Sirogojno selo iz davnina
MUZEJ POD OTVORENIM NEBOM PREDSTAVLJA ARHITEKTURU I TRADICIONALNI NAČIN ŽIVOTA NA PODRUČJU ZLATIBORSKO-DINARSKOG KRAJA
‘’Staro selo Sirogojno” je muzej pod otvorenim nebom I zauzima površinu od 18 ha. Selo predstavlja arhitekturu i tradicionalni način života na području Zlatiborsko-dinarskog kraja i Jugozapadne Srbije iz druge polovine 19. i sa početka 2o.veka. Na samo 24 km od Zlatibora, Muzej na otvorenom „Staro selo Sirogojno“ jedini je te vrste u Srbiji. Prve aktivnosti prikupljanja, obnove i zaštite koliba (kuća) na Zlatiboru realizovalini su po planu arhitekte Ranka Findrika i Republičkog za voda za zaštitu spomenika kulture 1980.godine. Osnovna ideja ovog projekta sastojala se u prikupljanju i očuvanju autentičnih sadržaja u Sirogojnu, koja je realizovana uz stručnu pomoć Dobrile Vasiljević-Smiljanić i etnologa Bose Rosić, republičkih institucija kao i drugih koji su želeli da se očuva ovo dragoceno graditeljsko nasledje.
Inače sama ideja „muzeja pod otvorenim nebom“ zapravo je počela u Švedskoj. Prvi ovakav muzej napravljen je u ovoj zemlji 1891. godine. Ideja za formiranje muzeja javila se kao posledica sve većeg interesovanja za tradicionalno seosko graditeljstvo i način živote koji su uočeni na svetskim izložbama u Parizu i Beču. Ubrzo je nastao veliki broj srodnih kulturnih središta za očuvanje i predstavljanje tradicije širom Skandinavije i zapadne Evrope. U drugoj polovini 2o.veka formiraju se slični muzeji u istočnoevropskim zemljama, ali i na drugim kontinentima. Muzej ove vrste jedini je u Srbiji. Proces prenošenja, postavljanja i rekonstrukcije zlatiborskih brvnara u „Starom selu“ (Sirogojnu), započet je 1980.godine a inicijativa je potekla od organizacije domaće radinosti iz Sirogojna i ostvarena je upornošću Dobrile Vasiljević-Smiljanić, angažovanjem etnologa Bose Rosić i mnogobrojnih saradnika.
ZLATIBOR JE PLANINA IZUZETNE LEPOTE, A KRASE JE PRIJATNA KLIMA, BLAGO PODNEBLJE, PROSTRANI PROPLANCI, BUJNI PAŠNJACI ISPRESECANI PLANINSKIM POTOCIMA I PROŠARANI BOROVIMA, PO KOJIMA JE OVA PLANINA I DOBILA IME.
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Centralno mesto u „starom selu“ zauzima Crkva Svetih apostola Petra i Pavla smeštena na uzvišenju u sred sela.To je jednobrodna crkva,bez kupole,pod dvovodnim krovom sa prizidanim dvospratnim zvonikom na zapadnoj strani.Posvećena je svetim apostolima Petru i Pavlu a njena izgradnja i oslikavanje ikona na oltarskoj pregradi datira se u l764.godinu,kako je zapisano na carskim dverima uz potpis ikonopisca Simeona Lazovića.Podaci o priložnicima i ktitoru hrama ispisani su na centralnom nadverju sa predstavom Nedremano oko,na ikonostasu.Pored crkve je groblje. //ek – Jovan Vučković Više u EKO KUĆI No05
Drvo od novina
UVOĐENJE NOVOG MATERIJALA
Kada razmišljamo o drvetu i papiru, podrazumevamo da je drvo izvor, a papir rezultat tog izvora. Šta ako preokrenemo ovakvu činjenicu, i papir postane izvor, a drvo krajnji proizvod? To je koncept projekta Mieke Meijer sa dizajnerske Akademije Eindhoven. Svakoga dana, gomila novina se odbacuje i reciklira u novi papir. Tokom svojih studija 2003. godine, Mieke Meijer je osmislila rešenje kako da iskoristi sav taj papir kao obnovljiv materijal i napravi Novinsko drvo. Najpraktičniji način da se kreira ovakav proizvod je tako što se gomila novina sakupi i lepi jedno na drugo, nakon čega se presuje i polako formira Novinsko drvo. Kada se seče ovakvo stablo, slojevi papira se pojavljuju kao godovi ili njegovi prstenovi prirasta, pa tako izgledom podseća na pravo drvo. Materijal može da se seče, brusi i tretira baš kao i sve ostale vrste drveta. Kao i mnogi studenti i njihovi radovi, ovaj projekat je dobio svoju ocenu i ostavljen je sa strane kako bi se započela ideja i izrada novih projekata. Nakon četiri godine, Mieke upoznaje Arjan Van Radshoven i Anike Branderhorst iz holandske dizajnerske kuće Vij5, koji smatraju da je od jako velike vrednosti i pomoći da sarađuju sa studentima, mladim dizajnerima.//
Hedonizam uz vodu i sa vodom
JEDAN OD OSNOVNIH ELEMENATA, VODA JE SVOJ STVARALAČKI KARAKTER DOKAZALA JOŠ ODAVNO, U BLAŽENO VREME ANTIČKIH FILOSOFA (DOK SU LJUDI JOŠ RADOZNALO VEROVALI U SMISAO TRAŽENJA KONAČNIH ODGOVORA).
Čuveni Tales iz Mileta je tako smatrao upravo vodu osnovnim elementom, prauzrokom svih stvari, istinskim pra-načelom sveta. Po ovoj viziji sveta – po vodi slobodno pluta planeta Zemlja. I to nije nimalo čudno. Jer voda ispunjava veliki deo čovekovog tela (oko 60 procenata) i sve u ljudskom životu je obeleženo upravo – vodom. Čovek se u vodi rađa. Bez vode ne može da opstane više od sedam dana (žeđ je, naime, neuporedivo jača od gladi). Okružen je vodom, njom se kupa, u nju gleda, kraj nje se provodi i uživa, a najveće razdaljine među ljudima se određuju jednim “vodenim terminom” “prekookeanski”. Zbog tog je zanimljivo razigravati našu hedonističku temu u dodiru sa vodom, u svim mogućim oblicima uživanja. Dakle, akva-hedonizam par exellence… //ek – Dragoslav Bokan Više u EKO KUĆI No04