Alumil Exl1

Art Eco

U utorak, 3. juna u 19 sati u Galeriji Karas u Zagrebu, Praška 4, otvorena je izložba „ART ECO“, žirirana tematska izložba članova ULUPUH-a. Autor koncepcije je Davor Klarić a kustoskinja i selektorka Ana Lendvaj. Organizator izložbe je ULUPUH.
Ekološka dimenzija svakog umetničkog medija danas je pitanje kulturne higijene civilizacije koju i dalje želimo nazivati naprednom. Stoga je ULUPUH, na predlog Sekcije za oblikovanje odevanja, usvojio kao svoj dugoročni projekat ciklus bijenalnih izložbi sa ekološkom temom, uz sudelovanje svih ULUPUH-ovih sekcija. Naziv izložbe Art Eco namerno asocira i korespondira s Art Deco pravcem čiju dekorativnost u oblikovanju (vodeću u mnogim ULUPUH-ovim sekcijama) “zaodijeva” ekološkim pristupom. Odabrani radovi pripadaju različitim umjetničkim žanrovima, od modnog dizajna do nakita, skulpture ili fotografije. Autori su na temu odgovorili neposredno ili s njom interferirali na razne drugačije načine – u izvedbi djela, izborom materijala, komparacijom eko i anti-eko situacija, tema, materijala.
„Zanimalo nas je kako primijenjeni umjetnik funkcionira u eko-zoni, u njezinim zabranama i ograničenjima ugrađenim u samu definiciju ekologije. I kakvu si umjetničku slobodu mogu dozvoliti primijenjeni umjetnici odrasli u svijetu koji je svjedok ekološkim turbulencijama proizvedenim čovjekovim uvjerenjem da se njegove greške u odnosu na prirodu neće osjetiti još generacijama, a osjetile su se – odmah!?“ (Ana Lendvaj, iz predgovora izložbi)
Realizaciju izložbe omogućili su Ministarstvo kulture RH i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

Divlji u srcu

Lana Tikveša, diplomirani slikar-keramičar i profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, posle dužeg vremena obradovala je publiku, kolege i sve ljubitelje unikatnih keramičkih skulptura samostalnom izložbom Divlji usrcu. Izložila je dvanaest skulptura različitih dimenzija, nastalih u periodu 2008-2013. godine u tehnici keramike sa elementima od drveta, za koje je više puta bila nagrađivana u zemlji i inostranstvu, na prestižnim postavkama .
Polazište za ove skulpture su forme čajnika, ali samo kao povod. Skup prepoznatljivih elemenata, čak neka vrsta metafore ljudske figure, čini ove forme bliskim i inicira komunikaciju sa posmatračem. Kroz istraživanje različitih tekstura i struktura gline, kolorističkih odnosa površina, ove forme se razvijaju, mutiraju i evoluiraju do apstraktnih oblika, asociraju na podvodni svet, različite organske ili pak geološke strukture, na takav način da svaka razvija svoj karakter i ličnost, svoj emocionalni naboj. Različite površine i njihovi odnosi i tokovi, odnos celine forme i detalja, pokret i kretanje zaustavljeni i zamrznuti u vremenu, zapravo su pokušaj da se zabeleži i sačuva neki jedinstveni trenutak, emocija i atmosfera, potraga za esencijom osećanja i pokreta, za.suštinom života. Bogatog kolorita,besprekorne tehničke izvedbe, likovno i umetnički na vrhunskom nivou, ove fantastične gromade monumentalnošću i lepotom su odašiljale snažnu pozitivnu energiju i plenile svojom snagom i veličanstvenošću tokom desetodnevne postavke u galeriji SINGIDUNUM. //ek MAJA ŠKALJAC STANOŠEVIĆ – Više u EKO KUĆI No12

Skriveni raj

ZA GRUPU ARHITEKATA IZ FINSKE, GRAĐENJE LETNJIKOVCA NA JEDNOM OD OSTRVA ARHIPELAGA  PREDSTAVLJALO JE I VIŠE OD ZANIMLJIVOG ISKUSTVA. PORED RAZRADE KONSTRUKTIVNIH DETALJA NA LICU MESTA, PROCES GRAĐENJA PODRAZUMEVAO JE I PECANJE RIBE, UPOTREBU SAUNE I OPUŠTANJE NA OBALI  MORA.
Velkua, oblast koja broji 300 ostrva, od kojih je 9 naseljeno tokom cele godine, predstavlja jednu od najznačajnijih turističkih destinacija u Finskoj. Pored domaćeg stanovništva, koje nije brojno, na ostrvima arhipelaga uvek boravi i veliki broj turista. Prelepa priroda pruža mogućnost bavljenja različitim vidovima rekreacije, poput pecanja, vožnje čamcem ili čak planinarenja. Upravo tu, na jednom od ostrva, izgrađen je letnjikovac – Vila Meklin. Projekat potpisuje arhitektonski studio Huttunen-Lipasti-Pakkanen Architects iz Helsinkija. Letnjikovac čine dve celine: glavni objekat i sauna. Glavni objekat se odlikuje jednostavnom funkcionalnom organizacijom sa jasno izdiferenciranom noćnom i dnevnom zonom, a njegov veći deo  čini terasa sa pogledom na more.

Noćna zona je pozicionirana u severoistočnom, ulaznom delu, i  denivelacijom je, pomoću nekoliko stepenika, odvojena od dnevne zone sa terasom, koje su jugozapadne orijentacije. Linearna organizacija unutrašnjosti u celosti je podređena spoljašnjem okruženju. Geometrijom primarnih oblika arhitektura Vile Meklin izranja iznad obalskih stena, ušuškana u nisko rastinje u kojem dominiraju trava, mahovina i žbunje kleke. Percepcija spoljašnjosti omogućena je velikim prozorskim površinama usmerenim ka pejzažu. Arhitektura oblikovana u harmoniji sa okruženjem, kontrolisanih vizura, nije retka pojava u istoriji gradnje. Poput nadaleko poznate Stahl house iz Los Anđelesa, dela arhitekte Pjera Keniga, i Vila Meklin je nastala iz istih pobuda.

Kritičar Nil Džekson je to opisao ovako: „Ne možete videti kuću kada ste u njoj. Imate pogled i živite sa okruženjem, sa spoljašnjošću. Na taj način i upravo zbog toga sagrađena je Stahl house“. Suštinski, Vila Meklin ne bi imala istu vrednost ukoliko ne bi postojale vizure visokog vizuelnog kvaliteta koje je omogućio njen artikulisan i jednostavan arhitektonski izraz. Nadomak glavnog objekta nalazi se sauna sa kabinom za goste i terasom.

Sličnog oblikovnog karaktera, smešten pod krošnjama visokog rastinja, objekat saune omogućava privatnost i pruža komfor. Poput kakve prirodne pećine, prostorna koncepcija saune pruža osećaj sigurnosti i intimnosti, što je dodatno naglašeno blizinom vode, stena i drveća.// ek BILJANA VILOTIĆ – Više u EKO KUĆI No12

Fotograf: Vukica Mikača

Vukica Mikača / Likovni umetnik fotografije. Član  ULUPUDS a. Profesionalni fotograf .  Od sedamnaeste godine radi kao slobodni umetnik kada su joj prvi put objavljene fotografije Bijelog dugmeta u dnevnom listu POLITIKA . Od tada do danas sarađuje sa POLITIKOM, a tokom višedeceniske karijere sarađivala sa mnogim novinama i časopisima širom ex Jugoslavije. Fotografije je objavljivala u DUGI, BAZARU, TV REVIJI, JATOVOJ REVIJI, sarajevskom VENU, slovenackim OBRAZIMA, M MAGAZINU,  GLORIJI…
Od devedesetih godina glavna vokacija joj je pozorište, i spada u red naših najuglednijih pozorišnih fotografa. Trinaest godina je bila saradnik i oficijelni fotograf  pozorišta ATELJE 212 . Saradnju je zaokruzila velikim brojem fotografija objavljenih u Monografiji Ateljea 212 objavljene 2oo5. povodom 5o godina postojanja ovog pozorišta. Šest sezona je radila kao fotograf  KRUŠEVAČKOG POZORIŠTA, POZORIŠTA PUŽ, a 13  godina je bila oficijelni fotograf  pozorišta BOŠKO BUHA. Sarađivala je i sa NARODNIM POZORIŠTEM, naročito s Jagošem Markovićem, JUGOSLOVENSKIM DRAMSKIM, BEOGRADSKIM DRAMSKIM, BUDVOM  GRADOM TEATROM. Redovno objavljuje fotografije u teatarskim časopisima LUDUS i SCENE.
Živi i radi u Beogradu.

Kuća od nabijene zemlje

Renovirani stari  kameni  ambar  postao je pravo mesto za život porodice koja brine o životnoj sredini.
Građenje nabijenom zemljom potiče od najstarijih vremena. Odlučiti se za ovakav vid izgradnje znači odbraniti pravo na upotrebu prirodnog i ekološkog materijala, neiscrpnog, sveprisutnog i lako dostupnog većini, promovisati lokalne resurse, i ljudske i prirodne, poboljšati uslove života, vrednovati kulturnu raznolikost i podržavati sistem društvene brige za gradnju i održavanje izgrađenog.

U krizama koje su  zadesile stanovnike Zemlje, ekonomskoj i energetskoj, zemlja nudi rešenje. Njene prednosti su višestruke: od potvrde kvaliteta tokom viševekovne upotrebe, do toga da je potpuno podložna reciklaži (pod uslovom da joj nisu dodavani neorganski stabilizatori), da ne koristi nikakvu energiju za proizvodnju (osim ljudske snage), da ima moć termoregulacije okoline (vezuje višak vode iz vazduha, pa ga oslobađa po potrebi), da nema nikakva štetna dejstva, do toga da u sebi nosi ogromne kreativne potencijale. Svim ovim aspektima se vodio i arhitektonski studio Roswag Aarchitekten prilikom rekonstrukcije i produženja starog ambara u naselju Ilov u Nemačkoj, stvorivši tako interesantnu eko kuću od izuzetnog ekološkog materijala, od nabijene zemlje.

Dizajn koncept
Ambar i novi produžetak objekta projektovani su korišćenjem strategija pasivnog dizajna, a struktura izgrađenog objekta je od materijala sa malim uticajem na  životnu sredinu, što je čini izuzetnim ekološkim domom. Glavna karakteristika doma su zidovi napravljeni od nabijene zemlje uzete iz okruženja zarad dobijanja dovoljno velike termalne mase koja će usporiti prenos toplote. Ambar od grubog kamena zadržan je u svom izvornom obliku, kao negrejan prostor, dok je struktura novog dela od nabijene zemlje sa izolacijom od konoplje, modernizovala stari kameni deo kuće koji je ostao autentičan.

U novom delu kuće kuhinja i dnevni boravak se nalaze u prizemlju, a spavaće sobe na spratu. Stari ambar je odvojen od novog dela kuće zastakljenim otvorima, a krov sa kontinualno postavljenim solarnim kolektorima spaja oba dela kuće u jednu strukturu. Osnova prizemlja i sprata otvara se ka južnoj strani. Iznad novoizgrađenog dela objekta nalazi se velika staklena krovna badža.  Kuhinjski blok koji takođe gleda kroz veliki zastakljeni otvor, predstavlja aktivan centar kuće sa više mirnih prostorija za život na istočnoj strani. Kupatila i instalacije su raspoređeni na severnoj strani. Postojeći deo objekta koji se koristi kao višenamenski prostor, dopunjen je novim funkcionalnim prostorima ispod jednog zajedničkog krova.//ek IVANA NIKOLIĆ- Više u EKO KUĆI No12

Skriveni raj

ZA GRUPU ARHITEKATA IZ FINSKE, GRAĐENJE LETNJIKOVCA NA JEDNOM OD OSTRVA ARHIPELAGA PREDSTAVLJALO JE I VIŠE OD ZANIMLJIVOG ISKUSTVA. PORED RAZRADE KONSTRUKTIVNIH DETALJA NA LICU MESTA, PROCES GRAĐENJA PODRAZUMEVAO JE I PECANJE RIBE, UPOTREBU SAUNE I OPUŠTANJE NA OBALI MORA.
Velkua, oblast koja broji 300 ostrva, od kojih je 9 naseljeno tokom cele godine, predstavlja jednu od najznačajnijih turističkih destinacija u Finskoj. Pored domaćeg stanovništva, koje nije brojno, na ostrvima arhipelaga uvek boravi i veliki broj turista. Prelepa priroda pruža mogućnost bavljenja različitim vidovima rekreacije, poput pecanja, vožnje čamcem ili čak planinarenja. Upravo tu, na jednom od ostrva, izgrađen je letnjikovac – Vila Meklin. Projekat potpisuje arhitektonski studio Huttunen-Lipasti-Pakkanen Architects iz Helsinkija.
Letnjikovac čine dve celine: glavni objekat i sauna. Glavni objekat se odlikuje jednostavnom funkcionalnom organizacijom sa jasno izdiferenciranom noćnom i dnevnom zonom, a njegov veći deo čini terasa sa pogledom na more.

Noćna zona je pozicionirana u severoistočnom, ulaznom delu, i denivelacijom je, pomoću nekoliko stepenika, odvojena od dnevne zone sa terasom, koje su jugozapadne orijentacije. Linearna organizacija unutrašnjosti u celosti je podređena spoljašnjem okruženju. Geometrijom primarnih oblika arhitektura Vile Meklin izranja iznad obalskih stena, ušuškana u nisko rastinje u kojem dominiraju trava, mahovina i žbunje kleke. Percepcija spoljašnjosti omogućena je velikim prozorskim površinama usmerenim ka pejzažu. Arhitektura oblikovana u harmoniji sa okruženjem, kontrolisanih vizura, nije retka pojava u istoriji gradnje. Poput nadaleko poznate Stahl house iz Los Anđelesa, dela arhitekte Pjera Keniga, i Vila Meklin je nastala iz istih pobuda.

Kritičar Nil Džekson je to opisao ovako: „Ne možete videti kuću kada ste u njoj. Imate pogled i živite sa okruženjem, sa spoljašnjošću. Na taj način i upravo zbog toga sagrađena je Stahl house“. Suštinski, Vila Meklin ne bi imala istu vrednost ukoliko ne bi postojale vizure visokog vizuelnog kvaliteta koje je omogućio njen artikulisan i jednostavan arhitektonski izraz. Nadomak glavnog objekta nalazi se sauna sa kabinom za goste i terasom. Sličnog oblikovnog karaktera, smešten pod krošnjama visokog rastinja, objekat saune omogućava privatnost i pruža komfor. Poput kakve prirodne pećine, prostorna koncepcija saune pruža osećaj sigurnosti i intimnosti, što je dodatno naglašeno blizinom vode, stena i drveća.

ARHITEKTONSKI KVALITET VILE MEKLIN NE OGLEDA SE U NJENOJ POJAVNOSTI ILI ESTETICI, VEĆ U AKUMULACIJI I STIMULACIJI POZITIVNIH ISKUSTAVA KORISNIKA PROSTORA.

U pogledu izbora građevinskog materijala, projekat karakteriše primena prirodnih materijala, u najvećoj meri drveta. Primena drveta u enterijeru manifestuje se kroz oblaganje zidova i upotrebu drvenog nameštaja. Simplifikovan kolorit enterijera, uz minimalnu neophodnu opremljenost nameštajem, dodatno osnažuje ideju korelacije sa prirodnim okruženjem i u potpunosti je u službi korisnika prostora.// ek BILJANA VILOTIĆ – Više u EKO KUĆI No12

Ambijent dnevnog svetla u enterijeru doprinosi vizuelnom komforu korisnika prostora.