Alumil Exl1

Izložba ilustracija – Dvanaest ekoloških zapovesti

ČUVAJ ŽIVOTNU SREDINU DA BISMO IZBEGLI KRAJ! JE DVANAESTA EKOLOŠKA ZAPOVEST. OVOM IZLOŽBOM ŽELIMO DA VAS PODSETIMO I NA PRVIH JEDANAEST. KREIRANE 1994. GODINE “ZAPOVESTI” SU ZAŽIVELE U EKOLOŠKI ORIJENTISANOM SVETU I DAN DANAS SU VEOMA ČESTO CITIRANE NA INTERNETU. KORISTE IH I VLADINE I NEVLADINE ORGANIZACIJE, I PROFESIONALCI I VOLONTERI U EKOLOŠKOM POSLU. ZABORAVLJENO IM JE POREKLO, ZABORAVLJENA SU IMENA AUTORA … ALI, ONE NISU ZABORAVLJENE.
Povodom njihovog osamnaestog rođendana, tim koji je smislio i realizovao inicijalni projekat odlučio je da zapovestima omogući (zasluženi) “nastavak života” pokretanjem istoimenog portala, koji ima višestruku funkciju:
-informisanje o osnovnim podacima u vezi sa zaštitom životne sredine
-umrežavanje ekološki zainteresovanih, radi sakupljanja i objavljivanja podataka o aktivnostima “na terenu”
-distribuciju informacija nacionalnim, regionalnim i loklalnim medijima.

Namera nam je da, koristeći prepoznatljivost 12 zapovesti, podstaknemo bolju informisanost javnosti o značaju zaštite životne sredine. Zbog toga će ubuduće, svake godine, drugi poznati dizajner ilustrovati naših dvanaest zapovesti. Čast da prvi “ponese štafetu” pripala je Slavimiru Stojanoviću. //ek Više u EKO KUĆI No06

Znaj da zemlja daruje samo kada um caruje, Seti se da je život drveta zalog za drvo života

Gradeći ne otimaj, već deli sa prirodom, Ne dozvoli da ptice selice sutra odustanu od povratka na jugu

Ne traži rupu u zakonima prirode, Misli više o otpadu da ne završimo na njemu

Ne očekuj od planete više nego što si joj dao, Brini o vazduhu pre nego što ga ugledaš

Reciklirane kreacije

NAJBOLJI NAČIN NA KOJI JEDAN UMETNIK MOŽE DA POMOGNE U SMANJENJU OTPADA JE DA UKAŽE NA LEPOTU RAZLIČITIH MATERIJALA I DA PRIKAŽE ŠTA SE SVE MOŽE URADITI PONOVNOM UPOTREBOM OTPADNOG MATERIJALA. NA TAJ NAČIN, PRIMENOM NOVIH IDEJA, STVARA SE NOVA UMETNOST.
Sajaka Ganc rođena  je i odrasla u Jokohami, u Japanu, a živela je u Brazilu i Hong Kongu. Trenutno predaje kurseve dizajna i slikanja na Univerzitetu Fort Vejn u američkoj državi Indijana. Vođena kombinacijom strasti prema neobičnim oblicima i interesovanjem za odbačene predmete, svojim skulpturama od reciklirane plastike iz domaćinstva, predstavlja životinje u pokretu. Ono što karakteriše njena dela su bogatstvo boja i snažna energija kojom zrače.

Vaspitavana pod uticajem japanske filozofije Šinto, još dok je bila u vrtiću učena je da ’’predmeti koji su prerano odbačeni noću plaču u kantama za otpatke’’.
Šinto je drevna japanska religija, nastala u davnoj istoriji na japanskim ostrvima. Naziv sadrži dve kineske reči –  šin, što znači božanski i tao, što znači put. To je prevod japanske fraze kami no mići, što znači put kamija.  Kami u prevodu znači bog ili božanstvo, a najčešće i duh. Kamiji se nalaze svuda i skoro sve što postoji može biti kami: stene, drveće, planine, vodopadi, životinje. Veruje se da svi predmeti i živa bića imaju dušu, naročito oni koji su na neki način neobični.

UČENA I VOĐENA TOM FILOZOFIJOM, POSTAVILA JE OVAJ PRAVAC KAO INSPIRACIJU I SMERNICU SVOM UMETNIČKOM STVARANJU, ZADOVOLJAVAJUĆI NA TAJ NAČIN LIČNU POTREBU DA SE  PRILAGOĐAVA  RAZLIČITIM OKRUŽENJIMA I STVARA SOPSTVENU HARMONIJU.

Izabrala je žicu i krenula da stvara razne vrste interesantnih predmeta. Nakon studije i razmatranja žice iz svakog ugla, proširuje repertoar materijala za izradu svojih kreacija i počinje da uživa u spajanju raznih vrsta materijala u jednu celinu, skulpturu. Prikuplja korišćene i odbačene predmete i svojim talentom i entuzijazmom ih preobražava, unosi im dušu, život i pokret, pridajući  celom tom procesu veliki značaj, što oslobađa njenu umetničku prirodu. Tako shvata situaciju u kojoj se nalazi i vreme u kome živi i pokušava da prenese poruku nade. Posmatračima svojih skulptura pruža osećaj da čak i male zaboravljene stvari mogu da koegzistiraju i formiraju lepo umetničko delo. //ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No06

Swirling – Re-surgence

Just hanging out – Forest

Krov kao pergola

OBLIK KROVA-PERGOLA, KOJA IZGLEDA KAO NEDOVRŠEN KROV, IMA SPECIFIČNU FUNKCIJU. SA JEDNE STRANE, ONA PREDSTAVLJA ARHETIP U DATOM OKRUŽENJU I POSTAVLJA OBJEKAT U OKOLNI KONTEKST TAKO DA NE REMETI URBANI RITAM, A SA DRUGE STRANE, ZAMENJUJE ZATVORENI KROV.
Novi projekat realizovan u naselju Antoni, u blizini Pariza, primer je arhitekture koja svojom formom i likovnim izrazom uspostavlja dijalog sa okruženjem i usklađuje se sa urbanističkim, često zastarelim regulativama, koje se odnose na zoniranje starih delova grada. Urbanistički uslovi koji su bili definisani prema uličnoj matrici i arhitekturi postojećih kuća karakterističnih za ovaj deo naselja, predstavljali su ograničavajući faktor, ali istovremeno i izazov za autore, da se projektom ove kuće odgovori na nov način. Arhitekti Đurić i Tardio prenose nam deo vlastitih iskustava: “Kašnjenje pri dobijanju dozvola, zajedno sa uslovima koji vladaju u gradu i sa našom željom da nastavimo sopstveno istraživanje upotrebe drveta u projektovanju i izvođenju objekata, dovelo nas je do toga da predložimo određenu vrstu sistema konstrukcije. Ovaj tip još nije primenjivan u gradskim sredinama i uglavnom je rezervisan za izolovane kuće u mestima manje gustine naseljenosti. Gradska pravila, položaj i okruženje mesta za gradnju, koji su veoma tipični, nametnuli su ustaljenu formu, što smo izgleda dobro iskoristili, i što se na kraju ispostavilo kao dobra strana projekta.“

Oblik krova-pergola, koja izgleda kao nedovršeni krov, ima specifičnu funkciju. Sa jedne strane, ona predstavlja arhetip u datom okruženju i postavlja objekat u okolni kontekst tako da ne remeti urbani ritam, a sa druge strane, zamenjuje zatvoreni krov koji bi postao tavan prepun svega i svačega ili neiskorišćen prostor. Tako smo mi uselili stanovnike i ostavili krov otvorenim, pretvorivši ga u terasu punu zasada povrća, intimnu i osunčanu. Izbor biljaka obavio je pejzažni arhitekta i zasadio na pergoli travke i lozice koje donose plod, kao kivi i grožđe, tako da vlasnici uživaju i u povrtnjaku i u visećim vrtovima.
.

STAMBENI PROSTOR KUĆE JE BIO NAMENJEN MEŠOVITOJ PORODICI KOJOJ JE BIO POTREBAN FLEKSIBILAN, MODULARNI DIZAJN. ODGOVOR NA TO JE BIO DA SE PROJEKTUJU DVE ODVOJENE, ALI PREKLAPAJUĆE JEDINICE. UZ MALE INTERVENCIJE, TE DVE JEDINICE MOGU POSTATI JEDAN VEĆI, OBJEDINJENI PROSTOR.

Zid svetlarnika može da se ukloni kako bi se napravila galerija i time ostvarila vizuelna veza između dva sprata. Stepenište je smešteno u centralnom prostoru dela za poslugu, i za sada je ulaz u kuću jedinstven za sve korisnike. Planira se da se kasnije ovaj deo otvori ka dnevnom boravku.
Ogromni klizni panoi koji se nalaze na oba nivoa, dele dnevni boravak na dve celine kako bi se prostor organizovao u skladu sa aktuelnim potrebama stanara. Danas su tu radna soba i biblioteka u prizemlju, a bioskop na prvom spratu, a sutra se može naći nešto drugo. U prizemlju, klizna vrata trpezarije prema terasi integrišu spoljni i unutrašnji prostor, omogućavajući da se prostor za ručavanje po sunčanom vremenu začas organizuje na terasi, pod vedrim nebom. Postavka prostorija je takva da se fokusira na fleksibilnost i mogućnost prilagođavanja prostorija godišnjem dobu. Leti je prostor otvoreniji i prozračniji jer se proteže u spoljašnji prostor, dok je zimi ušuškan oko kamina. Takođe je moguće prilagođavanje prostora aktuelnim potrebama i stilu života stanara. Ovi principi su vodili autore tokom celog procesa projektovanja i izvedbe objekta.

Kuća je kompletno izgrađena od drvenih panela postavljenih na uzdignuto postolje. Svi elementi su prefabrikovani u radionici i isporučeni na gradilište, gde su sastavljeni u roku od dve sedmice. Ovde se radi o sistemu gradnje uz upotrebu drvenih panela koji potiču sa malih održivih šumskih površina u privatnom vlasništvu.
Prethodno isečeni paneli, opremljeni izolacijom od drvenih vlakana i netretiranim bočnim završecima, isporučeni su na gradilište skoro završeni, svodeći tako količinu radova na licu mesta i zagađenje okoline na minimum.
Fasade od drvenih panela sa veoma efikasnom spoljašnjom izolacijom u potpunosti eliminišu termalne mostove, tako da se ova konstrukcija pokazala kao idealna. Podno grejanje na gas se uglavnom uključuje na niskim temperaturama. //ek – Više u EKO KUĆI No06

Otvorene vizure prostorija u prizemlju integrišu prostor, a klizni paneli omogućavaju da se on prilagodi aktuelnim potrebama korisnika

Klizni pano razdvaja prostor biblioteke sa radnom sobom od dnevnog boravka sa trpezarijom

Nevidljiva kuća

OVA KUĆA, DELOM PODZEMNA A DELOM POVEZANA NA STARI TROŠNI OBJEKAT AMBARA U KOTSVOLDSU, OBLASTI VELIKE BRITANIJE KOJA OBILUJE IZUZETNIM PRIRODNIM LEPOTAMA, NAMENJENA JE TROČLANOJ PORODICI I DIZAJNIRANA JE TAKO DA IMA MINIMALAN VIZUELNI EFEKAT I MINIMALAN UTICAJ NA ŽIVOTNU SREDINU.
Dizajnirana i izgrađena tako da štiti lokalnu sredinu u skladu sa Pravilnikom o izgradnji specijalnih seoskih kuća, ova kuća je postala jedan od prvih objekata sa sertifikatom Pasivhaus u Engleskoj. Standardi pasivne kuće, koji najčešće dovode do smanjenja emisije CO2 za 90% u poređenju sa prosečnom kućom, oslanjaju se na veoma jednostavne postavke: vrlo visok nivo termičke izolacije i eliminisanje hladnih mostova, super izolovane trostruke prozore okrenute ka jugu zbog maksimalnih pasivnih solarnih dobitaka, kao i na izuzetno dobro zaptivanje svih korišćenih građevinskih materijala. Pasivna kuća takođe ima mehanički sistem ventilacije, kako bi se obezbedio odličan kvalitet vazduha i efikasno kruženje toplote. Kao rezultat ovog relativno jednostavnog koncepta, zgrada zadržava toplotu iz pasivnih solarnih dobitaka i obezbeđuje energiju za kuvanje, gledanje televizije i tuširanje, a pri tome se eliminiše potreba za centralnim grejanjem.

Spoljni oblik kuće je dizajniran tako da što manje šteti životnoj sredini, a unutrašnji oblik i građevinski materijali su  pažljivo odabrani da bi se napravio ekološki održiv objekat. Dve fasade kuće oblika slova L okrenute su ka jugu i zastakljene trostrukim staklom visokih performansi kako bi se ostvario maksimalan solarni dobitak i obezbedilo što bolje prirodno osvetljenje, a gubitak toplote smanjio. Ostatak objekta je ukopan i delimično nasut zemljom i samim tim  dodatno izolovan. Tako je stvoren izuzetan pasivni solarni dizajn.

Korišćeni su reciklirani materijali gde god je to bilo moguće. Beton sadrži mleveni pepeo i zrnastu šljaku kao zamenu za cement, što predstavlja dobru reciklažnu smešu. Za spoljno popločavanje je korišćen nuzprodukt industrije porcelana, košuljica je napravljena od drobljenih staklenih flaša, a unutrašnji blokovi su napravljeni od reciklirane piljevine.

EKOSISTEMI SU SISTEMI KOJI ODRŽAVAJU ŽIVOT I NEOPHODNA JE IZGRADNJA KOJU ĆE EKOSISTEMI PODRŽATI, A NE IZGRADNJA KOJA IH UNIŠTAVA.

Fotonaponski paneli instalirani na zid koji je okrenut ka jugu generišu najviše električne energije, dok je mehanički ventilacioni sistem, zasnovan na principu dogrevanja vazduha, povezan sa skladištem tople vode. Još jedna interesantna stvar kod ovog objekta je to što je jedna strana krova ambara pokrivena novim sistemom staklenih ploča od škriljca, sa solarnim kolektorima tople vode koji se nalaze ispod samih ploča. Tu je i mala peć na drva kao podrška sistemu grejanja, koja je takođe povezana sa slojevitim rezervoarom tople vode. Bojlera nema.

Locirana na istaknutom mestu na vrhu brda, u oblasti izuzetne prirodne lepote, kuća je hrabro dizajnirana. Postojeći objekat – ambar, pažljivo je obnovljen, a novi deo objekta, koji predstavlja potpunu suprotnost, upadljivo je modernog dizajna. Kako je velikim delom ukopana u brdo i neupadljivo integrisana u okolinu, ovo je u suštini nevidljiva kuća sa apsolutno minimalnim vizuelnim uticajem, kao i pozitivnim ekološkim uticajem na okolinu. //ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No06

Ova kuća u prirodnom okruženju izuzetne lepote, dizajnirana je tako da ima minimalan vizuelni efekat i pozitivan ekološki uticaj na životnu sredinu

Strana kuće okrenuta ka jugu potpuno je zastakljena, a ostatak je ukopan i delimično nasut zemljom i na taj način veoma dobro izolovan

Enterijer je funkcionalan, moderan i minimalistički 

Kuća školjka

DOK GLEDAMO OVU GRA ĐEVINU , VEOMA JE TEŠKO UTVRDI TI ŠTA ONA TAČNO PREDSTAVLJA . ZA RAZLIKU OD STENA I PEĆINA KOJE JE OKRUŽUJU , JASNO JE DA NIJE NI DEO PRIRODE , NI TI JE RUŠEVINA . PRIZOR JE POPU T ONOG U NAUČNOFAN TAS TIČNOM FILMU U KOME LOKALNO STANOVNIŠTVO NASELJAVA NAPUŠ TENI SVEMIRSKI BROD , A DRVEĆE GA VREMENOM OBRASTA I STAPA SA OKOLNIM PEJZAŽOM .
Arhitektura koja prihvata prirodu i njene uslove i koja se trudi da bude deo prirode, to je arhitektura budućnosti. Ove postavke se još davnih tridesetih godina prošlog veka u svojim projektima držao Frenk Lojd Rajt, začetnik organske arhitekture, čiji je vodeći princip – harmonija sa prirodom. Pojačana težnja modernog čoveka da se vrati prirodi dovela je do ohrabrujuće konstatacije da se danas sve više građevina u svetu mogu svrstati u organske. Pravi primer jedne takve građevine je kuća Školjka u oblasti Nagano u Japanu. Projekat za kuću uradio je japanski biro Arteknik, koji se bavi projektovanjem kako poslovnih, tako i stambenih zgrada i enterijera. Njihova ideja – vodilja je poboljšanje kvaliteta stanovanja i očuvanje prirode kroz inovativan i zanimljiv dizajn.

Prizor koji vidite dok posmatrate kuću Školjka podseća na scene iz naučnofantastičnih filmova, i to je upravo ono što su arhitekta Kotaro Ide i njegov tim iz studija Arteknik želeli da postignu. Velika građevina u vidu školjke smeštena je usred šume. Dok je gledamo, veoma je teško utvrditi šta ona tačno predstavlja. Za razliku od stena i pećina koje je okružuju, jasno je da nije ni deo prirode, niti ruševina. Unutar ove strukture oblika školjke nalaze se podovi, pregradni zidovi, kao i potpuno opremljene prostorije. Spolja, scena je poput one u naučnofantastičnom filmu u kojem lokalno stanovništvo naseljava napušteni svemirski brod, a drveće ga vremenom obrasta i stapa sa okolnim pejzažom.

Kuća Školjka smeštena je u mestu Karuizava, poznatom turističkom centru u oblasti Nagano, koje je unapređenjem japanske železnice Šinkansen postalo lako i brzo dostupno stanovnicima Tokija. Sada se nalazi na udaljenosti od samo jedan sat i deset minuta vožnje od prestonice. Tako je Karuizava postalo popularno mesto za odlazak iz grada tokom vikenda.
Arhitekti su želeli da projektuju vikendicu koja će godinama biti funkcionalna, odnosno, hteli su da bude takva da može da se odupre nepovoljnim klimatskim uslovima toga regiona. Imajući u vidu sudbinu ostalih vikendica sagrađenih na tradicionalan način, koje su zbog niskih temperatura i visoke vlažnosti propale, arhitekti su došli na ideju da sagrade izdignutu građevinu od betona. Dajući joj neobičan oblik, stvorili su utisak kao da lebdi u prostoru. Izdignutost građevine na visinu od 1,4 m i primena betona omogućili su uspešnu zaštitu vikendice od vlage.

Kuća je sastavljena iz dva ovalna dela oblika školjke koje spaja konstrukcija u vidu tunela, a gledana odozgo kuća ima oblik slova J. Prilikom planiranja, arhitekti su veliku pažnju posvetili stapanju kuće sa okolnim prostorom. Želeći da u što manjoj meri utiču na životnu sredinu, drvo jele smešteno u centru parcele iskoristili su kao fokus u dizajnu centralnog dela kuće. Tako su oko drveta postavili drvene stepenice poput onih u amfiteatru i terasu, što kući daje jedinstven izgled. Kuća je opremljena velikim brojem prozora koji omogućavaju nesmetan pogled na predivne borove i okolni pejzaž, a pored toga omogućavaju prirodnu ventilaciju i osvetljenost. U delu kuće gde nije bilo moguće postaviti prozore, postavljeni su svetlosni tuneli, u čemu se ogleda čvrsta rešenost arhitekata da stvore što prirodnije uslove unutar kuće.

ENTERIJER KUĆE U SAGLASNOSTI JE SA SPOLJAŠNJIM DIZAJNOM, TAKO DA SU I UNUTRAŠNJI ZIDOVI ZAOBLJENI. NAMEŠTAJ JE VEĆIM DELOM SPECIJALNO DIZAJNIRAN ZA OVU KUĆU, JER JE ZBOG NEOBIČNIH OBLIKA UNUTRAŠNJIH ZIDOVA BILO TEŠKO UKLOPITI INDUSTRIJSKI NAMEŠTAJ. NEKI KOMADI NAMEŠTAJA NAPRAVLJENI SU OD HRASTOVINE, DOK JE POD PREKRIVEN PARKETOM OD TAMNIJEG TREŠNJINOG DRVETA, ČIME SE STVARA VEOMA LEP KONTRAST.

Radi što bolje zaštite od vlage, kao i zbog težnje ka smanjenju potrošnje energije za zagrevanje, primenjen je sistem podnog grejanja, čiji je kontrolni deo integrisan sa arhitekturom kuće. Podno grejanje je snabdeveno antifriz- sistemom koji se u odsustvu korisnika sam aktivira pri veoma niskim temperaturama. Pored toga, čitav sistem sadrži i apsorber vlage i ventilator. Efikasnost sistema je odlična, a centralni kontrolni sistem omogućava da se ukupnom mehaničkom i električnom opremom upravlja pomoću tri dugmeta. //ek – ALEKSANDRA RADINOVIĆ Više u EKO KUĆI No19

Otvoreni kamin, ložište postavljeno u centru prostora za dnevni boravak

Do spavaćih soba na galeriji dolazi se uskim drvenim stepeništem

Kuća Canopea

TIM RHONE-ALPES PREDSTAVLJA PROJEKAT CANOPEA KAO ODGOVOR NA AKTUELNI PROBLEM VELIKE GUSTINE NASELJENOSTI U GRADOVIMA ALPSKOG KORIDORA I SKUPOG ZEMLJIŠTA ZA GRADNJU, KOGA JE SVE MANJE.
Planine i reke u ovoj regiji ograničavaju građevinski prostor u gradovima, što je tim uzeo kao ideju vodilju za svoj projekat. Stanovnici regije žele privatnost, iako ne mogu izbegnu okruženje visokih zgrada. Žele takođe da smanje troškove gradnje i održavanja svojih domova. Tim je izašao na takmičenje sa konceptom nanotornja. To je manji toranj komponovan od individualnih kuća naslaganih jedna povrh druge. Na gornjem spratu je zajednička perionica veša, letnja kuhinja i prostor za odmor koji koriste svi ukućani. Zajedničko stepenište i lift opslužuju po tri ovakva tornja koja su pozicionirana u pogodnoj konfiguraciji, a spajaju ih i hodnici. Na ovaj način, ljudima je omogućeno da uživaju u privatnosti svoje kuće, ali istovremeno i u dobrobitima života u gradskoj zajednici.

Svaka kuća je organizovana oko tri boksa u kojima su smešteni: tehničko jezgro (oprema za grejanje, hlađenje i ventilaciju, kupatilo i kuhinja), glavna spavaća soba i višenamenska soba koja može poslužiti kao soba za gledanje televizije, biblioteka, kancelarija ili još jedna spavaća soba. Između ovih boksova, otvoreni prostor za dnevni boravak nudi protočnost. Unutrašnjost može da zađe u spoljašnji prostor i da pripoji terasu.

STAKLENI SEGMENTI FASADE ŠTITE OD HLADNOĆE, VETRA I KIŠE I OMOGUĆAVA IM SE ZAHVAT SUNČEVOG ZRAČENJA. ZGRADA DIŠE U RITMU SMENE GODIŠNJIH DOBA.

Nanotornjevi su integrisani u urbani ekosistem. Energija i informacije cirkulišu pametnim mrežama da bi se postigla optimalna ravnoteža između proizvodnje i potrošnje energije i uskladilo grejanje i hlađenje. Tim promoviše ovakvu teritorijalnu strategiju da bi se omogućio razvoj održivih gradova, i to prvenstveno kroz racionalizaciju prostornih potreba njihovih stanovnika i jačanje društvenih veza kroz deljenje dobara koja se tiču stanovanja. //ek-Više u EKO KUĆI No06

Modularno rešenje sprata omogućava njegovo postavljanje na objekte različite spratnosti

U kuhinji su ugrađeni aparati visoke energetske efikasnosti

Enterijer objekta je opremljen multifunkcionalnim elementima

Tesla – čovek ispred svog vremena

OVE GODINE, MUZEJ NIKOLE TESLE, JEDINSTVENA INSTITUCIJA NAUKE I KULTURE U SVETU, KOJA JE U CELOSTI POSVEĆENA NIKOLI TESLI, GENIJALNOM NAUČNIKU, INŽENJERU I PRONALAZAČU, OBELEŽAVA 60 GODINA OD SVOG OSNIVANJA. MUZEJ ČUVA CELOKUPNU TESLINU LIČNU ZAOSTAVŠTINU, KOJA KAO JEDINSTVENA CELINA PREDSTAVLJA ISTORIJSKO SVEDOČANSTVO O ŽIVOTU I STVARALAŠTVU JEDNE OD NAJIMPOZANTNIJIH LIČNOSTI NAŠE EPOHE. U SVOJOJ ŠEST DECENIJA DUGOJ ISTORIJI POSTOJANJA I ISTO TOLIKO DUGOJ ZNAČAJNOJ MISIJI ČUVANJA ZAOSTAVŠTINE I PROMOVISANJA GRANDIOZNOG DELA I DOSTIGNUĆA NIKOLE TESLE, MUZEJ JE KAO POSEDNIK, ČUVAR I PROMOTER TESLINE ZAOSTAVŠTINE POSTAO SVETSKA TAČKA I CENTAR INTERESOVANJA, ISTRAŽIVAČKOG OKUPLJANJA, TRAGANJA, RAZMENE I ZRAČENJA NOVIH IDEJA I TUMAČENJA NJEGOVOG DELA. SLEDEĆE, 2013. GODINE, NAVRŠAVA SE 70 GODINA OD SMRTI ČOVEKA KOJI JE SVOJIM GENIJALNIM I VIZIONARSKIM DELOM PROMENIO TEHNOLOŠKU SLIKU SVETA OKO NAS. OVI JUBILEJI SU JOŠ JEDAN POVOD DA ODGONETNEMO ŠTA JE TO ŠTO TESLU I DANAS, POSLE TOLIKO VREMENA, ČINI JEDNIM OD NAJINTRIGANTNIJIH I NAJPOPULARNIJIH STVARALACA MODERNOG DOBA.

Nikola Tesla je podario čovečanstvu ogroman broj značajnih izuma koji su ingenioznošću rešenja, univerzalnošću primene i pomeranjem mnogih naučnih i tehnoloških granica izmenili sliku sveta oko nas. Duga lista njegovih pronalazaka svedoči o velikom i maštovitom umu koji je svoja epohalna dela sa podjednakim uspehom ostvario u najrazličitijim oblastima – od elektrotehnike i radiotehnike do mašinstva, medicine, vazduhoplovstva i mnogih drugih polja nauke i tehnologije.
Interesovanje za Nikolu Teslu neprestano raste. Na milenijumskoj skali postojanja ljudske civilizacije gotovo je nemoguće naći neku drugu ličnost čiji život i delo pobuđuju tako širok spektar zanimanja najrazličitijih istraživača – od istoričara nauke, elektrotehničkih i mašinskih inženjera, informatičara, telekomunikacionih, vazduhoplovnih i vojnih eksperata, do medicinskih stručnjaka, psihologa, ekologa i filozofa. U isto vreme, brojna su i priznanja kojima su značajne naučne institucije i pojedinci nedvosmisleno posvedočili da je reč o čoveku koji je svetu doneo neke od suštinskih prekretnica na putu ka savremenoj naučno-tehnološkoj civilizaciji.

Nezaobilazni deo novog tehnološkog doba
Izumi Nikole Tesle (1856-1943), inženjera i pronalazača, predstavljaju temelj novih naučno-tehnoloških prodora koji započinju krajem 19. veka, a bez mnogih se naša svakodnevnica ni danas ne bi mogla zamisliti. Njegov najznačajniji izum, kojim smo i danas okruženi, indukcioni motor naizmenične struje, zasnovan je na ingenioznom otkriću obrtnog magnetnog polja. Princip dobijanja ove pokretačke sile indukcionih motora Tesla je otkrio u Budimpešti još daleke 1882. godine, na samom početku svoje inženjerske karijere. Teslini motori i danas rade u kućnim mikserima, fenovima za kosu, usisivačima, veš mašinama, kao i u mnogim industrijskim postrojenjima i fabričkim mašinama koje pokreću snažni motori naizmenične struje.
Nikola Tesla je i ključni tvorac radija i jedan od utemeljivača radiotehnike uopšte. U procesu proizvođenja, prenošenja i razvođenja struja od hidro ili termo centrala do naših kuća i fabrika, značajna je uloga Teslinih patenata. Pronalazač je generatora struja visoke frekvencije, oscilatornog transformatora i mehaničkih oscilatora. Značajan doprinos dao je i u mašinstvu svojim originalnim rešenjima turbine i pumpe, gde primenjuje nov princip iskorišćenja energije fluida putem trenja. Patentirao je rešenja u oblasti pokazivača brzine i ventilatora, radio na konstrukciji različitih tipova fontana, a jedan od izuma kojim je potvrdio činjenicu da je uvek bio daleko ispred svog vremena bio je patent letelice sa vertikalnim poletanjem. Ovim svojim izumom iz 1928. godine, poslednjim iz bogatog opusa od blizu 300 registrovanih patenata koje je prijavio u 26 zemalja, utemeljio je originalnu ideju o letelici koja predstavlja svojevrsnu kombinaciju aviona i helikoptera i na čije se ostvarenje čekalo još nekoliko decenija.

Pionir daljinskog upravljanja
Nikola Tesla je svojim empirijskim istraživanjima stvarao nauku, a rezultati tih naučnih istraživanja i njegovi patenti predstavljaju tehnologiju, primenjena rešenja koja čine osnovu druge industrijske revolucije. Tesla je bio čovek koga je krasila inspiracija, neverovatno široko inženjersko znanje, veliki rad, hrabrost, strpljenje i upornost. Ipak, njegov vizionarski duh je verovatno ona najvažnija osobina zbog koje je njegovo delo i danas toliko aktuelno. Njegove vizije i kreativnost utrli su put našoj svakodnevnici  koju suštinski obeležava prenos električne energije na velike udaljenosti i bežični svet komunikacija. Danas je nemoguće zamisliti svet bez daljinskog bežičnog upravljanja, osmatranja i merenja. Daljinska merenja temperature, vlažnosti, brzine vetra i strujanja vazdušnih masa, daljinsko osmatranje geografskih terena, slušanje radio programa i gledanje televizije čiji signali idu preko satelitskih veza, korišćenje mobilne telefonije, određivanje tačnih pozicija pokretnih ili nepokretnih objekata ma gde se oni nalazili na našoj planeti, daljinsko uključivanje i isključivanje miliona najrazličitijih uređaja, daljinsko upravljanje zemaljskim, vodenim i vazdušnim saobraćajem i bezbroj drugih aplikacija oslanja se na ono što je Tesla predvideo i primenio pre više od jednog veka. Njegov teledirigovani brodić, čiji je rad demonstrirao u njujorškom Medison Skver Gardenu još 1898. godine, predstavlja pionirski korak na dugom putu savremene civilizacije ka svetu bez žica i ostvarenju večnog čovekovog sna da komunicira šaljući  i primajući razumljive poruke i signale na daljinu.

Teslina vizija doba Interneta i telekomunikacija
“Moj projekat sprečili su zakoni prirode. Svet nije bio spreman za njega. Bio je suviše daleko ispred svog vremena. Ali isti zakoni će na kraju prevladati i on će doživeti trijumfalan uspeh.“
Ovako je Tesla u svojoj čuvenoj autobiografiji  „Moji izumi”  objasnio  razloge zašto njegov životni san o „Svetskom sistemu bežičnog prenosa” nije postao stvarnost. I bio je potpuno u pravu. Čovečanstvo tek danas može da razume njegove vizionarske ideje i konkretnu svrhu danas nadaleko čuvene  „Svetske stanice” , prepoznatljive po čuvenoj  „Kuli Vordenklif”  ili  „Teslinom tornju na Long Ajlendu”, kako se najčešće naziva simbol Teslinog projekta koji je čitav vek ranije našu planetu mogao da uvede u doba telekomunikacija, Interneta i bežičnog prenosa signala.
Svoje ideje o  „Svetskom sistemu”  Tesla je definisao u 12 tačaka. Detaljno je naveo šta će sve moći da se ostvari kada njegov životni san postane stvarnost: međusobno povezivanje postojećih telegrafskih centrala ili ustanova širom sveta, uspostavljanje tajne državne telegrafske službe čiji rad ne može biti ometan, međusobno povezivanje svih postojećih telefonskih centrala ili ustanova na Zemaljskoj kugli, univerzalna distribucija opštih vesti putem telegrafa ili telefona, u službi štampe, uspostavljanje ’Svetskog sistema’ za dostavljanje informacija isključivo u privatne svrhe, međusobno povezivanje rada svih berzi na svetu, uspostavljanje ’Svetskog sistema’ za distribuciju muzike, univerzalno registrovanje vremena pomoću jeftinih satova koji pokazuju vreme sa astronomskom preciznošću i za koje nije potreban nikakav nadzor, prenošenje širom planete otkucanih ili rukom pisanih slova, pisama, čekova itd., uspostavljanje univerzalne pomorske službe koja navigatorima svih brodova omogućava da precizno plove bez kompasa, odrede tačnu poziciju, vreme i brzinu, da spreče sudare i nesreće itd., uvođenje svetskog sistema štampanja na kopnu i moru, svetski sistem za reprodukciju fotografija i svih vrsta crteža ili zapisa itd. Kada sve ove definicije, napisane tehničkim terminima sa samog početka 20. veka, prevedemo na jezik tehnologija kojima smo tek danas okruženi u svojoj svakodnevici, shvatićemo frapantnu istinu. Samo na drugačiji način, Tesla zapravo ispisuje daleku budućnost umrežene planete Zemlje na kojoj se svake sekunde odvija beskonačno veliki broj prenosa signala, poruka i multimedijalnih sadržaja i servisa koje danas prepoznajemo kroz široko prihvaćene termine kao što su: e-mail – elektronska pošta, MMS – Internet servisi u mobilnoj telefoniji za slanje tekstualnih i multimedijalnih poruka, VOIP – telefonija preko Internet protokola umesto tradicionalne telefonske mreže i opreme, GPRS – Internet tehnologija prenosa podataka kroz mrežu mobilne telefonije, RSS – servis za automatsko preuzimanje informacija sa interneta, GPS –globalni satelitski navigacioni sistem koji daje tačnu poziciju nekog objekta bilo gde na svetu, ili FTP – priprema za štampu se preko Interneta šalje štamparijama bilo gde na svetu.
Hugo Gernsbek, veliki Teslin poštovalac i glavni i odgovorni urednik magazina Elektrikal eksperimenter, u kome je Tesla objavio svoju autobiografiju i niz stručnih članaka, napisao je još 1919. godine izuzetan komentar, isto toliko vizionarski kao što su to bile i genijalne zamisli velikog naučnika i pronalazača o „Svetskom sistemu bežičnog prenosa”.
„Zamislite da je jedan čovek pre sto godina bio dovoljno hrabar da projektuje i izgradi ogroman toranj za prenos ljudskog glasa, muzike, slika, novinskih vesti, pa čak i energije, kroz Zemlju, na bilo koju daljinu, bez žica! On bi verovatno bio obešen ili spaljen na lomači. Tako je i Tesla, kada je izgradio svoj famozni toranj na ostrvu Long Ajlend, bio stotinu godina ispred svog vremena. Ali, glupi podsmesi koji dolaze od naših današnjih salonskih „naučnika“, ni u najmanjoj meri ne dotiču Teslinu veličinu. Teslin titanski um skoro da nije proizveo čudo koje više zadivljuje od njegovog visokonaponskog predajnika.”

TESLA JE SISTEMOM BEŽIČNOG PRENOSA ISPISAO DALEKU BUDUĆNOST UMREŽENE PLANETE ZEMLJE NA KOJOJ SE SVAKE SEKUNDE ODVIJA BESKONAČNO VELIKI BROJ PRENOSA SIGNALA, PORUKA I MULTIMEDIJALNIH SADRŽAJA I SERVISA KOJE DANAS PREPOZNAJEMO KROZ ŠIROKO PRIHVAĆENE TERMINE KAO ŠTO SU E-MAIL, MMS, VOIP, GPRS, RSS, GPS ILI FTP

U naučnom hramu slavnih velikana
Najveće priznanje koje se u svetu nauke može steći jeste ustanoviti naziv neke od jedinica u Međunarodnom sistemu mera (SI sistemu) prema imenu izuzetne ličnosti koja je svojim delom promenila tok razvoja naše civilizacije. Na jedanaestom zasedanju  Generalne konferencije za tegove i mere, održanom u Parizu od 11. do 20. oktobra 1960. godine, usvojena je rezolucija kojom je jedinica magnetne indukcije nazvana Tesla (T). Tako je Tesla ušao u svetski hram nauke i svrstao se među velikane kakvi su bili Njutn, Faradej, Volta, Vat, Henri, Herc, Amper.
Usvajanje jedinice nije i poslednje veliko priznanje Tesli. Zbog neprocenjivog značaja njegovog doprinosa savremenoj civilizaciji, na osnovu preporuke dobijene od Međunarodnog savetodavnog komiteta, generalni direktor organizacije UNESCO, Koićiro Macuura, doneo je 16. oktobra 2003. odluku o upisu arhivske građe iz Tesline zaostavštine u međunarodni registar UNESCO,  “Pamćenje sveta”. Registar dokumentarne građe pokrenut je 1992. u cilju promocije i čuvanja kulturnog nasleđa od univerzalnog značaja. Uključenje Arhive Nikole Tesle u registar UNESCO odražava njenu  izuzetnu vrednost i potrebu da se zaštiti kao nasleđe važno za dobrobit čitavog čovečanstva.
Povodom obeležavanja jubilarne 150. godišnjice rođenja genijalnog naučnika, poznato Međunarodno udruženje energetskih i elektrotehničkih inženjera, IEEE, predalo je oktobra 2006. Muzeju Nikole Tesle u Beogradu svoje novoustanovljeno specijalno priznanje „Citation in Electrical Engineering and Computing” , uvažavajući pionirski rad i ogroman doprinos Nikole Tesle u mnogim oblastima elektrotehnike.
Majstor performansa
Brojni naučnici, umetnici i drugi stvaraoci nastoje da pronađu prave reči kojima bi na najbolji način opisali ovu, po mnogo čemu izuzetnu i nesvakidašnju ličnost. Čovek izvan vremena, Čudesni genije, Čovek koji je osvetlio svet, Izumitelj snova, Čovek koji je izmislio XX vek, samo su neke od brojnih metafora kojima njegovi poštovaoci iskazuju svoje divljenje prema ovom ponosnom i skromnom čoveku, svrstavajući ga u svetski hram najslavnijih ličnosti.
Sam Tesla je na početku svoje čuvene autobiografije „Moji izumi“ definisao svoj osnovni stvaralački aksiom, princip i suštinski smisao svojih pronalazaka: „Postepeni napredak čovečanstva u svojoj biti zavisi od čovekovih pronalazačkih ostvarenja. Ona predstavljaju najznačajniji plod njegovog stvaralačkog uma. Njihov krajnji cilj je potpuna prevlast uma nad materijalnim svetom, uprezanje sila prirode u službu čoveka. To je suština tog teškog zadatka pronalazača, koga svet često ne shvata i ne daje mu zasluženu nagradu. Međutim, on za ovo nalazi punu nadoknadu u ispunjenju koje oseća služeći se svojim stvaralačkim moćima i u svesti o tome da pripada izuzetno povlašćenoj klasi bez koje bi čovečanstvo davno iščezlo u ogorčenoj borbi sa nemilosrdnim silama prirode“.
Osim inženjerske i pronalazačke maštovitosti, Tesla je bio i pravi majstor perfomansa. Danas bi verovatno čitav tim umetnika, dizajnera i inženjera bio neophodan za osmišljavanje jednog tako jednostavnog, a u isto vreme ingenioznog projekta kakav je Tesla realizovao na Svetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine, organizovanoj povodom proslave 400. godišnjice otkrića Amerike. Naime, Tesla se dosetio da na ovoj „Kolumbovskoj“ izložbi ponovi legendarnu zagonetku o jajetu koju je Kristofer Kolumbo, čuveni moreplovac i istraživač, postavio svojim protivnicima. Priča kaže da je na jednoj večeri Kolumbo tražio od onih koji su sumnjali u njegovu pomorsku ekspediciju da postave jaje da stoji na vrhu. Pokušavali su, ali uzalud. Onda je on uzeo jaje, lakim udarcem razbio ljusku na jednom kraju i tako ga postavio da stoji. Možda je to samo mit o tome kako neko prvi treba da otkrije nešto što kasnije postaje tako očigledno i ostvarljivo, ali je činjenica da je dobio audijenciju kod španske kraljice Izabele i zadobio njenu podršku da krene u otkrivanje novog sveta.
Tesla je od potencijalnih investitora izmamio obećanje da će dobiti novac za svoje buduće projekte ukoliko postavi jaje da stoji na vrhu, a da ga pri tom ne razbije. Potom je prema njegovoj ideji u kompaniji Vestingaus Elektrik konstruisan prsten sa moćnim obrtnim magnetnim poljem i jajetom od bakra koje je u ovom originalnom motoru predstavljalo njegov rotor. Tako je nastalo „Teslino Kolumbovo jaje”, koje je postalo, kako su to zapisale novine  „jedan od najatraktivnijih noviteta ikada prikazanih javnosti, koji je svakoga dana privlačio ogroman broj posetilaca.”  Sa druge strane, Tesla je najširoj javnosti predstavio kako funkcioniše jedan, za nenaučnu javnost, potpuno apstraktni fenomen kao što je obrtno magnetno polje, koje će ga na velika vrata uvesti u istoriju elektriciteta.
Fotografije iz Tesline laboratorije u Kolorado Springsu, snimljene još 1899. godine, predstavljaju još jedan primer Teslinog umeća da impresionira nepoznatim i fascinantnim prizorima. Slike Tesle koji sedi ispod bezbrojnih blještavih varnica iz njegovog  „magičnog predajnika“  i danas intrigiraju svet.

Tesla kao inspiracija umetnika
Očigledno je da je Tesla fascinantne i uzbudljive prizore lepote želeo da stvara sam. Iako su mnogi umetnici želeli da im Tesla pozira za portret, on je to gotovo uvek odbijao. Jedino je slikarki i princezi Elizabeti Vilmi Ljvov-Parlagi u Njujorku 1916. godine pošlo za rukom da ubedi Teslu da joj pozira. Svi ostali Teslini uljani portreti i skulpture rađeni su prema fotografijama.
Tesli se nije dopalo osvetljenje u princezinom ateljeu i sam je načinio aranžman svetiljki čija je svetlost filtrirana kroz plavo staklo. Tako je nastao portret u tehnici ulja na platnu, poznat pod nazivom „Plavi portret”. Prvi put je reprodukovan januara 1919. godine u tada veoma popularnom časopisu Elektrikal eksperimenter, kao ilustracija uz Teslin autobiografski feljton Moji izumi, a 20. jula 1931. godine, povodom Teslinog 75. rođendana, dobio je mesto na naslovnoj strani čuvenog američkog magazina Tajm. Posle prodaje na aukciji 1924. godine, sudbina ovog portreta do nedavno je bila nepoznata. Otkriven je posle više od 80 godina u Nordsee muzeju u nemačkom gradiću Husumu, kao deo legata koji je svom rodnom gradu zaveštao poznati njujorški trgovac dijamantima, Ludvig Nisen.
Tesla je samo jednom izrazio želju da neki umetnik izradi njegov portret. Godine 1939.  uputio je tim povodom telegram svom prijatelju, poznatom jugoslovenskom vajaru Ivanu Meštroviću. Međutim, Meštrović je sticajem okolnosti izradio Teslinu bistu tek 1952. godine. Jedan od odlivaka ove biste čuva se danas u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.
Čovek nesebičnih i plemenitih ciljeva
O Teslinim izumima do danas su napisani čitavi tomovi knjiga, naučnih radova i članaka. Objavljena su brojna dela u kojima su istraživači najrazličitijih profesija i usmerenja nastojali da proniknu u suštinu njegove neobične prirode, izuzetne intuitivne snage i retko maštovitog uma, kao i u nesvakidašnji način života, vrlo često ispunjen odricanjima od ovozemaljskih zadovoljstava i materijalne koristi zarad potpune posvećenosti najsvetijem istraživačkom cilju koji je sebi postavio – savladavanju sila prirode za dobrobit čitavog čovečanstva. Svoju nesebičnost i plemenitost ličnih ciljeva možda je najlepše i najjednostavnije objasnio u svom predavanju  „Umetnost teleautomatike“  pred članovima Kluba privrednika u Čikagu 13. maja 1899. godine:
„Naš rad, da bi bio najbolji moguć, mora biti poput rada onoga koji sadi – za budućnost! I pun samoodricanja i plemenitosti cilja. Njegova nagrada, kada ona konačno stigne, time je još slađa, jer je dugo odlagana. Sebični instinkti i želje prepreka su svakom boljem razvoju u Prirodi“.
Edvard Hauard Armstrong, uvaženi profesor Univerziteta Kolumbija, elektro inženjer i pronalazač FM radija, izjavio je jednom prilikom: “Verujem da će svet još dugo morati da čeka na ličnost koja će moći da se uporedi sa Nikolom Teslom i njegovim doprinosom i imaginacijom”. Da je to zaista tako, svedoči i veliki broj umetnika, slikara, vajara, kompozitora, filmskih, televizijskih i dramskih stvaralaca koji i danas, sedam decenija posle Tesline smrti, pronalaze snažnu inspiraciju u njegovom životnom putu i celokupnom stvaralaštvu.
Jednostavan i u isto vreme jedinstveni genije svoje najznačajnije izume stvorio je krajem 19. veka, njihova primena obeležila je 20. vek, a njegova vizionarska rešenja i pionirski koraci koje je pre više od jednog veka načinio u domenu daljinskog upravljanja, radio tehnike, visokofrekventnih struja i bežičnih tehnologija tek danas imaju svoju punu primenu. Tako je svojim epohalnim delom Nikola Tesla spojio tri veka i dva milenijuma i svrstao se u plejadu pravih, autentičnih renesansnih ličnosti koje će čovečanstvo, bez obzira na nove ideje i naučne prodore koje će doneti budućnost, večito pamtiti kao ljude koji su svojim humanim vizijama i univerzalno vrednim delom promenili svet.//ek VLADIMIR JELENKOVIĆ-Više u EKO KUĆI No06