Alumil Exl1

Renoviranje stare kuće

ARHITEKTURA VIKTORIJANSKIH KUĆA OBIČNO IZGLEDA VELIKO I IMPOZANTNO, PA I ČAK I KAD SU SAME KUĆE MALE. VEĆINA NJIH JE STARA VIŠE OD 100 GODINA, ALI MNOGE SU U 21. VEKU OBNOVLJENE. OVA STARA VIKTORIJANSKA KUĆA DOBILA JE MODERNO MINIMALISTIČKO PROŠIRENJE ZAHVALJUJUĆI ODLIČNOM PRISTUPU ARHITEKTONSKOG BIROA ASHTON PORTER ARCHITECTS.
Nakon proširenja i renoviranja, ova stara viktorijanska kuća u Londonu dobila je potpuno drugačiji, savremen kontekst. Kada je reč o gabaritu objekta, intervencija je bila minimalna, ali zahvaljujući suptilnim tehnološkim rešenjima uklonjeni su prednji delovi fasade koji su preseljeni na bočne delove objekta, čime se dobilo izuzetno interesantno rešenje. Kao i u prethodna dva projekta ovog biroa, kuća otvara nove funkcionalne prostorije promovišući izuzetne estetske vrednosti. Svetlo kao moćan alat u enterijeru za sobom vuče senku, koja prostor može učiniti vrlo interesantnim – ponekad mističnim, ponekad snenim, a nekad tako budnim i svežim. Neki delovi prostora mogu se sakriti, a neki razgolititi i predstaviti u punoj svojoj snazi.

Vođeni ovom filozofijom, arhitekti su u novom dnevnom boravku, sa ulične strane, stari zid od opeke za nijansu isturili ka spoljašnjem prostoru, formirajući tako praznine između fasada kroz koje prodire svetlost u sam enterijer.
Sa druge strane, okvir koji se kroz dnevni boravak konzolno proteže ka bašti, formira natkriveno čelično stepenište koje povezuje životni prostor kako sa baštom, tako i sa novom kuhinjom i trpezarijom, koje se sada nalaze u podrumskom delu. // ekIVANA NIKOLIĆ- Više u EKO KUĆI No 18

KORIŠĆENJEM FRAGMENATA PRVOBITNE STRUKTURE I REORGANIZACIJOM UNUTRAŠNJEG PROSTORA ARHITEKTI SU USPELI DA UVUKU  VIŠE PRIRODNOG SVETLA U ENTERIJER. KUĆU SADA ODLIKUJE LEP OTVORENI RASPORED PUN PRIRODNOG SVETLA.

Renoviranje stare kuće

Arhitektura viktorijanskih kuća obično izgleda veliko i impozantno, pa i čak i kad su same kuće male. Većina njih je stara više od 100 godina, ali mnoge su u 21. Veku obnovljene. Ova stara viktorijanska kuća dobila je moderno minimalističko proširenje zahvaljujući odličnom pristupu arhitektonskog biroa Ashton Porter Architects.
Nakon proširenja i renoviranja, ova stara viktorijanska kuća u Londonu dobila je potpuno drugačiji, savremen kontekst. Kada je reč o gabaritu objekta, intervencija je bila minimalna, ali zahvaljujući suptilnim tehnološkim rešenjima uklonjeni su prednji delovi fasade koji su preseljeni  na bočne delove objekta, čime se dobilo izuzetno interesantno rešenje. Kao i u prethodna dva projekta ovog biroa, kuća otvara nove funkcionalne prostorije promovišući izuzetne estetske vrednosti.

Zahtev klijenta bio je jednostavan, da kuća bude fleksibilna za život jedne porodice. Bili su otvoreni za nove ideje, i prihvatili su da je savremeni pristup najbolje rešenje kako bi se ispoštovale kvalitetne postojeće strukture objekta. U okviru celog objekta postoji 12 konzolnih rešenja. Neka su diskretna, neka očigledna, ali svakako razbijaju konvenciju i monotoniju prvobitnog tradicionalnog objekta.
Korišćenjem fragmenata prvobitne strukture i reorganizacijom unutrašnjeg prostora, arhitekti su uspeli da uvuku  više prirodnog svetla u enterijer. Kuća sada poseduje lep otvoreni raspored pun prirodnog svetla.

U podrumskom delu objekta, sa dvorišne strane, nalaze se kuhinja, trpezarija i radna prostorija, dok se sa prednje strane nalaze garaža i gostinska soba. U prizemlju su dnevne prostorije i studio, dok se na prvom spratu nalaze tri spavaće sobe i dva kupatila.
Svetlo kao moćan alat u enterijeru za sobom vuče senku, koja prostor može učiniti vrlo interesantnim – ponekad mističnim, ponekad snenim, a nekad tako budnim i svežim. Neki delovi prostora mogu se sakriti, a neki razgolititi i predstaviti u punoj svojoj snazi. Vođeni ovom filozofijom, arhitekti su u novom dnevnom boravku, sa ulične strane, stari zid od opeke za nijansu isturili ka spoljašnjem prostoru, formirajući tako praznine između fasada kroz koje prodire svetlost u sam enterijer.

Sa druge strane, okvir koji se kroz dnevni boravak konzolno proteže ka bašti, formira natkriveno čelično stepenište koje povezuje životni prostor kako sa baštom, tako i sa novom kuhinjom i trpezarijom, koje se sada nalaze u podrumskom delu. Dvostruka visina stakla podrumskih prostorija proteže se sve do prizemlja, čime se studio spaja sa novim rešenjem kuhinje. Sve prostorije i dalje odišu viktorijanskim stilom, u nekim zonama kontrast između starog i novog se pojačava, ali ipak savršeno vlada ovim prostorom.

U celokupnom enterijeru ovog objekta dominiraju svetli tonovi, što u skladnom odnosu sa velikim brojem staklenih površina čini da prostor odiše pozitivnom energijom. Sjajne bele površine i otvoreni prostori, zajedno sa velikim prozorima, čine da kuća bude iznenađujuće vazdušasta. Svetli zidovi pružaju dosta prozračnosti, dok čisto beli plafon zadržava svež, moderan osećaj i otvara enterijer. Savremeniji materijali korišćeni su više u enterijeru, čime je omogućena udobnost življenja po meri modernog čoveka.

Kada je reč o eksterijeru objekta, uglavnom je zadržan stari izgled, dok su samo neki delovi, detalji objekta, obloženi toplim, prijatnim i prirodnim materijalom kao što je drvo.

Rekonstrukcija ovog objekta dobila je priznanje za najbolje rekonstrukcijsko rešenje “Grand design best extension“ 2013 godine. Novi dizajn, koji je pored belog enterijera podrazumevao i stvaranje novih otvora za prodor prirodne svetlosti, obezbedio je svež izgled prvobitnoj tradicionalnoj kući.
//ek Ivana Nikolić

Šumsko sklonište

OVO ŠUMSKO SKLONIŠTE SMELE I KREATIVNE ARHITEKTURE, TAMNIH DRVENIH FASADA SA VELIKIM OTVORIMA, OMOGUĆAVA SVOJIM KORISNICIMA DA UŽIVAJU U VIZURAMA NA NEDIRNUTU PRIRODU.
U želji za begom od urbane buke, ovaj originalan projekat nastao je na zahtev investitora koji zbog stresnog posla traži utočište u selu koje je zavoleo još u detinjstvu. Mesto usred polja i livada, sa puno čudnih stena, na granici između centralne i južne Češke, postaje građevinsko zemljište. Sam objekat je precizno postavljen u prirodni kraj.
Prva velika karakteristika je prilagođavanje objekta lokaciji, gde se projektanti odlučuju za kompaktan, zatvoreni volumen. Objekat slobodno lebdi nad padinom i preko čeličnih armatura odmara se nad stenom, sa jednim krajem koji otvaranjem drvenih delova fasade otvara portale koji pružaju mogućnost šarenog ulaska svetlosnih zraka.

Malena kuća ne prolazi neprimećeno zahvaljujući svojoj crnoj fasadi od termički tretiranog drveta. Kako je objekat građen na mestu na koje se ne može doći kolima, sav materijal korišćen za izgradnju je dopremljen sa same lokacije i iz obližnjeg naselja. Primarni materijal korišćen za izgradnju jeste drvo iz okoline, a ostale materijale dopremali su lokalni majstori koji su gradili objekat. U likovnom smislu, crna fasada je u harmoničnom odnosu sa prirodnim kontekstom u svim godišnjim dobima. Arhitektura objekta pokrenute prizmatične forme sa naglašenim ivicama fasadnih ravni u prosotru, privlači pažnju prolaznika.// ekMIODRAG CVETKOVIĆ- Više u EKO KUĆI No 18

UPOŠLJAVANJEM KOVAČA IZ OBLIŽNJEG SELA, SAMI PROJEKTANTI SU PREMA SVOJIM CRTEŽIMA DOBILI TRAŽENI KVALITET FINALNOG PROIZVODA.

Šumsko sklonište

OVO ŠUMSKO SKLONIŠTE SMELE I KREATIVNE ARHITEKTURE, TAMNIH DRVENIH FASADA SA VELIKIM OTVORIMA, OMOGUĆAVA SVOJIM KORISNICIMA DA UŽIVAJU U VIZURAMA NA NEDIRNUTU PRIRODU.
U želji za begom od urbane buke, ovaj originalan projekat nastao je na zahtev investitora koji zbog stresnog posla traži utočište u selu koje je zavoleo još u detinjstvu. Mesto usred polja i livada, sa puno čudnih stena, na granici između centralne i južne Češke, postaje građevinsko zemljište.
Sam objekat je precizno postavljen u prirodni kraj. Prva velika karakteristika je prilagođavanje objekta lokaciji, gde se projektanti odlučuju za kompaktan, zatvoreni volumen. Objekat slobodno lebdi nad padinom i preko čeličnih armatura odmara se nad stenom, sa jednim krajem koji otvaranjem drvenih delova fasade otvara portale koji pružaju mogućnost šarenog ulaska svetlosnih zraka.

Malena kuća ne prolazi neprimećeno zahvaljujući svojoj crnoj fasadi od termički tretiranog drveta. Kako je objekat građen na mestu na koje se ne može doći kolima, sav materijal korišćen za izgradnju je dopremljen sa same lokacije i iz obližnjeg naselja. Primarni materijal korišćen za izgradnju jeste drvo iz okoline, a ostale materijale dopremali su lokalni majstori koji su gradili objekat. U likovnom smislu, crna fasada je u harmoničnom odnosu sa prirodnim kontekstom u svim godišnjim dobima. Arhitektura objekta pokrenute prizmatične forme sa naglašenim ivicama fasadnih ravni u prosotru, privlači pažnju prolaznika.
Arhitekti su iz okruženja izdvojili ogroman grumen kamena i iskoristili ga kao konstruktivni elemenat koji svakog trenutka deluje slobodno i koji sa druge strane omogućava dobru provetrenost objekta sa donje strane, obezbeđujući takođe efekat čardaka u šumi.

Posmatrajući arhitektonsko rešenje u funcionalnom smislu, može se sagledati jedan kompaktan prostor sa dimenzijama 3.1m širine i 5.8m dužine. Sa tla se u unutrašnjost objekta pristupa na ravnu platformu koja zauzima pola površine objekta. Otvaranjem segmenta fasade u delu objekta poduprtog stenom i njenim monolitnim zastakljenjem otvaraju se vizure prema okolnom pejsažu, a ulazna platforma poprima oblik dnevne sobe sa velikim portalom i dobrim osvetljenjem. Preostali deo objekta postepeno se širi u osnovi do još jednog velikog otvora, odakle se pruža pogled na divan krajolik kroz stabla u šumi. Kuća odaje utisak promišljene postavke koja zadovoljava potrebu za odmorom uma i duše.

UPOŠLJAVANJEM KOVAČA IZ OBLIŽNJEG SELA, SAMI PROJEKTANTI SU PREMA SVOJIM CRTEŽIMA DOBILI TRAŽENI KVALITET FINALNOG PROIZVODA.

Posebnost ove lepotice se ogleda i u njenoj jednostavnoj konstrukciji. U saradnji sa lokalnim majstorima nastale su noseće grede za objekat. Konstukcija je obložena ugljenisanim termotretiranim daskama sa jednostavnim drvenim spojevima. Oba zastakljena dela zatvaraju se pomoću pomičnih panela, jednog kotura i ručnog vitla. Drvo je korišćeno sa zemljišta vlasnika, čime je smanjena cena koštanja izgradnje. Unutrašnjost objekta obložena je OSB pločama, koje prave kontratežu fasadi.//ek Miodrag Cvetković – Više u EKO KUĆI No18

Kuća sa mikro klimom

ARHITEKTURA OBJEKTA IZVEDENA JE U APSOLUTNOM MINIMALIZMU GRADIVNIH I ESTETSKIH ELEMENATA. PROJEKTANTI, NORVEŠKI ARHITEKTONSKI BIRO RRA, ZAMISLILI SU DA JEDINA POSTOJEĆA LIKOVNOST POTIČE IZ SAMOG LOKALITETA. KUĆA IMA STRUKTURU GROZDA, PRI ČEMU SU TRI PROSTORNE JEDINICE KOLIKO SPOJENE, TOLIKO I ODVOJENE, I TO NA TAKAV NAČIN DA FORMIRAJU SPECIFIČNO UNUTRAŠNJE DVORIŠTE SA VRLO IZRAZITOM MIKRO KLIMOM.
U fjordovskom ambijentu Herfela, u okviru regije Vestfold u Norveškoj, nikao je maleni ali vrlo osobeni kompleks privatnih objekata namenjenih vikend-stanovanju multigeneracijske porodice. Na svega 70 m2 korisne stambene površine razvijen je sadržaj koji u potpunosti zadovoljava potrebe ove višečlane porodice. Ideja je bila da porodica ostane jedinstvena i na okupu, ali da svaka generacija ima mogućnost za odvojen život. Tako je nastala kompozicija od tri elementa, od kojih je svaki jasno geometrijski definisan i na poseban način ostvaruje vezu sa spoljašnjim prostorom. Spoljašnji prostor je u slučaju ovog projekta mnogo više od ambijenta i faktora koji okružuje objekat – on je u pravom smislu reči vezivno tkivo elemenata kompleksa, jer su preko njega one povezane u čvrstu, homogenu matricu. Tokom dana ova povezanost je izraženija, a što se više bliži noć, prostorne jedinice postaju intimnije. Budući da je sa jedne strane kompleks flankiran obroncima brda, a sa druge se pruža pogled na fjordove i more, topografske odlike lokaliteta utkane su u projekat ne samo u smislu plasmana vizura, već i u funkcionalno-organizacionoj formuli.

Strukture na jugozapadnoj strani su više zastakljene, dok su u drugim pravcima više zatvorene. Tako je, zahvaljujući prostornoj interakciji između pejzaža i sagrađenih objekata, stvorena povoljna, vrlo specifična mikroklima u unutrašnjem dvorištu. Mikroklima se ogleda u tome što strma kamenita padina zaklanja objekte od vetrova, a tamno stenje koje je tokom dana obasjano suncem, akumuliranu toplotu postepeno otpušta u prostor između jedinica kompleksa.// ekMARE JANAKOVA GRUJIĆ- Više u EKO KUĆI No 18

Kuća sa mikro klimom

ARHITEKTURA OBJEKTA IZVEDENA JE U APSOLUTNOM MINIMALIZMU GRADIVNIH I ESTETSKIH ELEMENATA. PROJEKTANTI, NORVEŠKI ARHITEKTONSKI BIRO RRA, ZAMISLILI SU DA JEDINA POSTOJEĆA LIKOVNOST POTIČE IZ SAMOG LOKALITETA. KUĆA IMA STRUKTURU GROZDA, PRI ČEMU SU TRI PROSTORNE JEDINICE KOLIKO SPOJENE, TOLIKO I ODVOJENE, I TO NA TAKAV NAČIN DA FORMIRAJU SPECIFIČNO UNUTRAŠNJE DVORIŠTE SA VRLO IZRAZITOM MIKRO KLIMOM.

U fjordovskom ambijentu Herfela, u okviru regije Vestfold u Norveškoj, nikao je maleni, ali veoma osoben kompleks privatnih objekata namenjenih vikend-stanovanju multigeneracijske porodice. Na svega 70 m2 korisne stambene površine razvijen je sadržaj koji u potpunosti zadovoljava potrebe jedne višečlane porodice. Ideja je bila da porodica ostane jedinstvena i na okupu, ali da se svakoj generaciji pruži mogućnost da se izdvoji i uživa u svojoj privatnosti.
Tako je nastala kompozicija od tri elementa, od kojih je svaki jasno geometrijski definisan i na poseban način ostvaruje vezu sa spoljašnjim prostorom. Spoljašnji prostor je u slučaju ovog projekta mnogo više od ambijenta i faktora koji okružuje objekat – on je u pravom smislu reči vezivno tkivo elemenata kompleksa, jer su preko njega oni povezani u čvrstu, homogenu matricu. Tokom dana povezanost je izraženija, a što se više bliži noć, prostorne jedinice postaju intimnije. Budući da je sa jedne strane kompleks flankiran obroncima brda, a sa druge se pruža pogled na fjordove i more, topografske odlike lokaliteta utkane su u projekat ne samo u smislu plasmana vizura, već i u funkcionalno-organizacionoj formuli.

Strukture na jugozapadnoj strani su više zastakljene, dok su u drugim pravcima više zatvorene. Tako je, zahvaljujući prostornoj interakciji između pejzaža i sagrađenih objekata, stvorena povoljna, vrlo specifična mikroklima u unutrašnjem dvorištu. Mikroklima se ogleda u tome što strma kamenita padina zaklanja objekte od vetrova, a tamno stenje koje je tokom dana obasjano suncem, akumuliranu toplotu postepeno otpušta u prostor između jedinica kompleksa.
Arhitektura objekta izvedena je u apsolutnom minimalizmu gradivnih i estetskih elemenata. Projektanti, norveški arhitektonski biro RRA, zamislili su da jedina postojeća likovnost potiče iz samog lokaliteta. I zaista, idilična zelena ravnica na kojoj je situiran kompleks, karakteristične gole stene obližnjeg brda, i more sa fjordovskom strukturom, postali su neraskidivi motivi kompozicije, čvrsto utkani u arhitektonski koncept.

Jednostavnošću građene strukture otkriva se i nepretencioznost graditeljskog zahvata, čime su objekti u najmanjoj mogućoj meri poremetili zatečenu prirodu.
Kompozicija koja podseća na grozd od tri zrna, materijalizovana je spolja u potpunosti od drveta lokalnog porekla,  nordijskog bora rustično obrađenog i zaštićenog specijalnom tehnologijom. Istovremeno, drvene obloge zidova uklapaju se u okruženje, zadržavajući suštinu i autentičnost lokaliteta. Srednja jedinica u ovom grozdu, čiji je  jedan zid sa zabatom potpuno zastakljen, markirana je kao osovina kompozicije i središte dnevnog života porodice. //ek Mare Janakova Grujić -Više u EKO KUĆI No18