Kuća za život
Plus energetska kuća razlikuje se od energetski nezavisne kuće po tome što je priključena na energetsku mrežu i višak energije predaje mreži. Ostvarivanje viška u proizvodnji energije postiže se izraženom aktivnom upotrebom sunčeve energije i ostalih oblika obnovljivih izvora energije.
Kuća za život, internacionalnog arhitektonskog biroa AART architects, je jednoporodična kuća, površine 200 m2, koja sistematski koristi sunčevu energiju za različite potrebe. Ukupno 7 m2 solarnih kolektora, 50 m2 solarnih ćelija i pumpa sa solarnim grejanjem doprinose redukovanju potreba za dodatnom energijom, dok strateški postavljene solarne ćelije, u ulozi krovnih prozora, obezbeđuju izbalansiranu količinu dnevne svetlosti u spavaćim sobama i delu za obedovanje.
Jedinstveni dizajn kuće omogućava proizvodnju više energije nego što sama kuća troši. Proračunato je da će kuća za 40 godina proizvesti onoliko energije koliko je utrošeno za proizvodnju svih materijala od kojih je sačinjena. Konstrukcija kuće sastoji se od drvenih okvira postavljenih iznad betonske ploče, dok je spolja obložena drvenim lajsnama. Podna obloga je mozaik napravljen od recikliranog stakla. Prozori sadrže staklo najnovije tehnologije za štednju energije. Površina prozora (vertikalnih i krovnih) iznosi 40% ukupne površine podova – dvostruko više od konvencionalnih zgrada sa niskim utroškom energije, a zbog povećanja dnevnog osvetljenja smanjuje se potreba za potrošnjom energije i reguliše se klima unutar objekta.
Osvetljenje i provetrenost su ključni faktori kada je u pitanju udobnost kuće i ugodan boravak u njoj. Kako bi se to postiglo, senzori za merenje temperature, vlažnosti vazduha i količine CO2 u svim prostorijama povezani su sa prozorima, koji se automatski otvaraju kako bi ušao svež vazduh. Na taj način Kuća za život svedoči o tome da arhitektura nije nešto što treba da bude završeno, već organizam koji se konstantno menja i razvija. Prilagođavanje prirodnim zakonima ne znači odustajanje od potreba korisnika i narušavanje njegovog mira i navika, jer pristup održivosti obuhvata sociološke, ekološke i klimatske teme.
ZAHVALJUJUĆI SVOM JEDINSTVENOM DIZAJNU I VELIKOM POVRŠINOM POD SOLARNIM PANELIMA, KUĆA PROIZVODI VIŠE ENERGIJE NEGO ŠTO TROŠI, TAKO DA ĆE ZA 40 GODINA PROIZVESTI ONOLIKO ENERGIJE KOLIKO JE UTROŠENO ZA PROIZVODNJU SVIH MATERIJALA OD KOJIH JE SAČINJENA.
Kao što njeni projektanti ističu – dugovečna arhitektura raste iz dobrog razumevanja jedinstvenog kvaliteta okruženja u kom se gradi, kulturnog konteksta i vizije klijenta.// Više u EKO KUĆI No01
Izgubljen u Parizu
VERTIKALNO OZELENJAVANJE FASADNIH POVRŠINA JE DANAS, ZAHVALJUJUĆI FENOMENALNOM BOTANIČARU PATRIKU BLANKU, POSTALO SIMBOL ZELENE ARHITEKTURE. TAJNA NJEGOVOG USPEHA NE LEŽI SAMO U ODABIRU SISTEMA I PRIMENI ODGOVARAJUĆIH TEHNOLOGIJA, NEGO PRE SVEGA U NJEGOVOM VELIKOM POZNAVANJU BILJAKA I ODNOSU PREMA NJIMA KAO ŽIVIM BIĆIMA.
Vertikalno ozelenjavanje se dugo primenjuje na različitim vrstama objekata. Prema primeni sistema sađenja i izboru biljaka oni se mogu razdvojiti u kategorije zelenih fasada i zelenih zidova. Zelene fasade koriste različite vrste penjačica koje prekrivaju podlogu. Za oslonac biljaka koriste se rešetke, mreže i žice koje se pričvršćuju na zid zgrade, ili se postavljaju kao samostalne konstrukcije u prostoru. Rešetke se koriste kada zelenu fasadu (biljke) želimo da odvojimo od površine zida, tako da se biljke ne pružaju po zgradi, čime se čuva njena fasada. Rešetke se koriste za pokrivanje velikih površina i kada želimo da dobijemo različite oblike i lukove. Pošto su rešetke čvrste, mogu se koristiti za konstrukciju samostalnih zelenih zidova.
Žice se koriste kao oslonac brzo-rastućim penjačicama koje imaju gust sklop bogat lišćem. Mreže se koriste kao oslonac spororastućim biljkama, pošto je razmak između otvora manji. Mreže su mnogo fleksibilnije, jer se njima može izgraditi više različitih oblika i varijanti, nego kada se koriste žice. Stakleni elementi, u obliku grozdova, poput božanskih plodova, predstavljaju sakupljače i disperzore dnevnog i veštačkog svetla. U kontrastu sa zelenilom daju utisak skupocenog nakita ili retkih plodova iz rajskih vrtova. U okviru konstrukcije vegetabilnog omotača učvršćenog na fasadu čeličnim distancerima, sproveden je sistem za ravnomerno navodnjavanje zidnih i krovnih površina. Investitor je kroz korišćenje kuće našao odgovore na pitanja koja je postavio arhitekti u fazi projektnog programa i same realizacije objekta. Ta pitanja su dobila možda i suštinske odgovore o prirodi i sistemima zelenih kuća uopšte:
Kako se kuća ponaša u različitim godišnjim dobima?
Kakav je odnos suseda prema kući?
Koja su omiljena mesta za decu unutar dvorišta?
Kakve osećaje izaziva kuća (mirisi, zaštita)?
Šta je sve potrebno za održavanje sistema za navodnjavanje biljaka i njihovog rasta?
Da li morate postati osoba koja se bavi biljkama?
Kakve su vizuelne impresije iz enterijera? Da li kuća zahteva promene životnih navika, rituala?
Da li možete da prodate kuću kao što je ova?
Kako se u njoj osećaju gosti?
Da li stakleni elementi predstavljaju nakit, svetlosne izvore ili igru staklenih perli? Recimo, pustite nas da živimo srećni “izgubljeni u Parizu”!!! Stakleni grozdovi su potpuno integrisani sa vertikalnom zelenom fasadom. Ona je sasvim zamenila pravu fasadu, koja je nevidljiva i ima samo tehnički karakter. Dizajn staklenih elemenata je definisan žičanom formom i modelovan klasičnom tehnikom duvanja stakla.
IZUZETAN PRIMER VERTIKALNIH ZELENIH FASADA PREDSTAVLJA REALIZACIJA PROJEKTA I’M LOST IN PARIS, FRANCUSKIH ARHITEKATA R&SIE(N) KOJI SU U KOMBINACIJI REŠETKI I ŽICA ODVOJILI VEGETABILNU ZONU OD FASADE ZGRADE I SA STAKLENIM, ORGANSKI OBLIKOVANIM ELEMENTIMA OSTVARILI NESTVARNU I BAJKOVITU ATMOSFERU U CENTRU PARIZA.
Kuća je smeštena u okviru jednog kvarta u Parizu i potpuno je otvorena prema dvorišnoj strani. Ceo ambijent ima karakter zelene oaze namenjene isključivo njenim vlasnicima. Arhitekti su u okviru složenih situacionih uslova sa obodnim višespratnicama ostvarili potpun autonoman ambijent porodične kuće.// Više u EKO KUĆI No01
Ručno pravljeni stakleni elementi poput grozdova razasuti po zelenim površinama.
Brvnare iz raždekove kod studenice
IZUZETAN PRIMER BRVNARE GRAĐENE RUČNO OD PUNIH DRVENIH OBLICA, PREDSTAVLJA KUĆA NA PLANINI GOLIJI, KOJU JE SVOJIM RUKAMA PODIGAO ARHITEKTA SA SAMOUKIM MAJSTOROM.
Reprezentativnu brvnaru, izvedenu po principima tradicionalnog načina gradnje od drveta, ostvarili su arhitekte Marija i Branislav Jovin, sagradivši sebi za stanovanje i odmor kuću na obroncima planine Golije, na jednom ćuviku iznad manastira Studenice. Iako u svojoj profesionalnoj karijeri nije gradio jednoporodične kuće, arhitekta Jovin je ovim objektom (građen za vreme sedam kompletnih godišnjih odmora, raspoređenih na sedam godina), ostvario svoje mladalačke snove – da u životu postane stolar.
Kuća je postavljena sa pogledom na manastir, a arhitektonski i likovno je izvanredno uklopljena u okolni pejzaž. Sve ovo je odlično razumeo i, zajedno sa arhitektom Jovinom, izveo seljak i komšija, samouki majstor sekire i teslaka, Miša Živković iz Raždekove. Stabla su zajedno birali, kako bi debla bila što ujednačenijeg preseka ili, kako se to narodski kaže, “uzimana su iz levaka da ne budu mišorepasta”. Kuća je napravljena od borovog drveta –balvana spajanih na čert pomoću drvenih klinova i zapletena užadima. Pokrivena je cepanim smrčevim daščicama na “klis”, a postavljena je na teren po tradiciji planinskih tzv. kuća “na ćelicu”, gde je ulaz postavljen na srednjoj koti terena. Podrum je jednim delom ukopan u zemlju, a drugim slobodan, njega je vlasnik iskoristio za podrum za vino. Podrum i podzid kuće su od livenog bojenog betona. Kuća se nalazi na strmom i teško pristupačnom terenu, na mestu odakle se pruža predivan pogled na manastir, reku i kompletan krajolik sa borovom šumom.
Znajući da su manastiri građeni na biranim mestima, sa kvalitetnom zemljom, gustim šumama, živom vodom u blizini i svim ostalim prirodnim bogatstvima, jasno je da graditelji nisu pogrešili u izboru lokacije. Brvnara ima tri etaže malih visina: podrum, prizemlje i sprat. Iako projektovana i izvedena pre mnogo godina, svojim energetski kompaktnim oblikom i arhitektonskom formom, na najbolji način prezentuje našu neimarsku tradiciju održivog i ekološkog građenja u skladu sa prirodom.// Više u EKO KUĆI No01
Tehnologija eko gradnje
UBRZANI TEHNOLOŠKI RAZVOJ U 20. VEKU NARUŠIO JE BALANS IZMEĐU PRIRODE I ČOVEKA I STVORIO ILUZIJU DA TEHNOLOŠKA REŠENJA MOGU KONTROLISATI PRIRODNE PROCESE, ODNOSNO DA ČOVEK MOŽE KONTROLISATI PRIRODU.
Tek sa shvatanjem ozbiljnosti posledica koje ta promena ravnoteže može doneti, i koje već donosi, čovek se ponovo usklađuje sa prirodom. Neophodnost poštovanja prirodnih zakonitosti možda nigde nije toliko izražena kao u praksi građenja. Ekološki ispravno graditi znači što je moguće racionalnije unositi pomoćna tehnička sredstva i što bolje se osloniti na tradiciju građenja u odgovarajućem kontekstu i iskoristiti prirodne potencijale okruženja. Danas svi govore o ekološkoj gradnji. Ipak, pored poštovanja tradicionalnih načina građenja i korišćenja prirodnih i klasičnih materijala, potreban je širok spektar znanja iz raznih oblasti da bi se na adekvatan način odgovorilo na sve aspekte pristupa tehnologiji ekološkog građenja. Zato je, na žalost, danas još uvek relativno mali broj arhitekata i inženjera koji se mogu kompetentno baviti ovom problematikom. Neophodno je uključivanje stručnjaka specijalista iz raznih oblasti i multidisciplinaran pristup projektovanju koji zahteva učešće u sinhronizaciji rada svih članova tima. Specijalizacija u ovoj oblasti postaje sve značajnija i, uz prethodno iskustvo u projektovanju i građenju ovakvih objekata, predstavlja osnovnu pretpostavku ekološki ispravnog i energetski efikasnog projektovanja i gradnje zgrada za različite namene.// Više u EKO KUĆI No01
Pasivne kuće
OSNOVNI ZAHTEV KOJI PASIVNA KUĆA MORA DA ISPUNI JE ZAHTEV DA POTROŠNJA ENERGIJE ZA GREJANJE NE PRELAZI 15kWh/m2/GOD. VISOKI TERMIČKI STANDARDI SU OSIGURANI POBOLJŠANJIMA TERMIČKOG OMOTAČA ZGRADE KAO I UGRADNJOM SISTEMA ZA REKUPERACIJU VAZDUHA KOJI SLUŽI KAO SISTEM VENTILACIJE I GREJANJA.
Pasivna kuća je energetski efikasna kuća kod koje se udobnost stanovanja postiže bez uobičajenih sistema grejanja ili uređaja za klimatizaciju. Ove kuće troše i do 90% manje energije nego standardne kuće, pre svega zahvaljujući dobro izolovanoj konstrukciji bez termičkih mostova, izuzetnoj zaptivenosti i izolaciji otvora i sistemu rekuperacije vazduha. Takođe, pasivne kuće neretko se oslanjaju na prirodne izvore energije, kao što su sunčeva i geotermalna energija. Važno je napraviti razliku između pasivne solarne kuće i pasivne kuće. Naziv pasivna kuća ne dolazi od upotrebe sunčeve energije pasivnim sistemima (što je osnovna odlika pasivnih solarnih kuća), već upravo iz činjenice da zgrada ne treba aktivan sistem grejanja, već se sve potrebe za grejanjem ispunjavaju sistemom rekuperacije toplote
iskorišćenog vazduha.// Više u EKO KUĆI No01
Energetski efikasne kuće
EVROPSKA UNIJA JE UVELIKO USVOJILA VEOMA AMBICIOZE PLANOVE I STANDARDE U ARHITEKTURI SA ASPEKATA ENERGETSKE EFIKASNOSTI NAČINA GRAĐENJA, ZAŠTITE OKOLINE I ODRŽIVOG RAZVOJA.
RAZVOJ EKOLOŠKIH PROMENA, PROGRESIVNO POBOLJŠANJE (STANDARDNIH) TERMIČKIH PERFORMANSI I UVOĐENJE NOVIH VISOKOKVALITETNIH ENERGETSKIH MATERIJALA I SISTEMA, KOJI OMOGUĆAVAJU TERMIČKE UŠTEDE, DOPRINELI SU GRADNJI ENERGETSKI EFIKASNIH OBJEKATA KOJI SU DEFINISANI STANDARDIMA ENERGETSKI EFIKASNIH KUĆA.
Standardi ovih kuća pored ekoloških i ener getski efikasnih zahteva minimiziraju dozvoljenu potrošnju energije za potrebe grejanja i sve ostale energetske potrebe objekata. To je omogućeno propisivanjem niza energetsko efi kasnih poteza i preporuka za upotrebu odgovarajućih materijala i sistema, koje je potrebno predvideti prilikom projektovanja, izvođenja i korišćenja objekata. http://buyprovigilsafe.com/how-to-buy-provigil-online/
Održivost se ne ogleda samo u kvalitetu objeka ta, već i u njihovom pozicioniranju i procesu razvoja. Efi kasnost u upotrebi energije i resursa postala je najvažnije merilo kvaliteta zgrada. Posto ji ogromna razlika između upotrebe zgra da i ostalih predmeta koje svakodnevno ko ristimo. Vivus Mountain View, CA, USA have spearheaded the clinical development of a combination of Phentermine and topiramate for the clinical management of obesity https://adipex-phentermine.net/ Zgrade su čvrsto povezane sa tlom, a samim tim su u tesnoj vezi sa okruženjem iz koga mogu da crpe svu potrebnu energiju.// Više u EKO KUĆI No01
Osnove eko gradnje
UBRZANI TEHNOLOŠKI RAZVOJ U 20. VEKU NARUŠIO JE BALANS IZMEĐU PRIRODE I ČOVEKA I STVORIO ILUZIJU DA TEHNOLOŠKA REŠENJA MOGU KONTROLISATI PRIRODNE PROCESE, ODNOSNO DA ČOVEK MOŽE KONTROLISATI PRIRODU.
Tek sa shvatanjem ozbiljnosti posledica koje ta promena ravnoteže može doneti, i koje već donosi, čovek se ponovo usklađuje sa prirodom. Neophodnost poštovanja prirodnih zakonitosti možda nigde nije toliko izražena kao u praksi građenja. Ekološki ispravno graditi znači što je moguće racionalnije unositi pomoćna tehnička sredstva i što bolje se osloniti na tradiciju građenja u odgovarajućem kontekstu i iskoristiti prirodne potencijale okruženja. Danas svi govore o ekološkoj gradnji. Ipak, pored poštovanja tradicionalnih načina građenja i korišćenja prirodnih i klasičnih materijala, potreban je širok spektar znanja iz raznih oblasti da bi se na adekvatan način odgovorilo na sve aspekte pristupa tehnologiji ekološkog građenja. Zato je, na žalost, danas još uvek relativno mali broj arhitekata i inženjera koji se mogu kompetentno baviti ovom problematikom. Neophodno je uključivanje stručnjaka specijalista iz raznih oblasti i multidisciplinaran pristup projektovanju koji zahteva učešće u sinhronizaciji rada svih članova tima. Specijalizacija u ovoj oblasti postaje sve značajnija i, uz prethodno iskustvo u projektovanju i građenju ovakvih objekata, predstavlja osnovnu pretpostavku ekološki ispravnog i energetski efi kasnog projektovanja i gradnje zgrada za različite namene.
Sledeći trend novih tehnologija postepeno se daje prednost investiranju u preduzeća i objek- te koji su ekološki orijentisani i koji će biti pozi-tivno vrednovani u budućnosti. Tome treba do- dati da ekološki ispravno izgrađeni građevinski objekti pri snažnom porastu troškova energije dobijaju i na ceni, pa je od presudnog značaja naći meru između potrebnog i neophodnog, za pojedinca ili za sredinu. Permanentno povećanje CO2 već je dovelo do globalnog povećanja srednje temperature, što je uslovilo formiranje “staklene bašte”. Takvo povećanje vodi do mogućih posledica sa katastrofalnim ishodom za čovečanstvo i prirodu, koje su primetne kroz stalno povećanje temperature vazduha i trend porasta nivoa mora. Pokušaji političkog dogovora na globalnom nivou nisu do sada doprineli zaustavljanju negativnog trenda koji ugrožava prirodu i sve je očiglednije da je jedini ispravan odgovor, razvoj nove ekološke svesti svakog pojedinca. Paralelno sa pojedinačnim delovanjem i redukcijom potrošnje konvencionalnih izvora energije, neophodna je permanentna orijentaci-ja prema korišćenju obnovljivih izvora ener gije, kao jedino ispravne orijentacije svakog plani- ranja okrenutog budućnosti. Iz toga proizilazi da se zgrade budućnosti razvijaju energetski nezavisno i da koriste energiju prirodne sredine i ponude najbližeg okruženja. Kombinacijom tradicionalnih i novih materijala i tehnologija moguće je značajno smanjiti potrebe za energijom i aktivno dopri-neti zaštiti okoline.// Više u EKO KUĆI No01