Alumil Exl1

Recikliraj, renoviraj i obnovi

KORIŠĆENJEM STARIH I VEĆ KORIŠĆENIH ELEMENATA I PREDMETA MOŽEMO PROSTOR UČINITI PRIVLAČNIM I SASVIM DRUGAČIJIM UZ DOBRU VOLJU, KREATIVNOST, POSVEĆENOST I BRIGU ZA ČOVEKOVU OKOLINU.

Recikliraj, renoviraj, obnovi…. Ove reči nam lako skliznu sa jezika, ali ih nije lako pretvoriti u delo. Postaviti infrastrukturu za reciklažu je skup posao, i mada mi ovde u Britaniji recikliramo sve više kućnog smeća, nismo se ni izdaleka približili našim severnoevropskim susedima. Švajcarska, Austrija i Nemačka bave se reciklažom mnogo duže od nas, imaju mnogo bolja postrojenja i infrastrukturu, a takođe prednjače i u učenju i obučavanju mladih generacija. Mi živimo u svetu u kome se električni i kućni aparati ne prave da bi trajali. Danas ni ne pomišljate da popravite uređaj koji prestane da radi. Prvo pomislite kada ćete i gde kupiti novi. Manje će vas koštati da kupite novi frižider nego da platite popravku starog. Stoga ne treba da nas čudi što mi danas pravimo više otpada nego i jedna generacija ljudi pre nas. Živimo u svetu gde je novo mnogo jeftinije nego staro. O onome što se može reciklirati i koristiti u eksterijeru moramo da razmišljamo mnogo kompleksnije.

U uređenju spoljašnjeg prostora, količina predmeta koji se za tu svrhu mogu reciklirati ograničena je ne samo po pitanju samog materijala, već i cene takvog poduhvata. U predmete kod kojih je najočiglednije da su imali prošli život, ali bi se lepo uklopili u uređenje bašte i po svom izgledu i po osobinama, a prvenstveno po dugovečnosti, spadaju kamen, skulpture od kamena i metala i drvo. Kreirati baštu nije jeftin poduhvat, i sve bi u njoj trebalo da potraje godinama, a ne da se za kratko vreme okruni i pretvori u malč.  Stoga su stari kamen, skulpture, metalni predmeti i drvena građa odlični primeri onoga što se može uspešno ponovo iskoristiti i pretvoriti u nosioca celog projekta. Kamen Jorkston je savršen primer za to. Ulegnut i izlizan od stogodišnjeg služenja  pešačkom saobraćaju na pločnicima Londona, često mora da se zameni novim blokovima. Ovome se dizajneri bašta naročito raduju. Jorkston, a posebno stari Jorkston, predivan je. Boja breskve, ružičasta, siva, sitni fosilni ostaci i duh starine – sve u jednom komadu kamena, mogu da pretvore bilo koju novu baštu u baštu sa karakterom i težinom.

Slično je i sa drvetom. Stare građevinske grede mogu izgledati zaista lepo u bašti, onako nagnječene i iskrivljene, i kad stoje samostalno, izgledaju kao prava umetnička dela. Još je zabavnije koristiti ono što nikad ne biste ni pomislili da može biti iskorišćeno u bašti, ali za to morate imati malo više mašte i slobode u razmišljanju.U izvršnom delu ćete verovatno morati da konsultujete majstora ili skulptora, ali vredeće. Ogromno je zadovoljstvo da od nečega što je naizgled smeće, napravite novi predmet koji će imati potpuno novi život. U ovakve predmete spadaju rezervoari i tankovi raznih vrsta, burad,kamena pojila za stoku i slično.

Na ovogodišnjem Sajmu cveća u Čelsiju napravili smo baštu i nazvali je The Wasteland. Staru pumpu za vodu smo postavili u centar javnog prostora i pokupili smo još neke predmete koji bi se sigurno našli na takvom mestu i postavili ih okolo tako da mesto čine prijatnim  za boravak, a sebi obezbede drugi život. Budžet nam nije dozvolio da se razmahnemo šire i postavimo još neke predmete koje smo želeli, pa smo se ograničili na sledeće:

1.KOLICA ZA KUPOVINU U SUPERMARKETIMA

Neverovatno su skupa za izradu, jaka i skoro neuništiva.Međutim, kada hrom kojim su obložena da bi bila sjajna, počne da se ljušti, nema im spasa. Supermarketima se ne isplati da ih ponovo hromiraju, jer je to preskupo, tako da se vraćaju proizvođaču koji ih prepravlja. Mogu se kupiti tako oštećena i spasti za malo novca. Metal sa kolica se može iseći i preformirati u ograde, staze i štitnike za drveće. Na Sajmu smo ih upotrebili kao pregradne panele. Svako ko ih je video, prepoznao je kolica, ali su svi bili zadivljeni činjenicom da ono što su mislili da ima samo jednu jedinu upotrebnu vrednost, može biti viđeno kao nešto sasvim drugačije i novo. Ovo je bilo prvo od mnogih iznenađenja na Sajmu u Čelsiju, i imalo je za cilj da navede ljude na pomisao da se svakodnevni, naizgled neinteresantni predmeti mogu učiniti zanimljivim i korisnim na sasvim drugačiji način od očekivanog.

2. GALVANIZOVANI ČELIČNI PANELI

Ovi paneli vremenom zarđaju ali ih ima u tolikom broju, otpalih i uklonjenih sa krovova, da ih je šteta ne upotrebiti. Mi smo ih postavljali iza zimzelenog drveća i žbunja, kao nekakav štit. Oni su im ublažili tvrd izgled tako što je galvanizovana površina hvatala i odbijala sunčeve zrake, što je donosilo nekakvu posebnu toplinu baštama sa puno betona, a naročito u sumornim danima, kakvih smo u maju ove  godine imali na pretek. Sa njima, bašta nikad nije izgledala hladno i neprivlačno. Lokalni otpadi i stovarišta sekundarnih sirovina uvek imaju mnogo ovakvih panela i srećni su što vam ih mogu ponuditi, da izaberete onakve kakvi vam trebaju. Potrebno je samo da ih kvalitetno povežete da se ne bi iskrivili i da ih ne bi oborio ili polomio nalet vetra.

3. STARE METALNE STAZE

Staze su u Čelsi došle sa broda. Ovo možda zvuči čudno, ali u Britaniji, u kojoj ni jedna tačka nije udaljena vise od 71 milje od mora, mi imamo dugu pomorsku istoriju. Ne može baš svaka bašta imati sidro ili drvenu glavu sa pramca kao centralnu tačku, ali se zato običnije stvari sigurno mogu ponovo upotrebiti. Produženi mostić sa broda, koji smo mi koristili, može se upotrebiti na mnogo načina: kao stepenice koje idu povrh biljaka i koje se noću mogu osvetliti ili kao staze na kojima se mreža može napuniti šljunkom da bi bile stabilnije. U Čelsiju smo ih postavili preko vode, kao vezu oko cele bašte i podsećanje na njihovu upotrebu na moru. Ako nemate pristupa otpadu sa brodova, naići ćete na ponudu sličnih predmeta na industrijskim stovarištima.

4. STARI MOST

Proces u kome se drveni furnir lepi i laminira naziva se Glulam. Ovim postupkom dobija se materijal koji arhitektima daje slobodu da projektuju zgrade koje imaju velike površine zakrivljenih ili drugačije oblikovanih krovova koji se mogu postaviti i bez potpornih greda, a pri tome su veoma izdržljivi. Ovaj materijal je i meni zanimljiv, pa sam se malo raspitivala ko ga pravi, i tako otkrila proizvođača koji čak i recilkira svoje proizvode. Želela sam da postavim dodatnu površinu za sedenje u bašti, za pet do šest osoba, i zamislila da bude izrađena od recikliranog drveta. Bez Glulama, morali bismo da postavimo drvene panele na nove metalne ramove, a sa njim smo iskoristili deo metalnog mosta starog trideset godina i dobili savršenu klupu koja je svima privlačna jer je velika i mami da se na nju sedne. Iako je metalna podloga nesavršena, puna rupa i zarđalih šrafova, ima poseban šarm koji je dopunjen i pojačan patinom drveta. Iako se drži na samo četiri štifta, kada je testirana nije se pomerila pod težinom šest odraslih osoba.

5. STARI BRODSKI VENTILI

Skinuti su sa brodova i teže po 200kg. Iskoristili smo ih kao držače za betonske blokove i tako dobili klupe bez naslona. Mogli smo ispod betona postaviti i reciklirane drvene blokove, ali ventilima  nismo mogli da odolimo kada smo ih ugledali na brodskom otpadu. U baštu su uneli vedrinu i dali joj poseban karakter. Brodski otpadi su prepuni starih delova mašina za koje ne znamo čemu služe, ali lako mogu postati postolje za skulpturu, podloga za sedište ili samo ukrasni detalj. Najčešće su napadnuti rđom, koju ako ne volite, možete ukloniti mehanički i zaštititi ili prefarbati komad koji će vam potom sigurno dugo trajati.

6. STARI MADRACI

Često imamo priliku da pored puta ili u nekoj jaruzi ugledamo stari madrac, sa ili bez obloge, koji tu trune zahvaljujući nesavesnom vlasniku koji ga je izbacio iz automobila u pokretu onda kada mu više nije trebao. Veoma neodgovorno i nepromišljeno! Pokazali smo na Izložbi kako lepo oguljeno i očišćeno metalno jezgro madraca može biti iskorišćeno za pregradni poluprovidni zid u bašti. Madrac je bio prava zvezda na Sajmu, sa svojim lepim oprugama i malo izmenjenim, iskrojenim ramom. Prepoznatljivi filigran opruga madraca nama je posluzio kao pregradni paravan, ali bi se mogao upotrebiti i kao podloga za ukrasne biljke penjačice,pa čak i u povrtnjaku za podupiranje pasulja ili graška.

7. KADA SA ZAOBLJENOM IVICOM

Polovina kade sa zaobljenom ivicom predstavlja neverovatno udobno mesto za sedenje u vrtu. Kade se mogu naći na svakom otpadu. Teške su i potrebno je nekoliko ljudi da bi ih preneli, ali se trud isplati. Lepe su i kad su u poodmaklom stadijumu rđanja i relativno se lako pretvore u sedišta. Podupirač sa zadnje strane i vodootporni jastuk su sasvim dovoljni za ovu transformaciju. Poprečnim sečenjem kade dobijate fotelje, uzdužnim – sofe. Još će manje podsećati na kupatilo ako se oboje farbom za metal u spreju, i to nekom živom bojom. Mi smo nožice kada, ako su bile dovoljno lepe i očuvane, bojili srebrnom ili čak zlatnom sprej farbom.

8.BUBNJEVI MAŠINA ZA PRANJE VEŠA

Stari bubanj sa rashodovane veš mašine može imati mnogo različitih namena. Zastaklite mu jednu stranu, ubacite svetiljku, i eto svetlećeg stola, jednostavnog i jedinstvenog! Mi smo jedan bubanj razvili i ispravili lim oplate, a onda ga koristili kao uspravnu podlogu za slivanje vode u vrtu. Zvučao je kao veš mašina u radu. Sitna okrugla udubljenja na limu od kog su izrađeni bubnjevi, upućuju vodu nadole u malim vrtlozima, koji zaista lepo izgledaju. Metal od kojeg su izrađeni bubnjevi ne gubi sjaj ni posle duge upotrebe, pa smo na Sajmu morali da uveravamo posetioce da su bubnjevi stari i reciklirani, a ne novi, kao što su mislili. Rastavljanjem, zagrevanjem i ispravljanjem omotača bubnjeva moglo bi se doći do osnove za još mnogo različitih recikliranih proizvoda. Za uzvrat, svi predmeti bi sigurno veoma dugo služili svojoj novoj nameni.

9. CRAZY PAVING

Sedamdesetih, pa i osamdesetih godina proslog veka vladala je pomama za crazy paving-om. Tada se crazy paving nije postavljao iz  želje za recikliranjem i očuvanjem čovekove okoline, već iz čisto estetskih pobuda. On nije bio trajan, a nije bio ni svima vizuelno privlačan. Mi smo u Čelsiju koristili  reciklirani crazy paving kao podnu oblogu u eksterijeru. Uzane prostore između pločica ostavljali smo slobodnim da bi se pojačala prirodna drenaža terena, što je jedna od važnih prepostavki za postizanje održivosti vrta. Veoma je bitno da se kišnica vraća nazad u zemlju, a ne u odvodne cevi i kolektore. Prostor između ploča nismo popunjavali šljunkom, što je uobičajena praksa, nego mahovinom koju smo pažljivo utiskivali u međuprostore. Vrt je odmah poprimio duh i izgled vrtova iz sedamdesetih, i naišao je na divljenje i odobravanje publike

Vrt The Wasteland je bio izuzetno lepo primljen od strane posetilaca Sajma. Koristili su reči: lepo, divno, zanimljivo, maštovito da opišu ono što su videli i čemu su prisustvovali. Bio je to dokaz da se i smeće može učiniti sasvim drugačijim uz dobru volju, kreativnost, posvećenost i brigu za čovekovu okolinu. Uz znalački i stručan pristup sadnji i negovanju biljaka i dizajnu vrtnih zasada, vrt može postati privlačno mesto gde će ljudi želeti da provedu mnogo svog slobodnog vremena. Nikad neće biti moguće projektovati baštu od isključivo recikliranog materijala, ali ako vodimo računa o otpadu koji stvaramo i načinu na koji ga uklanjamo, kao i o delu koji sigurno možemo da recikliramo ili mu udahnemo novi život, bićemo bliže standardu koji nalaže da pre nego što odlučimo da se nečega oslobodimo bacanjem u smeće, prvo razmislimo o svim opcijama koje su nam na raspolaganju za reciklažu, ponovno korišćenje ili prenamenu određenog predmeta.//

A4A Design

KARAKTERISTIKE MODERNOG DRUŠTVA SU POVEĆANA MOBILNOST I ZAHTEVI ZA NOVIM REŠENJIMA U SAVREMENOM DIZAJNU. IZ TOG RAZLOGA, KAO REZULTAT POJAVE NOVIH TEHNOLOGIJA U PROIZVODNJI EKOLOŠKOG NAMEŠTAJA, NASTALA JE IDEJA ZA DIZAJNIRANJEM OVE IZUZETNE SERIJE NAMEŠTAJA OD RECIKLIRANOG MATERIJALA –  KARTONSKOG SAĆA.

Sve više i više kuća, ali i otvorenih prostora, imaju nameštaj od kartona, zahvaljujući njegovoj čvrstoći, otpornosti i funkcionalnosti. Cilj ovakvog pristupa dizajnu je da se promoviše reciklaža, ali i da se pokaže da se i od jednostavnih materijala može napraviti nešto lepo, korisno i efikasno.

Materijal poput kartona je revolucionarno otkriće u svetu nameštaja, jer je lak, vizuelno ne opterećuje prostor i pristupačan je svima. Ekološki način uređenja životne sredine podrazumeva ponovno korišćenje prirodnih razgradivih materijala koji mogu dalje da se recikliraju. Karton je materijal dostupan svima i može se lako oblikovati kako bi se dobio ekološki nameštaj praktičan za kućnu upotrebu.//ek Ivana Nikolić – Više u EKO KUĆI No10

Piovere

PROJEKAT REKONSTRUKCIJE STARE ZGRADE IZ 18.VEKA U MESTU PIOVERE PREDSTAVLJA PRIMER BRISANJA GRANICA IZMEĐU ARHITEKTURE I SKULPTURE.

Brisanje granica između arhitekture i skulpture uz neprikosnovenu ulogu svetlosti javljalo se kao tendencija u gotovo svakoj epohi istorije graditeljstva, a nakon perioda baroka možda je najizrazitije otelotvoreno u arhitekturi našeg doba. Međutim, potpuno je redak slučaj da se granice brišu geometrijom kao sredstvom i potpunim purizmom kao rezultatom. Projekat „Piovere“ primer je jedne takve prostorne intervencije koju potpisuje bračni par arhitekata Tešić.
Poduhvat predstavlja korenitu rekonstrukciju i adaptaciju građevine iz 18. veka koja je služila kao senik u poljoprivrednom domaćinstvu. Širi lokalitet objekta predstavlja brdovito zaleđe iznad jezera Lago di Garda u Italiji, a sam objekat na kome je urađena rekonstrukcija nalazi se u istorijskom jezgru Piovere, jednom od mnogobrojnih duž zapadnog pobrđa uz obalu jezera, po kome je i sam projekat dobio ime. Građevinski prototip objekta specifičan je za ovu regiju. Smešten je u potkrovlju iznad stambenog dela kuće i snabdeven nezavisnim ulazom. Prema ulici je potpuno zatvoren, dok se prema jezeru široko otvara.

U savremenoj autorskoj intervenciji nastojalo se na doslednom očuvanju autentičnih vrednosti prostora i materijala. Postojeća dvostruka visina senika, postulat slobodnog organizovanja oblika u osnovi i preseku, kao i originalne partije kamena i drveta, izražavaju specifičnu poetiku prostora u koju je utkan ceo istorijski tok njegovog postojanja. Izvorni teški i rustični volumeni u novom projektu bivaju transformisani kroz drugostepenu plastiku i obradu detalja. Neprekidna smena materije (kamen-malterne povšine, originalno drvo-nove drvene partije) odslikava samu suštinu istorijskog toka. Koncept modelovanja masa u ovom prostoru opovrgava arhitektonsku tezu o neophodnosti upotrebe pravog ugla.  Umesto njega, prostor se komponuje prema pravilima organske logike zatečene na ovom mestu.

Čitav prostor modelovan je plastično, usled čega pojedine sekvence imaju izrazit karakter skulpture (stepenište, kamin, polica, niše). Zapravo, sistem pregrada i mobilijara u ovom enterijeru  podržava jedan viši sistem plastično-geometrijskih pravila i vrednosti. On se poima upravo opažanjem dinamike odnosa između komada ugrađenog nameštaja. Harmonizovana sinteza prvostepenih elemenata i drugostepene plastike vlada ovim potpuno belim prostorom. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No10

JUBILEJ ULUPUDS-A

‘’UMETNOST JE SLIČNA ŽIVOTU: IZGLEDA KAO IGRA, A USTVARI JE ĐAVOLSKI OZBILJNA STVAR. UTOLIKO JE OZBILJNIJA UKOLIKO VIŠE LIČI NA IGRU’’ –  IVO ANDRIĆ

Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS) proslavilo je 13. novembra šezdesetogodišnjicu postojanja svečanom akademijom u obnovljenoj zgradi Muzeja Jugoslovenske kinoteke u Uzun Mirkovoj ulici, uz uručenje godišnjih nagrada i priznanja. Za rekonstrukciju zgrade Muzeja Jugoslovenske kinoteke, Veliku nagradu Srbije za primenjenu umetnost i dizajn dobio je arhitekta Pavle Vasev.

Predsednik ULUPUDS-a Vladimir Lovrić istakao je da se ULUPUDS u proteklih 60 godina predstavio brojnim izložbama stvaralaštva umetnika iz svih devet svojih sekcija. Ocenjujući da je umetnost danas izmeštena iz života, podsetio je na reči nobelovca Ive Andrića, koji je rekao: ”Umetnost je slična životu: izgleda kao igra, a  ustvari je đavolski ozbiljna stvar. Utoliko je ozbiljnija ukoliko više liči na igru”. Poseban ton celoj svečanosti dala je dramska umetnica Danica Maksimović, koja je vodila program akademije i večernjih performansa.

Nakon svečane akademije, priređena je velika celovečernja zabava sa učešćem mnogobrojnih zvanica iz kulturnog i umetničkog života Srbije. U okviru umetničkog programa održana je modno – kostimografska revija poznatih autora članova ULUPUDS-a i gostiju, koja je izazvala veliko interesovanje publike. U muzičkom delu nastupili su Wonder strings quartet i Maja Volk bend.

Značajan momenat bio je uručenje povelja za doprinos kulturi i umetnosti predstavnicima medijskih kuća i drugih institucija koje su kroz dugi niz godina svojim delovanjem doprinele afirmisanju umetnika i umetnosti, kao i kulture uopšte. Ovo značajno priznanje dobili su: Biljana Willimon, Dragana Ćosić, Jelena Gajšek, Ivon Jafali, Mirjana Todorić (Studio B), Biljana Bralušić, Marija Miljević, Mira Adanja Polak, Maja Tucaković (RTS), Nikola Žigon, Bratislav Ljubišić (Drugi program Radio Beograda), Jovan Ćirilov, Branko Maričić (Art info), Dejan Kovačević (predsednik opštine Stari grad) i Katarina Simijonović (predsednica JP Poslovni prostor Stari grad), kao i ustanove: Fakultet primenjenih umetnosti, Konak Kneginje Ljubice, dnevni list Politika, Muzej 25.Maj, Filološki fakultet, Muzej primenjene umetnosti, Galerija RTS i Beogradski sajam.
 
ULUPUDS je svoj ugled izgradio između ostalog i kroz veliki broj kolektivnih i individualnih izložbi i umetničkih manifestacija međunarodnog karaktera, na kojima je na najbolji način predstavljeno stvaralaštvo ogromnog broja umetnika koji su u tom drugom vremenskom periodu stvarali u okviru 9 sekcija i više od 25 oblasti likovne i primenjene umetnosti koje je ULUPUDS stalno negovao i proširivao.

Forma “van kutije“

PREVAGA BILO KOJEG OD POJMOVA – FUNKCIJA ILI FORMA, UVEK SA SOBOM NOSI ODREĐENE PROBLEME, TE JE BALANS TA DVA POJMA VEOMA VAŽAN. BITNO JE DA SE OBA POJMA MEĐUSOBNO PODRŽAVAJU I DA ČINE NERASKIDIVU CELINU.
Zaštita na radu i protivpožarna bezbednost sve više postaju važni pojmovi u poslovanju i radu u bilo kakvom obliku. Elementi i zaštitna oprema polako dobijaju oblik dizajniranih, te ono što je juče bilo nužno zlo, sada postaje lepo, i što je još bitnije, korisno. Kompanija Trezor VOLGA već duži niz godina radi u toj oblasti, sa težnjom da svima obezbedi odgovarajuću zaštitnu opremu. Pažljivo odabrani brendovi proizvođača po kriterijumima kvaliteta, efikasnosti i  estetike, čine da ponuda kompanije VOLGA bude širokog spektra, izuzetnog kvaliteta i veoma elegantne dizajn crte, što je u domenu zaštitne opreme veoma važna dodatna vrednost.

Razbijanje stereotipa i izbegavanje ustaljenog načina tretiranja poslovnog prostora lepo se sagledava kroz rešenje enterijera poslovnog prostora kompanije Trezor VOLGA. Koncept poslovnog prostora je generisan kao odgovor na zahtev da se razmišlja prema modelu “van kutije” (outside the box).
Arhitekta Mladen Mladenović je pristupio zadatku projektovanja enterijera prostora sa idejom da se oprema u čijoj suštini leži pre svega smisao zaštite, sada prezentuje na način gde se uz pojam zaštite lagano provlači i pojam lepog. Težnja je čak bila i da se ide do toga da se pojam lepog po važnosti izjednači sa pojmom efikasnosti zaštite, bez namere da se i jedan od ta dva akcentuje previše. Prevaga bilo kojeg od pojmova, FUNKCIJA (ovde – zaštita) ili FORMA (lepo), uvek sa sobom nosi određene probleme, te je balans ta dva pojma veoma važan. Bitno je da se ova dva pojma međusobno podržavaju i da čine neraskidivu celinu.

IZLOŽBENI PROSTOR
Elegantno definisana ulazna zona sa prijemnim delom i izložbenim zidom u okviru dva konstruktivna stuba postaju izraženi elementi prvog utiska. Stameno definisane police odražavaju stabilnost, iako su sopstvenom formom zaigrane i lepršave  oko jakih i nepomerljivih konstruktivnih elemenata samog prostora. Ideja je da se ozbiljnost strukture, nasleđa, tradicije kao i stabilnost kompanije poveže sa činjenicom da se radi o modernoj kompaniji koja svoje poslovanje prilagođava potrebama korisnika. Otvoreni prostor se širi ka delu fasade gde se sve linije prostora enterijera karakterišu elipsom, koja je svakako neizbežan deo samog objekta. Motiv sa plafona prelazi na fasadu i obrnuto, i time se zatečeno čini kao da je bilo planirano i unapred smišljeno, iako realna situacija nije bila takva.

Kancelarije zaposlenih u administraciji su zatvorenog plana. Ipak, rešenjem koje je predvidelo postavljanje staklenih pregrada, zatvorene kancelarije postale su vizuelno otvorene, te se iz svake pozicije posmatranja ne gubi smisao čitanja gabarita prostora. Kreiranje kolorita prostora je išlo čak do odabira sitnog kancelarijskog materijala, gde je svaki element uklapan sa ambijentom u kom se nalazi.// Više u EKO KUĆI No10

Soba ,,BARKOD”

U PROSTORU NE VEĆEM OD 20 KVADRATNIH METARA MOGUĆE JE PODMIRITI SVE ČOVEKOVE POTREBE I OPTIMALNO ORGANIZOVATI ŽIVOT I RAD, A ZAHVALJUJUĆI MOGUĆNOSTI JEDNOSTAVNOG INTERVENISANJA, U TOKU SAMO JEDNOG DANA OSTVARITI BESKONAČAN BROJ PROSTORNIH VARIJACIJA, FUNKCIONALNIH ADAPTACIJA I VIZUELNIH TRANSFORMACIJA.

Barcode room je konceptualni studijski projekat stambene prostorije (sobe) zasnovan na originalnoj ideji postavljanja “zidova-nameštaja” koji se mogu slobodno pomerati sa jednog kraja prostorije na drugi, dozvoljavajući korisniku da odredi veličinu i konfiguraciju jedinice prema trenutnim potrebama.  Multifunkcionalnost je  najbitnija odlika ovog projekta, i postoji upravo zahvaljujući koncepciji pokretnih zidova – blokova nameštaja koji se mogu postaviti u željenu poziciju u zavisnosti od dnevnih zahteva korisnika. Jednostavnim potezom izvlačenja, ovaj nameštaj se stavlja u aktivnu funkciju i obezbeđuje komfor ne samo stanarima, već i većem broju njihovih gostiju.

Svaki od pokretnih zidova, “barova”, predstavlja kombinaciju nekoliko elemenata od ukupno dvanaest, koliko ih ima. Prema nameni, kreirani su različiti tipovi  barova – dnevni bar, kuhinjski bar,  spavaći bar. Kao što svaki proizvod u trgovinskoj radnji ima svoj sopstveni barkod, tako i svako korišćenje ove prostorije ima svoj sopstveni raspored elemenata – barkod. Mogućnost komponovanja celine od različitih elemenata i različito pozicioniranje barova pružaju korisniku priliku da kreira  jedinstvenu kolekciju barkodova za svoj životni prostor.

Pored svega toga, kada je nameštaj izvučen iz zidova, otvori u kojima je on bio smešten postaju prozori. Ovakvi prozori u enterijeru, kao moderna evokacija tzv. “link windows” iz filozofije istočnjačkih vrtova, unose nov kvalitet u doživljaj enterijera tako što spajaju prostorne sekvence i daju nov dinamički kvalitet  prilagodljivosti i transformativnosti prostora. Stalna mogućnost promene veličine biva još jednom naglašena, a unutrašnji prozori postaju vizuelno sredstvo u virtuelnom uvećanju malog prostora stana.

SVAKI OD POKRETNIH ZIDOVA, “BAROVA”, PREDSTAVLJA KOMBINACIJU NEKOLIKO ELEMENATA OD UKUPNO DVANAEST, KOLIKO IH IMA. PREMA NAMENI, KREIRANI SU RAZLIČITI TIPOVI  BAROVA – DNEVNI BAR, KUHINJSKI BAR,  SPAVAĆI BAR.

Materijal od koga su napravljeni bar-zidovi jeste drvo. Ono je sveprisutni materijal u enterijeru, i možda jedini koji je mogao da sačuva likovni izraz od monotonije, klaustrofobije ili straha od praznog prostora, tzv. horror vacui. Najprirodnijeg i najtoplijeg vizuelno-taktilnog izraza, i univerzalnog psihološko-sugestivnog značenja koje je iskonski utkano u svest svakog čoveka, drvo predstavlja najneutralniju osnovu za materijalizaciju ove ideje. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No10

Materijal od koga su napravljeni ovi bar-zidovi jeste drvo. Ono je sveprisutni materijal enterijera, I možda jedini koji je mogao da sačuva likovni izraz od monotonije, klaustrofobije ili pak utiska “horror vacui”.

Ordinacija svetlosti

POSEBNOST ORTODONCIJE KAO NAUKE JE U TOME ŠTO KVALITETNIM REŠENJEM U BILO KOM UZRASTU PACIJENTA DIREKTNO UTIČE NA NJEGOVO FIZIČKO I PSIHIČKO ZDRAVLJE, KROZ NJEGOV ESTETSKI IZGLED I ZDRAV OSMEH. OBIČNO SE SMATRA DA JE USPEŠNOST ORTODONTSKE INTERVENCIJE, ZAHVATA I TERAPIJE BOLJA KOD DECE I MLAĐE POPULACIJE, ŠTO NIJE SASVIM TAČNO, JER JE KOREKCIJA POLOŽAJA ZUBA U USNOJ DUPLJI  MOGUĆA I USPEŠNA U GOTOVO SVAKOM  ŽIVOTNOM  DOBU.
Rekonstrukcija unutrašnjih prostora, naročito kada se radi o promeni njihove osnovne namene, po pravilu zahteva kompleksan i integralan pristup projektovanju i prethodne analize koje se odnose na budžet, funkcionalnost, konstrukciju, instalacije, ali i fleksibilnost i jednostavnost u budućem toku održavanja. Svakako da je težina zadatka posebno naglašena kada se radi o pretvaranju stanova u poslovni prostor namenjen pružanju različitih zdravstvenih usluga.
Ostvariti visoke i stroge svetske standarde u funkcionalnom, tehnološkom i higijenskom smislu, a pri tome stvoriti originalan i prepoznatljiv enterijer sa personalnim dizajnom, bili su osnovni zahtevi Prof. Dr Budimira Mileusnića koje je postavio pred arhitektu Vladimira Lovrića u završnom redefinisanju jednog salonskog stana u centru Beograda u modernu specijalističku ordinaciju za stomatologiju i ortodonciju. Preventiva u stomatologiji i ortodonciji omogućava trajnu vrednost u životu svake ličnosti i zubi u tom smislu predstavljaju ogledalo našeg odnosa prema sebi, a za ovaj enterijer, sa svim njegovim funkcionalnim, organizacionim, enterijerskim i dizajnerskim rešenjima, mogu da kažem da predstavlja optimalnu projekciju za ordinacije namenjene ovakvim specijalističkim službama.

”Posebnost ortodoncije kao nauke je u tome što kvalitetnim rešenjem u bilo kom uzrastu pacijenta direktno utiče na njegovo fizičko i psihičko zdravlje, kroz njegov estetski izgled i zdrav osmeh. Obično se smatra da je uspešnost ortodontske intervencije, zahvata i terapije bolja kod dece i mlađe populacije, međutim mogućnost korekcije položaja zuba u usnoj duplji je moguća i uspešna za vreme celog ljudskog života.“ kaže Prof. Dr Mileusnić.
Već na samom ulasku u ordinaciju čita se dizajn snažnog identiteta. Organski oblikovana, ona svojim modernističko-minimalističkim izrazom opušta i smiruje, jer svi poznajemo strah i nelagodnost prilikom odlaska kod zubara. Dva snažna svetlosna oka dizajnirana na plafonu koji elegantno curi do polica iznad radnih elemenata, čine prostor glavne ordinacije moćnim, dajući mu dimenziju sofisticiranosti. Ovakvim pristupom oblikovanju enterijera i dizajnerskim rešenjima u ovoj izuzetnoj ordinaciji, arhitekta Lovrić suptilno ujedinjuje i naglašava značaj sinteze funkcije i dizajna, koji su u procesu projektovanja neodvojivi.

Bela boja i transparentnost definišu ovaj prostor i potenciraju osećaj čistoće i higijene. Kivi zelena boja  glavne stomatološke stolice i nekih elemenata u enterijeru, kao i odgovarajući tonovi podnih površina i zidova čekaonice, naglašavaju aspekt energije, prirodnosti i zdravlja. Prijemni hol sa pultom za evidenciju nastavlja se u čekaonicu i predstavlja tampon zonu između javnog dela i doktorske sobe sa bibliotekom. Dizajniran je u skladu sa celim enterijerom i njegovim zaobljenim formama, a plafon je ”probušen” velikim ogledalom i centralno postavljenim lusterom čije transparentne latice rasipaju svetlost, dajući sedefaste prelive po zidovima.

PREVENTIVA U STOMATOLOGIJI I ORTODONCIJI OMOGUČAVA TRAJNU VREDNOST U ŽIVOTU SVAKE LIČNOSTI, I ZUBI U TOM SMISLU PREDSTAVLJAJU OGLEDALO NAŠEG ODNOSA PREMA SEBI,  -KAŽE PROF. DR MILUESNIĆ.

Podovi su takođe izvedeni monolitno, a prema zidovima se zadižu u vidu polukružne sokle visoke 6cm. To omogućava da se sve podne površine održavaju na visokom higijenskom nivou bez mogućeg sakupljanja nečistoće u uglovima. Podovi su sa ekološkim performansama koje zadovoljavaju najstrože evropske standarde za ovakvu namenu prostora i imaju visokokvalitetne higijenske, antistatičke i antibakterijske karakteristike. Zidovi su takođe obrađeni  potpuno neutralnim akrilnim ekološkim bojama. Plafoni podržavaju zaobljene forme enterijera, što celom prostoru ordinacije daje osoben organski karakter.//ek Katarina Tomić – Više u EKO KUĆI No10