Alumil Exl1

Građenje objekta

Nakon podnošenja prijave početka radova organu koji je izdao građevinsku dozvolu i nadležnom građevinskom inspektoru, investitor vrši izbor izvođača radova koji će graditi objekat. Građenje objekata može da vrši privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik, pod uslovom da su upisani u registar za građenje objekata. Investitor sa izabranim izvođačem radova zaključuje ugovor o građenju, ali je moguće da poslovni odnos regulišu i drugačije: zaključenjem ugovora o ortakluku, ugovora o zajedničkoj izgradnji, ugovora o suinvestiranju i drugih zakonom predviđenih ugovora.
Nakon odabira izvođača radova, investitor je obavezan da izvrši pripremu za građenje. U okviru pripreme za građenje su sledeći poslovi:
a) angažovanje ovlašćene geodetske organizacije koja vrši obeležavanje građevinske parcele, obeležavanje regulacionih, nivelacionih i građevinskih linija u skladu sa propisima kojima je uređeno izvođenje geodetskih radova;
b) obeležavanje gradilišta odgovarajućom tablom koja sadrži: podatke o objektu koji se gradi, investitoru, odgovornom projektantu i izvođaču radova, broj građevinske dozvole, datum početka građenja i rok završetka izgradnje.
Kada su pripremni radovi gotovi, angažovani izvođač radova može započeti sa izvođenjem radova. Izvođač radova je dužan da:
1) pre početka radova potpiše glavni projekat;
2) rešenjem odredi odgovornog izvođača radova na gradilištu;
3) odgovornom izvođaču radova obezbedi ugovor o građenju i dokumentaciju na osnovu koje se gradi objekat;
4) obezbedi preventivne mere za bezbedan i zdrav rad, u skladu sa zakonom.
Izvodjač radova je u obavezi da usko sarađuje sa investitorom i da pismeno upozorava investitora o nedostacima u tehničkoj dokumentaciji i nastupanju nepredviđenih okolnosti koje su od uticaja na izvođenje radova i primenu tehničke dokumentacije (promena tehničkih propisa, standarda i normi kvaliteta posle izvršene tehničke kontrole, pojava arheoloških nalazišta, aktiviranje klizišta, pojava podzemnih voda i sl.).
Izvodjač radova odredjuje i imenuje odgovornog izvođača radova na gradilištu koji vodi sve radove na gradilištu i dužan je da:
1) izvodi radove prema dokumentaciji na osnovu koje je izdata građevinska dozvola u skladu sa propisima i standardima,
2) organizuje gradilište na način kojim će obezbediti pristup lokaciji, da obezbedi nesmetano odvijanje saobraćaja i zaštitu okoline za vreme trajanja građenja;
3) obezbedi sigurnost objekta, lica koja se nalaze na gradilištu i okoline (susednih objekata i saobraćajnica);
4) obezbedi dokaz o kvalitetu izvršenih radova, odnosno ugrađenog materijala, instalacija i opreme;
5) vodi građevinski dnevnik, građevinsku knjigu i obezbedi knjigu inspekcije;
6) obezbedi merenja i geodetsko osmatranje ponašanja tla i objekta u toku građenja;
7) obezbedi objekte i okolinu u slučaju prekida radova;
8) na gradilištu obezbedi ugovor o građenju, rešenje o određivanju odgovornog izvođača radova na gradilištu i glavni projekat, odnosno dokumentaciju na osnovu koje se objekat gradi.
Izvođenje radova podrazumeva da se prvo vrši rasčišćavanje terena, pa izrada temelja, a onda stavljanje objekta pod krov – što predstavlja grube građevinske radove, istovremeno se uređuje i postavlja vodovodna, kanalizaciona i strujna mreža koja spaja objekat sa postojećim priključcima, uređuje se odvod atmosferskih voda, a nakon toga se vrše svi unutrašnji radovi u objektu, kao i radovi na fasadi, uređenju dvorišta, postavljanje ograda, uređenje parkinga i ostali radovi.
U toku izgradnje objekta angažuje se i geodetska organizacija koja prati geodetskim snimcima izgradnju objekta od snimka temelja pa do kraja, i to je obavezan deo dokumentacije na gradilištu.
Investitor je obavezan da obezbedi i kvalifikovano lice koje vrši stručni nadzor u toku građenja objekta i koje kontroliše rad angažovanog izvođača radova. Stručni nadzor obuhvata: kontrolu da li se građenje vrši prema tehničkoj dokumentaciji po kojoj je izdata građevinska dozvola; kontrolu i proveru kvaliteta izvođenja svih vrsta radova i primenu propisa, standarda i tehničkih normativa; kontrolu i overu količine izvedenih radova; proveru da li postoje dokazi o kvalitetu materijala, opreme i instalacija koji se ugrađuju; davanje uputstava izvođaču radova; saradnju sa projektantom i rešavanje drugih pitanja koja se pojave u toku izvođenja radova.
U vršenju stručnog nadzora na objektu ne mogu da učestvuju lica koja su zaposlena kod angažovanog izvođača radova na tom objektu, lica koja vrše inspekcijski nadzor, kao i lica koja rade na poslovima izdavanja građevinske dozvole.

A4A Design – “Reci mi šta vidiš”

KARTON JE MATERIJAL BUDUĆNOSTI. POGODAN JE ZA RECIKLAŽU, IZGLEDA TOLIKO INTERESANTNO DA JE ZAPRAVO KUL, A UZ TO JE LAGAN I OD NJEGA MOŽE DA SE NAPRAVI SVE ŠTO ZAMISLITE.
Karton je jedan od materijala budućnosti koji postaje sve popularniji zbog svoje izdržljivosti, dostupnosti i ekološkog aspekta. Od kartona se mogu napraviti komadi nameštaja kao što su kreveti, stolice, stolovi, police, a takođe se mogu napraviti i interesantne instalacije i dekorativni detalji za enterijere poput ramova za slike, lampi ili lustera.
Počevši od jednostavnog oblika, koncept ove instalacije se dalje razvijao na različite načine, od malih formata koji mogu biti idealni kao dekorativni elementi, do velikih dimenzija ogromnih struktura. Ovo su glavne vodilje, smernice u delovanju dizajn studija ‘A4A design’ prilikom stvaranja njihovog već poznatog nameštaja od kartonskog saća, funkcionalnih i održivih armatura, instalacija za izložbe, kao i specijalnog mobilijara za razne događaje.

Instalacija ’Reci mi šta vidiš’ predstavljena je na nedelji dizajna u Milanu 2014. godine. Cela serija je napravljena od kartonskog saća, i svi delovi ove instalacije nakon upotrebe mogu da se recikliraju poput papira. Zbog svoje lagane konstrukcije sa lakoćom se može pomerati i skladištiti.// ek Ivana Nikolić

Aksesoar 8

Odbor Sekcije za tekstil i savremeno odevanje ULUPUDS i ove godine je uspešno pripremio, organizovao i realizovao tradicionalnu izložbu modnih detalja AKSESOAR 8 u galeriji SINGIDUNUM. Postavka odiše svežinom, a po kvalitetu izloženih eksponata i broju izlagača koji su se odazvali, ne zaostaje za prethodnih sedam izložbi. AKSESOAR, izložba koja za temu ima unikatne ručno rađene modne detalje, jedna je od najdugovečnijih sekcijskih izložbi. Od prve postavke 2007. godine, predstavlja izazov za umetnike, a izuzetno je dobro posećena od strane kolega, stručne javnosti i redovne publike galerije SINGIDUNUM. Ova postavka je jedinstvena prilika da se na jednom mestu nađu eksponati etabliranih modnih dizajnera kao što su L.Jovanović, E. Milovanov Penezić, V. Antonijević, D. Nikolajević, S. Janković, S. Kuzmanović, pedagoga profesora (D. Milivojević, S. Antić ) iz različitih oblasti dizajna tekstila koji uče nove mlade generacije tajnama svog zanata i kojim putem se stiže do predmeta visoke umetničke vrednosti, umetnika (O. Milunović, S. Milojević, T. Borojević, A. Takač, M. Marković Jovanović, G. Perenčević, M. Sarić, I. Ličina, M. Matijašević Kraćica, A. Alderete, J. Davidović Pavlica, A. Peić Tukuljac) čije smo radove imali priliku da vidimo na renomiranim izložbama ULUPUDS i mladih kolega (M. Marinković, I. Kosanović, A. Perić ), koji prave svoje prve profesionalne korake.
Autentični likovni rukopisi umetnika različitih generacija i senzibiliteta, raznorodnost radova (torbe, cipele, rukavice, nakit, šeširi, kape, šalovi, ešarpe, marame, nakit, futrole za telefone), materijala i tehnika izrade (koža, svila, pamuk, drvo, viskoza, zlatovez, metal, poludrago kamenje) korišćenih za izradu umetničkih predmeta uklopili su se u jednu kompaktnu celinu i postavku koju naši umetnici poklanjaju beogradskoj publici, koja nema često priliku da uživa u ovoj vrsti kreativnih ostvarenja.

Kula knjiga u Londonu

SAVREMENA PARADIGMA EKOLOŠKOG I ODRŽIVOG GRAĐENJA ZASNIVA SE NA TEŽNJI KA ŠTO RACIONALNIJEM KORIŠĆENJU PRIRODNIH RESURSA SA PAŽNJOM USMERENOM NA POBOLJŠANJE USLOVA ŽIVOTNOG KOMFORA. JEDNA OD STRATEGIJA KOJE SE SMATRAJU JEDINSTVENIM ‘RECEPTOM’ EKOLOŠKE ARHITEKTURE JESTE PROCES REKONSTRUKCIJE POSTOJEĆIIH OBJEKATA.
Zadatak studija ’Platform 5 Architects’  bio je da preduzme manju intervenciju u okviru  rekonstrukcije jedne gradske viktorijanske kuće u Hempstedu u Londonu. Prvobitni objekat je sadržao neke dekorativne aspekte proistekle iz ‘Arts and Craft’ internacionalnog dizajnerskog i stilskog pokreta sa početka 20. veka koje su vlasnici ovog objekta hteli da zadrže, uz uvođenje intervencija kojima je trebalo da bude stvoren moderan životni prostor.

Stambeni prostor se najviše štedi kada elementi imaju više funkcija. Takav je slučaj i sa ovim enterijerom. U centru kuće koju karakteriše dvostruka spratna visina, smeštene su stepenice koje povezuju ulazni hol i spavaću sobu gornjeg sprata. Veštim dizajnerskim intervencijama stvoreni su zanimljivi prostori koji su i glavna odlika ovog projekta. Nije ovo stepenište samo prostorna nit koja povezuje donju i gornju etažu, već se može posmatrati i kao zasebna celina u okviru koje je formirana velika biblioteka čiji raspored polica izvedenih od furniranog hrasta stvara jak ritmički osećaj kretanja kroz objekat.

Na samom vrhu inkorporiran je i radni sto, čime je stvoren mali studijski prostor sa otvorenim pogledom ka prizemlju. Tokom dana, svetlo drvo i beli zidovi odbijaju dnevnu svetlost, čineći ovaj prostor prijatnim mestom za rad ili opuštanje. Noću, ugrađena LED rasveta transformiše celokupan ambijent, osvetljavajući knjige koje šire meku svetlost po sobi. Efekat postignut ovakvom intervencijom je upravo ta transformacija inače običnog i nezanimljivog hodnika u jedan opuštajući ambijent u kome se vlasnici, pa i gosti, mogu zaustaviti i uživati.

Na zadnjem delu kuće izvedeno je proširenje postojeće kuhinje i stvoren je udoban prostor u kome je  formirano veliko kuhinjsko ostrvo i gde je smeštena trpezarija. Naspramni zid je izveden od opeke na koju naležu vidljive drvene hrastove grede i stubovi koji formirajuju niz niša, što predstavlja važan deo enterijera. Ovakvo rešenje artikuliše strukturu objekta, a prostor trpezarije snabdeva velikom količinom dnevnog zenitalnog svetla preko delimično zastakljenog krova, dok velika zastakljena vrata prema dvorištu omogućavaju neposredan kontakt sa jednostavno i lepo uređenom terasom.

Velika nova vrata i prozorski otvori, uključujući impresivni ugaoni prozor, smešteni su na fasadni zid od opeke kako bi beskompromisno najavili savremeniji izgled objekta i obezbedili jak kontrapunkt tradicionalnoj gradnji okolnih kuća. Takođe, spoljni materijali, u ovom slučaju pretežno cigla i metal, evidentan su kontrast širokoj upotrebi starog i novog drveta unutar kuće.//ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No14

Reciklirane patike

Ono što savremeni potrošač u današnjem društvu ne može da vidi, teško može da zamisli. Zato su mladi britanski dizajneri osmislili ove izuzetno interesantne, a ujedno i ekološke, reciklirane patike.
Masovna proizvodnja obuće promovisala je cipele za jednokratnu upotrebu. Najgora stvar koju čovek može da uradi svojoj životnoj sredini jeste da gde god stigne ostavlja i baca plastiku ili najlon. Da bi se razložila obična plastična kesa potrebno je od 10 do 20 godina. Vođeni ovom činjenicom, dizajneri su sakupili mnogo otpada koji su našli na obalama britanske reke Temze. Nakon toga, presovanjem i topljenjem raznorazne plastike, kao i sveg prikupljenog smeća, uz pomoć specijalnih kalupa napravili su interesantnu recikliranu obuću.

Mozaik malog formata IX

Grupa Ametist, koju su osnovali Olivera Gavrić Pavić, Borislav Nježić, Ivan Pavić, Dragan Vasić i Petar Vujošević, već petnaest godina uspešno radi na polju promocije i popularizovanja tehnike mozaika, kao jedne od najzahtevnijih i najlepših likovnih disciplina kojom se vekovima bave vrhunski umetnici. Organizovali su preko četrdeset izložbi, sedam velikih projekata, desetine predavanja i radionica u zemlji, regionu i inostranstvu. Aktivnost ove grupe je od izuzetnog značaja kako za same stvaraoce i izlagače , tako i za neke buduće mlade generacije koje nemaju često priliku da vide mozaička umetnička dela, da se upoznaju sa procesom nastanka jednog mozaika i da možda u nekoj kreativnoj, interaktivnoj radionici uz pomoć iskusnih mozaičara naprave svoj prvi mozaik.
Devet godina za redom, grupa Ametist organizuje i realizuje izložbu Mozaik malog formata, autorski projekat Petra Vujoševića. Na ovim postavkama je izlagalo preko 130 umetnika iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Poljske, Rumunije, Bugarske. Beogradska publika je i ove godine imala priliku da uživa u radovima autora različitih generacija, senzibiliteta i umetničkih rukopisa. Selektori su odabrali 42 rada na osnovu kojih smo sagledali kretanja na polju mozaičkog stvaralaštva kod nas i van granica naše zemlje.
Mala galerija ULUPUDS je i ove godine bila domaćin ovoj postavci i kao atraktivan izlagački prostor omogućila blizak kontakt i intiman doživljaj publike i izloženih radova koji je nephodan za dela malog formata (do 25x25cm). I u ovakvom ograničenom malom formatu koji je bio izazov svim autorima, može se sagledati sva dubina pojedinačnih umetničkih praksi, od onih klasičnih, figurativnih, do raznih tendencija i eksperimenata savremenog mozaika.
Nagradu stručnog žirija na izložbi Mozaik malog formata IX dobila je Gordana Jovanović za rad Persefona.

Savremena kuća u prirodi

ARHITEKTURA JE, ZA RAZLIKU OD VAJARSTVA, MUZIKE ILI SLIKARSTVA, VEZANA ZA MESTO. RAZUMEVANJEM ZAHTEVA MESTA I SJEDINJAVANJEM SA NJIM, KUĆA DOBIJA SVOJ PUNI ZNAČAJ I POSTAJE MNOGO VISE OD ‘NEČEG’ DIZAJNIRANOG ZA ‘NEKU’ LOKACIJU. IMAJUĆI OVO U VIDU, ARHITEKTI STUDIJA BERNARDO BADER DIZAJNIRALI SU ENERGETSKI EFIKASNU DRVENU KUĆU U MINIMALISTIČKOM  MANIRU I POKAZALI DA JE ARHITEKTURA TU DA PEJZAŽ UPOTPUNI I OBJASNI, A NE DA MU SE NAMETNE.

Austrijski studio Bernardo Bader Arhitekti dizajnirao je neverovatnu  drvenu kuću koja se nalazi u ruralnom području Vorarlberg u Donjoj Austriji. Smešten u živopisnom okruženju u kome vlada mir, ovaj objekat nudi alternativu užurbanom i stresnom životu velikih gradova. Jednostavni pravougaoni  plan kuće sa kosim krovom,  po svom čistom obliku oslanja se na tradicionalnu arhitekturu okruga, a istovremeno i na oblik kuća koji je najčešće primenjivam u različitim oblastima sveta tokom duge istorije razvoja arhitekture. Kuća na prvi pogled može izgledati kao strogo minimalna, nalik na dečje crteže, ali upravo taj minimalisticki dizajn, upotpunjen nizom detalja, jeste ono što impresionira.

U harmoniji sa prirodom
Kao osnovni materijal za obradu eksterijera  i enterijera ove kuće korišćeno je prirodno lokalno drvo – smreka, jela i brest. Iskorišćeno je ukupno 60 stabala, uz minimalnu količinu otpada, a sva stabla su sa imanja koje pripada vlasniku kuće. Struktura kuće je od betona koji se može videti na nekim zidovima u enterijeru, čime se stvara dopadljiv kontrast sa svetlim tonovima drvenih površina.

Spoj tradicije i savremenog dizajna
U osnovnoj geometriji kuće primenjena je jasna ortogonalna šema saglediva kroz zatvorenu krutu konturu koja štiti funkcionalnost kuće od spoljnog okruženja, a ujedno preko velikih staklenih površina i terase vizuelno uvodi prirodu u unutrašnjost . Forma je jednostavna i nenametljiva, inspirisana tradicijom i upotpunjena modernim elementima.

Položaj peći na drva, centralni element dnevnog boravka, naglašen je i vizure su usmerene ka njoj sa svih strana, pa tako ona pleni svojim izgledom, oblikom i funkcijom. Dogrevanje se vrši korišćenjem toplotne pumpe smeštene u tehničkim prostorijama.//  ek Vesna Filimonović – Više u EKO KUĆI No14

Niska stolica od ratana

Ratan se smatra jednim od najjačih materijala u prirodi jer ne puca, ne kida se i može da se koristi i u zatvorenom i u otvorenom prostoru, bez obzira na vremenske uticaje, ali je između ostalog poznat i po korišćenju u izradi korpi. Jednom oblikovan, trajno zadržava formu, jer kada se trske ratana navlaže, lako mogu da se pletu i savijaju, što je slučaj i kod ove hoklice. Jedna trska, sama po sebi nije dovoljna da izdrži težinu ljudskog tela, ali više njih povezane na određen način, stvaraju izuzetno čvrstu vezu i omogućavaju izuzetnu udobnost. Trske ratana na ovoj hoklici su isprepletene tehnikom tkanja, a krajnji efekat je neočekivano interesantan proizvod.

Ekološki turizam

Na inicijativu TONDACH-Potisje Kanjiža, uz podršku UNSa (Udruženje novinara Srbije), organizovano je stručno putovanje sa ciljem da se posete mesta koja će obogatiti turističku ponudu Srbije, i to ona mesta koja su svojim delovanjem postala ujedno i centar kulturnih zbivanja u našoj zemlji i u regionu, i na taj način privukla veliki broj posetilaca. Kao i mnoge druge, i naša redakcija rado se odazvala pozivu, posebno zato što se radi o širem ekološkom kontekstu, kao i o održivom pristupu gradnji.
Prva stanica na ovom putovanju bio je Mećavnik, u javnosti poznatiji kao Drvengrad, u kojem se ubrzano odvijaju radovi na zameni krovnog pokrivača. Objekti ovog nesvakidašnjeg turističkog naselja u parku prirode Šargan-Mokra Gora, posle skoro deset godina postojanja se konačno pokrivaju. Kao što su nam to ljubazni domaćini u više navrata ponovili, zasluge za to pripadaju pre svega autoru turističkog kompleksa Emira Kusturice i njegovim saradnicima koji su još 2011. godine prepoznali mogućnosti i prednosti koje pruža TONDACH-ov crep Biber Extra, koji postavljen na krovove brvnara i koji neodoljivo podseća na pravu drvenu ili kamenu šindru. Siva boja crepa, kao i njegov oblik, ne narušavaju izgled naselja, već kao da se stapaju sa prirodom i samim Mećavnikom. S obzirom na vrstu arhitekture koja je zastupljena, a zastupljene su gotovo sve počev od vizantijske preko osmanlijske do austro-ugarske, logično je bilo da se tematske celine unutar kompleksa pokriju autentičnim materijalima vezanim za graditeljstvo pojedinih epoha.

KOMPANIJA TONDACHPOTISJE KANJIŽA POKAZALA JE NOVINARSKOJ DELEGACIJI I ANDRIĆGRAD, ČIJEM IZGLEDU NE DOPRINOSI SAMO KAMEN NA FASADAMA GRAĐEVINA, VEĆ I KROVNI POKRIVAČ OD KERAMIČKOG CREPA, ŠTO JE NASELJE PRIBLIŽILO PRIRODI.

Kompanija TONDACH-Potisje Kanjiža pokazala je novinarskoj delegaciji i Andrićgrad, čijem izgledu ne doprinosi samo kamen na fasadama građevina, već i krovni pokrivač od keramičkog crepa, što je naselje približilo prirodi. Andrićgrad je nastao kao ideja o srednjovekovnom gradu inspirisanom delima i likovima nobelovca Ive Andrića, po kome je grad i dobio ime. Andrićev nezaboravni roman ‘’Na Drini ćuprija’’ dosledno je ispisao hroniku ovog kraja.
Zahvaljujući dragim domaćinima ispostavilo se da ja naš boravak bio i poučan, jer su nas gotovo na neprimetan način proveli kroz barem 500 godina istorije. Postojanje žive aktivnosti na ovim prostorima ovekovečeno je u građevinama koje reprezentuju pojedine epohe bogate civilizacije. Uzbudljivo krstarenje rekom Drinom obogaćeno usputnim zadržavanjima na istorijski značajnim lokacijama, dovelo nas je do zaključka da je ovakvo mesto i ovakav grad nemoguće upoznati za samo jedan dan.
Eko-turizam je putovanje u prirodu ekološki osvešćenih turista koji čuvaju životnu sredinu pokušavajući da umanje negativne efekte klasičnog turizma. Ovom trodnevnom ekološkom ekskurzijom smo između ostalog ostvarili dobit za lokalno stanovništvo u ekološkom, kulturnom i ekonomskom smislu.//

Nulta kuća na jezeru

VEĆINU ARHITEKATA DANAŠNJICE KARAKTERIŠE TEŽNJA KA PRIBLIŽAVANJU PRIRODI. DA BI OSTVARILI TAJ CILJ, NEKI AUTORI OPONAŠAJU PRIRODNO OKRUŽENJE, DRUGI PRENOSE SEGMENTE PRIRODE NA SVOJE OBJEKTE, A TREĆI SADEJSTVO SA OKRUŽENJEM POSTIŽU TRAŽEĆI BALANS FUNKCIJE, DIZAJNA I PRIRODE, KAO ŠTO JE SLUČAJ SA OVOM PORODIČNOM KUĆOM.

Objekat je izgrađen u Orleansu, Masačusets,  na mestu prvobitne sezonske kuće iz 1958. godine, čiji su najveći kvaliteti bili lokacija i lepota okolne prirode. U svemu drugom, povremeno korišćena kuća uklapala se u tipološke okvire onoga čemu je bila namenjena.  Izgradnjom novog objekta  prostor  je dobio kvalitete koji jasno ističu značaj neposrednog kontakta objekta sa okruženjem. Izuzetan prirodni kontekst i blizina jezera inspirisali su vlasnike, inače sklone umetnosti i uživanju u prirodi, da sagrade objekat u kome će stalno boraviti i koji neće narušavati prirodu. Zbog toga su ceo projekat poverili projektantskom birou ZED (Zero Energy Design) specijalizovanom za nulte energetske kuće.
Energetski koncept primenjen je na celom  objektu koji je projektovan kao nulta energetska kuća, odnosno kuća koja svoju godišnju potrošnju energije pokriva iskorišćavanjem pre svega sunčeve, ali i ostalih obnovljivih izvora energije. Fokus je na smanjenju potrošnje energije kroz dizajn, povećanju termoizolacije na spoljnim elementima objekta, kao i na korišćenju čiste energije – solarne i geotermalne energije u zamenu za konvencionalne izvore.

U tom cilju na krovu su postavljeni solarni paneli, a na celokupnom objektu su korišćeni prirodni i reciklirajući materijali – fibercementne ploče, kedar, bambus, pločice od reciklirajućeg stakla i boje sa niskim sadržajem VOC jedinjenja.  Na južnoj strani, visoko listopadno drveće štiti objekat od prekomernog zagrevanja leti, a dopušta prodor sunčevih zraka zimi. Kuća je zaštićena sa dva sloja termoizolacije, tvrde i penaste, kao i trostruko zastakljenim otvorima, a kvalitet unutrašnjeg vazduha održava se odgovarajućim sistemima ventilacije i rekuperacije toplote.

Sadejstvo sa prirodom
Glavni cilj arhitekata bio je integracija objekta sa prirodom i stvaranje dinamične arhitektonske kompozicije.  Na prvi pogled, forma  objekta je kompleksna i složena, ali ako je rastavimo na delove, uvidećemo da su to nizovi čistih i jednostavnih površina koji se dodiruju, presecaju i prožimaju, stvarajući jedinstvenu celinu. Tri kubusa različite materijalizacije, dimenzija i boja čine glavne elemente forme, a svaki od njih tek u odnosu sa drugim elementima stiče svoju oblikovnu snagu. Inspiraciju za korišćenje fasadnih ploča jarko crvene i narandžaste boje u kombinaciji sa drvetom kedra, projektanti su našli u jesenjem spektru boja. Dominantne su oštre linije, ali objekat ne deluje previše kruto i strogo, već stabilno i sigurno.

Odnos funkcije i forme
Na spoljnoj arhitekturi odražava se unutrašnja funkcija objekta, pa svaki kubus predstavlja odredjenu funkcionalnu celinu.U prizemlju, u unutrašnjosti crvenog kubusa, smešten je dnevni boravak sa kuhinjom i trpezarijom. Korespondencija ovog dela kuće sa prirodom ostvarena je ne samo preko velikih zastakljenih površina, već i preko  trema obloženog drvetom. Deo rezidencije u kojem su spavaće sobe i kupatilo, u eksterijeru je istaknut narandžastom bojom. Na spratu se nalaze glavna spavaća soba i radni prostor, što je na fasadi predstavljeno oblogom od kedra.  Iz ovog dela može se pristupiti velikoj krovnoj terasi, čiji je jedan deo projektovan kao zeleni krov.

Na pravi način je pomireno prirodno sa veštačkim, različite teksture i materijali, a sve u cilju kreiranja jedinstvenog i komfornog ambijenta. Iz glavne spavaće sobe pružaju se prelepe vizure ka obližnjem jezeru . Velike staklene površine predstavljaju u isto vreme granicu i mesto susreta unutrašnjeg i spoljašnjeg. Tako su autori sjedinili prirodu sa objektom i transformisali je kao arhitektonsku intervenciju u prostoru.//ek VESNA FILIMONOVIĆ – Više u EKO KUĆI No14

Zdravo zemljište

2015 internacionala godina zdravog zemljista
Naša zemljišta su u opasnosti zbog proširenja gradova, seče šuma, neodrživog korišćenja zemljišta i prakse prakse upravljanja zemljištem, zagađenja, prekomerne ispaše i klimatskih promena.
Trenutna stopa degradacije zemljišta preti potrebama budućih generacija. Sve dok je zemljište pod rizikom, održiva poljoprevreda, bezbednost hrane i pružanje ekosistemskih usluga su dovedene u pitanje. Promocija odrzivog zemljišta i upravljanje zemljištem je centralno ka obezbeđivanju produktivnih sistema poljoprivrede, poboljšanje ruralnih gazdinstava i proizvodnje kao i zdrave sredine, generalno.
Stoga je ova godina u znaku godine zdravog zemljišta jer mi zavisimo od:
-zdravo zemljište je baza za zdravu produkciju hrane
-zemljište je osnova za vegetaciju koja je kultivisana i odvaja se u svrhe stočne ishrane, goriva,medicinskih produkata i ostalo
-Zemljište održava biodiverzitet naše planete.
-Zemljište pomaže u borbi protiv i adaptaciji na klimatske promene igrajuće ključnu ulogu u kruženju ugljenika.
-Zemljiste sadrži i filtrira vodu poboljšavajući nasu otpornost na poplave i suše
-Zemljište je neobnovljivi resurs i njegovo očuvanje je neophodno za sigurnost ishrane i održive budućnosti.

Nulta kuća na jezeru

VEĆINU ARHITEKATA DANAŠNJICE KARAKTERIŠE TEŽNJA KA PRIBLIŽAVANJU PRIRODI. DA BI OSTVARILI TAJ CILJ, NEKI AUTORI OPONAŠAJU PRIRODNO OKRUŽENJE, DRUGI PRENOSE SEGMENTE PRIRODE NA SVOJE OBJEKTE, A TREĆI SADEJSTVO SA OKRUŽENJEM POSTIŽU TRAŽEĆI BALANS FUNKCIJE, DIZAJNA I PRIRODE, KAO ŠTO JE SLUČAJ SA OVOM PORODIČNOM KUĆOM.
Objekat je izgrađen u Orleansu, Masačusets,  na mestu prvobitne sezonske kuće iz 1958. godine, čiji su najveći kvaliteti bili lokacija i lepota okolne prirode. U svemu drugom, povremeno korišćena kuća uklapala se u tipološke okvire onoga čemu je bila namenjena.  Izgradnjom novog objekta  prostor  je dobio kvalitete koji jasno ističu značaj neposrednog kontakta objekta sa okruženjem. Izuzetan prirodni kontekst i blizina jezera inspirisali su vlasnike, inače sklone umetnosti i uživanju u prirodi, da sagrade objekat u kome će stalno boraviti i koji neće narušavati prirodu. Zbog toga su ceo projekat poverili projektantskom birou ZED (Zero Energy Design) specijalizovanom za nulte energetske kuće.

Energetski koncept primenjen je na celom  objektu koji je projektovan kao nulta energetska kuća, odnosno kuća koja svoju godišnju potrošnju energije pokriva iskorišćavanjem pre svega sunčeve, ali i ostalih obnovljivih izvora energije. Fokus je na smanjenju potrošnje energije kroz dizajn, povećanju termoizolacije na spoljnim elementima objekta, kao i na korišćenju čiste energije – solarne i geotermalne energije u zamenu za konvencionalne izvore.

Odnos funkcije i forme
Na spoljnoj arhitekturi odražava se unutrašnja funkcija objekta, pa svaki kubus predstavlja odredjenu funkcionalnu celinu.U prizemlju, u unutrašnjosti crvenog kubusa, smešten je dnevni boravak sa kuhinjom i trpezarijom. Korespondencija ovog dela kuće sa prirodom ostvarena je ne samo preko velikih zastakljenih površina, već i preko  trema obloženog drvetom. Deo rezidencije u kojem su spavaće sobe i kupatilo, u eksterijeru je istaknut narandžastom bojom.

Na spratu se nalaze glavna spavaća soba i radni prostor, što je na fasadi predstavljeno oblogom od kedra.  Iz ovog dela može se pristupiti velikoj krovnoj terasi, čiji je jedan deo projektovan kao zeleni krov. Na pravi način je pomireno prirodno sa veštačkim, različite teksture i materijali, a sve u cilju kreiranja jedinstvenog i komfornog ambijenta. Iz glavne spavaće sobe pružaju se prelepe vizure ka obližnjem jezeru . Velike staklene površine predstavljaju u isto vreme granicu i mesto susreta unutrašnjeg i spoljašnjeg. Tako su autori sjedinili prirodu sa objektom i transformisali je kao arhitektonsku intervenciju u prostoru.

Lepota jednostavnosti
Ulazni deo, dnevni boravak, kuhinja sa trpezarijom i trem organizovani su kao jedinstvena celina u vizuelnom smislu. Na taj način povećan je osećaj slobode i prostranosti. Dizajn je sveden u koloritu i nema jakih kontrasta, pa prostor odiše elegancijom. U materijalizaciji poda javlja se bambusovo drvo, koje dominira u dnevnom boravku i pruža osecaj topline kakva se samo drvetom može postići. Izgradnja ove nulte energetske kuće i njena komunikacija sa okruženjem predstavlja primer jedinstvenog spoja ekološke arhitekture, dizajna i prirode.//ek VESNA FILIMONOVIĆ – Više u EKO KUĆI No14

Pobeda jednostavnosti

PLANINSKA KUĆA ZA ODMOR U POZNATOM SKIJAŠKOM REGIONU U NORVEŠKOJ POSTAVLJA NOVE STANDARDE U OVOJ ARHITEKTONSKOJ TEMI I PROKLAMUJE PREVAGU DUHA NAD MATERIJALNIM, SVEDENOST I SUZDRŽANOST NASUPROT IZOBILJU I KRCATOSTI, MEDITACIJU I DIVLJENJE PRIRODI UMESTO NADOBUDNOSTI I TAŠTINE, JEDNOM REČJU – POBEDU SVEGA ONOGA ŠTO ODMOR U SVOJOJ SUŠTINI PODRAZUMEVA.
Kuća se nalazi nadomak sela Geilo, popularne skijaške destinacije u dolini Halingdal u Norveškoj. Bogata priroda, šume i planinski teren, pružaju nebrojene mogućnosti za zdrav život i bavljenje sportom i izvan zimske, skijaške sezone. Upravo ovakav lokalitet odabrala je četvoročlana, uskoro i petočlana, porodica za svoju kuću za odmor. U njoj postoji samo ono što je ovoj porodici zaista neophodno, i prostor je u znaku najstrožeg minimalizma.  Funkcionalni program obuhvata četiri spavaće sobe, dnevnu sobu i trpezariju kao dva odvojena prostora, foaje za mlađe, mecanin za malu decu, kao i mali aneks namenjen gostima.

Interesantan detalj u projektu jeste odvajanje dnevne sobe od trpezarije. I dok već godinama u svetu postoji arhitektonska tendencija spajanja ova dva prostora u jedinstvenu, nedeljivu celinu, autori ovde idu u suprotnom smeru, vraćajući se “staroj i proverenoj tradiciji”. Isto tako, duž uskog hodnika na glavnom longitudinalnom volumenu, niz kliznih vrata čuva privatnost spavaćih soba i kupatila sa saunom, od kojih je svaka specifična i priča za sebe.

Glavna spavaća soba ima veliki prozor smešten visoko na zabatu, sa koga se tokom noći pruža impozantan pogled na zvezadno nebo. Dečje sobe imaju interesantno rešenje sa proširenjem u vidu galerije u potkrovlju, gde je smešten dodatni krevet namenjen gostima. Arhitekti nisu previše razmišljali i istraživali, već su svojim rešenjem pružili najprirodniji i najlogičniji odgovor na samu prirodu terena.

Imperativ je bio: koristiti prirodne materijale kako unutar kuće, tako i u eksterijeru, i otud drvo, birano namerno u vrlo čvornovatom dezenu, kao dominantni građevinski materijal. Fasadna i krovna obloga od kontinuiranih slogova drvenih letvi intuitivno oponaša drvorede okolnih šuma, a drvo je prepušteno prirodnom starenju i dobijanju očekivane prirodne patine tokom vremena.

Kuhinja sa kaminom postavljena je kao funkcionalno jezgro prostora na mestu gde se iz osnovnog volumena kuće prostor preliva u anekse dnevne sobe i trpezarije. Prostorna uzdignutost ovih jedinica obezbeđuje i povećani stepen privatnosti korisnika. Nadahnute niše, otomani za dnevno leškarenje i odmor, izvedene su jednostavno i vrlo duhovito u samoj masi zidova i prozora. One koje su u sklopu prozorskih otvora, učestvuju u impresivnim vizurama na okolinu, pa bi njihova funkcija bila zadovoljena i kada bi služili samo za meditaciju tokom posmatranja pejzaža.

Unutrašnji zidovi, podovi i tavanice obloženi su istim materijalom – drvenom građom sa perfektnom završnom obradom i biranim dezenom sa minimalnim brojem čvorova. Tokom enterijerskog modelovanja, velika pažnja poklonjena je detalju i besprekornoj zanatskoj obradi, pa se perfekcionizam i urednost materijalizacije ističe kao još jedan od kvaliteta u opštoj likovno-estetskoj slici.

LEPOTA PEJZAŽA I FLUIDNOST, NEDELJIVOST PROSTORA NA “SPOLJA I UNUTRA”,
NEPRIKOSNOVENA POTREBA ZA KONTEKSTOM I IZVORNOŠĆU,
JESU LAJTMOTIV PODUHVATA.

U opštoj arhitektonskoj koncepciji objekta ispoštovan je kontinuitet tradicionalnog norveškog građevinarstva, kako u formi tako i u materijalizaciji, ali je projekat fundamentalno preispitan, stilizovan i osavremenjen u izrazu. Lepota pejzaža i fluidnost, nedeljivost prostora na “spolja i unutra”, kao i neprikosnovena potreba za kontekstom i izvornošću, jesu lajtmotiv poduhvata. Opšti minimalistički duh, svedenost i jednostavnost inaugurišu princip “manje je više”, pobedu stila života “potrebnog i dovoljnog”. Ekološka strana života u našem veku dobija na primeru ovog objekta svoju punu afirmaciju.//ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ- Više u EKO KUĆI No14 

Dizajniranje malih gradskih vrtova

GRADSKE BAŠTE TREBA DA BUDU PRIVLAČNA I LEPO OSMIŠLJENA I UREĐENA MESTA KOJA SE LAKO I RADO KORISTE I NA KOJIMA SU DIZAJN I ODRŽAVANJE BILJAKA U PRAKTIČNOJ RAVNOTEŽI KOJA ĆE OMOGUĆITI DA NJIHOVE BLAGODETI BUDU KORIŠĆENE DUGI NIZ GODINA.
Radim kao projektant vrtova u neposrednoj blizini centralnog gradskog jezgra Londona, tako da se pretežno bavim urbanim prostorima i  transformacijama, uređenjem, oplemenjivanjem i održavanjem malih površina pod vegetacijom. Ovi prostori se odlikuju posebnom složenošću, da pomenemo samo faktore kao što su veličina i oblik parcele, okolne zgrade i zelene površine,  pristupačnost spolja i iznutra, zasenčenost i sastav zemljišta, a povrh svega toga, tu su često i nerealni zahtevi i preterana očekivanja vlasnika, odnosno naših klijenata, a sve to dodatno komplikovano gradskim urbanističkim planom i njegovim strogim propisima i ograničenjima. Jedno je izvesno: gradske bašte treba da budu privlačna i lepo osmišljena i uređena mesta koja se lako i rado koriste i na kojima su dizajn i održavanje biljaka u praktičnoj ravnoteži koja će omogućiti da njihove blagodeti budu korišćene dugi niz godina.

Male bašte treba da izgledaju lepo tokom cele godine. One su često jedina sklonjena mesta koje naši klijenti imaju na raspolaganju za neophodan odmor i opuštanje na otvorenom prostoru. U skladu sa savremenim arhitektonskim rešenjima, pogled na vrt se obezbeđuje tako što se na zidu prema njemu predvide i izvedu staklena vrata većih dimenzija ili prozori koji se doimaju kao ogromne slike na zidu, sa motivom vrta, koji se zapravo nalazi iza njih. Prostorije sa ovakvim instalacijama koriste se uglavnom preko dana, što nameće zahtev da vrt u svakom trenutku, svakog dana,  mora da izgleda ako ne besprekorno, onda bar zanimljivo. Važno je stoga pažljivo osmisliti i tvrde i meke delove, odnosno odabrati i  upotrebiti  građevinski i sadni material koji će se uklapati međusobno, i koji će izgledati podjednako lepo u svim godišnjim dobima. Nerealno je očekivati da kamen i drvo na stazama i zidićima ne odreaguju na nedostatak sunčeve svetlosti i toplote,  višak vlage ili duboku senku. Naravno da će se po prirodi stvari u ovakvim uslovima prevući zelenom skramom algi. Biljni delovi opali sa žbunova i grana drveća počeće da trunu, svetiljke će se iznutra orositi i zamutiti, metal će korodirati. Kada se sve uzme u razmatranje, iskusan pejzažni arhitekta će doneti odluku gde da učini ustupak lepoti na račun manjeg truda oko održavanja, ili pak da insistira na savršenoj estetici pa makar i po cenu velikog truda i dodatnih troškova oko brižljive nege tvrdih i mekih elemenata vrta da bi stalno izgledali što je bolje moguće .
Gradski porodični vrt se sa dve ili čak tri strane graniči sa drugim placevima i baštama koje pripadaju susedima. Ta činjenica postavlja ozbiljne zahteve pred planere vrtova. Treba se izboriti sa senkama koje baca okolno drveće, bobicama koje otpadaju sa susedovih žbunova, specifičnim biljnim vrstama koje u svojoj neposrednoj blizini ne trpe druge vrste, žičanim ogradama, natrulim drvenim plotom i ko zna čime još. Invazivno korenje okolnog drveća će postavljanje tankih ploča na stazama učiniti nemogućim. Prirodni kamen ne dolazi u obzir ako se na susednoj parceli nalazi žbun lovora, jer njegove crno-plave bobice mogu na kamenu ostaviti trajne mrlje. Lista ograničenja i upozorenja je duga, a lista inovativnih rešenja dobrog stručnjaka mora biti još duža!
Male gradske bašte, čak i ako se nalaze uz velike gradske kuće, često pate od nedostatka prilaznih puteva kojima bi se mogao prevesti i isporučiti građevinski i sadni material, kao i mašine, pribor i alat koji će biti neophodni za njihovo uređenje i održavanje. Ova činjenica može presudno uticati na zamisao dizajna vrta već na samom početku, jer će brigu o vrtu vlasnici morati da organizuju i sprovode stalno, u svim godinama koje će uslediti.  Tako naprimer, ako mali vrt u zadnjem dvorištu kuće nema prilazni put sa strane, ne dolazi u obzir postavljanje travnjaka koji bi se morao redovno kositi. Kako da pronesete kosilicu za travu kroz kuću a da to ne ostavi nered i prljavštinu na celoj trasi? I šta ako je enterijer zastrt tepihom bež boje?  Koliko god bio pažljiv i uredan baštovan, ovo ne bi bio razuman potez. Tu bi se pojavio i problem mrlja koje bi ostavila  pokošena trava, dakle, nemoguća zamisao!
U retkim slučajevima kada ni vreme ni novac ne predstavljaju problem, moguće bi bilo angažovati specijalnu ekipu sa dizalicom i ostalom sofisticiranom opremom, ali prethodno bi trebalo obezbediti dozvolu za takav poduhvat, što bi opet moglo potrajati…Savestan stručnjak će zato verovatno posegnuti za takvim rešenjem dizajna bašte koje će klijent moći da isprati tako što će transport neophodnih elemenata biti obavljen kroz kuću, i to bez nanošenja štete nameštaju i prostirkama.
Možda vam se čini da je posao oko dizajna malih vrtova noćna mora za pejzažne arhitekte, ali uveravam vas da nije tako. Rad na osmišljavanju njihovog izgleda veoma je zabavan, a praćenje njihovog rasta i razvoja predstavlja ogromno zadovoljstvo. Kao i kod većine stvari, uspeh ustvari leži u pametnom i pažljivom planiranju. Dobro procenite mesto, definišite  delove u kojima ćete imati mir i privatnost, odvojite delove za gradnju od delova za sadnju, odredite gde ćete postaviti kućicu za alat, a gde malu spoljnu kuhinju, odlučite koje biljke želite i gde, i konačno, kakvom atmosferom biste voleli da vaš vrt odiše. Spojite sve te želje, planove i zahteve u kvalitetno osmišljenu celinu, a onda se radujte i uživajte u godinama koje su pred vama, kada ćete pratiti kako se vaš vrt razgranava, sazreva i dobija željeno obličje.

Neobično osvetljenje – SOHKA lamp

Neobične lampe od drveta i ostalih prirodnih materijala na jednostavan način objedinjuju estetiku i funkcionalnost kojima autor teži. Pošto je sastavljena od 5 komada drveta i 60 elastičnih gumica, za montažu ove minimalističke lampe, koju karakteriše jednostavan trouglasti oblik, nije potreban nikakav alat. Ovakav oblik lampe dozvoljava njeno postavljanje u bar dve pozicije, vertikalnu i horizontalnu, a pruža i razne druge mogućnosti. Različito postavljene na samu strukturu lampe,  gumice daju toplu svetlost i reflektuju pletenu šaru na zidove enterijera gde je lampa locirana, a samim tim daju i nov, izuzetno jednostavan i elegantan izgled. Svaki element je potpuno razdvojen, u svrhu optimizacije pri reciklaži, kao i za što lakše pakovanje pri transportu u takođe recikliranu kartonsku ambalažu.

Urbani mobilijar Ripple

Projekat Ripple je jedan od odabranih projekata na takmičenju za rešenje uličnog mobilijara u organizaciji firme MAGO URBAN i O-Cults. Čine ga spoljna podna obloga kao i betonske klupe velikog formata za javne urbane prostore, inspirisane manjim dinama formiranim od zrna finog peska prenesenim pustinjskim vetrom.
Klupe su dostupne u dva modela i dve veličine: bez naslona i sa drvenim leđima, obe dostupne u dve dimenzije, 240cm i 350cm dužine. Leđni naslon izveden je od drveta i fiksiran za sedište metalnom pločom, naglašavajući tako oblik klupe u uravnoteženom kontrastu linije i materijala. Sam naslon ima više funkcija jer omogućava korisniku da je koristi sa obe strane: sedenje sa naslonom na prednoj strani i oslanjanje na zadnjoj strani naslona.
Kada je reč o popločavanju, njegov dizajn stvara rešetkastu strukturu zelene površine (trave) i betonskih blokova debljine 10cm, a predviđen je za pešake i  laka prevozna sredstva, kao što su bicikli.