Alumil Exl1

Društvena mreža ili slučajan uzorak anonimnih lica

Jelena Kršić,  Izložba radova: skulptura, fotografija i instalacija
Izložbenu postavku Jelene Kršić u Galeriji ULUS čine tri celine koje se sastoje od skulptura, fotografija i instalacija. Koristeći različite materijale i medije, kao i umetničke discipline koje korespondiraju sa upotrebnim predmetima umetnica refleksira svoja razmišljanja o univerzalnim ljudskim vrednostima, potrebama i verovanjima.
Na fotografijama anonimnih lica, na kojima je intervenisano akrilom i tušem, eksplicitno postavljenih kao porodični rodoslov, kontemplira se arhetipska tema praroditelja, našeg porekla i biti postojanja. Posmatrač je pozvan da pristupi interaktivno procesu preispitivanja suštine i istinitosti u odnosu prema sebi i svom genetskom kodu ulazeći u osu i posmatrajući odraz u ogledalu.
Skulpture u terakoti, 21 glava postavljene na stolu za stoni tenis, različitih fizionomija i odnosa postavljaju pitanje slučajnih ili prizvanih međuljudskih odnosa.Svaki susret daje naš lični odraz koji vidimo u drugoj osobi i daje mogućnost shvatanja različitih relacija.
Treća celina je postavljena kao igra ogledala u realnom okruženju, pandam virtuelne mreže, plasiranje ideja i informacija u novom sajber prostoru.
Traženje i potvrda identiteta bića, jedna od velikih temaumetnosti, i u krajnjoj liniji celog čovečanstva, kroz različite vrste komunikacije i na određenim nivoima bila je inspiracija umetnici u pripremi i postavci ove izložbe.

Impresivna rekonstrukcija

REKONSTRUKCIJA I PROŠIRENJE ORONULE STRUKTURE KOJOJ JE MARTIN ČENEK PODARIO NOV ŽIVOT IZGRADIVŠI DVA ENERGETSKI EFIKASNA APARTMANA.
Energetski efikasna kuća u Pragu rezultat je potpune rekonstrukcije i značajnog proširenja jedne dvojne zgrade iz šezdesetih godina prošlog veka koja se nalazi u severozapadnom delu grada, blizu centra. Klijent je kupio jedan deo kuće koja se nalazi na kosom terenu odakle se pruža lep pogled na severni deo Praga. Ideja vodilja bila je da se stvori moderna kuća sa dva odvojena stana koji će biti energetski i tehnološki efikasni, a drugi zahtev je bio da se tom prilikom primene jednostavne tehnike i koriste jednostavni materijali.
Glavni izazov je predstavljala sama konfiguracija parcele. Njena orijentacija ka severu odredila je raspored prostorija i pozicioniranje otvora. Pristup parceli i kući je sa donje, severne strane. Južni deo originalne kuće je delimično ukopan u kosi šljunkoviti teren i zasenčen krošnjama visokog drveća i delom kuće koji se nalazi na uzvišenju. Proširenje se stoga otvara prema jugu, u svetlije delove vrta koji nude dovoljno privatnosti jer su sklonjeni od pogleda stanovnika drugog apartmana.
Poštovan je originalni volumen dvojne kuće i odlučeno je da će njegov oblik biti sačuvan i ponovljen,jer intervencija nije bila moguća na drugoj polovini kuće s obzirom da je ona ostala u posedu prvobitnog vlasnika.. Zato produžetak zapadnog dela ponavlja svoj oblik pokušavajuc´i da ostvari određeni kontinuitet, kako bi se stvorio utisak da je prvobitni objekat bio zapravo kuća u nizu. Između starog i novog produžetka koji je u stilu starog objekta, umetnut je dvospratni korpus novog arhitektonskog oblika i izgleda.

Fasada ove kocke ima drugačiju završnu obradu i prozore različitog formata zasenčene roletnama u boji fasade. Razlog što dograđeni deo izgleda tako svedeno i čak strogo, je namera arhitekata da se stvori protivteža starom u belo okreèenom objektu komplikovanog volumena. Prvobitna originalna kuća i jedna polovina sivog bloka sadrži prvi stan, dizajniran za večinskog korisnika. Ovaj stan ima tri sprata i krovnu terasu. Dnevna soba je premeštena na prvi sprat kako bi dobila više prostora i svetlosti. U prizemlju su pomoćne prostorije i ostave, kao i radna soba sa pristupom bašti. Drugi stan, u potpunosti izgrađen u novom produžetku, dizajniran je za vlasnika kuće. Njegova postavka prati konfiguraciju terena.

Dnevni boravak je na visini od jednog i po sprata iznad ulaza i ima direktan pristup bašti. Glavna zajednička karakteristika ova dva stana nalazi se u enterijeru. Oba imaju imaju istovetno čelično stepenište. Postavka im se unekoliko razlikuje, ali su dizajnirana na isti način: beli lakirani cik-cak nosaèi i tanke bele èeliène sajle povezani su belom ogradom napravljenom od horizontalnih čeličnih šipki. Postizanje utiska lakoće i prozračnosti bili su glavni cilj.

GLAVNA ZAJEDNIČKA KARAKTERISTIKA OVA DVA STANA NALAZI SE U ENTERIJERU: OBA IMAJU ČELIČNO STEPENIŠTE. MODERNE LINIJE DIZAJNA OVE KUĆE SPAJAJU SE SA POSTOJEĆOM ARHITEKTUROM NA UGODAN I IZAZOVAN NAČIN.

U stanu vlasnika, stepenice lebde iznad prva dva teška, više tradicionalna, kraka stepeništa, aprisutna je i perforirana metalna balustrada. Sa tehničke strane, kuća je jednostavna i ima dobru izolaciju konstruktivnih zidova, sa godišnjim gubitkom toplote od približno 33kWh/m2. Kotao na pelet u kombinaciji sa termalnim solarnim kolektorima i cisternom za skladištenje vode obezbeđuje toplotnu energiju u kući.// ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No13

Skulptura za stanovanje

BIOKLIMATSKA ARHITEKTURA SE SVRSTAVA U ODRŽIVU ARHITEKTURU, PRI ČEMU SU NJENI NAJBITNIJI ELEMENTI KLIMA, PRIRODNI KONTEKST I OKRUŽENJE U KOME SE OBJEKAT NALAZI.
Vitruvije u svojoj knjizi ‘’Deset knjiga o arhitekturi’’ govori o tome kako je najvažnije postaviti zdravo okruženje, tako da temperature u unutrašnjem prostoru ne budu niti previsoke, niti preniske, već u umerenim granicama. Autori ovog projekta, vođenjem ovim univerzalnim principima građenja, postavili su ovu održivu kuću u delu zajednice Golf kluba na pustinjskoj visoravni koja se strmo spušta ka širokom području mesta Čivava.
Pošto se sam plac nalazi u području grada gde je najviše prisutan tradicionalni stil, jedan od već ustaljenih pravila koj ne sme da se narušava je da 80% krovova mora imati nagib kako bi se uklopila u postojeći ambijent, ali isto tako i da spreči gradnju modernih objekata. Prihvatanjem ovakvog pravila, konstrukcija kompletnog krova protumačena je kao jedna kontinuirana površina sa različitim nagibima.

Sa ulične strane, objekat se doživaljava kao jedan tradicionalan dom, ali po ulasku u ovaj naizgled jednostavan volumen, posetioci otkrivaju kompleksnu geometriju koja se odvija u različitim nivoima i sama cirkulacija kroz njegove prostorije postaje složenija. Serija perforacija na krovu stvaraju nekoliko zanimljivih terasa, sa velikim prozorima koji otvaraju unutrašnji pogled ka gradu, okolnom pejzažu i nebu.
Nesvakidašnja forma kuće nastala je kao rezultat mnogo ozbiljnije analize okruženja i mogućnosti iskorišćenja svih njegovih prednosti. Objekat je postavljen na parceli uz prilazni put sa severne strane kako bi se oslobodio prostor za prostrano dvorište na južnoj strani prema kome su orijentisane prostorije dnevnog boravka, trpezarije i prostora za rad. Ovakvom dispozicijom unutrašnjeg prostora omogućava neposredan kontakt sa dvorištem a preko kosih, zatravljenih delova objekta ostvarena je i komunikacija po vertikali prema prvom spratu.

Kada je reč o enterijeru ovog objekta on je organizovan oko terasa u prizemlju i spratu, sa velikim zastakljenim otvorima koji omogućavaju spektakularan pogled ka okolnom pejzažu. U ovoj kući minimalističkog koncepta u materijalizaciji ravnih malterisanih zidova i podova u drvetu preovlađuju mirni, svetli tonovi, sa pojedinim naglašenim, tamnim komadinma nameštaja. Svetli zidovi pružaju dosta prozračnosti, dok čisto beli plafon zadržava svež, moderan osećaj  i otvara enterijer. No, takav ambijent nije sterilan i hladan, već smiren; on šarmira umerenim, ukusno primenjenim kontrastima boja i materijala.

POŠTO SE PLAC NALAZI U PODRUČJU GRADA GDE JE NAJVIŠE PRISUTAN TRADICIONALNI STIL, JEDNO OD USTALJENIH PRAVILA KOJE NE SME DA SE NARUŠAVA JE DA 80% KROVOVA MORA IMATI NAGIB, KAKO BI SE UKLOPILI U POSTOJEĆI AMBIJENT, ALI ISTO TAKO I DA BI SE SPREČILA GRADNJA SUVIŠE MODERNIH OBJEKATA. PRIHVATANJEM OVAKVOG PRAVILA, KOMPLETNA KONSTRUKCIJA KROVA PROTUMAČENA JE KAO JEDNA KONTINUIRANA POVRŠINA SA RAZLIČITIM NAGIBIMA.

Na prelazima iz spoljašnjeg u unutrašnji prostor formirani krovni otvori predstavljaju prijatno mesto za odmor, čime se stvara dodatni međuprostor, koji još više ublažava granicu između otvorenog i zatvorenog prostora omogućavajući svojim korisnicima da uživaju u pogledu sa nekonvencionalnim mestom za odmor.//ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No13

Skulptura za stanovanje

BIOKLIMATSKA ARHITEKTURA SE SVRSTAVA U ODRŽIVU ARHITEKTURU, PRI ČEMU SU NJENI NAJBITNIJI ELEMENTI KLIMA, PRIRODNI KONTEKST I OKRUŽENJE U KOME SE OBJEKAT NALAZI.

Jedna od najvažnijih tema u procesu projektovanja stambenih prostora je svakako energetska efikasnost i održivost. Pre nekoliko godina, održiva arhitektura smatrana je luksuznom i bila je dostupna samo malobrojnim investitorima. Energetska kriza i povećana osetljivost na životnu sredinu, kao i uticaj objekata na nju, stavili su u prvi plan ekološku svest i uštedu energije prilikom dizajniranja arhitektonskih objekata. Još je Vitruvije u svom delu ’Deset knjiga o arhitekturi’ govorio o tome da je najvažnije postaviti zdravo okruženje, tako da temperature u unutrašnjem prostoru ne budu ni previsoke ni preniske, već u umerenim granicama. Autori ovog projekta, vođeni univerzalnim principima građenja, postavili su ovu održivu kuću u delu naselja Golf klub, na pustinjskoj visoravni koja se strmo spušta ka širokom području mesta Čivava. U tom regionu postoje velike klimatske varijacije – izuzetno toplo vreme tokom većeg dela godine, a zimi temperature ispod nule. Kako bi se izbalansirale ove ekstremne temperaturne razlike, i da bi se u objektu postigla leti hladnija, a zimi toplija atmosfera, objekat je delimično ukopan u teren i koristi toplotnu masu samog zemljišta, čime se smanjuju gubici toplote i održava stalna unutrašnja temperature vazduha.

Zadnji deo kuće, koji je delimično ukopan, prirodno zadržava konstantno nisku temperaturu zahvaljujući zemlji koja ga okružuje, dok prednji deo kuće i terase obezbeđuju puno dnevne svetlosti i svežeg vazduha. Pošto se plac nalazi u području grada gde je najviše prisutan tradicionalni stil, jedno od već ustaljenih pravila koje ne sme da se narušava je da 80% krovova mora imati nagib, kako bi se uklopili u postojeći ambijent, ali isto tako i da bi se sprečila gradnja previše modernih objekata. Prihvatanjem ovakvog pravila, konstrukcija kompletnog krova protumačena je kao jedna kontinuirana površina sa različitim nagibima. Sa ulične strane, objekat se doživaljava kao tradicionalni dom, ali po ulasku u ovaj naizgled jednostavan volumen, posetioci otkrivaju kompleksnu geometriju koja se odvija u različitim nivoima, tako da i sama cirkulacija kroz njegove prostorije postaje složenija.

Serija perforacija na krovu stvara nekoliko zanimljivih terasa, sa velikim prozorima koji otvaraju unutrašnji pogled ka gradu, okolnom pejzažu i nebu. Iako je volumen kuće jasno definisan veličinom i oblikom parcele, ona zbog svoje forme i prirodnog okruženja izgleda kao da je veoma slobodno postavljena u prostor, bez ikakvih ograničenja. Nesvakidašnja forma kuće nastala je kao rezultat mnogo ozbiljnije analize okruženja i mogućnosti iskorišćenja svih njegovih prednosti.

POŠTO SE PLAC NALAZI U PODRUČJU GRADA GDE JE NAJVIŠE PRISUTAN TRADICIONALNI STIL, JEDNO OD USTALJENIH PRAVILA KOJE NE SME DA SE NARUŠAVA JE DA 80% KROVOVA MORA IMATI NAGIB, KAKO BI SE UKLOPILI U POSTOJEĆI AMBIJENT, ALI ISTO TAKO I DA BI SE SPREČILA GRADNJA SUVIŠE MODERNIH OBJEKATA. PRIHVATANJEM OVAKVOG PRAVILA, KOMPLETNA KONSTRUKCIJA KROVA PROTUMAČENA JE KAO JEDNA KONTINUIRANA POVRŠINA SA RAZLIČITIM NAGIBIMA.

Objekat je postavljen na parceli uz prilazni put sa severne strane, kako bi se oslobodio prostor za prostrano dvorište na južnoj strani, prema kome su orijentisane prostorije dnevnog boravka, trpezarije i prostora za rad. Ovakvom dispozicijom unutrašnjeg prostora omogućen je neposredan kontakt sa dvorištem, a preko kosih zatravljenih delova objekta ostvarena je i komunikacija po vertikali prema prvom spratu. // ek Ivana Nikolić – Više u EKO KUĆI No13

Konstrukcija krova protumačena je kao jedna kontinuirana površina sa različitim nagibima.

Na prelazima iz spoljašnjeg u unutrašnji prostor, formirani krovni otvori predstavljaju prijatno mesto za odmor, čime se stvara dodatni međuprostor

Zavođenje kao kob

„DOK SAM BIO MALI, VEROVAO SAM DA JE NOVAC NAJVAŽNIJA STVAR NA SVETU. SAD KADA SAM ODRASTAO, SADA TO ZNAM.“ OSKAR VAJLD

Kako je on samo pažljiv prema meni!“, reče, cvrkutavo, hor od bezbroj lepih, super sređenih devojaka, sve naših sugrađanki i sunarodnica. One su sve, naizgled, tako divno različite.
A on je njihov srećni partner, poželjni super-mužjak sa odgovarajućim mogućnostima ulaganja novca u održanje njihove ljubavničke veze. Jer im je on, taj pažljivi džentlmen, upravo uplatio zajedničko letovanje u dalekim egzotičnim krajevima. Ili ih je, pak, odveo na opušteni ski-vikend na Kopaonik, ili u Budimpeštu (na nekoliko dana, ležerno, da se „malo odmore od sive svakodnevice“). Ili im je kupio „najlepšu haljinu“, „najpoželjnije cipele“ (ah, ONE cipele!) i „najnoviji parfem“ („ništa naročito, mislio sam da će ti to značiti“).
Da, on je ležeran, sa profesionalnim osmehom na sebi, okupan i namirisani šarmer, širokrogrud, lak na novčaniku i laskavim rečima, dovoljno imućan da novcem dizajnira svoju stvarno „srećnu vezu“, baš kao iz televizijskih serija.
Njegov jedan jedini potez naliv perom na bankovnom čeku, jedna snežno-bela koverta, jedna mala poreska ljubavna žrtva… doneće mu zanosni osmeh nad dve biserne niske najlepših zuba kakve prelepe, u njega zaljubljene ženke.
On je „pažljiv“, „pravi muškarac“, „moćan“ i „samouveren“, prava noćna mora za sve one druge, manje uspešne, manje bogate, manje lukave muževe, momke i ljubavnike. Čista propast za one koji se, eto, izboriše da danas „samo“ plate kiriju za stan i sve one silne račune za telefon, struju, komunalije, dečije patike i ekskurziju, zaostale rate od prošlogodišnjeg letovanja i gomilu sličnih, našim ovdašnjim lepoticama nevidljivih i sasvim nedostojnih muka i iskušenja.
Oni hiper-naparfimisani, savršeno obučeni i uspešni muškarci su nedostižni uzor koji se nabija na nos svim ovim „nedovoljno uspešnim“ muškarcima – koji se „ne brinu dovoljno“ o svojim „zapostavljenim“, hronično nezadovoljnim partnerkama, koji ne kupuju dovoljno lepih igračaka svojoj deci, koji ne stižu da se na vreme vrate sa posla i ne umeju da, posle svega, sa sobom unesu dovoljno optimizma, poklona i utehe.
Đavo nikada ne izgleda kako mi to očekujemo, pa je tako često prerušen u svoju izmaštanu suprotnost.
Danas Vragolasti ne propušta ni jedan dobrotvorni koncert i uredno pušta svoju neslanu suzicu kad god neko naglas pročita nešto na temu, recimo, dečijeg stradanja.
Njegov novčanik je podjednako onoliko otvoren koliko je njegovo srce uistinu zatvoreno. On novcem, pažljivo izabranim psihološkim stajlingom, kvalitetnom naparfimisanošću i nehajnom elegancijom, svojim večno-brižnim licem i pažljivo usmerenim pitanjima i poklonima – kupuje dušu svake žene na koju se nameri. Na štetu svih običnih, „manje sposobnih“ muškaraca koji na raspolaganju, nažalost, nemaju ove (na novcu iznikle) blagodatne i čudotvorne resurse.
A dovoljno je da Vragoslasti nakon snajperski precizno poslate reči ili koverte utehe, široko razvuče lice u osmeh „pravog muškarca“ i otvori svoj zagrljaj u koji će nepovratno – kao u smrtnu klopku – utonuti skoro svaka današnja žena, tragična junakinja naše epohe.
Ono što se novcem kupuje ima cenu, ali nema vrednost.
I tu nastaje problem…
Jer će ta srećna džentlmenska maska sa prigodno-slatkom grimasom trajati samo onoliko koliko to odgovara interesima, pohoti ili nekim drugim praktičnim namerama ovih nepodnošljivo pažljivih, sablasnih likova.
I dok će svi oni pravedno iskritikovani i ženskim prezirom ispraćeni „obični muškarci“ biti uz svoje izabranice i onda kada one ne budu bile dovoljno lepe, ženstvene i privlačne – ovi (u srećne prinčeve prerušeni) zavodnici i ljubavnici neće čekati ni trena da ih napuste, čim im budu dosadile… I kreću dalje, u raskalašno zaprašivanje drugog (jednako im lepog) cveća u raskošnoj devojačkoj DNK bašti ovdašnjih potencijala ženstvenosti i šarma.
Uostalom, ovakvi dorijangrejovski majstori svog vragolastog zanata ne razlikuju ovu od one lepote, a čitav ženski rod je za njih samo jedan beskrajno plodni ribnjak u koji oni samozadovoljno spuštaju svoju udicu privlačnog izgleda, sa zavodljivim šarenim mamcem na vrhu. Čekaju da neka nova kapitalka, odgovarajućih proporcija, halapljivo i naivno otvori usta i zagrize mamac, strasno i čežnjivo ga obuhvatajući.

MNOGE STVARI IZ NAŠE SVAKODNEVICE NAM UVEK DELUJU NEKAKO PROSTO I NEDOVOLJNO OZBILJNO ZA IOLE AMBICIOZNIJE PISANJE I RAZGOVOR. I MA KAKO BILE VAŽNE, ONE NE PRELAZE PRAG NAŠIH INTIMNIH, NEMIH MISLI KOJE OSTAJU U NAMA, NEIZGOVORENE GLASNO, NENAPISANE I NEPRIMEĆENE.OVDE ĆU VAŠOJ PAŽNJI PREDATI JEDNU OD OVAKVIH, NAIZGLED SASVIM BANALNIH I PRETERANO UOPŠTENIH TEMA.
A IZMEĐU NJENIH REDOVA SE NALAZI NEŠTO SUŠTINSKI VAŽNO ZA NAŠE PREŽIVLJAVANJE U VEČNOSTI (A NE SAMO U VREMENU). NEŠTO UPOZORAVAJUĆE I OPOMINJUĆE, OPASNO I SMRTONOSNO, A NEPREPOZNATO. NEŠTO OD ČEGA SE TEŠKO MOŽEMO ODBRANITI BEZ PUNE SVESTI O NJEGOVOJ VAŽNOSTI (I OPASNOSTI). UOSTALOM, OSETIĆETE SVE TO O ČEMU VAM PRIČAM DOK BUDETE ČITALI REČI I RAZMIŠLJALI O POSLEDICAMA OVE AUTENTIČNO EKO-HEDONISTIČKE TEME…

U vremenu kada sve više ljudi počinje da veruje u iluziju INSTANT-SREĆE koja se stiče „u nekoliko koraka“ i „za par dana“, ova novokomponovana verzija malograđanske ideje „princa na belom konju“ (džipu, kabrioletu, sportskim kolima) funkcioniše besprekorno i gotovo bez izuzetka.
I umesto da današnje žene od svojih muškaraca prave bolje ljude i muževe, srećne i ojačane, spremne za sutrašnje, nove okršaje sa svakidašnjim problemima, one dobrovoljno postaju bezlične recke svojih parazitskih, lažljivih, bezdušnih ljubavnika. Vragolasto spremnih NA SVE da bi zadovoljili svoju nezajažljivu pohotu.
I, što je najgore, kada nekako ipak prežive ovaj pakleni zavodnički scenario, one će uvek iznova tražiti, opet, isto takvog lovca na njihove duše i telo.
A onaj obični, „nedovoljno pažljivi“ muškarac koji će se naći, na svoju nesreću, između njihove zavedene prošlosti i isto takve budućnosti, pretrpeće sve najžešće uvrede i prigovore, dok ga njegova negovana i nesrećna princeza na kraju prezrivo ne odbaci u neki jarak pokraj svog životnog puta. Sve čeznući za zavodničkim repertoarom na koji se, narkomanski, navukla u svim prethodnim, nezaboravnim iskustvima.
Iluzija je uvek uverljivija od svake realnosti.
Tim fantastično obučenim i uspešnim Vragolanima one će dati sve ono što neće i ne mogu svojim dosadnim, nepažljivim, oh-tako-običnim muževima. Uz njih ih neće boleti niti im se gaditi ono što njihovi muževi nikada neće moći ni smeti da probaju sa njima. Sa njima, tim namirisanim „mačo“ likovima, neće im biti potrebna priprema ni predigra, niti će im trebati odgovarajući bio-ritam i inače tako često nedostajuća „ljubavna hemija“.Sa njima sve može, uvek i kako god njima odgovara. Jer se njima i samo njima – sve oprašta i sve nudi.
Kao što mazohistički opsednuta ženka prosto traži poniženja i muke (zbog kojih će kasnije, nepokajana, jadikovati, čekajući novog mučitelja), tako i ove pripadnice nove generacije domaćih lepotica grozničavo tragaju za onima koji će im dati sve – osim ljubavi.
Ovu oštru i zabrinutu dijagnozu zato i pišem. U ime i zbog LJUBAVI: one koja će nas, jedina, sačuvati i spasti od besmisla i očaja.
Zato moje reči slobodno možete posmatrati kao imperijalno, ljubavno uzvraćanje udarca Onom koji zna da su upravo ljubav, vera i nada Njegovi najveći (jedini pravi, nepobedivi) neprijatelji.
Vragolanu uz prkos.
//EKO KUĆA No13

Ekologija i sex

PLASTIKA KOJA NAS OKRUŽUJE NA SVE STRANE, KOJA SE NALAZI U SVIM TEHNOLOGIJAMA, U PVC PROZORIMA, U FOLIJAMA ZA DOMAĆINSTVO, U MOBILNIM TELEFONIMA, KUĆIŠTIMA ZA KOMPJUTERE, TELEVIZORIMA, KUĆANSKIM APARATIMA, SADRŽI SUPSTANCE KOJE SE U NAŠEM TELU PONAŠAJU KAO ŽENSKI HORMONI.

Putujući Internetom u potrazi za novim znanjima, nabasala sam pre par godina na knjigu “Prirodni plan za testosteron”, vrlo moćnog, poznatog i proverenog herbaliste Stivena Heroda Buhnera, autora knjiga o inteligenciji biljaka, biljnim antibioticima i lečenju Lajmske bolesti. Iako nikada u životu nisam imala problema sa aktiviranjem testosterona u muškarcima, primećujem da se u poslednjoj deceniji bitno promenila muško-ženska igra u celom svetu, pa i kod nas, tobože seksualno vrlo potentnih Balkanaca. Sviram po restoranima gde sede izolovane grupice momaka na jednoj strani, devojaka na drugoj, sredstvo komunikacije je mobilni telefon, niko više ne merka susedne stolove, niko ne časti pićem nepoznate devojke na drugom kraju kafane, nema udvaranja, očijukanja, flertovanja. Generalno gledajući, lov je postao rutinski, bez žara, izazova, energije, razmišljanja, nadmudrivanja, gotovo ravnodušan. Kod starijih je situacija još gora. Umorni muškarci se ili jadaju na životne situacije i polaze od pretpostavke da više nismo deca, te da ne moramo da se igramo, već odmah možemo u bračni seks, koji uključuje televizor, sportske dogadjaje, izležavanje u krevetu i minimalnu akciju, usmerenu isključivo na zadovoljavanje njegovog ugroženog i napaćenog libida… Sve u svemu, prilično jadno i mučno, uz pojačanu žensku agresiju i sve veću pasivnost muškaraca koji kao da tonu u onu filozofsku stranu ljubavi, “čemu sve to i zašto“.
Mediji koji povremeno pišu o tome, uglavnom krive Internet, kompjutere,tehnologiju za celu situaciju, ali Stiven Buhner mi je otvorio oči da je u pitanju mnogo podmuklija i dublja kriza, izazvana tehnologijom, ali ne na onaj način kako nam je to prezentovano u medijima. Plastika koja nas okružuje na sve strane, koja se nalazi u svim tehnologijama, u PVC prozorima, u folijama za domaćinstvo, u mobilnim telefonima, kućištima za kompjutere, televizorima, kućanskim aparatima, sadrži supstance koje se u našem telu ponašaju kao ženski hormoni. Na sredini Atlantskog okeana nalazi se ostrvo na dnu mora, veličine Velike Britanije, od mobilnih telefona, baterija, plastike. Od toga ribe u okeanima menjaju pol i postaju ženke, čak i krokodili menjaju pol i sve je manje mužjaka. Dejstvo plastike na ljude je dvojako: žene postaju agresivne, a muškarci pasivni. Libido i kod jednih I kod drugih je ozbiljno narušen i ugrožen. Dakle, prvi savet: povadite sve PVC prozore koje ste debelo platili i predjite na drvo, po mogućnosti borovinu, jer je bor prirodni izvor testosterone! Odmah sam krenula u potragu za medom od borovih šišarki, jednom sam ga našla u Veropulosu, rade ga Grci, i više nikad. Sad se spremam na Zlatibor, ako negde ima borovine, to je tamo.
Drugi razlog ugroženog libida leži u najpopularnijem alkoholnom piću na svetu – pivu. Pivo se od vajkada pravilo od ječma, koji je takodje jedan od prirodnih izvora testosterona. Muškarci koji su pili ječmeno pivo rado su silovali žene i njhov libido je bio potpuno van kontrole, što crkva nije mogla tek tako da prihvati. Zato je u kasnom srednjem veku, da bi smanjila seksualnu moć muškaraca, katolička crkva naredila da se ječam zameni hmeljom, a to je žitarica sa vrlo jakim ženskim fito hormonima! Devojčice koje su radile na plantažama hmelja dobijale su menstruaciju i po dve godine ranije, a muškarcima se pojavljivala neka vrsta seksualne nemoći, od nemogućnosti ejakulacije do impotencije. Vredni Trapisti su uz svaki svoj manastir dizali pivare, a zaljubljenici u pivo nisu znali šta ih je strefilo. Pogledajte samo danas kako izgledaju reklame za pivo, a kako za vino: u reklamama za pivo, muškarci žene doživljavaju kao opasnost, pivo predstavlja način internog muškog druženja, “muškarci znaju zašto”, kolektivnog druženja, oslobođjenja od žena, dok je vino za zavođenje, u večernjem druženju jedan na jedan. Savet broj dva: ili pijte pivo od ječma, ili predjite na vino. Kada sam jednom mladom muzičaru u bendu zabrinuto rekla da više ne pije pivo, on se dobroćudno nasmejao i odgovorio mi: “Znam ja to! Zato sam prvih nedelju dana kada muvam devojku na pivu, ona misli da sam jako fin i da nisam navalentnan, a onda pređem na vino i tu je sačekam….”.

AKO STE EKOLOŠKI SVESNI, SE PLASTIKE I METALA, KUVANOG, TERMIČKI OBRAĐENOG MESIŠTA, PIVA I DRUGE TRULEŽI I PREĐITE NA ORGANSKO, EKOLOŠKO, PRIRODNO OKRUŽENJE, NA SIROVU HRANU, ZAČINE, BILJKE, ŠKOLJKE I PUŽEVE, HODAJTE BOSI PO ZEMLJI, ZAMENITE KAFU VOLKANOM.

Što se žena tiče, odavno je utvrđeno da mnoge žene više uživaju u čokoladi nego u seksu. Sigurnije je, nema mogućnosti emotivne povrede, a užitak je isti. Samo treba da znate da nije reč o čokoladi, već u jednom sastojku ćokolade, a to je kakao. Teobroma kakao, božji dar, kako je nazvana ova super biljka, ima u sebi teobromin, supstancu koja pojačava i izaziva lučenje supstanci sreće u mozgu, serotonina, endorfina i dopamina, koji se svi luče kada smo zaljubljeni. Ali u klasičnoj čokoladi ima transmasti, mleka i ostalih loših stvari, tako da je moj savet broj tri da nabavite sirovi kakao i pravite ga sa bademovim mlekom, kokosovom vodom, ljutom papričicom, peruanskom makom, medom ili urmama, i dobićete piće koje je podjednako stimulativno i za žene i za muškarce, toliko da su ga davali ratnicima u Meksiku pre bitke, a bilo im je zabranjivano posle, da ne bi silovali sve što vide. Ja sam ovo piće skromno nazvala VOLKANA, jer je u njemu i vulkan i vegan i jedan Volk, i spremila ga za testiranje u restoranu gde zimi sviramo na Banovom brdu. Dala sam ga muzičarima, konobaru i vlasniku. Reakcija je bila sledeća: iskusni muzičari su svirali kao na Vembliju, skakali, briljirali i oduševeljeno vikali “ovo je legalno”, konobar je ljubio i grlio goste bez bakšiša, a vlasnik restorana koji godinama, kada god sviramo, prođe pored nas i kaže: “Malo tiše!”, sad je prošao i poslao nam poljubac. Volkana provereno deluje.

KADA JE NATALITET UGROŽEN, PRIRODA TO REŠAVA POVEĆANJEM ŽENKI A SMANJENJEM MUŽJAKA. VIŠE ŽENKI ZNAČI ZA PRIRODU VIŠE POTOMAKA. VEĆ ODAVNO JE U NAŠOJ ZEMLJI BROJ ŽENA MNOGO VEĆI OD BROJA MUŠKARACA. ALI DŽABA TOLIKI BROJ ŽENKI, KADA ONO MALO MUŠKARACA IMA FILOZOFSKI STAV PREMA SEKSU, “ČEMU SVE TO I ZAŠTO”…

Istražujući dalje koji su to prirodni jaki afrodizijaci, samo sam se nasmejala kada sam videla da je to zapravo sve ono što ja jedem – živa biljna hrana, orašasti plodovi, semenke, klice, zeleno lisnato povrće, začini, đumbir, cimet, šafran, ruzmarin, bosiljak. Kad pogledate, Don Žuani i Kazanove i Italijani, čiji je nacionlani sport udvaranje ženama, u svojoj hrani gotovo neumereno troše ove začine. Indija, gde država ne može da stane na kraj silovanjima, takođe je vodeća zemlja u trošenju kurkume, šafrana, karija, ljute papričice, cimeta, kardamoma, korijandera, što su sve moćni afrodizijaci. Uostalom, i u našoj zemlji se od davnina za prvu bračnu noć preporučuju med i orasi, a ne praseće pečenje. Posle praseta nema seksa! Kontra savet broj četiri za udate žene: dajte mužu ćevape, krompir i pivo, to se krčka u želucu osam sati, i znajte da vas sigurno neće prevariti. Tu od seksa nema ništa! Sa druge strane, ako želite sigurnu akciju, napravite mu začinjeno indijsko jelo, sirovi kari od kokosa, ananasa, sa ljutom papričicom, korijanderom, krknite šafran i bosiljak u sve to i nećete stići do spavaće sobe. Garantujem da će se sve desiti euforično, na stolu, posle večere… ili na veš mašini, zavisi gde se nalazite u tom trenutku.
Od nedavno sam prihvatila da puž nije meso, već beskrvni mekušac, kao što su školjke i ostrige, takođe visoko kotirane među afrodizijacima. Francuzi jedu puževe, zar ne, a oni su brendirali romantičnu ljubav. Setite se samo onog simpatičnog, neodoljivog francuskog tvora iz crtanih filmova i njegovog: “Ti mala divlja mačkice, ja tebe je t’aime”. Da, provereno, puž je čist protein i moćan seksualni stimulans. Opet sam ga isprobala na muzičarima pre jednog koncerta u Zrenjaninu, dala sam im voćni smuti u koji sam ubacila meso puževa marinirano u soku od sušenih kajsija. I šta se desilo – jurila sam ih po korzou, to nisi mogao da uhvatiš. Ili kako bi rekao Crnogorac kad mu je pobegao kućni ljubimac – puž: “To divlja, to bježi, ne mož’ ga stići”. Savet broj pet, skinite se sa groznog mesa i predjite na školjke, puževe , pečurke i alge.
Kada je natalitet ugrožen, priroda to rešava povećanjem ženk,i a smanjenjem mužjaka. Više ženki znači za prirodu više potomaka. Već odavno je u našoj zemlji odnos 7 prema 1 u korist žena, negde je čak i veći. Dovoljan je jedan košarkaški as poput Vilta Čemberlena, koji je spavao sa 20.000 žena, da bi nacija živnula! Ali džaba toliki broj ženki, kada ono malo muškaraca ima filozofski stav prema seksu, “čemu sve to I zašto”… Savet broj šest: žene, ne budite sebične i ljubomorne, već delite to malo muškosti sa ostalima! Važno je da se diže natalitet!
Da zaključimo! Ako ste ekološki svesni, lišite se plastike i metala, kuvanog, termički obrađenog mesišta, piva i druge truleži i pređite na organsko, ekološko, prirodno okruženje, na sirovu hranu, začine, biljke, školjke i puževe, hodajte bosi po zemlji, zamenite kafu Volkanom. Srbija ima šanse da opet postane mega sex destinacija kao što je to sedamdesetih bila za Šveđjanke i Nemice, koje sada idu u Afriku u potrazi za seksom. Veći libido, bolji turizam, sve je to povezano. Što se mene tiče, ja sam sa filozofskom mirnoćom prihvatila da takvih muškaraca u Srbiji još nema, ali s obzirom da ću živeti 130 godina, ne sumnjam da ću tada naći neku piletinu od 90 koji je na vreme shvatio da je rešenje za sve upravo u biljkama i prirodi! Živi bili pa videli!

Postupak dobijanja Građevinske dozvole

PREMA PROCEDURI USPOSTAVLJENOJ NOVIM ZAKONOM O PLANIRANJU I IZGRADNJI, LOKACIJSKA DOZVOLA JE PRVI DOKUMENT KOJI TREBA OBEZBEDITI ZA IZGRADNJU LEGALNOG OBJEKTA. DOBIJA SE NA OSNOVU IDEJNOG REŠENJA I SADRŽI SVE PODATKE POTREBNE ZA IZRADU TEHNIČKE DOKUMENTACIJE GLAVNOG PROJEKTA.

Lokacijska dozvola sadrži sve urbanističke i tehničke uslove i podatke potrebne za izradu glavnog projekta:
1) podatke o investitoru
2) podatke o broju i površini katastarske parcele, osim za linijske infrastrukturne objekte i antenske stubove
3) naziv planskog dokumenta, odnosno urbanističkog projekta na osnovu kojeg se izdaje lokacijska dozvola i pravila građenja za zonu ili celinu u kojoj se nalazi predmetna parcela
4) uslove za priključenje na komunalnu, saobraćajnu i drugu infrastrukturu
5) podatke o postojećim objektima na toj parceli koje je potrebno ukloniti
6) druge uslove u skladu sa posebnim zakonom Nakon dobijanja lokacijske dozvole pristupa se izradi tehničke dokumentacije (glavni projekat) neophodne za dobijanje gradjevinske dozvole. U gradu Beogradu, za objekte do 800m2 bruto površine Građevinsku dozvolu izdaje nadležni opštinski organ. Za objekte od preko 800m2 bruto površine i objekte infrastrukture, Građevinsku dozvolu izdaje Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove.

Uz zahtev za izdavanje Građevinske dozvole podnosi se:
– Lokacijska dozvola, ne starija od 6 meseci
– Glavni projekat u tri primerka sa izveštajem o izvršenoj tehničkoj kontroli
– dokaz o pravu svojine, odnosno zakupa na građevinskom zemljištu
– dokaz o uređivanju odnosa u pogledu plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta
– drugi dokazi određeni urbanističkim planom i Lokacijskom dozvolom (konzervatorski uslovi i sl.)
– dokaz o uplati administrativne takse.

PREMA PROCEDURI USPOSTAVLJENOJ NOVIM ZAKONOM O PLANIRANJU I IZGRADNJI, LOKACIJSKA DOZVOLA JE PRVI DOKUMENT KOJI TREBA OBEZBEDITI ZA IZGRADNJU LEGALNOG OBJEKTA. DOBIJA SE NA OSNOVU IDEJNOG REŠENJA I SADRŽI SVE PODATKE POTREBNE ZA IZRADU TEHNIČKE DOKUMENTACIJE GLAVNOG PROJEKTA.

Građevinska dozvola izdaje se rešenjem u roku od osam dana od dana podnošenja urednog zahteva, uz naknadu stvarnih troškova njenog izdavanja. Sastavni deo rešenja je Glavni projekat. Građevinska dozvola prestaje da važi ako se ne otpočne sa građenjem objekta, odnosno izvođenjem radova u roku od dve godine od dana pravosnažnosti rešenja kojim je izdata Građevinska dozvola. Za potrebe dobijanja Građevinske dozvole investitor angažuje privredno društvo koje ima odgovarajuću licencu i koje je upisano u registar za izradu tehničke dokumentacije na poslovima izrade Glavnog projekta. Glavni projekat u tri primerka sa izveštajem o izvršenoj tehničkoj kontroli prilaže se prilikom podnošenja zahteva za izdavanje građevinske dozvole i mora biti u skladu sa Lokacijskom dozvolom. Glavni projekat izrađuje se za potrebe građenja objekta i pribavljanja građevinske dozvole. Glavni projekat sadrži:
1) situaciono rešenje
2) detaljne inženjerske geološko-geotehničke uslove za izgradnju objekta
3) geodetske podloge
4) podatke o funkcionalnim, konstruktivnim i oblikovnim karakteristikama objekta
5) razradu tehničko-tehnoloških karakteristika objekta sa opremom i instalacijama
6) proračun građevinskih konstrukcija, stabilnosti i sigurnosti objekta
7) rešenje temeljenja objekta
8) podatke o potrebnim geodetskim radovima u toku izgradnje
9) tehničko rešenje infrastrukture sa načinom priključenja i uređenja slobodnih površina
10) uslove zaštite objekta i susednih objekata
11) tehničko-tehnološka i organizaciona rešenja za izgradnju objekta
12) razradu mera za sprečavanje ili smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu kroz odgovarajući tehnološki proces
13) troškove izgradnje i održavanja objekta
14) sve projekte, elaborate i podatke zavisno od namene objekta.
Glavni projekat obavezno sadrži i izjavu odgovornog projektanta i vršioca tehničke kontrole, kojom se potvrđuje da je glavni projekat urađen u skladu sa lokacijskom dozvolom i pravilima struke. Investitor je dužan da pribavi saglasnost na Glavni projekat od nadležnih organa, kada je to predviđeno uslovima sadržanim u Lokacijskoj dozvoli. Nakon dobijanja gradjevinske dozvole, osam dana pre početka gradnje, investitor podnosi Prijavu početka radova organu koji je izdao građevinsku dozvolu i nadležnom građevinskom inspektoru. Prijava sadrži datum početka radova i rok završetka građenja. Tek tada investitor može otpočeti sa gradnjom objekta.

Čajnik Plamen FLAME

’Plamen’ je održiv čajnik koji se zagreva pomoću sveće i proizvodi 100% od recikliranih materijala bez ikakve upotrebe plastike. Dizajn je inspirisan tradicionalnim bakarnim posudama, a u izradi ovog čajnika kombinovani su bakar i nerđajući čelik. Uklapanje savremenog stila sa lokalnim i kulturnim elementima stavlja ovaj čajnik na počasno mesto svake moderne i elegantne kuhinje. Toplotna provodljivost bakra je efikasna, pa je samim tim manja potrošnja energije i smanjeno vreme potrebno da se voda dovede do ključanja. U regionima Turske, odakle i potiče autor ovog izuzetnog dizajna čajnika, gde se inače stvaraju ručno kovani proizvodi, i gde je kultura pijenja čaja tradicionalna ’Plamen’ je rado prihvaćen i dragocen proizvod. Ovom projektu, sa akcentom na održivosti i ekološkom dizajnu, dodeljena je Međunarodna nagrada za dizajn 2012.godine.

Štampani abažur IGRA SENKI

Italijanski dizajner Alesandro Zambeli, dizajnirao je seriju lampi, pod imenom Afilia, u serija od šest lampi, koju čine tri stojeće i tri viseće lampe, a koje su izrađene u tehnologiji 3D štampe. Ime Afilia je pozajmljeno iz sveta biljaka i znači ’’bez lišća’’, ali ova lampa svakako nije bez života. Osnova lampe je urađena od drveta vrhunskog kvaliteta, švajcarskog bora. Drvo je ručno obrađeno u skladu sa drevnim lokalnim tradicijama, a abažur je od poliamida. Avangardna tehnologija je omogućila štampu i stvaranje abažura, od amorfnog bloka od polimera. Abažur ima delikatnu šaru u obliku čipke, čiji geometrija daje zanimljivu igru svetla i senki u prostoru. Završni sloj obrade nakon štampe se radi ručno što omogućava lični pečat autora za svaki proizvod posebno. //ek Ljiljana Radojičić