Alumil Exl1

Vila u Gercenu

IZUZETNA ARHITEKTURA MODERNIH I JEDNOSTAVNIH OBLIKA, EKOLOŠKI KONCEPT NEZAVISNE KUĆE I PRELEP PEJZAŽ NE SAMO DA IMPRESIVNO DELUJU NA SVE MEŠTANE MALOG NEMAČKOG GRADIĆA GERCENA, VEĆ SU UČINILI OVAJ DOM SAVRŠENIM UTOČIŠTEM I OBJEKTOM ZNATNO ISPRED SVOG VREMENA.
Ko god je ikada bio na periferiji nekog velikog nemačkog grada zna šta je „tipična nemačka kuća“: obojena jasnim tonom, sa klasičnim prelomljenim krovom i PVC prozorima u svim mogućim veličinama i dimenzijama. Zajedno sa crkvom i železničkom stanicom, ovakve stambene zgrade čine tipični nemački gradić.
Tročlana porodica želela je kuću na periferiji Minhena koja će svojim izgledom poštovati tradiciju, ali će istovremeno biti jedinstvena i savremena. Kuću je trebalo postaviti na parceli površine 2000 m2, na kojoj se nekada nalazila farma. Parcela se nalazi na blagom uzvišenju sa koga se pruža lep pogled na grad. Stroga urbanistička pravila nalagala su tradicionalni kosi krov, a susedi su svakako očekivali da im se ne naruši pogled na dolinu. Projektovanju se prišlo tako da se od unapred određenih pravila ne odstupi, a da se ipak zadrži tradicionalni jezik arhitekture i da se primene inovativna i funkcionalna rešenja. Ovo je podrazumevalo upotrebu materijala koji se mogu reciklirati i primenu savremenih energetskih koncepata.

Usvojena je jednostavna geometrija koja kombinuje dva masivna volumena različita u formi, materijalizaciji i koloritu, a da pri tome ne remete vizure okolnim objektima, nego da ćak i ulepšavaju pogled susedima. Manji volumen ima oblik prizme i obojen je u belo. Bela boja je pravi izbor za deo prostora određen za spavanje i odmor. Krov i fasada volumena u kome su smeštene zajedničke prostorije obložen je tankim kamenim pločama. Specijalista za radove sa kamenom, Raček Šifer, obratio je posebnu pažnju na obradu i detalje uglova. Savršena integracija objekta u okolinu postignuta je tako što su volumeni izvedeni monolitno, sa kaskadiranjem nivoa unutrašnjeg prostora u skladu sa nagibom terena.

Krov prelomljene forme takođe prati nagib terena, a njegov svilenkasti sjaj potiče od fasadnog kamena starog 400 miliona godina. Da bi se dobio koeficijent termičke provodljivosti od 0.14 W/m2K u proseku za sve fasade, korišćeno je drvo sa flah izolacijom, celuloza i table od drvenih vlakana.

UKUPNA POTROŠNJA ENERGIJE OVOG DOMA JE ZA 65% NIŽA OD VREDNOSTI KOJE DOZVOLJAVAJU NEMAČKE ENERGETSKE NORME (ENEV). U DRUGOJ FAZI, KUĆI ĆE BITI DODATI FOTONAPONSKI PANELI I KOLEKTORI KIŠNICE, ŠT O ĆE ZAOKRUŽITI NJEN EKOLOŠKI KONCEPT.

Toplota za grejanje se obezbeđuje preko geotermalne pumpe čije cevi sežu do dubine od 35m i koriste toplotu koju stvara i čuva zemlja. Veliki prozori postavljeni na južnoj fasadi daju maksimum prirodnog dnevnog svetla, a visina od 4m, koja kompenzuje nagib terena, idealna je za korišćenje prirodnih vazdušnih struja koje, krećući se niz padinu, provetravaju unutrašnjost objekta leti.// ek Marija Velović – Više u EKO KUĆI No6

Ostakljen zid u trpezariji gleda prema nadstrešnici za automobile, što je savršeno rešenje za one koji obožavaju svog ljubimca na četiri točka.

Paleta boja u enterijeru kombinuje belu, zelenu i braon na elementima od drveta.

Prolećna korpa – Springtime basket

TOPLIJE VREME DONOSI SAVRŠENE USLOVE ZA UŽIVANJE U PRIRODI. HOLANDSKI DIZAJNER JERIEL BOBE IZ DIZAJN STUDIJA BLOON, RAZMIŠLJAJUĆI U TOM SMERU, NAPRAVIO JE PIKNIK-KORPU KOJA MOŽE DA SE NOSI NA BICIKLU, A KAD DODJETE DO PARKA, RASKLOPITE JE I DOBIJETE STO I STOLICE ZA DVOJE. //ek – Više u EKO KUĆI No19

Wasara

KOLEKCIJA JE NAPRAVLJENA OD PRIRODNIH MATERIJALA (VLAKNA ŠEĆERNE TRSKE, BAMBUS I SELULOZA TRSKE) BEZ IKAKVIH VEŠTAČKIH DODATAKA. SVI WASARA PROIZVODI SU BIORAZGRADIVI, SVAKI KOMAD JE VODOOTPORAN I UPOTREBLJIV KAKO ZA HLADNU, TAKO I ZA TOPLU HRANU. IZUZETNO SU PRIJATNI NA DODIR, NJIHOVE MEKE, JEDNOSTAVNE LINIJE OLIČENJE SU ELEGANCIJE I MINIMALISTIČKOG DIZAJNA. TAKO POJAM “TANJIR OD PAPIRA” DOBIJA NA OZBILJNOSTI. //ek-Više u EKO KUĆI No06

Stolica – Re-ply

OD PRE IZVESNOG VREMENA, TREND U SVETU JE DIZAJNIRANJE EKOLOŠKOG NAMEŠTAJA KOJI SE IZRAĐUJE OD RECIKLIRANOG MATERIJALA I NE ZAGAĐUJE ŽIVOTNO OKRUŽENJE.
Kartonske kutije su izuzetan primer  materijala koji poseduje izuzetnu trajnost, jeftin je i lako se oblikuje. Dizajner Den Goldštajn je otkrio način da karton, skoro besplatan i svima dostupan, bude glavni materijal za njegovu stolicu. Pre nego što su postavljene na čelične nogare, kutije su prikupljene, spljoštene, naslagane jedna na drugu, isečene na listove, oblikovane, savijene i sklopljene. Koncept i ideja za ove stolice dolaze od Origamija, stare japanske veštine savijanja listova hartije.

Waste folder – fascikla za otpatke

FASCIKLA ZA OTPATKE JE KOMPAKTNA, RUČNA KANTA ZA SMEĆE I UJEDNO SEPARATOR MATERIJALA ZA RECIKLAŽU, JER SE LAKO RAZVIJA U ŠEST ODELJAKA.
Prilagođava se svakom obliku spontanog društvenog okupljanja, izletima, roštiljanjima ili  susretima u prirodi. Dizajnirana je za upotrebu po principu „bilo gde i bilo kad“. Ima uobičajen A4 format, kako bi mogla da stane u svaku torbu, kao obična fascikla. Napravljena je od recikliranog kartona i papira sa vodootpornim slojem.

Intervju Vladimir Đurović

U ŽELJI DA NA NAJBOLJI NAČIN PREDSTAVIMO RAD VLADIMIRA ĐUROVIĆA NAŠIM ČITAOCIMA, ZAMOLILI SMO GA DA NAM DA EKSLUZIVNI INTERVJU ZA EKO KUĆU.
Ekskluzivni intervju za magazin EKO KUĆA dao je Vladimir Đurović, jedan od najuglednijih pejzažnih arhitekata u svetu. Njegov dizajn odiše prefinjenošću i jednostavnošću, a njegova rešenja su svevremena. Za njegove projekte može se reći da predstavljaju savršen sklad prirode i arhitekture.
Vladimir Đurović rođen je u Libanu, a fakultet za pejzažnu arhitekturu završio je u Engleskoj 1989. godine. Kasnije, 1992. godine, u Americi završava i master studije pejzažne arhitekture. Posle rada u Americi vraća se u Liban, gde 1995. godine osniva biro za pejzažnu arhitekturu, koji je brzo stekao svetski renome. Biro se bavi uređivanjem spoljašnjih prostora na takav način da se ističe jedinstvenost prirode.Vladimir Đurović je dobitnik mnogobrojnih nagrada. Najznačajnije su Nagrada za dizajn 2007. godine za rezidenciju Elija Saba, koju dodeljuje Američko udruženje za pejzažnu arhitekturu, Nagrada za delo i doprinos 2008, od istog udruženja. Biro Vladimir Đurović je 2007. godine osvojio prestižnu nagradu „Aga Kan“ za trg „Samir Kasir“, projekat koji je izveden 2004. godine u Bejrutu.

Šta je odredilo vašu strast prema dizajnu? Šta vas je inspirisalo da izaberete pejzažnu arhitekturu?
Odrastanje na planinama Libana obraslim borovim šumama sigurno je imalo uticaja na moj budući pravac. Moja strast da stvorim sredinu koja će približiti ljude prirodi sigurno je odatle potekla.
Rođeni ste u Libanu, studirali u Velikoj Britaniji, kao i Americi, gde ste radili nekoliko godina. S obzirom da ove zemlje imaju veoma različit pejzaž, klimu i biljke, kako je to uticalo na vaš dizajn?
Upravo ta raznolikost me je pripremila da budem veoma pažljiv kada radim na različitim mestima, da uviđam razlike i da im se prilagođavam. Naši su projekti razbacani po celom svetu, i pri projektovanju moramo da uzimamo u obzir različitost geografskih područja, kao i klimatskih uslova, da li su sušni, tropski ili umereni. Rad u drugačijim uslovima sredine i u različitim kulturama jeste srž naše inspiracije i razvitka.
Koliko pažnje poklanjate održivosti i zaštiti prirode u vašim projektima? Da li uspevate da ubedite klijente da izaberu održivija rešenja?
Očuvanje i obnavljanje prirodne sredine najvažnija je misija pred nama. Mi vrlo blisko sarađujemo sa klijentima kako bi intervencije bile što manje, a što trajnije, da najmanje moguće utiču na prirodu i nanose joj što manje štete, i neprestano tragamo za što primerenijim načinima da koegzistiramo sa njom.

Da li neke određene biljke uvek koriste u vašim projektima i zašto? I možete li nam reći koje je vaše omiljeno drvo?
Biljke predstavljaju osnovu za kontekst projekta. Na svakom mestu mi koristimo domaće biljke kako bi nam pomogle da prilagodimo naše intervencije njihovom području i da ih istovremeno oživimo. Drveće je potpuno čarobno i imam nekoliko omiljenih vrsta na svakom mestu gde sam radio.
Voda je čest element u vašim vrtovima. Zašto vas ona toliko privlači?
Voda je postala jedan od najvrednijih resursa, i treba je koristiti štedljivo i primereno. Ipak, kada je uklopljena na pravi način, voda može da preobrazi neko mesto. Njeni raznoliki zvuci i žubor, njena beskrajna refleksija i to što hladi i unosi spokoj presudni su za doživljaj spoljašnje sredine.
U Beogradu se prilikom izgradnje novih građevinskih objekata ostavlja veoma malo mesta za zelenilo. Da li se takve stvari dešavaju u Bejrutu, kako to utiče na grad i na koji način rešavate takve probleme?
Kada sam se prvi put vratio u Bejrut 1995. godine, situacija je bila potpuno ista kao i u Beogradu. Srećan sam što mogu da kažem da se nakon sedamnaest godina rada i podizanja svesti stvari polako menjaju, i da ljudi i političari počinju da uviđaju i shvataju vrednost slobodnog prostora u gradu, kao i smisao i ulogu pejzažne arhitekture. Mislim da kada se bude izgradilo nekoliko uzornih projekata, sa odmerenim i kvalitetnim intervencijama, da će se taj trend nastaviti jer je to dugotrajna i dobitna kombinacija u svakom smislu: sociološkom, ekonomskom i ekološkom.

Bassil Mountin Escape, Fakra Liban, privatna rezidencija

Kako vidite vezu između arhitekture i pejzažne arhitekture i koliko je značajna povezanost ta dva kreativna tima?
Da bi se ostvario značajan projekat, neophodan je skladan odnos svih oblasti dizajna. Treba da postoji jedinstven duh koji ih sve prožima. Povezanost arhitekture i pejzažne arhitekture presudna je za postizanje celovitih projekata koji će omogućiti kvalitetne uslove za život i životnu sredinu.
Dobitnik ste mnogobrojnih međunarodnih priznanja i osvajali ste nagrade na više međunarodnih takmičenja u oblastima pejzažne arhitekture i dizajna. Recite nam koja od tih nagrada ili priznanja ima za vas poseban značaj?
Do sada nam je najznačajnija nagrada „Aga Kan“ za arhitekturu koji smo dobili 2007. godine. To je nagrada koja menja i vas i svaki naredni projekat kog se prihvatite. Ta nagrada ističe projekte koji imaju pozitivan uticaj na društvo i daju doprinos društvu, i prevazilazi i sam projekat i arhitektu.
Po vašem imenu znamo da ste poreklom iz Srbije. Da li ste ikada bili u Srbiji i da li planirate da u budućnosti radite kod nas?
Moj otac je srpsko-crnogorskog porekla, a majka mi je Libanka. Pre nekoliko godina konačno sam posetio Srbiju i Crnu Goru! To je bilo veoma dirljivo za mene, i bio bih presrećan kada bih imao priliku da radim tamo i doprinesem razvoju Srbije i Crne Gore, naravno, kada se pojavi pravi projekat.
Na kojim projektima trenutno radite i kakvi su vam budući planovi?
Trenutno radimo na više projekata u Indiji, na Bliskom istoku, u Kanadi i Meksiku, koji se mogu svrstati u javne i privatne prostore. Imamo mnogo planova za budućnost, ali najvažnije nam je da ostvarujemo značajne i veoma kvalitetne projekte u raznim delovima sveta u kojima radimo.//ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ- Više u EKO KUĆI No06

Memorijalni trg u Bejrutu u Libanu posvećen je Džibranu Tueniju, cenjenom političaru, novinskom uredniku i borcu za slobodu govora

Slow food revolucija

EKO-HEDONIZAM JE KRATAK OPIS DVE NAJLEPŠE I NAJVAŽNIJE STVARI U NAŠIM ŽIVOTIMA, KOJE SU, NAŽALOST, NAJČEŠĆE MEĐUSOBNO SUPROTSTAVLJENE. EKOLOGIJA SE OBIČNO SHVATA KAO OBLIK SUZDRŽAVANJA, ASKETIZMA (KOJI SE, OPET, SUPROTSTAVLJA HEDONIZMU).

SLOW FOOD misija je uživanje u zdravoj i ukusnoj hrani i kvalitetnim vinima, obrocima u pravilnim vremenskim razmacima, kao i očuvanje zdravih i izvornih recepata za pripremu hrane. To je takođe i priča o našem vremenu i stalnoj borbi za očuvanje nečega što predstavlja možda i najvišu vrednost koju sa sobom nosi život. O svemu tome ćete imati prilike da pročitate detaljnije u redovima koji slede. Ako postoji neki izraz vezan za ishranu koji svi znamo i pamtimo – to je onda “fast food”. Simbol našeg vremena, “brza hrana” je postala naš stalni saputnik. I to ne samo u svom osnovnom obliku, kao hamburger iz McDonald’s-a ili pljeskavica sa kioska, već i mnogo šire i češće od toga. U opštoj brzini i haosu u kojem danas svi živimo, polako su nestali i oni poslednji uporišni rituali tradicionalnog načina života. Zaboravljena su mnoga drevna jela i pića, zatvorene su omiljene kafane i poslastičarnice, a nestalo je, na nesreću, i vremena. Više se nema vremena da se normalno hoda, normalno razgovara, normalno susreće i normalno živi. Za sve to nam, svima i uvek, nedostaje vremena. Možda ponajviše za onu zaista “najvažniju sporednu stvar na svetu”- normalnu ishranu.

BIBLIOTEKA U ŠUMI

SAGRAĐENA OD PRIRODNIH MATERIJALA IZ OKRUŽENJA, SRASLA SA ŠUMOM U KOJOJ SE NALAZI, PREDIVNA LIJUAN BIBLIOTEKA SVOJOM ARHITEKTUROM I ENTERIJEROM STVARA IDEALAN AMBIJENT ZA ČITAOCE. DRVENO PRUĆE, KOJE LOKALNO STANOVNIŠTVO INAČE KORISTI KAO GORIVO ZA PEĆI, NALAZI SE NA FASADI BIBLIOTEKE I KAO BRISOLEJ FILTRIRA PROLAZ SUNČEVE SVETLOSTI U UNUTRAŠNJOST OBJEKTA, STVARA PREPOZNATLJIVU STRUKTURU LOKALNOM STANOVNIŠTVU I ISTOVREMENO HARMONIZUJE OBJEKAT SA OKOLNOM PRIRODOM.
Lijuan biblioteka je najnoviji u seriji objekata koje je arhitekta Li Sjaodong, profesor na pekinškom Univerzitetu, projektovao tako da odgovori na potrebe kineskih nerazvijenih seoskih zajednica. Biblioteka je sagrađena sredstvima dobrotvornih organizacija koje pomažu nerazvijena područja Kine. Ljudi iz ovih organizacija su prepoznali zalaganje arhitekte Lija u projektima razvoja seoskih oblasti Kine kao napor koji zaslužuje da bude podržan.

Ideja za biblioteku je nastala prilikom jedne Lijeve posete prijatelju koji živi u dolini reke Jiaojie, gde je primetio da je ispred svake kuće u selu naslagana velika gomila pruća sakupljenog iz lokalne šume za loženje peći. To pruće je sasvim slučajno stvaralo privremenu, novu, dekorativnu fasadu kuće. Arhitekta Li je poželeo da ono bude osnovni elemenat u njegovom dizajnu.

Pre nego što se odlučio za biblioteku, arhitekta Li je oklevao, razmišljajući koja vrsta objekta bi najviše koristila lokalnom stanovništvu. Odluka za gradnju biblioteke je donesena sa ciljem da se privuče čitalačka publika iz okolnih mesta. Biblioteka danas nudi široki izbor knjiga, od popularnih, naučnih, do klasičnih dela kineske književnosti, a ceo fond čine poklonjene knjige. Svaki posetilac biblioteke koji dođe da čita ili da pozajmi knjigu, a nije iz sela Jiaojiehe, mora da pokloni tri knjige. Na taj način je obezbeđeno da u budućnosti lokalno stanovništvo uvek ima pristup najnovijim publikacijama, dokle god biblioteka bude privlačila posetioce iz grada koji traže mirno mesto za čitanje i razmišljanje.

ZGRADA SPOLJA NEODOLJIVO PODSEĆA NA DRVENE OGRADE KOJE POSTOJE U DVORIŠTU SVAKE KUĆE U OKOLINI I TAKO SE SAVRŠENO UKLAPA U PRIRODNO OKRUŽENJE. DRVENO PRUĆE ĆE PRIVLAČITI PTICE DA SVIJAJU GNEZDA NA OBJEKTU, A USKORO ĆE NA ZGRADI RASTI BILJKE, ČIJE ĆE SE BOJE MENJATI SVAKE SEZONE. NA TAJ NAČIN ĆE SE OBJEKAT JOŠ POTPUNIJE UKLOPITI U OKOLNI PEJSAŽ.

Drveno pruće, koje lokalno stanovništvo inače koristi kao gorivo za peći, nalazi se na fasadi biblioteke i kao brisolej filtrira prolaz sunčeve svetlosti u unutrašnjost objekta, stvara prepoznatljivu strukturu lokalnom stanovništvu i istovremeno harmonizuje objekat sa  okolnom prirodom. Više od 400.000 komada drvenog pruća fiksirano je u kvadratne okvire i na taj način je formirana fasada objekta. Gledano spolja, zgrada podseća na drvene ograde koje postoje u dvorištu svake kuće u okolini i tako se savršeno uklapa u prirodno okruženje. Drveno pruće će privlačiti ptice da svijaju gnezda na objektu, a uskoro će na zgradi rasti biljke, čije će se boje menjati svake sezone. Na taj način će se objekat još potpunije uklopiti u okolni pejsaž.//ek – LJILJANA RADOJIČIĆ Više u EKO KUĆI No06

Detalj fasade od drvenog pruća koje lokalno stanovništvo inače koristi za loženje peći

Ulaz u biblioteku vodi od natkrivenog atrijuma u prizemlju stepenicama do glavnog nivoa za čitaoce

Biblioteka svojom arhitekturom i enterijerskim rešenjima pruža posetiocima opuštajuće okruženje za čitanje, učenje i zabavu

Crna Skulptura

ODRŽIVOST NIJE SAMO TEHNIČKI TERMIN KOJI DEFINIŠE NAČIN GRADNJE KROZ POTROŠNJU ENERGIJE ILI UPOTREBU MATERIJALA, VEĆ DEFINIŠE ZGRADU KAO ZALOG BUDUĆIM GENERACIJAMA.
U regiji Forarlberg u zapadnoj Austriji postavljen je cilj da do 2050. godine cela regija postane energetski samoodrživa. Proteklih decenija ova regija je uspela da stvori specifičan imidž insistirajući na pojmovima kao što su: održivost, energetska efikasnost i lokalna nezavisnost. Pasivna kuća neobične fasadne obrade je jedan od referentnih objekata koji predstavljaju osnovne ideje ovog pokreta. Originalnost koncepta leži u kontrastu kuće u odnosu na okolinu, ali i u korišćenju prirodnog okruženja za njenu samoodrživost.

Mladi par sa troje dece izrazio je želju da ima kuću koja će im pružiti komfor i atmosferu tradicionalne lokalne arhitekture, ali i nagoveštaj budućnosti, doprinoseći lokalnom energetskom razvoju. Nastojanje arhitekata da se odstupi od standardne forme i volumena pasivnih zgrada dovelo je do gradnje porodične kuće koja se ističe u svojoj okolini kao skulptura obučena u specifičnu crnu industrijsku tkaninu napravljenu od ekološki prihvatljivog polietilena.
Kuća se nalazi u stambenom delu grada Lustenau, koji karakteriše bogata niska i visoka vegetacija. Glavni zahtevi pri projektovanju bili su da se postojeće drveće zadrži i stavi naglasak na korišćenje bašte, u kojoj će se odvijati veliki deo dnevnog života. Jedan od zahteva je bio da konstrukcija kuće bude fleksibilna. Pri projektovanju kuće se vodilo računa o tome da se obezbedi potpuni komfor starijim osobama i osobama koje koriste invalidska kolica.

Prvi uslov za ispunjavanje standarda pasivne kuće je orijentacija prostorija u odnosu na strane sveta. Kuća se otvara prema jugu da primi maksimum sunčeve svetlosti, a zatvara ka severu da bi se sprečili gubici energije. Obilazak kuće sa spoljne strane otkriva igru kontrasta. Glavna ulična fasada je orijentisana ka istoku i može se opisati kao zatvorena kutija, uvučena od uličnog fronta. Glavni pešački ulaz je naglašen uvlačenjem u odnosu na osnovni gabarit objekta i ima direktnu vezu sa duplom garažom čija su velika rolo-vrata takođe orijentisana prema pristupnoj ulici. Segmenti garažnih rolo-vrata su presvučeni fasadnim materijalom koji istovremeno omogućava osvetljenost garaže difuznom dnevnom svetlošću i njenu prirodnu ventilaciju. U skladu sa kretanjem Sunca i intenzitetom njegove svetlosti, južna fasada se otvara ka bašti i dnevnom svetlu, a idući ka severnoj strani, kuća se ponovo zatvara. Upotreba crne tkanine za fasadu stvara interesantan kontrast između eksterijera i enterijera. Ulična fasada otkriva crnu, povučenu skulpturu. U unutrašnjosti se oseća toplina drveta i belih zidova koji reflektuju i pojačavaju sunčevu svetlost koja prolazi kroz široke prozore. Iz prostorija se pruža divan pogled na baštu.

UNUTRAŠNJI PROSTOR SE ZAGREVA KORIŠĆENJEM TOPLOTE IZ GEOTERMALNIH IZVORA, UZ POMOĆ TOPLOTNE PUMPE ČIJE NAPAJANJE OBEZBEĐUJU FOTONAPONSKI PANELI. KAO DODATAK GREJANJU, U DNEVNOM BORAVKU PROJEKTOVAN JE KAMIN NA DRVA U SLUČAJU DA SISTEM ZA GREJANJE NEMA DOVOLJNO ENERGIJE KADA SU TEMPERATURE IZRAZITO NISKE.

U prizemlju se nalaze: ulaz, velika dnevna soba integrisana sa kuhinjom i trpezerijom, kupatilo prilagođeno osobama koje koriste invalidska kolica i nekoliko ostava. Na spratu se nalaze tri spavaće sobe i kupatilo. Boreći se sa malim budžetom za gradnju i sa zadatkom da se postignu visoki energetski standardi, arhitekti su se odlučili za prefabrikovanu drvenu konstrukciju, što je značajno smanjilo vreme potrebno za gradnju. Konstrukcija je postavljena za dva dana, a za sedam dana je urađena fasada i ugrađeni su svi prozori i vrata. Jednostavne linije dominiraju enterijerom, a drveni elementi upotrebljeni za podove i plafone stvaraju toplu atmosferu.
Energerski koncept se razvijao oko ideje da kuća može da postane energetski nezavisna, živeći u simbiozi sa prirodom i okolinom. Unutrašnji prostor se zagreva korišćenjem toplote iz geotermalnih izvora uz pomoć toplotne pumpe čije napajanje obezbeđuju fotonaponski paneli. Na zahtev vlasnika, kao dodatak grejanju, u dnevnom boravku projektovan je kamin na drva u slučaju da sistem za grejanje nema dovoljno energije kada su temperature izrazito niske. //ek     –   Više u EKO KUĆI No06