Osnovna škola u Bangladešu – HANDMADE

VERUJEMO DA JE ARHITEKTURA VIŠE OD OBIČNOG SKLONIŠTA. ONA JE USKO POVEZANA SA STVARANJEM IDENTITETA I SAMOPOUZDANJA. TO JE OSNOVA ODRŽIVOG RAZVOJA.
Bangladeš je zemlja koja se prostire na plodnom aluvijalnom zemljištu u zalivu Bengal. Ona je zemlja sa najvećom gustinom naseljenosti u svetu. U proseku skoro 1000 ljudi živi po kvadratnom kilometru a preko 80% stanovništva živi u ruralnim područjima. U ovakvom okruženju zemlja i bambus se tradicionalno koriste kao građevinski materijal, međutim, usled nedovoljne veštine graditelja, mnoge kuće nemaju temelje, pa zbog toga zahtevaju redovno održavanje i često su sklone oštećenju, a prosečan vek trajanja im je oko 10 godina.
Poslednjih godina postoji tendencija migracije stanovništva u gradove i zbog toga država pokušava da raznim akcijama poboljša kvalitet života u ruralnim područjima. Gradnja u ruralnim oblastima je podstaknuta niskom cenom radne snage i raspoloživim resursima iz okruženja, kao što su zemlja i bambus. Glavni cilj je bio da se lokalno stanovništvo uključi u ove poslove i da na najbolji način iskoristi raspoložive resurse. Podučavanjem i prenošenjem novih znanja i tehnika o građenju kuća lokalnom stanovništvu standard života u ovim područjima je znatno poboljšan.

METI (Modern Education and Training Institute) je škola koja ima za cilj da, putem slobodnog i otvorenog oblika učenja, pobudi sposobnosti i interesovanja kod učenika uzimajući pri tom u obzir njihove pojedinačne sposobnosti. Ovakva škola nudi alternativu klasičnoj školskoj nastavi. Arhitekturom nove škole podržano je ovo načelo, pa se pomoću različitih vrsta prostora omogućava novi pristup nastavi i učenju.

Prizemlje je sagrađeno od debelih nosećih zidova od zemlje, koji služe kao potpora konstrukciji na spratu. U prizemlju su smeštene tri učionice od kojih svaka ima svoj pristup posebnom prostoru – sistemu ob-likovanih “pećina” u zadnjem delu učionice. Meke forme enterijera ovog prostora služe za smeštaj i osamljivanje učenika radi istraživanja ili koncentracije, samostalno ili u grupi.

Sprat je, nasuprot prizemlju, napravljen od lake kon-strukcije od bambusa, tako da odaje utisak otvorenog prostora punog svetlosti. Otvori u zidovima od bambusa pružaju pogled na okolinu, gde se vizura širi preko krošnji drveća i seoskog jezera. Prostrana unutrašnjost obezbeđuje lako kretanje, a bambusove stabljike stvaraju igru svetlosti i senke po jednobojnom zeml-janom podu, koji je u kontrastu u odnosu na materijale raznih boja koji prekrivaju plafon.// – Više u EKO KUĆI No02

Zvezdani krov Lepenskog Vira

OSNOVNI KONCEPT NOVOG ZAŠTITNOG OBJEKTA ZASNIVA SE NA IDEJI O OČUVANJU AUTENTIČNOSTI I DRAGOCENOSTI DUHA MESTA, KAO I GRADITELJSKOM UKLAPANJU U SLIKOVITOST TERENA. PRATEĆI SILUETU ZAŠTITNE GRAĐEVINE SA REKE, DOBRO JE VIDLJIVA NJENA USPEŠNA INTEGRISANOST U NAGIB TERENA I KROVNI POKRIVAČ KOJI PRISNO SARAĐUJE S TOM KOSINOM.
Početkom leta na desnoj obali Dunava, u zoni Đerdapa, na arheološkom lokalitetu Lepenski vir gde je otkriveno praistorijsko naselje (7000 g. p. n. e.) otvoren je novoizgrađeni istoimeni muzej. Nazvan je muzej, koji to i jeste i nije. Nije, jer je daleko više od muzeja. Muzej se može podići zavisno od sadržaja i funkcije bilo gde, ali se ne mogu bilo gde naći autentična reperna mesta kojima se uspostavljaju koordinate iščezlih ili starih civilizacija.

Lepenski Vir je jedna od planetarnih kota preko kojih se povezuju pokidane niti istorijskog trajanja života čoveka na našoj planeti. Kada je otkriven 1965. godine bila je to u svetu, a posebno u naučnom, velika senzacija koja je sa prvim otkrićima obišla svet i protutnjala kroz muzeje, institute, visokoškolske, naučne institucije, stigavši do nenapisanih belih stranica umetnosti arheologije. Bio je to veliki događaj za srpsku arheologiju i njegovog popularnog najznačajnijeg istraživača Dragoslava Srejovića, koji su dobili ozbiljna svetska priznanja.

Otkopani, pokretni predmeti sa fascinantnim kamenim skulpturama preneti su u muzeje ostavivši otvoreno pitanje zaštite, konzervacije i prezentacije autentičnih ostataka neolitskih kuća i sakralnih mesta u kojima su živeli ljudi na ovom prostoru. Lokalitet je posle otkrića brižljivo zaštićen od Dunava tako što je bio delimično pokriven drvenim konstrukcijama sa idejom da se jednoga dana nađe ispod trajnog arhitektonskog krova.

Posle četiri decenije čekanja, u saradnji sa službama za zaštitu spomenika kulture, ovaj zadatak je poveren arhitektama Mariji Jovin i Siniši Temerinskom. Pošto su određene granice kompleksa zaštićene zone od pedeset pet hektara i pošto su autori sačinili Plan detaljne regulacije, na red je došla i arhitektura. Početkom ove godine završena je izgradnja zaštitne građevine za koju se u susretu sa njom može odmah reći da je projektovana i izgrađena na izuzetno uspešan način. Autori su osnovni koncept projekta zasnovali na ideji očuvanja autentičnosti i dragocenosti duha mesta, kao i graditeljskom uklapanju u slikovitost usamljenog terena.

Lepenski Vir je danas skoro bez presedana u pozitivnim ocenama održanja, očuvanja i prezentacije spomenika kulture. Uopšteno govoreći u nacionalnim okvirima. U praksi stvari stoje drugačije, ima mnogo dragocenih spomenika kulture na prostorima Srbije koji propadaju i tonu u nebrigu i zaborav. Prilika je da se na takvo stanje ukaže. Na primer: u Čačku su posle rata u centralnoj zoni grada otkrivene moćne rimske terme. Još 1973. godine urađeni su i delimično izvedeni arhitektonski projekti za pristup budućoj konzervaciji i uređenju tog antičkog lokaliteta. Za proteklih 38 godina ovde nije ništa urađeno, a u termama su lokve mazuta i korov koji razara zidove termi, ostavljajući veliku tamnu mrlju na grad i korpus službi zaštite. Lepenski Vir je odličan primer kako se u principu može i treba odnositi prema spomenicima kulture i kako treba slediti dostignuta uputna iskustva.
Lepenski Vir je zaslužio zvezdani krov, jer se najduže sa zvezdama i družio.//

Tajna Lepenskog Vira

Jedinstveno svetsko čudo arheologije i ponovo otkrivena mezolitska civilizacija i danas deluje kao pojava izolovana u vremenu i prostoru. Jedinstvena kulturna istorija Lepenskog Vira, bez pandana u Evropi, ostvarena je kraj divlje i kamenite obale u prostorno ograničenoj uvali, ali njen značaj prevazilazi ta prostorna ograničenja svojim neverovatnim dostignućima u izuzetno dalekom vremenu u kom su nastala.
Praistorijsko naselje Lepenski Vir otkriveno je 1965. godine u toku arheoloških istraživanja Đerdapske klisure na području kojе je trebalo da bude poplavljeno zbog pravljenja veštačkog jezera za potrebe izgradnje hidroelektrane na Dunavu. Istraživanja vršena u periodu između 1965. i 1968. godine otkrila su da je Lepenski Vir centralna tačka zajednice visoko razvijenih društvenih i ekonomskih odnosa.

Prirodno okruženje
Klisura koju je Dunav probio na svom putu ka Crnom moru u području Đerdapa je najduža u Evropi (95 kilometara) i zbog svoje specifi čne mikroklime predstavlja stanište bogate vegetacije. Tu, na samoj obali reke, formirano je naselje na mestu sa kog je pogledom moguće obuhvatiti tok Dunava u dužinu od skoro šest kilometara. Izolovanost lokacije predstavljala je povoljne uslove za život zajednice sakupljača i lovaca, ali je i ograničila uticaje kulture lepenskih ljudi na područja izvan klisure. Površina koju su žitelji Lepenskog Vira postupno preoteli od šume danas nije sačuvana u potpunosti. Sačuvano je 5500 m2 površine na kojoj se razvijala ova kultura, dok je oko 1700 m2 uništeno, jer Dunav na ovom mestu stalno ruši obalu i širi svoje korito.

Solarna orijentacija i geometrija kuće
Na lokalitetu je pronađeno 136 staništa-svetilišta, sva orijentisana ka istoku i reci i sa otvorenim vizurama na veliku stenu Treskavac na suprotnoj obali, iza koje se rađalo sunce. Na dan dugodnevice (22. jun) sunce izlazi tačno iza te stene, što nas navodi na pretpostavku da je položaj svakog objekta bio deo sistema kalendara. Naime, iz tog pravca, kroz vrata kuće sunčevi zraci padaju na ognjište, žrtvenik i skulpture postavljene iza žrtvenika. Takođe, pojedini objekti imaju namerni otklon od istoka, jer njihov položaj verovatno prati pojedine važne datume izlaska sunca…// Više u EKO KUĆI No02

Ekološki optimizam

U godini energetske efikasnosti u Srbiji, pokrenut je Magazin za eko arhitekturu i kulturu EKO KUĆA, koji je već prvim brojem specijalnim izdanjem postigao izuzetan prijem kod profesionalnog i šireg kruga čitalaca i tako na najbolji način najavio njegovo redovno izlaženje čija će buduća periodika biti mart, jun, septembar, decembar.

ENERGETSKA EFIKASNOST ZGRADA, OVOG PUTA JE GLAVNA TEMA, ALI ĆE UZ TEHNOLOGIJU EKOLOŠKE GRADNJE U SVAKOM SLEDEĆEM BROJU BITI NEIZBEŽAN KONTEKST KADA GOVORIMO O ARHITEKTONSKOM STVARALAŠTVU I NJEGOVOM UTICAJU NA PRIRODNU SREDINU.

Ekološka putovanja ovoga puta ćemo početi sa našom ishodišnom tačkom, Lepenskim Virom, eko oazom kojom su naši preci pokazali da život usklađen sa klimatskim uslovima lokacije, prirodnim terenom i pametnim korišćenjem dostupnih prirodnih resursa, ne predstavljaju novinu koju donosi 21. vek, već životni stil koji je postojao na našim prostorima još pre 7000 godina.

KROZ ŠIRI KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA UVEŠĆEMO I PROMOVISATI TEME IZ UMETNOSTI, ARHITEKTURE I DIZAJNA KROZ OPŠIRNE INFORMACIJE O AKTUELNIM DOGAĐAJIMA, IZLOŽBAMA, KONKURSIMA I PROJEKTIMA, KOJI DEFINIŠU AKTUELNU KULTURNU SCENU U SRBIJI I SVETU.

Pored naglašenih tema eko arhitekture, magazin će nuditi integrisan i kreativan pristup širim temama održivog razvoja, koje u velikoj meri utiču na arhitektonsko stvaralaštvo.//
– Više u EKO KUĆI No02