Alumil Exl1

Mladi dizajneri – Ivana Lazarević

ROĐENA U BEOGRADU, POHAĐALA SREDNJU ŠKOLU ZA DIZAJN U BEOGRADU, A POTOM FAKULTET PRIMENJENIH UMETNOSTI PRI BEOGRADSKOM UNIVERZITETU NA ODSEKU KOSTIM (ATELJE ZA SAVREMENO ODEVANJE) U KLASI PROFESORKE GORDANE KOMAD.
Ivana Lazarević, jedan od osnivača brenda Klasa, predstavlja svoj dizajn pre svega kao sveden i pročišćen, prilagođen komercijalnom tržištu, sa izvesnim autorskim intervencijama. Učesnik je i dobitnik više nagrada na manifestaciji Belgrade Fashion Week.
Glavni fokus njenog kreativnog izražavanja je na dizajnu obuće, iako je slobodan crtež nevezan tehničkim ograničenjima ostao najbitnije mesto njenog razvitka i sazrevanja. Smatra da cipela kao medijum ume da bude zahtevna, jer je odgovorna za posturu celog tela, ali upravo zato dobar rezultat donosi zadovoljstvo. Ne može konkretizovati inspiraciju, misli da i nema potrebe da to čini, jer se sve desi između figuracije boje i materijala kojim je trenutno pokrenuta.
Projekat ‘Paleta A/W14/15’ razvio se sa otkrićem tehnike Barbore Vesele, koja je donela prilično rasterećujuću inovaciju u svet ručno pravljenje obuće. Poredak je uvek išao od forme preko boje, pa sve do samih detalja. Tehnika u kojoj lično bira i slaže boje po osećaju i volji, doneo je mogućnost da u toku procesa odredi karakter osobe koja bi ih mogla poneti. U samom dizajnu, kao i u crtežu, ne teži nikada da otkrije nešto novo, već traži mogućnost da nađe pravu proporciju i time iskaže svoj stav.

Savremena kuća u prirodi

ARHITEKTURA JE, ZA RAZLIKU OD VAJARSTVA, MUZIKE ILI SLIKARSTVA, VEZANA ZA MESTO. RAZUMEVANJEM ZAHTEVA MESTA I SJEDINJAVANJEM SA NJIM, KUĆA DOBIJA SVOJ PUNI ZNAČAJ I POSTAJE MNOGO VISE OD ‘NEČEG’ DIZAJNIRANOG ZA ‘NEKU’ LOKACIJU. IMAJUĆI OVO U VIDU, ARHITEKTI STUDIJA BERNARDO BADER DIZAJNIRALI SU ENERGETSKI EFIKASNU DRVENU KUĆU U MINIMALISTIČKOM  MANIRU I POKAZALI DA JE ARHITEKTURA TU DA PEJZAŽ UPOTPUNI I OBJASNI, A NE DA MU SE NAMETNE.
Austrijski studio Bernardo Bader Arhitekti dizajnirao je neverovatnu  drvenu kuću koja se nalazi u ruralnom području Vorarlberg u Donjoj Austriji. Smešten u živopisnom okruženju u kome vlada mir, ovaj objekat nudi alternativu užurbanom i stresnom životu velikih gradova. Jednostavni pravougaoni  plan kuće sa kosim krovom,  po svom čistom obliku oslanja se na tradicionalnu arhitekturu okruga, a istovremeno i na oblik kuća koji je najčešće primenjivam u različitim oblastima sveta tokom duge istorije razvoja arhitekture.

U harmoniji sa prirodom
Kao osnovni materijal za obradu eksterijera  i enterijera ove kuće korišćeno je prirodno lokalno drvo – smreka, jela i brest. Iskorišćeno je ukupno 60 stabala, uz minimalnu količinu otpada, a sva stabla su sa imanja koje pripada vlasniku kuće. Struktura kuće je od betona koji se može videti na nekim zidovima u enterijeru, čime se stvara dopadljiv kontrast sa svetlim tonovima drvenih površina. Pored toga što koristi prirodne materijale, kuća sadrži i posebne sisteme za klimatizaciju, ventilaciju i prečišćavanje vazduha, što pospešuje njen kvalitet i komfor.

Kontinualnost prostora
Stanovanje u ovoj kući obuhvata sve neophodne i proširene sadržaje kojima se postiže udobnost najvišeg nivoa. Raspoređene na prizemlje, sprat i podrum, predviđene su različite prostorije za odmor, rad, rekreaciju, zabavu, ali i za tehničku opremu i održavanje. Svakom etažom određene su zone: dnevni boravak i rad – prizemlje, spavanje i zabava – sprat, tehničke prostorije – podrumska etaža. U svim delovima kuće, unutrašnja organizacija prostora podržava otvaranje prema okolini i vizuelnu komunikaciju između različitih jedinica.  Ceo prostor je koncipiran na kontinualnom korišćenju, a istovremeno ga karakteriše i definisanost zasebnih stambenih funkcija.

Koncept minimalizma
Zadatak koji su vlasnici postavili pred kreativni tim arhitektonskog studija Bernardo Bader Arhitekti bio je da prostor nakon uređenja enterijera bude što jednostavniji, čistiji, prostraniji i sa što manje nameštaja, a da, naravno, ne izgubi ništa od svoje udobnosti i funkcionalnosti. Drugi zadatak je bio da odabrani materijali budu prirodni i ekološki. Autori su još jednom pokazali da su dorasli svakom zadatku i uspeli su da stvore minimalistički uređen prostor koji odiše prefinjenošću.

Kula knjiga u Londonu

SAVREMENA PARADIGMA EKOLOŠKOG I ODRŽIVOG GRAĐENJA ZASNIVA SE NA TEŽNJI KA ŠTO RACIONALNIJEM KORIŠĆENJU PRIRODNIH RESURSA SA PAŽNJOM USMERENOM NA POBOLJŠANJE USLOVA ŽIVOTNOG KOMFORA. JEDNA OD STRATEGIJA KOJE SE SMATRAJU JEDINSTVENIM ‘RECEPTOM’  EKOLOŠKE  ARHITEKTURE JESTE  PROCES REKONSTRUKCIJE POSTOJEĆIIH OBJEKATA.
Zadatak studija ’Platform 5 Architects’  bio je da preduzme manju intervenciju u okviru  rekonstrukcije jedne gradske viktorijanske kuće u Hempstedu u Londonu. Prvobitni objekat je sadržao neke dekorativne aspekte proistekle iz ‘Arts and Craft’ internacionalnog dizajnerskog i stilskog pokreta sa početka 20. veka koje su vlasnici ovog objekta hteli da zadrže, uz uvođenje intervencija kojima je trebalo da bude stvoren moderan životni prostor.
Stambeni prostor se najviše štedi kada elementi imaju više funkcija. Takav je slučaj i sa ovim enterijerom. U centru kuće koju karakteriše dvostruka spratna visina, smeštene su stepenice koje povezuju ulazni hol i spavaću sobu gornjeg sprata. Veštim dizajnerskim intervencijama stvoreni su zanimljivi prostori koji su i glavna odlika ovog projekta. Nije ovo stepenište samo prostorna nit koja povezuje donju i gornju etažu, već se može posmatrati i kao zasebna celina u okviru koje je formirana velika biblioteka čiji raspored polica izvedenih od furniranog hrasta stvara jak ritmički osećaj kretanja kroz objekat.

Na samom vrhu inkorporiran je i radni sto, čime je stvoren mali studijski prostor sa otvorenim pogledom ka prizemlju. Tokom dana, svetlo drvo i beli zidovi odbijaju dnevnu svetlost, čineći ovaj prostor prijatnim mestom za rad ili opuštanje. Noću, ugrađena LED rasveta transformiše celokupan ambijent, osvetljavajući knjige koje šire meku svetlost po sobi. Efekat postignut ovakvom intervencijom je upravo ta transformacija inače običnog i nezanimljivog hodnika u jedan opuštajući ambijent u kome se vlasnici, pa i gosti, mogu zaustaviti i uživati.

Na zadnjem delu kuće izvedeno je proširenje postojeće kuhinje i stvoren je udoban prostor u kome je  formirano veliko kuhinjsko ostrvo i gde je smeštena trpezarija. Naspramni zid je izveden od opeke na koju naležu vidljive drvene hrastove grede i stubovi koji formirajuju niz niša, što predstavlja važan deo enterijera.

Drvo je u kontrastu sa ostalim materijalima koji su korišćeni u kuhinji, gde je radna površina od betona, a kuhinjski elementi od materijala visokog sjaja. Velika nova vrata i prozorski otvori, uključujući impresivni ugaoni prozor, smešteni su na fasadni zid od opeke kako bi beskompromisno najavili savremeniji izgled objekta i obezbedili jak kontrapunkt tradicionalnoj gradnji okolnih kuća.//
ek Ivana Nikolić – Više u EKO KUĆI No14

KROZ PROSTORNA I FUNKCIONALNA REŠENJA, DIZAJN, BOJE I NIZ DRUGIH FAKTORA, ARHITEKTI SU U STANJU DA IZGRADE SREDINU KOJA UTIČE NA RASPOLOŽENJE, ZDRAVLJE I SVEUKUPNI STAV ONIH KOJI SE NALAZE U NJOJ.

Na zadnjem delu kuće izvedeno je proširenje postojeće kuhinje i stvoren je udoban prostor u kome je formirano kuhinjsko ostrvo.

Vizije u drvenom ramu

OBJEKAT KOJI JE MINIMALNIM I KVALITETNIM ARHITEKTONSKIM INTERVENCIJAMA NA JEDNOSTAVAN MINIMALISTIČKI NAČIN PROMENIO IZGLED STARE KLASIČNE LONDONSKE KUĆE.
Stabilnu arhitekturu Londonskog predgrađa uglavnom karakterišu stilizovane jednoporodične kuće u nizu, ali često možemo sresti klasično građene objekte bez posebnih stilskih odrednica, kakve imamo priliku da viđamo i na prostorima Srbije. Dogradnja i adaptacija ove kuće je treći po redu projekat iz široke lepeze ostvarenja arhitektonskog biroa Ashton Porter architects, u kome se kroz projektantski postupak demonstriran i primenjivan na više objekata, otvaraju nove funkcionalne prostorije i promovišu izuzetne estetske vrednosti.

Projekat je usmeren na reorganizaciju postojećeg stambenog objekta i izgradnju studija u okviru dvorišta. Minimalnim i kvalitetnim arhitektonskim intervencijama ova kuća je potpuno promenila izgled u parternom delu i omogućeno je potpuno otvaranje prostora prema dvorištu. Tom intervencijom je izvršena redistribucija svih glavnih prostorija prizemlja, dnevne sobe, kuhinje i trpezarije i dodati su novi sadržaji koji se odnose na prostorije za domaćinstvo, tehničko održavanje i ostave.

Povezanost kuće i studija u bašti je ključni element projekta. Klasično građena kuća u londonskom predgrađu remodelovana je i osavremenjena u cilju zadovoljavanja različitih zahteva i potreba korisnika prostora, odnosno omogućavanja uslova za rad od kuće, što je sve češći oblik obavljanja poslovnih aktivnosti. Vlasnici su prihvatili ideju da se projekat reši u vidu odvojenog prostora u dvorištu koji omogućava intelektualni rad.

Uspešnim enterijerskim intervencijama zadovoljeni su visoki zahtevi za spisateljski rad u mirnom i izolovanom delu dvorišta. Pripadajuća terasa i veliki centralni travnjak integrišu ova dva objekta. U dislociranom prostoru, u dubini dvorišta, napravljen je montažni objekat od drveta, studio, koji je zadovoljio poslovne potrebe vlasnika objekta i omogućio kvalitetno odvajanje radnih prostorija.

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_single_image.php on line 141

Kuća je redizajnirana tako što se na postojeći stari objekat postavio čelični ram koj je bio oslonac za klizna vrata, koja na diskretan i transparentan način odvajaju unutrašnji prostor od spoljašnjeg i integrišu ga preko terase od kedrovog drveta koja se pruža celom dužinom novoizgrađenog dela. Terasa sa drvenom podnom oblogom skoro da ne zahteva dodatno održavanje, a ovaj objekat svakako oplemenjuje dajući mu toplinu i udobnost.// ek Ivana Nikolić – Više u EKO KUĆI No14

MINIMALNIM I KVALITETNIM ARHITEKTONSKIM INTERVENCIJAMA OVA KUĆA JE POTPUNO PROMENILA IZGLED U PARTERNOM DELU I OMOGUĆENO JE POTPUNO OTVARANJE PROSTORA PREMA DVORIŠTU.

Minimalizam u crno belom

STUDIO ’AVANTO ARCHITECTS’ IZ HELSINKIJA AUTOR JE JOŠ JEDNOG USPEŠNOG PROJEKTA KUĆE SA ČETIRI KRILA KOJA SVOJIM KORISNICIMA PRUŽA ČETIRI RAZLIČITA POGLEDA NA PREDIVAN OKOLNI PEJZAŽ MESTA VIRRAT U FINSKOJ.
Finska arhitektura donela je svetu  nekoliko stilova, a najznačajniji je svakako nordijski modernizam, čiji je najpoznatiji predstavnik Alvar Aalto. Minimalističke i estetske linije ovog stila, svojstvene savremenoj finskoj arhitekturi, sve više su prisutne u javnim i stambenim zgradama u Finskoj.
Od montažnih zgrada iz 70-ih, preko ustaljenih modernističkih ideja iz 90-ih godina, stigli smo u epohu napredne drvene arhitekture novog milenijuma.  Prema Juhi Ilonenu, arhitekti i autoru nekoliko knjiga o arhitekturi Helsinkija, klimatske promene trenutno usmeravaju projektante u pravcu drvenih konstrukcija u dizajnu. U Finskoj, najgušće pošumljenoj zemlji u Europi, drvni proizvodi imaju svetlu budućnost. Etika održivog razvoja, nove sigurnosne mere i snažna tradicija Finaca u korišćenju drveta u izgradnji, omogućili su njegov povratak na poziciju primarnog materijala u arhitekturi. Vođeni filozofijom skandinavske arhitekture, Avanto architects su realizovali ovu izuzetno interesantnu kuću za dve godine, potpuno je napravivši od jednog jedinog materijala, drveta, kako u eksterijeru tako i enterijeru. Klijenti su bili više nego zadovoljni. Njihov novi dom je baš ono što su tražili i očekivali.
Kuća se nalazi u šumovitom okruženju, na severoistočnoj strani jednog od ostrva Finske. Ima oblik krsta koji na sve četiri strane, zahvaljujući staklenim otvorima, omogućava pogled na okolni pejzaž. Šumoviti pejzaž koji se vidi kroz gotovo sve prozore, unosi duh misterije i romantike u ovaj interesantan dom. Sa tri strane se mogu videti različite vizure jezera Vaskivesi, dok se sa četvrte pruža lep pogled ka šumi. Dok korisnici ovog doma doručkuju, sunčeva svetlost im obasjava jutarnju trpezu, popodne obasjava glavnu trpezariju, a u predvečernjim satima prostor dnevnog boravka.

Ni u jednom delu objekta ne postoji negativan uticaj sunčevog zračenja zbog mogućnosti povlačenja zastakljenih površina u odnosu na front objekta, pa samim tim nisu korišćene zavese ni na jednoj strani objekta. Terase su natkrivene kako bi se sprečilo pregrevanje objekta tokom velikih letnjih vrućina, ali one ipak omogućavaju prikupljanje pasivne solarne energiju u zimskom periodu.

Ceo objekat je izveden u drvetu, s tim što je eksterijer kompletno tretiran u tamnom tonu, dok je unutrašnjost u totalnom kontrastu, u izrazito svetloj nijansi. Tamna boja kuće čini da se objekat stopi sa okolnim pejzažem, što ga čini neupadljivim kada se gleda sa jezera. Zavisno od načina oblaganja, drvena fasada može da se slaže vertikalno ili horizontalno. U ovom slučaju je to bilo vertikalno. Kao i kod odevanja, i ovde vredi osnovno pravilo: vertikalno postavljena drvena fasada objekat će učiniti optički vitkijim, dok će horizontalno postavljene drvene letvice objekat “proširiti”.//
ek Ivana Nikolić – Više u EKO KUĆI No14

DRVENE FASADE UVEK SU UNIKATNA REŠENJA I OČARAVAJU SVAKOGA KOME JE BLISKO DRVO SA SVIM SVOJIM PREKRASNIM SVOJSTVIMA: PRIRODNOM RAZNOLIKOŠĆU I ŽIVIM IZGLEDOM, IZDRŽLJIVOŠĆU, DOBRIM GRAĐEVINSKIM SVOJSTVIMA, EKOLOGIJOM I BRZINOM POSTAVLJANJA.

Komfor u malom

FARMERSKA KUĆA U TOTENU (NORVEŠKA) PREDSTAVLJA PROJEKAT ARHITEKTONSKOG BIROA „JVA“, RENOMIRANE I PLODNE PROJEKTANTSKE KUĆE IZ OSLA KOJA JE OKRENUTA I POSVEĆENA PRINCIPIMA ODRŽIVE I EKOLOŠKE GRADNJE.

Objekat „Farm House“ podignut je u kompleksu porodične farme gde su već postojale dve starije građevine, pa su autori imali interesantan zadatak da se u što većoj meri prilagode zatečenom ambijentu, pejzažu, i da kroz novi objekat nastave odnosno osavremene život na imanju. Shodno tome, ali i samoj autorskoj filozofiji biroa, kuća je sagrađena gotovo u potpunosti od drveta, kako spolja tako i iznutra. Naravno, analizom izbliza lako i brzo se dolazi do spoznaje elemenata koji su vezani striktno za sadašnjost, pa oni nedvosmisleno atribuiraju građevinu tokovima savremene arhitekture održivog smera. Način upotrebe stakla, kompozicija prozorskih otvora, nadstrešnica, tretman ulazne partije, opšti minimalistički duh izraza, predstavljaju stožere koncepta i uopšte dokaz su moderne vokacije projekta.

Pripadnost i opredeljenost za savremenost u izrazu i tehnologiji još je izrazitija kada uđemo u unutrašnjost kuće. Budući da je zahtev investitora bio da novi objekat podrži arhitekturu starog ambara nadomak njega, za koji se planiralo rušenje, projektanti su ovaj imperativ izvršili najdoslednije i najiskrenije – ne samo da je stara drvena obloga sačuvana i iskorišćena za novi objekat, već je i organizaciona shema prostora gotovo precrtana i ovaploćena u novom prostoru. To je sve postignuto na ukupno 45,5 m2 korisne stambene površine, pa kuća predstavlja dokaz o dovoljnosti relativno male stambene površine za savremen komforan život.

U ovakvom prostoru, koji je oslobođen bilo kakve težnje za grandioznošću, monumentalnošću, impresivnošću dimenzijama i efektima, čovek se oseća onakvim kakav zaista jeste. Utisak sigurnosti, udobnosti, topline, oslobođenosti od lažne veličine i zasićenosti stvarima, provejavaju svakim kutkom. Posebnu vrednost objekta predstavljaju široke prozorske kompozicije, urađene kao trake ili složeniji geometrijski nacrti.

Isto kao i eksterijer, i enterijer se odlikuje neprikosnovenom jednostavnošću stila. Zanimljivo je pomenuti da autorski tim „JVA“ smatra da se do jednostavnosti dolazi, dakle da je to cilj koji se treba postići opsežnim radom, a ne da je to polazna tačka, „tabula rasa“ projekta. Utisak prirodnosti enterijera dolazi od obilate upotrebe drveta, koje nije tretirano lakovima i drugim hemijskim sredstvima u cilju njegove preparacije ili ulepšavanja.// ek Mare Janakova Grujić
– Više u EKO KUĆI No14

Integracija sa pejzažom i zatečenim građevinskim fundusom, predstavljala je glavne smernice autora.

Pobeda jednostavnosti

PLANINSKA KUĆA ZA ODMOR U POZNATOM SKIJAŠKOM REGIONU U NORVEŠKOJ POSTAVLJA NOVE STANDARDE U OVOJ ARHITEKTONSKOJ TEMI I PROKLAMUJE PREVAGU DUHA NAD MATERIJALNIM, SVEDENOST I SUZDRŽANOST NASUPROT IZOBILJU I KRCATOSTI, MEDITACIJU I DIVLJENJE PRIRODI UMESTO NADOBUDNOSTI I TAŠTINE, JEDNOM REČJU – POBEDU SVEGA ONOGA ŠTO ODMOR U SVOJOJ SUŠTINI PODRAZUMEVA.
Kuća se nalazi nadomak sela Geilo, popularne skijaške destinacije u dolini Halingdal u Norveškoj. Bogata priroda, šume i planinski teren, pružaju nebrojene mogućnosti za zdrav život i bavljenje sportom i izvan zimske, skijaške sezone. Upravo ovakav lokalitet odabrala je četvoročlana, uskoro i petočlana, porodica za svoju kuću za odmor. U njoj postoji samo ono što je ovoj porodici zaista neophodno, i prostor je u znaku najstrožeg minimalizma. Funkcionalni program obuhvata četiri spavaće sobe, dnevnu sobu i trpezariju kao dva odvojena prostora, foaje za mlađe, mecanin za malu decu, kao i mali aneks namenjen gostima.
Interesantan detalj u projektu jeste odvajanje dnevne sobe od trpezarije. I dok već godinama u svetu postoji arhitektonska tendencija spajanja ova dva prostora u jedinstvenu, nedeljivu celinu, autori ovde idu u suprotnom smeru, vraćajući se “staroj i proverenoj tradiciji”. Isto tako, duž uskog hodnika na glavnom longitudinalnom volumenu, niz kliznih vrata čuva privatnost spavaćih soba i kupatila sa saunom, od kojih je svaka specifična i priča za sebe. Glavna spavaća soba ima veliki prozor smešten visoko na zabatu, sa koga se tokom noći pruža impozantan pogled na zvezadno nebo. Dečje sobe imaju interesantno rešenje sa proširenjem u vidu galerije u potkrovlju, gde je smešten dodatni krevet namenjen gostima.

Arhitekti nisu previše razmišljali i istraživali, već su svojim rešenjem pružili najprirodniji i najlogičniji odgovor na samu prirodu terena. Imperativ je bio: koristiti prirodne materijale kako unutar kuće, tako i u eksterijeru, i otud drvo, birano namerno u vrlo čvornovatom dezenu, kao dominantni građevinski materijal. Fasadna i krovna obloga od kontinuiranih slogova drvenih letvi intuitivno oponaša drvorede okolnih šuma, a drvo je prepušteno prirodnom starenju i dobijanju očekivane prirodne patine tokom vremena.

Forma kuće sastoji se od glavne, izdužene strukture koja sadrži niz spavaćih soba, i koja se na svom kraju prstoliko račva u tri funkcionalna trakta. Ovi traktovi osmišljeni su kao odaje uzdignute na nekoliko stepenika u odnosu na ostatak prizemlja, čiji su završni zidovi izvedeni u potpunosti od stakla, tako da se u vizuelnom smislu nastavljaju beskonačno u spoljašnjost.

LEPOTA PEJZAŽA I FLUIDNOST, NEDELJIVOST PROSTORA NA “SPOLJA I UNUTRA”.

Treći trakt je zapravo potpuno fizički odvojen od ostatka objekta i funkcioniše kao nezavisna celina namenjena gostima, ali se zbog fizičke blizine sagledava kao sastavni, nedeljivi deo opšte kompozicije. Vrlo jasna kompozicija i jednostavna ekspresija prostorne ideje predstavljaju glavne kvalitete projekta, a uvođenje ne jednog, već nekoliko nivoa na kojima se razvija spratnost kuće, omogućava objektu najprisniju korespondenciju i uklapanje sa okruženjem.//
ek Mare Janakova Grujić – Više u EKO KUĆI No14

Niskoenergetska kuća od prirodnih materijala

U ŠVAJCARSKOJ JE IZGRAĐENA EKOLOŠKA I ODRŽIVA KUĆA KOJA JE SAN SVAKOGA KO MAŠTA O NISKOENERGETSKOJ KUĆI OD PRIRODNIH MATERIJALA – DRVETA I SLAME.
Načini gradnje kuća kroz istoriju su varirali u zavisnosti od klimatskih uslova, raspoloživog građevinskog materijala i ljudskih potreba, ali tradicionalnu arhitekturu širom planete karakteriše pre svega upotreba prirodnih i održivih materijala na lokalnom nivou.
Konstrukcija objekata baziranih na izolovanim balama slame pričvršćenim za standardnu osnovu kuće, bude sve veće interesovanje arhitekata i građevinaca. Pored toga što je ova tehnika gradnje jeftina, ekološka i energetski efikasna zbog odličnih izolacionih karakteristika, ove zgrade pružaju zdrave uslove za život i ne podstiču razvoj bilo kakvih alergena.
Kuća je nazvana Braun – Dubuis po prezimenu svojih vlasnika i predstavlja odličan primer efikasnog načina izgradnje objekta od bala slame. Strukturalni elementi objekta izgrađeni su od drveta, a ispuna zidova i krova kuće je kompletno izvedena od ovog izuzetno ekološkog materijala sa visokim izolacionim performansama. Dimenzije bala koje su korišćene za izgradnju ovog objekta su 2,40 x 1,20 x 0,70m. Spoljni zidovi debljine 1,25m su prekriveni krečnim malterom (3-5cm) sa unutrašnje i spoljne strane. Bale se ugrađuju sistemom preklopa, kao i standardna opeka, a dodatno se povezuju klinovima, kako bi se ostvarila stabilnija veza. Prozori i vrata se smeštaju unutar same konstrukcije i pričvršćuju se za bale kako se zid podiže.

Smeštena na padini, ova kuća počiva na betonskoj ploči koja se nalazi na betonskim stubovima i izdignuta je od zemlje, tako da se formira vazdušni prostor ispod samog objekta. Spoljni izgled objekta je izuzetno jednostavan: oblik kocke, sa belom fasadom i drvenim detaljem na krovu koji, kao i betonski temelji, sadrži male otvore, kako bi se sprečilo nagomilavanje ustajalog vazduha. Južna fasada objekta je u velikim zastakljenim otvorima, u funkciji pasivnog zahvata sunčeve energije.

Za izolaciju temelja, bale slame su postavljene na betonsku površinu. Bale se slažu jedna na drugu kao veliki građevinski blokovi, trakama se pričvršćuju za temelj i jedna za drugu, i na kraju za drvenu krovnu gredu na vrhu zgrade. Krovna konstrukcija štrči iznad severne i južne fasadne strane objekta da bi se smanjio ulaz sunčevih zraka u prostorije, čini senku u letnjem periodu i štiti od padavina površine koje se nalaze ispod njih.

Strukturalni elementi objekta su od drveta, a ispuna zidova i krova je od slame.

Zahvaljujući kompaktnoj formi objekta, položaju prostorija, poziciji prozorskih otvora, dobroj izolacionoj vrednosti zidova od balirane slame, kao i trostrukom zastakljenju, ovoj kući jedva da je potrebna dodatna energija za grejanje. Vlasnici kažu da je jedini dodatni izvor toplote peć na drva koja se nalazi u dnevnom boravku, a upotrebljava se samo u slučaju kada je spoljna temperatura izuzetno niska, što je u ovim krajevima retkost. Ovu kuću najčešće ne treba dogrevati u toku zime.
Ukupna potrošnja toplotne energije, kako za zagrevanje prostora, tako i za grejanje vode, ocenjena je kao izuzetno niska, i iznosi 1.4 kWh/m2.// ek Ivana Nikolić