemlje koje je ukopano sa jedne strane, otvara svoju površinu ka jezeru, stvarajući kontinualnu vezu sa zelenom obalom i vodom. Preplitanje prostorija prizemlja funkcionalno jasno odvaja prostor namenjen dnevnim aktivnostima, koje se pak vizuelno povezuje različitim obradama i materijalizacijom. Ulaz u objekat je upravo kroz jedan od bočnih horizontalnih ‘rukava’, gde se forma nastavlja u vertikalni kubični svetlarnik.//ek JELENA KOSTADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No20

„Sunčana soba“ otvara svoju mirnu površinu ka jezeru, stvarajući vizuelno kontinualnu vezu sa zelenom obalom i vodom.

Kuća na jezeru – skulptura u prirodi

SPECIFIČNE TEME I LOKACIJE U ARHITEKTURI TRAŽE PAŽLJIVO UKLAPANJE ČOVEKOVE TVOREVINE U PRIRODNO OKRUŽENJE, I TO TAKO DA SE NE NARUŠI POSTOJEĆI BALANS. GLAVNI IZAZOV NJUJORŠKOM TIMU ARHITEKATA PREDSTAVLJALO JE UBACIVANJE SMELOG DIZAJNA U OSETLJIVI REZERVAT PRIRODE, UZ UPOTREBU RAZIGRANIH APSTRAKTNIH KUBIČNIH FORMI KOJE BI CELOJ KOMPOZICIJI DALE POETSKI KARAKTER. ŽELJA KLIJENTA ZA MIRNIM ARHITEKTONSKIM IZRAZOM PRETOČENA JE U IDEJU DA SE DOM FORMIRA KAO SKULPTURA POSTAVLJENA U PRIRODI.

Poznate ličnosti često pronalaze alternativna mesta na kojima će biti skriveni od očiju javnosti, a umetnici pažljivo biraju lokaciju na kojoj vlada potpuni mir obeležen samo prirodnim zvucima i mirisima, koji će im dati inspiraciju i motivaciju. Jednu ovakvu lokaciju pronašli su dizajner Laura Beasley i muzičar Peter Vorhes u regionu Berkšir u zapadnom Masačusetsu, a zadatak odabranog tima Taylor and Miller Architecture and Design bio je da približi čoveka prirodi i da kroz arhitektonsku intervenciju ne naruši njenu ravnotežu. Kako je glavni fokus ovog multidisciplinarnog arhitektonskog studija oblikovnost i dizajn u smislu osvetljenja i materijalizacije, rešili su da svoje strasti u projektovanju spoje sa potrebama investitora i kreiraju dinamične kontrastne forme isečene iz mase, ne bi li oslobodili vidike i spojili lokaciju i objekat, prirodu i arhitekturu.

Odabrana lokacija brdovitog terena regiona Berkšir, poznatog po neobično prošaranim selima različitog arhitektonskog izraza, oslonjena je na mala jezera i okružena šumom i netaknutom prirodom. Ovaj nesvakidašnji objekat manje porodične kuće od približno 150m2 formiran je tako da izražava dualistički odnos prema jezeru uz koje je priljubljen. Kada se gleda sa ulice, kuća je apstraktna u formi, ne pokazuje otvore, njen izraz je isključivo skulpturalan, utapa se u prirodu kao deo nje same i otvara vidik ka glavnom fokusu – jezeru. Krećući se prema jezeru, posmatrač polako otkriva novu interesantnu stranu ove tvorevine koja postepeno otkriva unutrašnjost do tada skrivenu od pogleda sa ulice. Stvara se potpuno novi doživljaj koji započinje sagledavanjem potpornog zida obloženog drvenim daskama, koji ima dvojaku funkciju. On služi kao konstruktivni element objekta i kao postolje eksponata koji ceo koncept okreće prema jezeru. Pravilnu, drvetom obloženu formu objekta probijaju otvori vrata i prozora uramljeni neobičnim belim kubusima, usmeravajući vidike kako u horizontalnom pravcu, ka jezeru i prirodi, tako i u vertikalnom, ka nebeskom prostranstvu i plavetnilu. Autori ih nazivaju ‘rukavima’ i pomoću njih uklanjaju granicu između spoljnog i unutrašnjeg prostora, uvlače prirodu u svaki delić enterijera i tako stvaraju osećaj postojanja u prirodi u svakom trenutku.

NIZ BELIH ALUMINIJUMSKIH KUBUSA CEPA PROSTOR I PROBIJA SE KROZ DRVENU STRUKTURU OBJEKTA, OMOGUĆAVAJUĆI UNUTRAŠNJEM PROSTORU DA DOPRE DO JEZERA, NEBA I ŠUME U VIDU JEDINSTVENIH POGLEDA I IZRAZA.

Prizemlje koje je ukopano sa jedne strane, otvara svoju površinu ka jezeru, stvarajući kontinualnu vezu sa zelenom obalom i vodom. Preplitanje prostorija prizemlja funkcionalno jasno odvaja prostor namenjen dnevnim aktivnostima, koje se pak vizuelno povezuje različitim obradama i materijalizacijom. Ulaz u objekat je upravo kroz jedan od bočnih horizontalnih ‘rukava’, gde se forma nastavlja u vertikalni kubični svetlarnik.//ek Jelena Kostadinović   –   Više u EKO KUĆI No20

Hladna materijalizacija grubo obrađenog betona i čelika daje industrijski izraz prostoru i predstavlja kontrast toploj obradi fasade u drvetu

„Sunčana soba“ otvara svoju mirnu površinu ka jezeru, stvarajući vizuelno kontinualnu vezu sa zelenom obalom i vodom

Toronto 2016, Total Health Show

NA SAJMU ALTERNATIVNOG ZDRAVLJA SLUŽI SE I PRODAJE SIROVA ČOKOLADA, PARMEZAN OD ORAHA I ALGI, PIJE SE VODA IZ JAVOROVOG DRVETA, KUPUJE SE ODEĆA NAPRAVLJENA OD ORGANSKOG PAMUKA, TU SU I VIDOVNJACI, KRISTALI, KAMERE KOJE SNIMAJU AURU, BILJKE KOJE PEVAJU, MOĆNI BILJNI PROTEINI ZA SPORTISTE, AMAZONSKE BILJKE KOJE PREČIŠĆAVAJU VAZDUH, TESLINA ISCELJUJUĆA KOLA, TESLINI DISKOVI, PREDAVANJA, MUZIKA, ČIPS OD KELJA, SIROVE PICE I JOŠ NEOPISIVO MNOGO SVEGA I SVAČEGA. 

Slećem u Toronto sa par opštih informacija u glavi: liberalna sredina, tolerantna, multietnička, pobornik organske hrane, zdravlja i sporta, nepregledna prostranstva, miroljubiv narod, neuporedivo manje nasilja i kriminala u odnosu na susedne SAD, puno Srba. Sa druge strane, još uvek ne znam da je, paradoksalno, Kanada i jedan od najžešćih zagađivača planete zbog svoje naftne industrije i seče šuma, ali o tome se ne govori javno. Čujem da ima 80.000 Srba samo u Torontu, da Nijagarine vodopade i mesto Nijagara drže Srbi i Italijani, a da je Hamilton prvi grad na svetu osvetljen strujom zahvaljujući Teslinim turbinama, te da u oktobru dobija bulevar  Nikole Tesle, zahvaljujući donaciji od 150.000 dolara prikupljenih u srpskoj zajednici Kanade, kojima će se, verovali ili ne, platiti 16 tabli sa oznakama na autoputu kojim prolaze milioni ljudi godišnje. Sve to saznajem od mojih domaćina, ‘sirovnjaka’  iz udruženja Human up, čiji članovi propagiraju i zalažu se za atlasologiju, nameštanje vratnog pršljena atlasa,  uz dodatne alternativne metode lečenja, kao što su ekspresivna psihoterapija, homeopatija, akupunktura i druge. Gost sam na njihovom štandu u okviru najvećeg sajma alternativnog zdravlja TOTAL HEALTH SHOW. Dok nameštamo štand, obilazim komšije i druge štandove i otkrivam svet mojih ljudi, gde se po prvi put otkako sam trajno zdrava i sirovnjak, ne osećam kao osoba sa posebnim potrebama i čudak, kako me gledaju u rođenom gradu, već sam svoja među svojima. Ovde, bar na Sajmu zdravlja, svi su kao ja! Služi se i prodaje sirova čokolada, parmezan od oraha i algi, pije se voda iz javorovog drveta, kupuje se odeća napravljena od organskog pamuka, tu su i vidovnjaci, kristali, kamere koje snimaju auru, biljke koje pevaju, moćni biljni proteini za sportiste, amazonske biljke koje prečišćavaju vazduh, Teslina isceljujuća kola, Teslini diskovi, predavanja i muzika, čips od kelja, sirove pice i još mnogo, mnogo toga. 
Prvi dan: sve sam već obišla nekoliko puta, upoznala se i ugovorila intervjue za drugi i treći dan, probala po nekoliko puta neverovatno ukusne sirove zalogaje, od  kokosovih listića mariniranih u mnoštvu egzotičnih trava  i zatim sušenih tako da imaju ukus slanine, do slatkiša od urmi i rogača, sušenih dudinja koje me podsetiše na tone zgaženih dudinja koje niko ne kupi niti gaji niti suši kod nas, i stvorila sliku Sajma – na jednoj strani su vidovnjaci, duhovnjaci, karmisti, numerolozi, kristalozi, možete da kupite kristale, nakit, ali i ozbiljne viskove kojima se i leči i stupa u kontakt sa višim inteligencijama. Na drugoj strani su fizioterapeuti koji praktikuju kinesku masažu, rad na ožiljcima, akupresuru, sa inovativnim aparatima manjim i većim, seminarima, školama. Na trećoj strani su prodavci prirodne kozmetike, od čistog shea putera, melema, kremova do jestivih dezodoransa, a na četvrtoj sve i svašta, od raspevanih biljaka do šnala za kosu u obliku životinjskuih ušiju, proizvoda od kamilje dlake, knjiga i muzike. U sredini je hrana, sirova i veganska, suplementi od biljaka, super hrana, alge i sušene moćne biljke Amazonije, ali i prirodna hrana za pse! Besplatni časopisi o zdravlju su na sve strane, a od naših, tu je Cepter sa bioptron lampom, proizvođači aronije, Human up i Teslin polar disk.  Narod svih boja i uzrasta razgleda štandove, razmenjuju se misli, ali i osećanja, padaju i prvi zagrljaji….

Drugi dan:  slušam predavanja i upoznajem meni najzanimljivije ljude na Sajmu – Indijanku Gaišedu Kivok, koja se upravo tih dana vratila iz Beograda, gde je imala seminar i dala intervju za Sensu. Gaišeda kaže da je ona počasna Srpkinja i s ponosom mi pokazuje najnoviji CD, čija je naslovnica fotografisana u Beogradu i jedna je od njenih najlepših fotografija ikada snimljenih. Gaišeda je osnivač škole Raspevanog šapata i energetske medicine, član je Udruženja za Razumevajuću energetsku psihologiju i kanadske Asocijacije integrativnih i energetskih terapija. Ona komunicira sa energijama majke zemlje, i za 35 godina rada po celom svetu promenila je i uticala na hiljade života. Preplanulo lice oivičeno dugom belom kosom odiše velikom inteligencijom, dok u njenom prisustvu osećam  srdačnost i jednostavnost, toplinu i drevno znanje. Odmah kupujem jedan od njenih diskova pod nazivom U njeno ime, koji sada redovno puštam svojim gostima u mojoj školi trajnog zdravlja u Babama.  
Prva sam koja na Sajmu želi da se fotografiše specijalnom kamerom koja snima auru. Moja aura je bela, sa dva orba ili anđela pored, ekstremno retka boja, možda jedan čovek u 10 miliona ljudi ima tu boju. Oduševljena sam, ali više razmišljam o tome ko su ta dva anđela pored mene. Zaključujem da su mama i Badi, moj voljeni preminuli engleski seter. 
Otkrivam i odmah potpisujem peticiju protiv obavezne vakcinacije u Kanadi, razgovaram o svom iskustvu sa lečenjem kanabisovim uljem sa predstavnicima Kanabis klinike i drugih proizvođača medicinske konoplje i raspitujem se kako da postanem sponzor jednom sirotom detetu iz Bolivije, čiji tata nadniči za dolar dnevno, a mama je mlađa od mog trećeg deteta. Srdačno se pozdravljam sa komšijom Gregom koji je dovukao sa svoje farme u Nedođjiji kantu vode iz javorovog drveta i prodaje AFA algu, za koju odavno znam da pospešuje lučenje matičnih ćelija u kičmenoj moždini, a koja raste samo na jednom mestu u svetu, na dnu jednog jezera u Americi. Greg je muzičar koji se otisnuo iz grada u prirodu, kao ja u moje Babe, živi sa ženom i malim plavookim sinom,  bavi se konjima, zdravljem,  organskom golom poljoprivredom (ponekad go leti okopava baštu, jer nema nigde žive duše na stotine kilometara unaokolo), poreklom je kombinacija Finkinje i Škota  i odmah je obećao da će doći na moj koncert.

Treći dan: moje predavanje pod naslovom Kako osvojiti trajno zdravlje, izuzetno je posećeno, a moje prisustvo nije ograničeno samo na naše ljude. Dajem intervjue, osećam se kao zvezda. Mašem drugom komšiji Nikolasu, grčkog porekla, proizvođaču sirove gotove hrane, čipseva, krekera, slatkiša i veganskog parmezana i radim intervju sa njim za emisiju Sirovi život. Nikolas potiče iz četiri generacije duge tradicije pekara, a prešaltovao se u zdravu sirovu hranu jer mu je bilo zlo od testa. Moj domaćin Mile Kljajić mi otkriva svoju priču, kako dugo nisu mogli da imaju dece, i posle silnih vantelesnih skupih tretmana rešili da promene ishranu. Prešli su na sirovu biljnu hranu i izrodili dvoje prelepe sirovnjačke dece. To je možda najlepša priča koju sam ovde čula. Obilazim i štandove gde se ljudi bore i edukuju druge o štetnosti GMO-a, pronalazim i proizvođače organske hrane koji imaju divni slogan MISLI PRE NEGO ŠTO JEDEŠ. Nedelja je, najposećeniji dan, ne stižem da se javim predivnoj i srdačnoj Italijanki Alesandri, koja ima biljke koje pevaju. Aparat sa elektrodama se zakači za lišće biljaka i prevodi vibracije u zvuk i to se pojačava i ide u male zvučnike. Potpuno nebeske harmonije, ponekad biljke ućute, ne vole gužvu, onda ih Alesandra orosi vodom i one pevaju. Kada bih imala tih 700 dolara koliko košta aparat, donela bih ga u Babe i stavila na brezu…to bi bila brezoterapija….jednog dana, ubeđena sam u to. Alesandra planira na leto da dođe u Bosnu i obiđe piramide. Definitivno ću poći sa njom. 
Svetla Sajma se polako gase, pakuju se štandovi, kupuje se brzo ono što se ne propušta, stavljam grejače ‘veveričje uši’ i osećam se preporođeno. Nastavak priče o mom putešestviju po Kanadi sledi u narednom broju.//

Tjedan dizajna

Početkom maja održana je najveća manifestacija posvećena dizajnu u Hrvatskoj – 3. Tjedan dizajna – Zagreb. Na već dobro poznatoj lokaciji, u Kući za ljude i umjetnost Lauba, te susjednoj zgradi Hauba, na više od 4.000 m² okupilo se više od 18.000 ljubitelja novog dizajna koji su posjetili izložbu namještaja, izložbu dizajnerskih predmeta – #tdzg Expo te izložbu prodajnog karaktera #tdzgMarket, kao i razna događanja, poput konferencija, panela, predavanja, modnih revija. Na manifestaciji je sudjelovalo više od četiri stotine stručnjaka iz oblasti dizajna, iz Hrvatske i svijeta.
Po prvi puta ove godine Tjedan dizajna je imao i partner regiju, nordijske države – Danska, Finska, Norveška, Švedska – čiji su renomiranim dizajneri izložili svoje radove u sklopu posebno osmišljene Nordijske kuće, čije su autorice Ana Herceg i Jelena Babić iz Agencije za projektiranje i optimizaciju prodajnog mjesta, produkt dizajn i arhitekturu – Brigada*.
Po prvi puta održana je i Noć dizajna, kada je dizajn zaživio na više od 30 partner lokacija u cijelome gradu, gdje su se održavala promo događanja, kokteli, predavanja ili posebne prodajne akcije.

47. Zlatno pero Beograda – 12. Međunarodno bijenale ilustracije

Zlatno pero Beograda, ove godine 47. po redu, i 12. Međunarodni bijenale, najstarija je izložba ilustracije u Evropi i institucija po sebi. Gotovo da nema značajnog ilustratora druge polovine prethodnog i s početka tekućeg veka u čijoj biografiji izostaje učešće ili priznanje na Zlatnom peru Beograda.
U opsegu Zlatnog pera Beograda jesu knjiška, časopisna, stripovska, mas-medijska ilustracija, bibliofilska izdanja, ekslibrisi, radovi primenjene i likovne umetnosti, produkti različitih žanrovskih kombinacija i uticaja. Takav koncept čini ga jedinstvenim u Evropi, u kojoj se organizuju specijalizovani festivali posvećeni određenim vrstama ilustracija. Otvorenost za sve vidove ilustracije, odziv umetnika iz celog sveta, dosledno praćenje tokova ilustracije i istrajavanje na slikarskim i grafičkim tehnikama i računarskoj tehnologiji (sve zastupljenijoj shodno tempu proizvođenja minijaturnih do monumentalnih formata) opravdava širok rakurs Zlatnog pera Beograda i eksperimentalni pristup ilustraciji.

16. Izložba Planeta Zemlja

Svetski dan zaštite životne sredine
Join the race to make the world a better place
Pridruži se trci da učinimo svet boljim mestom
Izložba Planeta zemlja , koja se održava u galeriji SINGIDUNUM u organizaciji Sekcije za umetnost i dizajn keramike i stakla ULUPUDS, jedna je od retkih postavki koja iz godine u godinu privlači sve veći broj učesnika. Izložba se organizuje kako bi se obeležio 5. jun – Dan zaštite životne sredine (World Environemnt Day – WED). Obeležavanje ovog datuma usvojila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1972. godine radi podizanja svesti o neophodnosti preduzimanja aktivnosti u cilju zaštite životne sredine i same planete Zemlje, i od tada se održava svake godine sa različitom temom i drugim domaćinom centralne manifestacije. Ove godine glavna tema je Join the race to make the world a better place, Pridruži se trci da učinimo svet boljim mestom. Pridružite se trci da napravimo svet boljim!
Koliko je ovogodišnja tema izložbe bila inspirativna i izazovna za autore različitih generacija i autorskih rukopisa, govore raznorodni eksponati inspirisani ugroženim životinjskim vrstama (keramoskulpture, slike, podne i zidne instalacije, skulpture, digitalni crteži), najrazličitijih tehnika i materijala izrade ( kamen, porcelan, drvo, ulje na platnu, tekstil, akvarel, akril) naših keramičara, vajara, slikara, fotografa, dizajnera, kostimografa, članova Sekcije za tekstil i savremeno odevanje.

Sada ovde – Tamo tada

Savremeno slikarstvo sigurno nije juridička pojava, samorodna inicijativa iznikla iz i za sebe, već je deo kontinuiranog procesa, dijalektičkih promena u kojima se smenjuju destruktivni i kreativni principi sa osnovnom obavezom stvaranja novog, izmenjenog dela upodobljenog vremenu. Ne tako lak zadatak, savremena umetnost, preuzimajući tu odgovornost, primila je na sebe da svojim sredstvima nepatvoreno sjedini sve elemente, bez profita, u označavanju kvaliteta i karaktera aktuelnog trenutka – sada. Upravo to sada nije samo danas, već varijabilna priroda vremena koja će kroz proces stvaranja uobličiti nekoliko generacija u stabilnu estetiku – epohu savremenosti. Pripadanje nije obaveza koja se nameće, a neumitnost osećanja da događaji oko nas odzvanjaju u nama, iznalazi odgovor i reagovanje na vreme u kome živimo i stvaramo.
Savremena umetnost pripada onima koji tu odgovornost prihvataju sa strašću stvaraoca i hrabrošću svedoka.

Turizam i ekologija

JEDINI SPAS OD NAŠIH SVAKODNEVNIH I SVAKONOĆNIH  BEGOVA U VIRTUELNU STVARNOST JE – ODLAZAK U PRIRODU. VRAĆANJE SOČNOM ZELENILU, ORGANSKOJ HRANI NA MESTU GDE JE SAĐENA I IZNIKLA, MIRISIMA I SUNČANIM ODBLJESCIMA, NOĆNOM NEBU PUNOM ZVEZDA I NAJLEPŠIM VIDIKOVCIMA KOJI SE MOGU ZAMISLITI.

TURISTIČKA REVOLUCIJA
Turizam je nova forma, začeta u industrijskoj eri masovnih putovanja nove srednje klase (nastale pod kupolama velikih fabrika zapadne Evrope).
Sa jedne strane, turizam je stvoren preko novih putnika željnih povoljne, dobro organizovane i bezbedne avanture.
A na drugoj strani, čoveka modernog doba su magnetski snažno privukli veliki evropski gradovi željni tih svojih “privremenih stanovnika” (očaranih mogućnošću da makar na dve nedelje postanu punopravni građani Pariza, Rima ili Londona).
Dok je vekovima najznačajniji oblik masovnih putovanja najrazličitijih evropskih staleža bilo “hodočašće”, odjednom je to postao – “turistički aranžman”.
Kakvo vreme, takvi i običaji. Pa tako i putovanja…

MASOVNI TURIZAM
Tehnološkim razvojem, broj turista se povećavao do tačke kada je polovina svih stanovnika najnaseljenijih gradova za vikend počela da napušta svoje betonsko stanište i pokrenula se – u prirodu. O letovanju i zimovanju i da ne govorim.
To je postao običaj, pa trend, na kraju i opsesija, tako da su putnici našeg doba prestali da razmišljaju koliko im ovo masovno “upražnjavanje turizma” uopšte odgovara: da li ih više odmara ili umara.
To je došlo dotle da su gradski psihoterapeuti i popularni “treneri životnih veština” počeli da preporučuju “odmaranje od (ovakvog) odmora”, a s razlogom zabrinuti ekolozi da čupaju kosu i hvataju se za glavu zbog posledica ovakvih turističkih marševa i bezglavih pohoda po svim tačkama zemljine kugle (sa posebnom željom za ulaskom u “netaknutu prirodu”).

OD NEKADAŠNJIH VERSKIH, ILI KASNIJIH – UMETNIČKIH POHODA (POPUT ONOG NAJČUVENIJEG, GETEOVOG, U NOSTALGIČNE PREDELE OSTATAKA ANTIČKE EPOHE U MODERNOJ ITALIJI), DOŠLI SMO DO MRAVLJEG TURISTIČKOG ZAUZIMANJA SVAKOG SLOBODNOG I ZANIMLJIVOG PEDLJA TERITORIJE, DO OPŠTEG BEGA OD PONEKAD STVARNO NEPODNOŠLJIVIH PLODOVA SAVREMENE CIVILIZACIJE.

I tu je kretanje po sebi, izlasci i ulasci, prelaženje hiljada kilometara i desetina državnih granica, postalo cilj (sasvim nezavisno od toga “ko putuje” i “gde se putuje”).

PONOVNO OTKRIĆE PRIRODE
Uz one najvidljivije, uvek imamo i brojne sporedne, kolateralne posledice. Kako je sa svim drugim fenomenima, tako je i sa onim što turistička pomama sobom nosi.
Svima će odmah pasti na pamet gužva, buka, cika, znoj, jurnjava i tone đubreta koje po pravilu ostaju posle svih turističkih prolazaka.
Eksplozija masovnog turizma na točkovima postala je prava industrija, što u sebe uključuje i putničke agencije, vlasnike hotela i privatnog smeštaja, prodavce suvenira, profesionalne vodiče, transportne firme (luksuzni autobusi, avioni, rent-a-car), građevinske kompanije, lekare i fizioterapeute, proizvođače kamp-opreme, posebne gradske i državne službe, marketinške agencije, izdavaštvo (vodiči i bedekeri, monografska izdanja, mape) u nečemu što je neko jednom odlično nazvao “trgovinom rajevima”.
Ali, dobra strana svega toga je VRAĆANJE DOSTOJANSTVA PRIRODI.
Pejzaži daleko od svakog naseljenog mesta više nisu prezrena pustara iz koje se beži u gradove, već rajska mesta za uživanje, vraćanje duhovnog mira i povratak svima nam potrebnog spokoja.

IAKO TU NEMA UREĐENIH STAZA, NOĆNOG PROVODA, KLIMA-UREĐAJA, NI SVIH ONIH POGODNOSTI NA KOJE JE MODERAN ČOVEK NAVIKAO KAO NA ORGANSKI DEO SVOGA NAČINA ŽIVOTA, ON PLAĆA ZA ODLAZAK NA SVA TA “NEKOMFORNA” A PREDIVNA MESTA, DA BI TAMO, SAV EGZALTIRAN, NAŠAO SVE ONO ŠTO MU DUBOKO I NENADOKNADIVO NEDOSTAJE U URBANIM STANIŠTIMA NAŠE BETONSKE I NEONSKE, STAKLENE I PLASTIČNE CIVILIZACIJE.

I tamo počinje da iznutra, potpuno neočekivano, oseća svoju još odavno obamrlu dušu i svoje napeto i otromboljeno telo sa degenerisanim čulima, nalazeći u tišini i samoći netaknute prirode neku tihu i dragocenu sreću.

SREĆA, DOSTUPNA SVAKOME
Jedini spas od naših svakodnevnih i svakonoćnih  begova u virtuelnu stvartnost je – odlazak u prirodu. Vraćanje sočnom zelenilu, organskoj hrani na mestu gde je sađena i iznikla, mirisima i sunčanim odbljescima, noćnom nebu punom zvezda i najlepšim vidikovcima koji se mogu zamisliti.
To samo najbogatiji mogu sebi da priušte i u svom gradskom životu (u rezidencijalnim kvartovima), ali zato svi ostali mogu da se, makar na neko vreme, bude i ležu sa suncem, besciljno skitaju poput bezbrižne dece, hodaju bosi po travi, šetaju pod mesečinom i  rade sve ono što im tako bolno nedostaje tamo gde žive i rade.
Ta ideja BOŽANSKI LEPE PRIRODE koja se nalazi tako daleko od nas, a opet nam je svima dostupno blizu (jedan turistički aranžman daleko) je praktična posledica i najplemenitiji plod ove bezglave strke masovnog turizma naše dezorijentisane i najrazličitijim tehnološkim protezama ispunjene epohe.  Sa sve onim romantičnim uzdahom: “Eh, kad bih mogao da stalno živim ovde!”
A i samo u prirodi, kao njen deo, možemo da osetimo da svaka klima i svako godišnje doba ima svoje osobene lepote i da ne treba da živimo samo u uslovima “idealne temperature”, pod staklenim zvonom tržnih centara i života kojim gospodari plastični “air-condition”.
Tamo i samo tamo (i jedino tako) shvatamo da kiša nije samo dosadna smetnja i prilika da otvorimo svoje kišobrane, već nešto neponovljivo romantično i smirujuće, da i dalje (kao pre nekoliko hiljada godina), negde u prirodi postoje izvori bistre, ledene vode i razigrani potoci kao iz bajke i da bi nestanak ovog zelenog pojasa planete bio fatalan za ljudski rod (ne samo zbog apstraktnog “efekta staklene bašte”, već i zbog kobnog nestanka poslednjeg podsetnika čovečanstvu na onaj izgubljeni raj iz koga smo, davno još, isterani).
Svojim dosadnim nasrtajima na poslednje preostale prirodne rezervate, turizam na drugoj strani donosi i priliku za čišćenje i obnovu naše medijima, brigama i politikom zagađene i urušene svesti.
To je i ona “ekološka dimenzija” zloglasnog turističkog silovanja prirode.

Aktualno 5 – Intimno

Izložba AKTUALNO bijenalna je, žirirana, tematska izložba recentnih radova članova ULUPUH-ove Sekcije za fotografiju koja se održva od 2008. godine. Autorica koncepcije i kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout. ULUPUH-ovi fotografi, koji već niz godina kroz projekt AKTUALNO problematiziraju suvremene teme, za ovogodišnje, peto izdanje ovog projekta odabrali su temu INTIMNO. Bazirajući se na subjektivitetu i razotkrivajući posredno svoju osobnost, autori na neki način vizualno ispisuju svoj dnevnik i otkrivaju svoj autoportret, a samu temu problematiziraju iz nekoliko aspekata:
Kao odnos prema samima sebi (obiteljski korijeni, identitet, sjećanja, skriveni strahovi, osobne traume)
Kao odnos prema okolini (ljubav, mržnja, empatija, simpatija, ravnodušnost, razumijevanje, osama, otuđenost, pomoć drugima, odnos prema osobama narušenog mentalnog zdravlja, starijima i siromašnima, psihička stanja i transformacije ličnosti, otvorene i skrivene agresije)
Kao odnos prema intimi (medijsko i komercijalno banaliziranje intime, medijska manipulacija intimnoga, granica između intimnoga i javnoga)
Selekciju radova za izložbu ove su godine obavili, uz kustosicu, fotografi Janko Belaj i Dag Oršić.
„Profinjeno hvatajući intrigantne i ponekad neočekivane situacije, temi pristupaju pokazujući širinu pristupa i bogatstvo stilskih izričaja – od lirskih, ekspresivnih, misaonih, metafizičkih, do društveno-angažiranih, od simboličkih do konceptualnih. Ponudivši narative, simbole, alegorije, metafore, foto-akcije, foto-performanse, priču INTIMNO ispričali su na 36 autorskih načina: jedni diskretno prebirući po svojoj nutrini i rekonstruirajući fragmente vlastitog života, a drugi kritički se osvrćući na današnji svijet pun otuđenosti, razdvojenosti, nekomunikacije. Jedni evocirajući priče iz svijeta mašte, drugi kontemplirajući o starosti, prolaznosti, smrti. Jedni vizualizirajući doživljaj prisnoga odnosa s ambijentom, prostorom, gradom, a drugi s pejzažima i interijerima. Jedni tragajući za svojim sjećanjima, uspomenama, korijenima, a drugi koncentrirajući se na društvenu akciju i skrećući pozornost na aktualno društveno stanje. Tako svi zajedno, kreativnom raznolikošću odgovaraju na izazove vremena u kojem je danas važno kako kao jedinka zadržati osobnost i sačuvati intimu.“ (Višnja Slavica Gabout, iz predgovora)
Izlažu: Zoran Alajbeg, Janko Belaj, Boris Berc, Mara Bratoš, Đani Celija, Saša Ćetković, Marin Dražančić, Nina Đurđević, Hrvoje Grgić, Denis Gržetić, Filip Horvat, Maja Hrnjak, Ante Jaša, Damir Klaić, Iva Lulić, Ines Ljubetić Fišer, Anto Magzan, Tomislav Marić, Alan Matuka, Ratko Mavar, Karmen Orlić, Dag Oršić, Mario Periša, Berislava Picek, Josip Portada, Tomislav Rastić, Višnja Serdar, Igor Šeler, Vladimir Šimunić, Dragutin Škreblin, Erika Šmider, Vanja Šolin, Zvonimir Tanocki, Siniša Uštulica, Vladimir Vučinović i Ino Zeljak.
Nakon Zagreba, izložba će u avgustu ove godine gostovati u Rovinju u Photo Art Gallery Batana. Partneri na projektu su Muzej Mimara, Zagreb i Centar vizualnih umjetnosti – Photo Art Gallery Batana, Rovinj.

Tajne programa hrono ishrane

EKO KUĆA, MAGAZIN ZA EKO ARHITEKTURU I KULTURU UREĐIVAČKOM POLITIKOM NASTOJI DA ODGOVORI NA  ZNAČAJNA PITANJA KOJA SE ODNOSE NA ZDRAV ŽIVOT I DA SVOJIM ČITAOCIMA PREDSTAVI RECENTNE METODE ČIJOM BI SE PRIMENOM TAKAV ŽIVOT I OSTVARIO.

>> Osnivač ste i utemeljivač Programa hrono ishrane dr Gifing u Srbiji i regionu. Da li je taj metod i način prihvaćen i u svetu i od kada on datira?
Od pre petnaest godina datira sama ideja da kreiram jedan preventivni medicinski program koji bi unapredio zdravlje mojih pacijenata. Nekih sedam godina sam intenzivno radila na principima i sada je on, ovakav kakav jeste, prepoznat i u čitavom regionu ex – Yu, ali i u mnogim zemljama Evrope, kao i u Rusiji i u Americi.
>> U čemu je specifičnost Programa hrono ishrane dr Gifing?
Jednostavnost primene programa ishrane, kao i individualno savetovanje pojedinaca koji imaju zdravstvene probleme, definitivno je donelo željene i očekivane rezultate – smanjenje faktora rizika, unapređenje zdravlja i prevenciju bolesti već od dečjeg uzrasta. Program je jedinstven jer se striktno vodi računa o kombinacijama hrane, glikemijskim indeksima i o takozvanom punjenju, insulinskom indeksu poznatom kao satajeti indeks, kiselo-baznoj, kao i hormonskoj ravnoteži namirnica. Iako ovako rečeno sve zvuči komplikovano, tim vrhunskih stručnjaka je radio na tome da finalni program bude jednostavan i lako primenljiv.
>> Kome je namenjen Program hrono ishrane dr Gifing i ko su ljudi koji vam se najčešće obraćaju?
Pre deset i više godina javljali su se gojazni ljudi sa željom da probaju ‘nešto novo’ i da pokušaju da smršaju. Kako su rezultati bili nedvosmisleno dobri i subjektivno i objektivno merljivi, počeli su da se javljaju mnogi ljudi sa brojnim zdravstvenim problemima –  kardiovaskularnim, metaboličkim i drugim. Tek nešto kasnije počeli su da dolaze u naše klinike i oni zdravi, koji su želeli da sačuvaju zdravlje i/ili obave sistematsku dijagnostiku zdravlja.
>> Da li je hrono ishrana dr Gifing prihvatljiva za sve pacijente i kakvi su njeni efekti u dijetetskim režimima?
Program se ne može primenjivati bez lekarskog nadzora, osim kod zdravih osoba i ljudi koji imaju manji višak telesne mase. Ako postoji zdravstveni problem, neophodna je stručna pomoć i individualiziranje programa. Efekti su, kao što sam pomenula, zaista izvanredni.
>> Da li se rezultati hrono ishrane dr Gifing brzo vide? Moramo li da se izgladnjujemo da bismo se rešili viška kilograma?
Kad je u pitanju gojaznost i metabolički poremećaj, rezultati se vide nakon 3 do 7 dana, a ono što ovaj program odvaja od svih postojećih je to što ovo nije nikakva dijeta, već trajni režim ishrane i ponašanja, naročito kod gojaznih, koji se zapravo nikako i ne smeju izgladnjivati, jer će time ući u čuveni začarani jo-jo krug.
>> Jedno od najvažnijih pravila Programa koji ste osmislili je da se namirnice uzimaju u skladu sa optimalnim dobom dana. Zbog čega je to važno?
Kao i životinje i biljke, tako i ljudi funkcionišu u dnevno-noćnom ritmu, gde svaka biohemijska i fiziološka radnja u živim organizmima zavisi od ritma dan/noć, odnosno od aktivnosti sunca. Tako se u različito doba dana dobro vare različite namirnice, nije svako doba dana adekvatno za fizičku aktivnost, itd.
>> S obzirom da se metod koji ste osmisli zasniva na pravilnom kombinovanju namirnica, da li postoje namirnice koje su ‘zabranjene’ i koje treba izbegavati?
Sve je više naših saznanja iz sopstvene prakse (ne treba zanemariti podatak da smo imali prilike da radimo sa više od 70,000 pacijenata u načim centrima), ali i brojna nova saznanja iz svetske medicine, koja nam diktiraju neke buduće pravce i poteze. Jedan od primera je da je kod oboljenja štitne žlezde, a naročito kod  Hašimoto tireoiditisa, koji je u pravoj ekspanziji, trebalo bi u potpunosti eliminisati kazein iz ishrane, dakle sve proizvode od mleka. Do pre tri godine je smatrano da je samo kravlji protein problem, ali sad se pouzdano zna da je svaki kazein problem, jer dramatično aktivira auto antitela.
>> Danas se na internetu mogu pronaći brojni hrono recepti, a u prodavnicama se mogu kupiti hrono obroci. Šta su zapravo hrono recepti i da li su oni u skladu sa vašim programom?
Svi proizvodi ili tekstovi koji nemaju jasan potpis i logo dr Gifing su čisti plagijati i time narušavaju autorska prava, za šta se već brine naše sudstvo. Naši stručnjaci, lekari, nutricionisti, inženjeri prehrambene tehnologije, ne stoje iza bilo kojeg proizvoda koji nema tu autorsku oznaku.
>> Prema Vašem iskustvu, koje su najčešće greške koje pravimo kada je reč o ishrani?
Preteran dnevni unos šećera i skroba je veoma česta greška, preskakanje doručka, kasni večernji unos testenina (pica, sendviči itd.), sve su to greške, ali ima ih i mnogo više.
>> Pravilna ishrana je ključ za zdrav život. Da li hrono ishrana dr Gifing može da se preporuči svim generacijama bez obzira na godine i pol?
Apsolutno se može preporučiti, ali će se razlikovati za različite uzraste i za sve one koji se  profesionalno bave sportom. Svaki sport zahteva određenu vrstu ishrane i naravno, kada postoji neki zdravstveni problem, program se mora individualizovati.
>> Da li ovakav način ishrane pozitivno utiče na održavanje zdravlja ili se primenjuje i u svrhu lečenja i izlečenja određenih specifičnih i nespecifičnih bolesti?
Definitivno može pomoći kod povišenog šećera, triglicerida, holesterola, kao i kod zdravih ljudi, kod kojih mogu nestati i minimalni faktori rizika za neke bolesti.
>> Da li je terapija za svakog pacijenta različita?
Kod obolelih osoba, potpuno je različita terapija u zavisnosti od vrste oboljenja.
>> Sigurni smo da ćete u svojoj kolumni našim čitaocima otkriti mnoge tajne i pokrenuti njihovo interesovanje za pravilan način ishrane. Ipak na kraju ovog razgovora, da li nam možete dati generalne preporuke kada je reč o ishrani?
Ne treba preskakati doručak, idealno je da on bude do 10, čak i 9.30. Postoje izbori dobrih žitarica, pre svega proso, heljda, ovas, moguće je jesti jaja, neke kompaktne mesne prerađevine – pršutu, šunku itd. Nema grickalica između obroka. Ručak je optimalan između 13 i 15 časova, dobra je kombinacija svežeg i termički obrađenog povrća, mahunarki, leguminoza (sočivo itd.), ili kombinacija sa proteinima biljnog ili životinjskog porekla. Ukoliko je za doručak bio neki mesni proizvod, ne mora ga biti za ručak. Dobri su potaži od brokolija, karfiola, grilovano povrće, ali nikako ne smemo kombinovati meso i testo, to jest skrob (krompir, ono što je najčešća pogrešna kombinacija), popodne se može pojesti jedna vrsta voća, to je ograničeno na količinu koja stane u našu šaku i to je jedino ograničenje koje postoji u programu, jer su naše navike neverovatno uporne. U praksi čujemo da neko pojede i po nekoliko kilograma voća dnevno. To je pogrešno i neminovno vodi ka zdravstvenim problemima. Večera može biti i kasnija, ali onda mora biti lagana, a za večeru je definitivno poželjno da se pojede neki laganiji protein, jer je noć vreme izgradnje naše mišićne mase i imunološkog obnavljanja, za šta je potreban protein. Da li je to riba ili piletina, ćuretina, ili biljni protein, svejedno je, ali je kombinacija sa jednom vrstom salate bitna, najbolje da ne bude u pitanju paradajz ili crvena paprika. Dva sata pre odlaska u krevet je poslednji momenat za večeru.//
intervju vodio Vladimir Lovrić, glavni i odgovorni urednik Eko Kuće

Lampa Jupiter

Naziv studija za dizajn crea re iz valensije dolazi od engleskih reči kreativnost (“creativity” – crea) i recikliranje (“recycling” – re), što ukazuje da je fokus prvenstveno na procesu stvaranja, na kreativnim idejama i na recikliranju nepotrebnih predmeta, čime im se daje drugi zivot.

Maria Fiter iz Crea-re studija iz Valensije, koji se bavi dizajniranjem ekoloških i ručno rađenih proizvoda, dizajnirala je lampu koja svojim oblikom i bojom podseća na planetu Jupiter. I ne samo to! Jupiter lampa i svojom veličinom dominira nad ostalim papirnim lampama, pa i po tome podseća na najveću planetu u Sunčevom sistemu po kojoj je i dobila naziv. Zahvaljujući oker boji, lampa proizvodi prijatnu i toplu svetlost. Kada je uključena, unutrašnji zidovi lampe izgledaju kao da su zlatni. Jupiter je deo kolekcije lampi pod nazivom “Copernicus”. Lampa je 100 % napravljena od recikliranog materijala, što je jedna od osnovnih karakteristika ovog studija, čiji naziv dolazi od engleskih reči kreativnost (“creativity” – CREA) i recikliranje (“recycling” – RE). Prilikom davanja naziva studiju, ideja je bila da se ukaže na to da je fokus prvenstveno na procesu stvaranja, na kreativnim idejama i na recikliranju nepotrebnih predmeta, čime im se, kako kažu u studiju, daje drugi život. Tako je i Jupiter lampa u potpunosti napravljena od recikliranih novina. Dostupna je sa crnim i braon kablom i koristi LED sijalice. Dimenzije lampe su 50 x 56 cm. Ručno je izrađena, kao i svi proizvodi  studija Crea-re, poznatog i po tome što svaki proizvod pravi u malim, ograničemim serijama.