Alumil Exl1

Kuća od istorije i prirode

NOVOSAGRAĐENA SEOSKA PORODIČNA KUĆA SMEŠTENA U OKVIRU KOMPLEKSA JEDNE FARME NADOMAK SELA MONIAVIV NA SEVEROZAPADU ŠKOTSKE, IZDVAJA SE PO DUBINI I KOMPLEKSNOSTI SVOJE VEZE SA OKRUŽENJEM. ODANA JE NEGOVANJU PORODIČNE TRADICIJE I STOPLJENA SA ISTORIJOM I DUHOM MESTA.
Vlasnici imanja, porodica Gurlej, prisutni na ovom prostoru već treću generaciju, želeli su novu porodičnu kuću koja bi bila inovativni putokaz mladim generacijama za život u potpuno ekološkom, održivom i iskrenom objektu, objektu koji je podjednako i novi i stari. U tom smislu naišli su na puno razumevanje projektanta, arhitekte Marka Vagorna, koji je proces projektovanja započeo i završio inspirišući se karakteristikama i logikom samog lokaliteta.
U konstrukciji objekta nazvanog “Three Glens” (Tri klisure) korišćeni su isključivo lokalni materijali koji su ostavljeni u zatečenom, izvornom stanju (kamen, drvo, travnati krov). Princip iskrenosti u arhitekturi poštovan je kako u domenu materijalizacije, tako i u svim ostalim aspektima projekta – organizaciji prostora, funkcionalnim rešenjima, enterijerskom opremanju. Izrazita pažnja posvećena je minimalizovanju energetskog utroška kuće, što se postiže poštovanjem više različitih principa: zoniranje, potenciranje prirodnog osvetljenja, ugradnja izolacije prirodnog porekla, korišćenje solarne energije, upotreba termalne mase i princip prirodne ventilacije (MVHR).

Objekat se sastoji iz dve etaže. U gornjoj je smešten prostrani dnevni boravak, a u donjoj se nalazi ukupno pet spavaćih soba. Veliki prozori sa trostrukim zastakljenjem obezbeđuju dovoljnu količinu dnevnog svetla, a staklo kao neutralni element jedan je od simbola savremenog izraza arhitekture objekta. Garnitura u dnevnoj sobi je organskog, negeometrijskog oblika, a u njenom središtu je smeštena kaljeva peć. Ovakvu postavku ognjišta na mestu porodičnog okupljanja srećemo gotovo kod svih nacionalnih arhitektura.
Trpezarijski sto i banket stolice, kao i podna obloga u dnevnoj sobi, izrađeni su od starih, odbačenih železničkih pragova, koji su rezani, obrađivani i polirani od strane lokalnih majstora. Unutrašnje stepenište kojim se dospeva na sprat napravljeno je od dasaka iz štale, koje su nekada bile ugrađene u životinjske hranilice.

Kamenje prikupljeno tokom raščišćavanja lokaliteta ugrađeno je u monumentalni kameni zid koji prolazi kroz dnevnu sobu. Kože krava sa farme iskorišćene su za tapaciranje nameštaja u kući i kao podne prostirke. Umetnička dela lokalnih umetnika pažljivo su odabrana i postavljena kako u samoj kući, tako i oko nje, u dvorištu. Kameni zid koji se proteže zapadnom stranom kuće nastavlja se i unutar nje, u enterijeru dnevne sobe, tvoreći njegovu pozadinu, da bi na kraju postao eksterijerni zid koji zatvara dvorište. Sa jedne strane, kuća je odličnim sistemom izolacije zaštićena od hladne škotske klime, a sa druge je snažno otvorena i upućena na spoljašnji prostor.

Projekat Three Glens nastao je pod geslom da se sve što je potrebno za kuću i život porodice u njoj, nalazi okolo same kuće, u njenoj najbližoj okolini, na terenu na kome je ponikla i na mestu porodičnih korena. Zbog smelo i neprikosnoveno primenjene ideje održivog dizajna, iskonske povezanosti sa prirodom i njenim zakonima i principa bespogovorne iskrenosti, ova porodična kuća postavlja nove smernice eko arhitekture u stambenoj tematici.//ek Mare Janakova Grujić – Više u EKO KUĆI No11

Kuća od istorije i prirode

NOVOSAGRAĐENA SEOSKA PORODIČNA KUĆA SMEŠTENA U OKVIRU KOMPLEKSA JEDNE FARME NADOMAK SELA MONIAVIV NA SEVEROZAPADU ŠKOTSKE, IZDVAJA SE PO DUBINI I KOMPLEKSNOSTI SVOJE VEZE SA OKRUŽENJEM. ODANA JE NEGOVANJU PORODIČNE TRADICIJE I STOPLJENA SA ISTORIJOM I DUHOM MESTA.

Vlasnici imanja, porodica Gurlej, prisutni na ovom prostoru već treću generaciju, želeli su novu porodičnu kuću koja bi bila inovativni putokaz mladim generacijama za život u potpuno ekološkom, održivom i iskrenom objektu, objektu koji je podjednako i novi i stari. U tom smislu naišli su na puno razumevanje projektanta, arhitekte Marka Vagorna, koji je proces projektovanja započeo i završio inspirišući se karakteristikama i logikom samog lokaliteta.
U konstrukciji objekta nazvanog “Three Glens” (Tri klisure) korišćeni su isključivo lokalni materijali koji su ostavljeni u zatečenom, izvornom stanju (kamen, drvo, travnati krov). Princip iskrenosti u arhitekturi poštovan je kako u domenu materijalizacije, tako i u svim ostalim aspektima projekta – organizaciji prostora, funkcionalnim rešenjima, enterijerskom opremanju. Izrazita pažnja posvećena je minimalizovanju energetskog utroška kuće, što se postiže poštovanjem više različitih principa: zoniranje, potenciranje prirodnog osvetljenja, ugradnja izolacije prirodnog porekla, korišćenje solarne energije, upotreba termalne mase i princip prirodne ventilacije (MVHR). Koncept obnovljive energije prisutan je u ovoj porodičnoj kući kroz postojanje sopstvene vetrenjače, solarnih panela, geotermalne toplotne pumpe i grejanja preko kaljeve peći koja koristi drvo lokalnog porekla.

Po proizvodnji električne energije, Three Glens spada u energetski aktivne kuće, što znači da je dobijena struja ne samo dovoljna za održavanje kuće i života u njoj, već se višestruko veća količina predaje elektrodistributivnoj mreži. Ova energija dobija se od vetro-turbine visine 34 m koja je podignuta uz severnu stranu kuće, gde udari vetra dostižu brzinu i do 100 km/h. Kuća se snabdeva pijaćom vodom iz sopstvena dva bunara. Topla voda potrebna za domaćinstvo dobija se u potpunosti preko solarnih ćelija u kombinaciji sa geotermalnom masom.

Kosi jednovodni krov vidljiv sa severne strane, predstavlja zelenu travnatu površinu. Gledano iz doline, ovo je jedva uočljiv detalj u brdovitom pejzažu koji se pruža u pozadini, čime se postiže opšta nenametljivost i skromnost pojave objekta u okruženju. Drvena obloga fasade dobijena je od hrastovih stabala sa farme, a slično je i sa ugrađenim kamenom. Tako je koloritska paleta eksterijera u direktnoj vezi sa lokalitetom – hrast i kamen su međusobno sličnih, gotovo identičnih boja, koje ne odudaraju od game i materijalizacije okruženja.

PROJEKAT THREE GLENS NASTAO JE POD GESLOM DA SE SVE ŠTO JE POTREBNO ZA KUĆU I ŽIVOT PORODICE U NJOJ, NALAZI OKOLO SAME KUĆE, U NJENOJ NAJBLIŽOJ OKOLINI, NA TERENU NA KOME JE PONIKLA I NA MESTU PORODIČNIH KORENA.

Objekat se sastoji iz dve etaže. U gornjoj je smešten prostrani dnevni boravak, a u donjoj se nalazi ukupno pet spavaćih soba. Veliki prozori sa trostrukim zastakljenjem obezbeđuju dovoljnu količinu dnevnog svetla, a staklo kao neutralni element jedan je od simbola savremenog izraza arhitekture objekta. Garnitura u dnevnoj sobi je organskog, negeometrijskog oblika, a u njenom središtu je smeštena kaljeva peć. Ovakvu postavku ognjišta na mestu porodičnog okupljanja srećemo gotovo kod svih nacionalnih arhitektura. //ek Mare Janakova Grujić – Više u EKO KUĆI No11

U konstrukciji objekta korišćeni su isključivo lokalni materijali koji su ostavljeni u zatečenom, izvornom stanju (kamen, drvo, travnati krov).

Trpezarijski sto i banket stolice, kao i podna obloga u dnevnoj sobi, izrađeni su od starih, odbačenih železničkih pragova, koji su rezani, obrađivani i polirani od strane lokalnih majstora.

Springfield održiva kuća

JEDNOPORODIČNA KUĆA SA EKOLOŠKI VIDLJIVOM OBLOGOM ODLIKUJE SE SPECIFIČNOM UPOTREBOM NEOBIČNE VRSTE DRVETA. OSIM ŠTO JE VIZUELNO PRIVLAČNA ZBOG SVOJE JEDNOSTAVNOSTI, OVO JE PRVA KUĆA U KANZASU KOJA JE DOBILA LEED PLATINASTI SERTIFIKAT ZA ODRŽIVOST.
Jednoporodična kuća u aveniji Springfild u Kanzas sitiju je ekološki svestan, moderan dom koji funkcioniše ‘van mreže’ u mestu kome je preko potrebna revitalizacija. Ova LEED platinum kuća pravi je primer održive prakse vođenja kvalitetnog života u gradu, u blizini gradskog jezgra. Oni koji su voljni da poboljšaju kvalitet svoga doma pronaći će u ovoj kući kombinaciju pasivnih strategija i aktivnih sistema koji vizuelno ističu ekološke standarde kojima ovaj dizajn teži.
Studio 804 poznat je po uspešnim projektima modularnih kuća, ali ovoga puta predstavlja nešto sasvim novo. Projekat Springfild svojim jedinstvenim energetski održivim konceptom razbija četvorogodišnju tradiciju gradnje modularnih objekata i prva je kuća u Kanzasu koja poseduje LEED platinasti sertifikat za održivost.

Objekat je izgradjen na dva nivoa sa podrumom, i koristi održive funkcije kao što su vertikalna osna turbina koja koristi energiju vetra, krov od 24 montirana fotonaponska solarna panela, geotermalne toplotne pumpe i podzemni sistem prikupljanja kišnice.
Drvo, materijal vredan poštovanja, ostavlja svoj ekološki otisak i u unutrašnjosti prostora. Jatoba tvrdo drvo oblaže sprat i spavaću sobu i nastavlja da se zamotava po kuhinjskom plafonu kako bi se postigla vizuelna veza izmedju prostora. Sve radne površine i obloge kupatila su prozvedene od recikliranog kompozitnog materijala koji je izuzetno izdržljiv i odlikuje se niskim troškovima održavanja i velikom otpornošću na mrlje.

Epoksidni podni premaz obezbedjuje unutrašnju toplotnu masu za pasivno grejanje i hladjenje i smanjuje dnevne temperaturne oscilacije. Prisustvo ovog sjajnog podnog materijala i njegova sofisticirana, elegantna crna boja daju salonu i kuhinji jedinstven izgled, darujući prostornost i dubinu celom enterijeru.
Pored estetske privlačnosti koja je sadržana u longitudinalnoj formi objekta i upotrebi prirodnih materijala, ova kuća poseduje i naročit kvalitet baziran na promišljenom uvodjenju svetlosti.

Čelična konstrukcija sa staklenim panelima koja prolazi kroz sva tri nivoa, obavija stepenište, odvaja kuhinju od prednjih soba i zahvaljujući svojoj transparentnosti omogućava dnevnoj svetlosti da prodre u unutrašnjost prostora i oboji toplotom enterijer stana.
Ova kuća jednostavnog dizajna koristi različite sisteme koji ne idu na štetu prirodi, već je osluškuju i koriste njenu muziku. Održivost je koncept gledanja u budućnost i on je uspešno sproveden na projektu Springfild. Osim što zadovoljava sve vlasnikove potrebe, primenom ekoloških materijala on se savršeno uklapa u prirodno okruženje.//ek KATARINA TOMIĆ – Više u EKO KUĆI No11

Springfield održiva kuća

[rev_slider alias=”springfield-odrziva-kuca”]

JEDNOPORODIČNA KUĆA SA EKOLOŠKI VIDLJIVOM OBLOGOM ODLIKUJE SE SPECIFIČNOM UPOTREBOM NEOBIČNE VRSTE DRVETA. OSIM ŠTO JE VIZUELNO PRIVLAČNA ZBOG SVOJE JEDNOSTAVNOSTI, OVO JE PRVA KUĆA U KANZASU KOJA JE DOBILA LEED PLATINASTI SERTIFIKAT ZA ODRŽIVOST.

Jednoporodična kuća u aveniji Springfild u Kanzas sitiju je ekološki svestan, moderan dom koji funkcioniše ‘van mreže’ u mestu kome je preko potrebna revitalizacija. Ova LEED platinum kuća pravi je primer održive prakse vođenja kvalitetnog života u gradu, u blizini gradskog jezgra. Oni koji su voljni da poboljšaju kvalitet svoga doma pronaći će u ovoj kući kombinaciju pasivnih strategija i aktivnih sistema koji vizuelno ističu ekološke standarde kojima ovaj dizajn teži.
Studio 804 poznat je po uspešnim projektima modularnih kuća, ali ovoga puta predstavlja nešto sasvim novo. Projekat Springfild svojim jedinstvenim energetski održivim konceptom razbija četvorogodišnju tradiciju gradnje modularnih objekata i prva je kuća u Kanzasu koja poseduje LEED platinasti sertifikat za održivost. Objekat je izgradjen na dva nivoa sa podrumom, i koristi održive funkcije kao što su vertikalna osna turbina koja koristi energiju vetra, krov od 24 montirana fotonaponska solarna panela, geotermalne toplotne pumpe i podzemni sistem prikupljanja kišnice.
EKSTERIJER
Jedna od najuočljivijih karakteristika ovog objekta je kumaro drvena obloga. Kumaro tropsko drvo, ili brazilski kesten, spada u materijale sa najvišom klasom trajnosti i upija vlagu veoma sporo, što ga čini idealnim za spoljnu upotrebu. Ta drvena opna sastoji se iz precizno izmerenih i isečenih letvica koje ne samo što daju šarm i prefinjenost objektu, već imaju i ulogu filtriranja kiše. Ova obloga postala je ‘potpis’ Studija 804 i omogućava vodi da prodje sa zadnje strane kuće, do oluka koji dalje nosi kišnicu u podzemni rezervoar.

Celokupni potez je zasadjen travnjacima koji su veoma otporni na snažna strujanja vazduha, koji se inače preporučuju u Kanzasu kao zamena za konvencionalne travnate busenove. Sve popločane površine koje okružuju kuću napravljene su od poroznih materijala, poput poroznog betona, koji dozvoljavaju kišnici da kaplje u podzemne kanale koji razvode vodu do centralnog rezervoara. Položaj duže strane objekta je takav da je eksponiran južno, kako bi se podržali pasivni solarni sistemi.

Uz to, velike zastakljene površine sa pokretnim brisolejima omogućavaju kontrolisan prijem direktnog sunčevog zračenja, kao i dobru provetrenost unutrašnjeg prostora. Brisoleji su napravljeni od čelika i kumaro drveta. Niski prozori sa južne i kosi krovni prozori sa severne strane, stvaraju efekat toplotnog dimnjaka. Još jedan neizbežan elemenat je dvorišna vertikalna osna vetro-turbina koja potpomaže napajanje objekta i smanjuje ukupnu potrošnju energije.

PROJEKAT SPRINGFILD PRAVI JE PRIMER ODRŽIVE PRAKSE VOĐENJA KVALITETNOG ŽIVOTA U GRADU. ONI KOJI SU VOLJNI DA POBOLJŠAJU KVALITET SVOGA DOMA, PRONAĆI ĆE U OVOJ KUĆI KOMBINACIJU PASIVNIH STRATEGIJA I AKTIVNIH SISTEMA KOJI ISTIČU EKOLOŠKE STANDARDE KOJIMA OVAJ DIZAJN TEŽI.

ENTERIJER
Drvo, materijal vredan poštovanja, ostavlja svoj ekološki otisak i u unutrašnjosti prostora. Jatoba tvrdo drvo oblaže sprat i spavaću sobu i nastavlja da se zamotava po kuhinjskom plafonu kako bi se postigla vizuelna veza izmedju prostora. Sve radne površine i obloge kupatila su prozvedene od recikliranog kompozitnog materijala koji je izuzetno izdržljiv i odlikuje se niskim troškovima održavanja i velikom otpornošću na mrlje. //ek Katarina Tomić – Više u EKO KUĆI No11

Sve radne površine su proizvedene od recikliranog kompozitnog materijala.

Eko duhovnost

DANAS LJUDI BOLJE POZNAJU KOSMOS NEGO SOPSTVENU DUŠU I KILOMETARSKE DUBINE OKEANA NEGO BESKRAJNU DUBINU SVOJE DUHOVNE DIMENZIJE.

ŠETNJA HRAMOM
Ne znam da li ste bili u crkvi Svetog Nikolaja u Zemunu, tamo na putu od Dušanove ulice prema Keju, Dunavu i čuvenoj “Sent-Andreji”.Stara varoška crkva sa fantastičnim, zaista raskošnim drveno-zlatnim ikonostasom (sa čak 84 osamnaestovekovne ikone na sebi), sa mističnim freskama zemljanih boja i sa mnogo diskretne polutame prošarane dnevnim svetlom (propuštenim kroz visoke vitraže šarenih stakalaca spojenih olovnim “malterom”).
I sve je unutra nalik fruškogorskim manastirima iste generacije: ista aristokratska atmosfera, isti svečani osećaj kada se nađete usred hrama, pod visokim svodovima i unutar belih zidova oslikanih u neobičnom stilu onovremenog “vizantijskog baroka”.Oseća se nadvremenska, autentično-misterijska aroma nečega što živi još samo na ovim mestima. Kako bi starinskim rečnikom rekli: unutar poslednjih životvornih oaza usred duhovne pustinje koju nam je Božija promisao odredila kao sudbinu, ili tako već nekako…
I dok sam prolazio laganim koracima (da ne uznemirim dugo taloženu tišinu) kraj velikog Ikonostasa (između Svetog Nikolaja Mirlikijskog i Svetog Jovana Preteče na svojim krajevima), i dok sam nemo gledao u tek obnovljene plavo-zeleno-crvene freske prigušenih boja, i dok sam kroz debele zidine pažljivo slušao udaljene i utišane zvuke ulice kako se neumoljivo rasipaju i raspršuju u ovom sakralnom bunaru večnosti, i dok sam palio, jednu za drugom, molitvene voštanice u pesku potopljenom u vodi, razmišljajući o ljudima kojih više nema i stvarima koje nam toliko nedostaju… – OSEĆAO SAM DA ZAISTA POSTOJI NEKI DRUGI SVET, koji nam prethodi i traje uporedo sa našim vidljivim životima (onim određenim logikom, nepoverenjem svih vrsta, ironijom i cinizmom, neizbežnom kritičkom svešću i strahom od smrti). Osećao sam da postoji i neka druga i drugačija Srbija, koja se ne izdaje i ne ostavlja, koja traje, neprekinuto, kroz vekove i sve zamislive i nezamislive radosti i nesreće.Osećao sam da u nekom nevidljivom svetu I SADA, SASVIM REALNO (I NAD-REALNO, ako hoćete), POSTOJE NAŠI PRECI, koji nas s nadom i molitvama očekuju da im se pridružimo.
Osećao sam da se kobno samozavaravamo, ako više ne znamo i ne umemo da verujemo u taj nevidljivo-postojeći svet koji je duže od hiljadu godina određivao sve snove i čežnje naših davno zaboravljenih predaka.
Osećao sam kako nečujno pulsira i metafizički podrhtava ovaj višedimenzionalni duhovni prostor, uvlačeći me u sebe (tačno u meri koju sam ga sam prizvao i, tako, verovatno, zaslužio takvo osećanje).I znao sam da moja, ali i sudbina svih nas zavisi isključivo od nečeg što se nalazi s one strane naše svakodnevice, u neposrednoj blizini božanskog prisustva. Osetio sam da u svojoj veri i ljubavi za beskrajnom Lepotom nisam sam. I da nikada neću biti ostavljen. Osetio sam, po ko zna koji put, da su naš život i naša sudbina zaista vredni svakog našeg truda i napora, svih naših rizika i žrtvi. I da je naša drevna, starostavna vera najjasnija svetlost koja osvetljava naš duhovni i zavičajni, samim početkom dvanaestog veka započeti Put.

SVETA ZEMLJA U NAŠEM KOMŠILUKU
Paradoksalno, u neposrednoj blizini naših gradova i mesta na kojima živimo, tu odmah kraj naših domova, nalaze se one čudne građevine sa kupolom i krstom na vrhu, koje svojom drskom anahronošću odmah privlače pažnju svih turista i svakog stranca što naiđe u ove krajeve. Za razliku od stranaca, mi kao da smo se već nekako navikli na njih, pa i ne vidimo sasvim jasno ono za šta je potrebno mirno oko i iskrena radoznalost.Nikada se ne vidi najbolje ono što je odmah tu, kraj nas, pa ma koliko drugima bilo lepo i značajno, čudesno i originalno. To je već poznata stvar i inspirativna tema mnogih interesantnih knjiga i filmova. U našoj zemlji se nalazi na stotine ovakvih svetinja pod vizantijskom kupolom, sa oltarima odvojenim drvenim Ikonostasima od ostatka hrama, najrazličitije starosti i skoro svih klasičnih stilova sakralne evropske arhitekture. Tu su, od Kosova do nekadašnje severne granice Srbije (s beogradskom tvrđavom kao svojevrsnim urbanim graničnikom), naši srednjovekovni manastiri, koji plene velikim zidnim platnima prekrivenim “vizantijski plavim” freskama i onom čudesnom, tajanstvenom tišinom kojom su ispunjene ove mermerne školjke, preostale iz nekih davno prošlih i skoro zaboravljenih vremena. Kao da smo, ulazeći u ova sveta mesta, zakoračili u oživljenu prošlost, toliko različitu od svega drugog što se nalazi oko nas. Ove kamene, pre više vekova oslikane dvorane pune tišine i nadzemaljskog spokoja su i najsavršenija mesta za meditaciju koja se uopšte mogu zamisliti.Svi elementi za tako nešto su tu: i mir, i tajna, i drevnost, i diskretno prisustvo egzotično (u monaške mantije) obučenih čuvara ovih svetinja, i hipnotično svetlucanje (kraj ikona upaljenih) kandila u polutami manastira, i istočnjačko-opojni miris zapaljenog tamjana koji nas uvodi unutra (u naše unutrašnje biće), i milozvučni horski poj savršeno usklađenih glasova (što pevaju čežnjive molitve i svečane himne Hristu, Bogorodici i svetiteljima).
I to nije sve.
Pravoslavni manastiri u Srbiji su podizani, po pravilu, na najlepšim mestima koja se mogu naći. Obično je tu negde u blizini kakva bistra reka, netaknuta šuma, zelene cvetne livade, planinski vrhovi pod snegom, te savršen položaj hrama u odnosu na nebesku putanju sunčeve svetlosti nad manastirom tokom svih dnevnih mena (počevši od rane zore pa do noći pod zvezdama)…A i sva gradska gužva je dovoljno daleko, kao i zagađenost vazduha, svakodnevna nervoza, preterana pričljivost, banalne teme za razgovor, naša endemska svadljivost, urbana ironija i moderni cinizam, ekstremno racionalni odnos prema životu, savremeni sekularizam – sve su to ometajući šumovi onog spoljašnjeg života, kojih (ni u najmanjoj meri) nema u okolini drevnih manastira, a kamoli unutar njihovih zidina.To su, dakle, savršena mesta za duboku meditaciju, i to bez ikakvih posebnih priprema i rituala.Nema nikakvih prepreka za povlačenje u svoju suštinu i duboki mir svog bića, gde se osluškuju otkucaji srca i ritam večnosti.Tu naša tela postaju misterijske posude u kojima se komešaju i preobražavaju čula. Pretvaraju se u medijumske provodnike nekih zapretenih i nama odavno još nedostupnih i nepoznatih energija. Danas ionako ljudi bolje poznaju kosmos nego sopstvenu dušu i kilometarske dubine okeana nego beskrajnu dubinu svoje duhovne dimenzije.I ako prisustvujemo liturgijama i dugim (često celonoćnim službama), i ako sudelujemo u svetim tajnama, i ako se ispovedamo, i ako je manastir prepun vernika i hodočasnika, i ako u hramu nema apsolutno nikoga osim nas – u svim nabrojanim slučajevima imamo priliku da iz vremena osetimo večnost i da u konkretnom osetimo metafizički prostor.
Nije potrebno da putujemo desetine hiljada kilometara da bismo osetili neobjašnjiva, sakralna strujanja i one mistične intuicije koje možemo naći i tu, kraj nas: blizu Despotovca (Manasija), na periferiji Kraljeva (Žiča, a, odmah tu blizu i Studenica), kraj Čačka (manastiri ovčarsko-kablarske klisure), kod Trstenika (Ljubostinja), kraj Prijepolja (Mileševa), kod Ćuprije (Ravanica), nedaleko od Novog Pazara (Sopoćani). I u severnom fruškogorskom prostoru postoji veoma veliki broj nešto mlađih sakralnih objekata i pravoslavnih hramova, brižljivo postavljenih u blago i melanholično-ravničarsko okruženje ove, visinom možda ne previsoke, ali duhovnošću i tradicijom – visoke i reprezentativne “druge Svete Gore” (po mnogo čemu slične mediteranskom Atosu). A o Hilandaru ne treba suvišno trošiti reči. Tamo se odlazi, ko može sebi to da priušti (nije reč o novcu, već o drugoj vrsti priprema, o dozvolama za ulazak i boravak i strogim pravilima koja ne dopuštaju “stupanje ženske noge” na Svetu Goru), na pravo-pravcato hodočašće posle koga se ne vraćamo kući onakvi kakvi smo iz nje otišli, tragom Svetog Save i svih srpskih kraljeva. Bilo kako bilo, ako želite da meditacijom sebe očistite iznutra i resetujete svoj zamoreni nervni sistem, umorni duh i sa svih strana pritisnutu dušu, za to ne postoje nikakve prepreke.
Dovoljno je samo malo volje i odgovarajuća karta svih srpskih manastira – i već ste obavili skoro sve što je potrebno za isceljujuću meditaciju i veliko “unutrašnje putovanje” u centar svog bića, tamo gde još nikada nismo bili.// EKO KUĆA No11

Nova budućnost

’’NAPREDAK NIJE PUKO POPRAVLJANJE PROŠLOSTI; ON JE NEPREKIDNO KRETANJE PREMA BUDUĆNOSTI’’ – KAHLIN GIBRAN

U dobrostojećoj Zapadnoj Evropi, 20 miliona ljudi ne može da nađe posao. U još bogatijoj Americi, preko 28 miliona ljudi živi u siromaštvu. Od toga, više od 40 procenata su deca. A velike kompanije vape i dalje za stručnjacima.
400 dramaturga je diplomiralo za pola veka, od toga je stalno zaposlenih u struci, pozorištima ili filmskim kućama bilo 10 procenata. Danas u Srbiji živi hiljadu diplomiranih glumaca, od kojih redovno radi njih stotinjak. Školovanje filmskog reditelja košta državu koliko i školovanje vojnog pilota, ali za razliku od pilota, koji svi nađu posao, filmski reditelji su slobodni umetnici, osim u vrlo malom broju slučajeva, i obično žive od snimanja ne tako umetničkih reklama. Sa likovnim stvaraocima je situacija još dramatičnija. Gde oni danas i kome da prodaju svoje slike? Pa Narodni muzej je zatvoren godinama! Muzičari imaju perspektivu – prodati se estradi, predavati za male pare u muzičkoj školi, davati privatne časove, svirati po klubovima i kafanama i davati koncerte pet do deset puta godišnje. Baletski igrači, koji imaju jako kratak vek umetničkog trajanja, imaju najgoru opciju – igrati u samo četiri baletske postojeće kuće u Srbiji ili se prešaltovati na drugu profesiju. Škole za koreografe ne postoje, niti bilo kakav program telesne igre pri školama. Ukratko, mi imamo veliki broj umetnika u depresiji, sa potencijalima, ali bez podrške. Mreža agenata, producenata, finansijera i mecena je haotična. Ne postoje agenti za pisce, ne postoje unutar udruženja pravna zaštita, podrška, niti mogućnost razmene informacija. No, uz sve to čega nema, postoji tržište koje treba popuniti i bolje, efikasnije, kreativnije organizovati.
Nalazimo se uveliko u informatičkom dobu, a vučemo za sobom sve institucije 19. veka. Za fakultetski obrazovane ljude, znanje koje su stekli na diplomskim studijama zastarelo je još pre diplomiranja. Sadašnja komunikaciona revolucija omogućava dnevno ažuriranje informacija i dostupnost tih informacija svima kojima su one potrebne. Zato je neophodna kreativnost u novom digitalnom dobu.
Kako možemo da unapredimo postojeće modele i stvorimo nove? Još 1992. godine, Dr Vilard Daget je na jednom skupu o budućnosti obrazovanja rekao da se “svet u kojem će živeti naša deca menja četiri puta brže od naših škola”.
Danas već žive ljudi koji imaju priliku da produže svoj životni vek na preko 80 godina, a opet, država brine samo o penzijama, a ne o tome kako da novo treće doba ljudi prožive kao aktivni deo zajednice. Pogledajte i analizirajte naše TV programe, koji su namenjeni isključivo mlađoj populaciji, koja opet i ne gleda televiziju. Tu su erotske reklame za sapune, šampone, kult mladih tela, kultne mladosti koja zatim iznenada, bez upozorenja, nestane, a da mladi ljudi dresirani da uspeh postignu rano, razočarani životom, ne umeju da se prilagode i da se razviju.
Šta je ključno saznanje za novu budućnost?
Danas je gotovo sve moguće. Danas možemo da postignemo gotovo sve o čemu su nekada utopisti samo sanjali. I to je činjenica.
Gotovo svaki problem je bar delimično negde u svetu rešen. Izaberite najbolja rešenja i vodićete svet. Tamo gde nema još rešenja, postoje tehnike za podizanje kreativnosti i efikasnijeg iznalaženja rešenja.
Danas ni u nauci, ni u umetnosti, ni u industriji, ne prednjače veliki. Neka od najspektakularnijih otkrića i pomaka došla su u protekloj deceniji iz malih zemalja, malih firmi, malih škola i od malih pojedinaca. Planetarnu biljku sremuš, recimo, jedini u svetu je uspeo da pretoči u lekovite kapi Dragan Ljubisavljević, čiji je proizvod toliko jedinstven i dobar, da su ga recimo Norvežani OSLOBODILI carine, jer misle da su te kapi dobrobit za Norvežane. Šta o tome misle naši političari, bolje da ne znate. Ali, uprkos njihovom konzervativizmu, mi smo ušli u svet brzih komukacija sa svima na planeti, i svet više ne može biti isti.
Vi ste deo prvog naraštaja koji živi u novom dobu, dobu koje nudi neograničen izvor budućnosti u kojoj je sve moguće. Um, znanje i kreativnost u novom dobu su bogatstva vrednija od zgrada i mašina. Ljudi konačno imaju slobodu ne samo da biraju, već i da sami stvaraju ono što žele, razmenjujući svakodnevno informacije, komunicirajući sa celom planetom. Jedan doktor nauka od 55 godina na internetu biva pobeđen od dvanaestogodišnjaka u kompjuterskoj on line igrici Conquiztador. Obojica koriste šifrovana imena, jednakost i objektivnost su postignuti, a doktor nauka, iako još uvek prednjači u nekim područjima, shvata da i te kako mora da nadograđuje svakodnevno svoja znanja da bi sustigao dvanaestogodišnjaka.
Osobina neuroze je da vuče unazad i ne dozvoljava promene. Po toj definiciji, prepoznaćete mnoga neurotična društva, među kojima je, nažalost, i ovo naše. Držanje za tradiciju gubi smisao u dnevnom životu, vuče unazad, sputava i ograničava, ispoljeno je kroz paranoični strah od promena, mada je postojeće stanje i te kako nezadovoljavajuće. Razmislite gde bismo bili da smo se strogo držali tradicija i recimo krvne osvete. Naša crkva, na primer, vekovima se drži kalendara Julija Cezara, koji sa hrišćanima nije imao nikakvih veza, tvrdoglavo odbijajući gregorijanski, napredniji kalendar. Ako tako nastavi, nauka kaže da će za 5000 godina Uskrs pasti na Božić. Pri tom, već je pola pravoslavnog sveta, Grci, Bugari i Rumuni, prešlo na gregorijanski kalendar, za razliku od Rusa i Srba.
Budućnost umetnosti, pisane reči, muzike, filma, sve se menja u prisustvu i dominaciji interneta. Škole su već sada ugrožene, ali tvrdoglavo odolevaju promenama, dok raste broj dece koja ne završavaju škole jer u njima ne nalaze ništa stimulativno. Internet je mnogo bolja škola od klasične škole. Internet je prostor za realizaciju kreativnih ideja. Internet je šansa za budućnost.
Broj radnika u industrijama se vrtoglavo smanjuje svuda u svetu. Industrijsko doba prestaje, počelo je informatičko. Ljudi će se pojesti međusobno ako ne prestanu sa povećavanjem proizvodnje na standardni način. Budućnost je dakle, u smanjivanju. Ako u najrazvijenijim zemljama danas samo 10 odsto radnika radi u industriji, a samo 2 odsto u poljoprivredi, šta rade onih preostalih 88 odsto ljudi? I u Srbiji su otkazi sve češći, sve je manje stalno zaposlenih radnika, uprkos zanosnim procenama naših političara.
Danas se predviđa da će samo manjina radno sposobnih ljudi biti stalno zaposlena. Ljudi će imati posao u projektnim grupama – organizovaće se od projekta do projekta. To će biti preovlađujući model na primer, u umetnosti. Treću grupu činiće sezonski radnici i radnici sa skraćenim vremenom, a četvrtu grupu individualci i porodične grupe, oni koji nešto rade jer to vole. Tako u Novom Sadu grupa mladih ljudi već godinama odoleva farmaceutskoj mafiji, proizvodeći srebrnu vodu.Pritom su svi vegetarijanci, nepušači i konzumenti svog proizvoda.
Doba ego manijaka se u svetu bliži kraju. Kod nas, nažalost, još uvek žilavo opstaje. Na vama je da to promenite. Ljubav, briga, saosećanje, humanost, ekologija, holizam, sagledavanje velike slike, to su sve osnove za buduću kreativnost. Budućnost je samo u doživotnom razvoju, u doživotnom učenju i neprestanoj želji za promenama. //

Uslovi za rekonstrukciju nepokretnih kulturnih dobara

OD DVE STOTINE SPOMENIKA, KOJI PO DOMAĆIM ZAKONIMA IMAJU NAJVIŠI STEPEN ZAŠTITE, DESET SPOMENIKA KULTURE JE UVRŠĆENO NA UNESKOVU LISTU SVETSKE BAŠTINE

Građevinsko-arhitektonski objekti od posebnog istorijskog i kulturnog značaja, kao i njihova graditeljska celina, i objekti narodnog graditeljstva imaju status nepokretnog kulturnog dobra, tj.spomenika kulture, i uživaju posebnu zakonsku zaštitu. U Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture nalazi se Centralni registar nepokretnih kulturnih dobara uz koji se čuva obavezna i dodatna dokumentacija o svakom nepokretnom kulturnom dobru.
Pravo vlasnika ili korisnika nepokretnog kulturnog dobra je ograničeno Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i Zakonom o kulturnim dobrima, tako da vlasnik ima pravo da: koristi spomenik kulture na način koji je u skladu sa zakonom, na pravičnu naknadu u slučaju zabrane korišćenja ili ograničenja korišćenja spomenika kulture i na naknadu štete koju trpi za vreme izvođenja mera tehničke zaštite na spomeniku kulture. Vlasnik ima i obaveze da čuva i održava spomenik kulture i sprovodi mere tehničke zaštite koje određuje Zavod za zaštitu spomenika kulture. To znači da ako vlasnik želi da rekonstruiše, adaptira, sanira objekat, menja stolariju, dograđuje, kreči, obnavlja fasadu ili postavi reklamu, mora prvo da kontaktira nadležni Zavod za zaštitu spomenika kulture, koji će odrediti uslove za preduzimanje mera tehničke zaštite i drugih radova.
Merama tehničke zaštite smatraju se radovi na konzerviranju, restauriranju, rekonstrukciji, revitalizaciji i prezentaciji kulturnih dobara. One se mogu preduzimati ako se:1) utvrde uslovi za preduzimanje mera tehničke zaštite i drugih radova, 2) pribavi saglasnost na projekat i dokumentaciju za izvođenje ovih radova, 3) obezbede potrebni uslovi i odobrenja na osnovu propisa o planiranju i uređenju prostora i izgradnji objekata. Saglasnost za projekte i dokumentaciju za izvođenje radova daje nadležni zavod za zaštitu spomenika kulture.
Radove na nepokretnim kulturnim dobrima, predviđene projektom i dokumentacijom za koje je data saglasnost, mogu da izvode ustanove zaštite i druga pravna lica i preduzetnici koji imaju stručni kadar i opremu propisanu u skladu sa zakonom. Prilikom preduzimanja mera tehničke zaštite i izvođenja drugih radova na nepokretnim kulturnim dobrima i njihovoj zaštićenoj okolini investitor je dužan da obezbedi vođenje dokumentacije u skladu sa posebnim propisima i da po završetku radova preda primerak dokumentacije nadležnom Zavodu za zaštitu spomenika kulture.
Investitor je dužan da u roku od 15 dana od dana završetka radova na nepokretnom kulturnom dobru o tome obavesti nadležni Zavod koji je doneo rešenje o saglasnosti na projekat i dokumentaciju za izvođenje radova, a zavod će o trošku investitora izvršiti pregled i proveru objekta na licu mesta i zapisnički utvrditi da li su radovi izvedeni u skladu sa projektom.
Ako utvrdi da radovi nisu izvedeni u skladu sa projektom, Zavod će rešenjem naložiti investitoru da izvedene radove usaglasi sa projektom, a ako investitor ne postupi u skladu sa rešenjem, Zavod će podneti zahtev nadležnom organu za rušenje, odnosno za povraćaj u prvobitno stanje objekta, o trošku investitora.
Ako se radovi na nepokretnim kulturnim dobrima izvode bez utvrđenih uslova za preduzimanje mera tehničke zaštite ili bez saglasnosti na projekat i dokumentaciju, Zavod za zaštitu spomenika kulture zabraniće dalje izvođenje radova i podneće zahtev nadležnom organu za rušenje, odnosno za povraćaj u prvobitno stanje objekta, o trošku investitora.
Uslovi čuvanja, održavanja i korišćenja kulturnih dobara ugrađuju se u prostorne i urbanističke planove. Nadležna ustanova zaštite dužna je da uslove i mere dostavi organu nadležnom za pripremanje prostornog, odnosno urbanističkog plana. Nadležni Zavod za zaštitu spomenika kulture daje mišljenje o nacrtima prostornih i urbanističkih planova. Na predlog ministarstva nadležnog za poslove kulture, Vlada Republike Srbije može obustaviti izvršavanje prostornih i urbanističkih planova kojima se u dovoljnoj meri ne obezbeđuje zaštita i korišćenje kulturnih dobara, kao i dobara koja uživaju prethodnu zaštitu.

Multifunkcionalni tabure od plute

Modularno podesivi tabure dizajniran je specijalno za decu. Glavni materijali su pluta i pena u obliku diska, može se u potpunosti reciklirati i ne sadrži toksične materije. Multifunkcionalni komad nameštaja  može da se koristi kako za sedenje, tako i za igru. Prati decu u različitim fazama rasta, na intuitivan i zabavan način pomaže im da ovladaju osnovnim veštinama tokom njihovog rasta i razvija  im psihomotoriku. Posebna pažnja pri dizajniranju ovog proizvoda posvećena je  izboru lokalnih materijala i veštini zanatlije. Dizajniran u skladu sa principom ’Dizajn za sve’, ovaj proizvod je dostupan kako najmlađima, koji treba da razviju koordinaciju pokreta ruku pri sastavljanju i rastavljanju, tako i starijima koji njime mogu ukrasiti svoj prostor, a takođe i koristiti isti komad nameštaja u raznim rekreativnim aktivnostima. Taburei su specijalno dizajnirani za dečje javne prostore kao što su biblioteke, obdaništa, rekreativne površine u tržnim centrima,  a mogu da se koriste i u kućnom okruženju.

Moderni reciklirani nameštaj

Eko serija je prirodan ’eco friendly’ set nameštaja koji se sastoji od stola i 4 stolice. Stolice su napravljene od kombinacije iverice i debelog konopca koji pletenjem formira jednostavan geometrijski oblik i ispunjava sve neophodne kriterijume udobnosti. Ovaj set prodaje se u ravnim tankim pakovanjima, lako se montira, svako ga može popraviti, rastaviti i sastaviti kod kuće. Set sadrži 4 stolice i jedan sto, proizveden je od 100% recikliranih materijala bez upotrebe hemikalija, veziva,  metalnih komponenti ili zavrtnja.

Organski oblikovana lampa

Lampa ONA je proizvod zasnovan na OLED osvetljenju, vrsti svetleće LED diode koja se sastoji od organskih komponenti. Može da posluži i kao prenosiva lampa, i kao stona ili podna lampa. Pogodna je za sve namene. Inspiracija za dizajn lampe dolazi iz organskih oblika. Lampa se sastoji od dva prirodna i ekološka materijala, kalupa od šperploče i organske svetlosti. Tanki slojevi prirodnog drveta se preklapaju i pretvaraju u ravnu površinu sa izvorom svetlosti. Lampa je izuzetno lagana i samim tim laka za transport. Ova lampa je zvanični pobednik LG Međunarodnog konkursa za dizajn u domenu OLED osvetljenja, koji je raspisan u saradnji sa magazinom Designboom, i na kome je učestvovalo 2.327 dizajnera iz 89 zemalja. Osvojila je prvu nagradu u kategoriji standardnih panela. Lampa je dostupna u dva modela: ONA one može biti smeštena u dve različite pozicije u zavisnosti od potreba korisnika, a ONA two nudi dodatni koristan prostor za odlaganje knjiga, časopisa i sl.

Stolica na rasklapanje

Ideja je da se i u proces dizajna nameštaja uključi savest kao jedna od glavnih smernica. Mirna savest je nešto što postaje postulat novog luksuza danas.  Početnu ideju za dizajn ove stolice obeležili su prvo etički, a onda i estetski principi. Uzeti su u obzir svi zahtevi: da bude napravljena od drveta sa FSC ili PEFC sertifikatom, da se koriste eko materijali, eko boje i lakovi na vodenoj bazi, da proces proizvodnje bude ekološki, da se koriste eko materijali koji se recikliraju i ne sadrže štetna jedinjenja. Stolica je napravljena od delova koji se isecaju iz ploče laminata, tako da se postiže maksimalna iskorišćenost ploča laminata standardnih dimenzija, sa najmanjim procentom otpada. Bočne stranice (noge stolice) uklapaju se jedna u drugu na ploči laminata, a od prosečenog naslona dobijaju se letvice za sedište. Materijal je laminat koji se pravi od lokalnog drveta. Završna obrada je transparentni ili obojeni eko lak na vodenoj bazi. Dobijeni delovi se pakuju u kutiju dimenzija 63x41x6cm, što je približno veličina fascikle formata A2, a paket je lakši od 4kg. Ovako spakovan proizvod se transportuje direktno do kupca, nakon čega se vrlo jednostavno sklapa. Dimenzije sklopljenog proizvoda su standardne. Visina je 80cm, širina 40cm a dubina 44cm. Visina sedišta je 45cm.

Design by IKAA

IKAA-MANUFACTURING LIGHT JE BREND IME ZA RUČNO PRAVLJENE LAMPE I RASVETNA TELA IZA KOGA STOJI INDUSTRIJSKI DIZAJNER IVAN PARADINOVIĆ.

Ikaa je do sada predstavio tržištu niz modela kojima je pored estetskog izgleda akcenat na funkcionalnim vrednostima svetla. Filozofija koja stoji iza Ikaa proizvoda je inovativan dizajn i ručna obrada materijala.
KAKO JE DOŠLO DO STVARANJA IKAA BRENDA?
Na početku studija na Fakultetu primenjenih umetnosti moja klasa je imala tu sreću da je vodi prof. Dušan Vuksan. U tih godinu dana upoznali smo se sa transformacijom oblika iz 2d u 3d I to sa dostupnim materijalima kao što su papir, pvc i polipropilenske folije I baš od tih materijala su nastale naše prve lampe koje su izlagane iste godine na sajmu nameštaja u Milanu. Po završetku faxa ovaj zadatak je nastavio da me intrigira I dalji rad na tome je doveo do zaokruživanja cele priče pod brend Ikaa.
KOJA JE GLAVNA IDEJA ISPRED KOJE STOJI IKAA?
Moze se reci da mi je glavna ideja oko ovog brenda da promovišem izradu interesantnih rešenja u oblasti rasvete koja nastaju od otpadnih materijala isto koliko i njihovu kvalitetnu primenu u prostoru. Interesuje me svetlost i načini na koji mogu da je ukrotim i uobličim. Skoro sve moje lampe imaju mogućnost transformisanja na jedan ili drugi način. Od modela Orhio koja rotacijom svojih delova potpuno transformiše oblik lampe, njenu boju, senke I intenzitet svetla koji pruža, do modela Tri koji zbog specifičnog oblika I materijala može da se postavi u bilo koji kutak prostora I da služi kao lampion, stona, podna ili lampa za police. Poslednja u nizu je Rubik lampa, koja se oslanja na princip rotacije segmenata poznate igračke.
Dakle ako bi definisao cilj Ikaa lampi, to bi bio razvoj novog brenda za rasvetu i rasvetna tela, razvoj konceptualnih rešenja kako za industrijsku proizvodnju tako i za male serije. Dalje usavršavanje tehnika obrade materijala za unikatne predmete i opremanje prostora. Trudim se da napravim svaki komad isto koliko i svaki novi dizajn i uživam u tome što radim.

KOJI SU MATERIJALI OD KOJIH SU IZVEDENI IKAA PROIZVODI?
Za konstrukcije lampi i komade nameštaja koristim otpadne sirovine metala I gvožđa. Naknadnom obradom, brušenjem I lakiranjem dolazim do željenih patina tog metala. Ponekad ostavim delove namerno manje obradjenim da bi se odmah stekao utisak ručnog rada. Pored metala, sve više koristim drvo i keramiku.
Drugi materijali koje često koristim su polipropilenske folije, kanap, klirit i staklo. Ikaa lampe uglavnom koriste fluorescentne, štedljive, sijalice ili LED diode, u skladu sa skorašnjom obustavom proizvodnje I prodaje sijalica sa užarenom niti u EU.
Koristim takođe dostupne materijale kao što su PET ambalaža I najlonske kese koji su se pokazali kao jako praktični materijali za rasvetna tela.
DALJE IDEJE?
Ikaa kao brend je do sada imao jako pozitivnu reakciju ljudi potpuno različitih profila I do sada jednu ostvarenu saradnju u oblasti industrijske proizvodnje. Učestvovanje na različitim festivalima rasvete i nameštaja u inostranstvu je trenutno jedan od važnijih projekata na kojima radim. Pored toga, akcenat stavljam na daljim istraživanjima I razradama novih koncepata koji troše manje energije i transformišu svetlo.
PET LAMPE
100% reciklazne lampe, sastavljene od plasticnih (topljenih) boca I najonskih kesa koje joj daju specifičan izgled. Postolja za ove lampe su najčešće od otpadnog metala ili starih lampi.
Sijalice koje koriste PET lampe su fluorescentne ili LED sijalice, LED trake itd.
Zbog rada na ovim svetiljkama prirodno sve više dolaze i poslovi opremanja enterijera i pravljenja unikatnog nameštaja. Taj deo priče je i dalje u razvoju, a sve moje nove i stare radove možete pratiti preko socijalnih mreža ili na: www.behance.net/IKAA

Geodetska kupola

PRVOBITNO OSMIŠLJENA OD STRANE BUKMINSTER FULERA 1954. GODINE, GEODETSKA KUPOLA JE PROMOVISANA KAO NAJJAČA I NAJISPLATIVIJA LAGANA STRUKTURA KOJA USPEVA DA POKRIJE VELIKI PROSTOR BEZ UNUTARNJIH POTPORA

Ova geodetska kupola, poput one izvedene na danskom muzičkom festivalu Roskilde 2012.godine, konstrukcija je koja optimizuje korišćenje prirodnih resursa u visokom stepenu, imitirajući prirodne procese koji se dešavaju samostalno u prirodi. Molekularna struktura ugljenika preslikana je u izgradnji ove kupole. Struktura se odlikuje velikom snagom i stabilnošću, omogućava izgradnju konstrukcija velikih prostornih dimenzija uz upotrebu najmanje moguće količine građevinskog materijala, kao i smanjenje potrošnje energije koja se koristi za njeno grejanje zbog minimalne površine i aerodinamičkog oblika kupole. Struktura geodetske kupole se sastoji od standardizovanih jedinica okupljenih oko osnove od velikih kružnih otvora po površini sfere. Ova kupola ima 240 tabli od iverice u obliku petougla i šestougla poslaganih po površini svoje ukupne sfere. Ovakav metod izgradnje je sasvim isti kao i osnovni metod klasične pravougaone izgradnje objekta koji se uglavnom koristi danas, pa ove dve metode svakako treba smatrati ravnopravnim.

NAPRAVITI VIŠE SA MANJE
Čovek je kroz celu istoriju eksperimentisao sa dizajnom i materijalima ne bi li postigao što više sa što manje. Niko se ovom cilju nije približio koliko Ričard Bukmister Fuler – arhitekta, inženjer, matematičar, filozof i inovator. Iako je njegovo patentiranje prošlo gotovo nezapaženo 1951.godine, danas je ovakav vid izgradnje priznat kao najefikasniji graditeljski sistem poznat čoveku.

Tokom pedesetih i šezdesetih godina Fuler je koristio geodetske kupole kao osnovnu strukturu u svom radu i teoretisao je o geometrijski optimalnim načinima na koje se mogu konstruisati kupole. Tek nakon Fulerove smrti istraživanja su otkrila da ova geometrija koja se koristi i u arhitekturi ustvari potiče iz prirode. Fuler je predvideo oskudice resursa sa kojima se suočavamo danas, što ga je nateralo da izazove revoluciju u dizajnu koja je trebalo da nam omogući da pravimo više sa manje resursa. Prema Fuleru, pametna izgradnja je jedan od izvora povećane efikasnosti resursa jednog objekta. Fuler je ovakvu perspektivu arhitekture podelio sa novoosnovanim hipi zajednicama koje su se oslonile na njegovo znanje o geometriji i krenule u izgradnju jeftinih i efikasnih kuća. Geodetska kupola se tako smatrala ikonom alternativne arhitekture modernog doba.//ek IVANA NIKOLIĆ- Više u EKO KUĆI No11