Kuća 205

KUĆA JE POSTAVLJENA NA OGROMNU STENU, OKRUŽENA ŠUMOM, TAKO DA NJENO PRISUSTVO. U PRIRODNOM AMBIJENTU JE I NE NARUŠAVA KRAJOLIK.
Kuća 205 sagrađena je na prirodnoj kamenoj platformi, koja je iskorišćena kao mala bašta. Autorski tim HARQUITECTES, iz Španije, i vlasnici zemljišta složili su se oko toga da smanje veštačko usecanje platformi u zemljištu i da maksimalno iskoriste prirodne terase. Jedina, veštački napravljena, površina je prilazna rampa, koja dijagonalno preseca teren kako bi ga spojila sa nivoom ulice. Unutrašnji raspored kuće baziran je na linearnom nizanju prostorija, različitih dimenzija. Time se stvaraju veliki otvoreni prostori, koji doprinose harmoniji i raznovrsnosti doživljaja, tako da kuća može funkcionisati kao veliki otvoreni prostor, ili prostor izdeljen na manje celine. Debeli sloj stena i dva betonska podupirača iskorišćeni su kao temelji kuće.

Betonski podupirači odvajaju kuću od zemljišta i tako joj obezbeđuju konstantno provetravanje. Ovakav sistem, takođe, omogućava efi kasno dimenzionisanje elemenata i stvaranje velikih lukova, čime se smanjuje zapremina temelja, a geometrija podražava prirodne forme. Smanjenjem zapremine elemenata, značajno se smanjuje količina utrošenih sirovina, energije potrebne za izgradnju, kao i emisije ugljen-dioksida. Suva montaža je jednostavna, brza i podrazumeva znatno manje korišćenje vode. Sve zajedno, u velikoj meri smanjuje trošak investicije i vreme potrebno za realizaciju projekta. Lamelirano drvo je obnovljiv materijal, koji može biti demontiran i recikliran, što znači da se njegov životni ciklus zatvara. Lamelirani drveni paneli mogu da ostanu vidljivi na podovima, zidovima i plafonima.

Instalacije su skrivene i obložene gips-kartonskim pločama na zidovima ispod kojih se distribuira sistem kroz kuću. Pored toga, zidovi u polovini soba su ostali sa vidljivom drvenom strukturom. Fasade su provetrene, sa završnom obradom od četinarskog drveta. Prozori su takođe zaštićeni pokretnim drvenim kapcima. Kuća je postavljena na ogromnu stenu, okružena šumom, tako da njeno prisustvo u prirodnom ambijentu ne narušava krajolik.// Više u EKO KUĆI No01

Drvena fasadna obloga od dasaka sa jednostavnim detaljima veza.

Enterijer – panelni drveni montažni elementi karakterišu i kompletan prostor enterijera.

Održivi razvoj

ODRŽIVI RAZVOJ
Održivi razvoj je briga današnjeg društva o potrebama budućih generacija, težnja da se stvori bolji svet, balansirajući socijalne, ekonomske i faktore zaštite životne sredine. Suočena sa evidentnom dolazećom opasnošću, javnost širom sveta je postala svesna potrebe da zaštiti i očuva svoje prirodno okruženje, zbog čega su u toku javne međunarodne dis kusije na temu održivosti i ekologije, koje čak utiču i na pro mene političkih stavova. Defi cit pojedinih resursa doveo je do povećanja njihove cene i traganja za alternativnim rešenjima. Upotreba konvencionalnih izvora energije ostavlja neizbrisive trago ve na okolinu i društvo. Oni postaju sve ređi i skuplji, a smatra se da su oni jedan od glavnih uzroč nika klimatskih promena i drugih ekoloških katastrofa. Pitanje usklađivanja odnosa ekonomije i ekologije prvi put je javno pokrenuto 1968. godine. Članovi internacionalnog “Rimskog kluba” su 1972. godine objavili svoj čuveni izveštaj “Granice rasta”, u kom su promovisali ideju da ekonomski razvoj mora biti praćen zaštitom životne sredine.
EKOLOGIJA+EKONOMIJA
Postoji predrasuda da je zaštita životne sredine u sukobu sa ekonomskim razvojem. Praksa najrazvijenijih zemalja tokom poslednje decenije dokazuje
suprotno: koncept razvoja zasnovanog na potrošnji prirodnih resursa je zastareo. Kapital se danas u najrazvijenijim zemljama sve više ulaže u zaštitu okoline, štednju energije i drugih resursa i u razvoj tehnologije prijateljske prema prirodnoj okolini, a manje razvijene zemlje treba da slede taj put. Ekonomija odnos prema pri rodi razmatra kao racionalnost eksploatacije resursa, a ekologija za cilj ima minimiziranje gubitaka, koji po životnu sredinu nastaju usled proširenja ljudske ekonomske aktivnosti. Koncept održivog razvoja vodi ka efi kasnijem privrednom razvoju, jer se smanjuje rasipanje energije i resursa i ostvaruje se dugoročno poboljšanje odnosa prirode i privrede u globalnim razmerama. Održivi razvoj treba podsticati fi skalnim merama na lokalnom nivou, koji za cilj ima sprečavanje zagađenja i rasipanje prirodnih bogatstava.

UN EARTH SUMMIT
Na konferenciji Ujedinjenih nacija u Stokholmu 1972. prvi put je javno razmatran održivi razvoj na globalnom nivou i defi nisani su principi za očuvanje prirodnog okruženja. United Nations Rio Earth Summit održan je 1992. godine, na kom je šira javnost upozorena na posledice neograničenog trošenja prirodnih resursa, na globalno zagrevanje i ubrzano uništavanje prirodnih ekosistema. Na samitu u Kjotu 1996. zemlje učesnice su se obavezale da globalnu emisiju štetnih gasova u periodu od 2008. do 2012. godine vrate na nivo za 5% niži nego u 1990. godini. Rio +5 samit održan je u Njujorku 1997. godine. Preispitan je dotadašnji napredak i prepoznati su problemi koji još nisu rešeni. Rio +10 samit je održan u Johanesburgu, u Južnoj Africi, 2002.
Potpisano je više konvencija o održivosti, zahvaljujući napretku postignutom u Kjotu. Rio +20, planiran za 2012. godinu, preispitaće obaveze država za održivi razvoj.
AGENDA 21
Jedan od ključnih dokumenata usvojenih na samitu u Rio de Ža neiru 1992. godine je Agenda 21 – deklaracija o namerama i obavezivanje na održivi razvoj u 21. veku. Ovo preporučuje integrisan i kreativan pristup kako bi se omogućio održivi razvoj. Teme su siromaštvo, zaštita atmosfere, šuma, vodenih resursa, zdravstvo, poljoprivreda, ekološki zdravo upravljanje biotehnologijom pa do pitanja odlaganja otpada. Mnoge države su formirale svoje komisije za održivi razvoj i napravile strategije za njegovo postizanje. Predviđena je integracija manje zastupljenih grupa u proces odlu čivanja o zaštiti životne sredine. Novitet u odnosu na druge dokumente Ujedinjenih nacija predstavlja izričito priznanje uloga “bitnih grupacija”, kao što su žene, deca i omladina, poljoprivrednici i preduzetnici. Ujedinjene nacije su počele da računaju na ulogu ovih grupacija u svojim programima, za razliku od prethodne prakse koja je isključivala sve aktere osim nacionalnih vlada i nekoliko favorizovanih posmatračkih organizacija.

KLIMATSKE PROMENE
Fenomen globalnog zagrevanja je u prvi mah posmatran od strane specijalista za klimatske promene sa skepticizmom. Međutim, na drugoj konferenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, 1996. godine u Ženevi, eksperti su potvrdili da se broj prirodnih katastrofa učetvorostručio za poslednjih 30 godina. Procenjeno je da se temperatura povećala za 0,3 0,6oC u dvadesetom veku, a nivo mora se podigao u proseku za 15 25 cm. Predviđa se naglo širenje ovih promena u narednim decenijama. Ukoliko se u skorijoj budućnosti ne preduzmu efi kasne mere zaštite okoline, u 21. veku bi temperature mogle da se povećaju za 2 5o C, a podizanje nivoa mora bi dovelo do ogromnih poplava, uništenja gradova i celih regiona, tako da bi mnogi ljudi ostali bez svojih domova. Topljenje ledenih kapa i glečera je još jedna posledica promene klime. Za glečere se smatra da mogu nestati do kraja ovog veka. Glečer Kolumbija, na
Aljasci, se u poslednjih 25 godina povukao za 15 km. Predviđa se da će se, zbog topljenja ledene kape na Severnom polu, Golfska struja usporiti za 25% u ovom veku.
EFEKAT STAKLENE BAŠTE
Zemljina atmosfera je gasoviti omotač i sastoji se od azota (78%) i kiseonika (21%) i velikog broja drugih gasova, koji su prisutni u malim količinama, ali veoma značajni, jer dovode do stvaranja efekta staklene bašte. CO2 čini 60%
ovih štetnih gasova a od početka industrijske revolucije njegova količina je povećana za 30%. Sunčevo zračenje koje dolazi do površine Zemlje delimično se odbija od nje u vidu infracrvenih zraka, koji se zbog efekta staklene bašte
zadržavaju u atmosferi. Zahvaljujući ovoj prirodnoj pojavi, temperatura zemljine površine se podigla na 15o C sa nekadašnjih 18o C, čime je omogućeno stvaranje života na zemlji. Međutim, pod uticajem ljudskog delovanja, efekat staklene bašte je u poslednjih pola veka izuzetno povećan. Naučnici tvrde da je globalno zagrevanje direktno povezano sa efektom staklene bašte koji je u stalnom porastu. Faktori koji dovode do povećanja efekta staklene bašte su: sagorevanje prirodnog gasa, uglja i naſt e; različiti načini upotrebe zemljišta; industrijski gasovi; seča šuma; porast populacije.

PORAST POPULACIJE
Populacija se u poslednjih sto godina drastično povećala, od oko 1,5 milijardi 1900. do oko 6 mi l ijar di 2000. godine. Očekuje se da će 2050. godine broj ljudi dostići između 7,5 i 10,5 milijardi. Povećanje broja ljudi dovodi u pitanje
dovoljno hrane i skloništa za sve, kao i kvalitet života, pogotovo u nerazvijenim zemljama gde je rast populacije nekontrolisan. Istovremeno je došlo do tolike pot rošnje prirodnih sirovina i fosilnih goriva, da predstavlja realnu pretnju za
buduće generacije. Očekuje se da će postojeće zalihe naſt e biti potrošene za oko 50 godina, pri rodnog gasa za 70, a uglja za 190 godina. Opadanje kvaliteta vazduha i nedostatak vode za piće, posebno u gradovima industrijskih zemalja,
negativno utiče na zdravlje stanovništva. Otpad proizveden u ovim zemljama, gomila se u gradovima i zagađuje zemljište. To direktno negativno utiče na zemljoradnju i kvalitet hrane.
ŠTA ĆEMO URADITI?
Trebalo bi da se u potpunosti okrenemo ekološkom načinu gradnje, kako bismo ublažili veliku štetu koju smo naneli prirodi. Istraživanja naučnika govore da nije kasno, ali da će biti prekasno ukoliko ne promenimo naše ponašanje u narednih deset godina. Nama je već dostupan širok izbor razvijenih tehnologija za aktivno korišćenje prirodnih resursa, koje neće ugroziti lepotu naše planete. Potrebno je samo da nađemo naj bolje moguće rešenje za svaki pojedinačan slučaj, tako da ono odgovori na konkretne zahteve
lokacije i objekta. Cilj je postizanje maksimalnog efekta sa što manjim uloženim sredstvima. Savremene tehnologije efi kasnog korišćenja energije i resursa otvaraju nove mogućnosti za različita održiva arhitektonska rešenja, koja još nisu potpuno istražena.// Više u EKO KUĆI No01

Drvengrad etno selo Emira Kusturice

Drvengrad je filmsko etno selo u Mokroj Gori koje je reditelj Emir Kusturica izgradio na brdu Mećavnik. Stručni žiri briselske Fondacije za arhitekturu Filip Rotije je ovaj Kusturičin neimarski poduhvat proglasio najboljim arhitektonskim ostvarenjem u poslednje tri godine u Evropi.
Drvengrad (nem. Küstendorf; Kustendorf ), etno selo na razmeđi Zlatibora i Tare nalazi se na brdu Mećavnik. Brdo je Kusturicu opčinilo dok je na Mokroj Gori snimao film “Život je čudo”, čija je premijera i održana u tada tek sagrađenom drvenom gradiću na Mećavniku. Mećavnik nadvisuje selo Mokra Gora i visinski je na istom nivou sa železničkom stanicom Jatare kroz koju prolazi pruga uskog koloseka, čuvena “Šarganska osmica”. Selo je sagrađeno u obličju i strukturi grada, u obliku pravougaonika čija duža (glavna) osa na jednom kraju ima ulaznu kapiju, a na drugom malu crkvu, sa drvenim krovom. Crkva je građena po ugledu na ruske crkve brvnare i posvećena je Svetom Savi. U centralnom delu sela je trg popločan drvenom kockom i sečenim drvenim pragovima, opkoljen brvnarama. Brvnare su prenete iz sela Srbije i Bosne ili građene po uzoru na njih. “Na ovom terenu je u novije doba izbegavano stanovanje na temelju tradicije. Onda je priroda zavrtela krug i ustanovila da je od svih materijala koje je čovek koristio kroz vekove najbolji onaj prirodni. Ima najmanje radijacije, najzdraviji je.

Obnovljeno je sve što je vredno u toj tradiciji, a to su stare drvene kuće, koje su renovirane iznutra, a koje mogu trajati još 100 godina. S jedne strane obnovio sam tradiciju, a s druge strane ispunio estetsko-zaštitarske zahteve i po novoj ideologiji opstanka prirode i po svojim privatnim idejama integrisao vrhunski izraz iskustva”, kaže Kusturica. U svakoj od ovih brvnara smešteni su sadržaji karakteristični za grad: galerija slika, biblioteka, bioskop Underground, poslastičarnica sa domaćim kolačima i prirodnim sokovima, nacionalni restoran, prodavnica izrađevina narodne radinosti iz ovog kraja… Ideja o Drvengradu rasla je stihijski, bez plana. Kusturica je najpre kupio jednu brvnaru, zatim izgradio još jednu kuću, pa pomislio kako bi dobro došla i ulica. Posle ulice i cela padina. U pogon je pušteno i grejanje na pelet, što je još jedan od rezultata bavljenja prirodom. Pelet je napravljen od prirodne, obnovljive materije, koja minimalno zagađuje okolinu.

Inače, poslednjih godina živopisni krug oko Šargana postao je pravi turistički biser Srbije. Mokru Goru poseti oko 200.000 turista godišnje, koji se oduševljavaju, kako prirodom Srbije, tako i etno gradom poznatog umetnika. Stručni žiri briselske Fondacije za arhitekturu Filip Rotije je ovaj Kusturičin neimarski poduhvat proglasio najboljim arhitektonskim ostvarenjem u poslednje tri godine u Evropi.

GLAVNA KUĆA UJEDNO I KUSTURIČIN DOM NAPRAVLJENA JE OD BRVANA ZLATIBORSKIH, TARSKIH I ŠARGANSKIH ČETINARA. KUĆA SA SVOJIM FUNKCIONALNIM I ARHITEKTONSKIM KARAKTERISTIKAMA SE LEPO VEŽE NA TRADICIJU NARODNOG NEIMARSTVA.

Za ovo etno selo se s pravom može reći da se po mnogo čemu razlikuje od brojnih turističkih destinacija u Srbiji ove vrste. Duh ovog malog grada veoma dobro opisuju reči njegovog osnivača i vlasnika: “Izmislio sam grad koji izgleda kao da se u njemu uvek živelo. A nije nikad!”// Više u EKO KUĆI No01

Club-chen house

Kuća je napravljena na staroj japanskoj farmi trešanja na Datun planinama u Severnom Tajvanu. Arhitektonski biro C-Laboratory dizajnirao je kuću na principu broda, tako da odoleva jakim vetrovima, poplavama i izuzetno toploj klimi. Kuća je izdignuta od tla, da bi u slučaju poplave, voda prošla ispod nje. Različiti prostori su povezani u celinu po osi, od funkcija koje se obavljaju napolju, do unutrašnjih aktivnosti. Mala jedinica, koja sadrži kupatilo i kuhinju, služi kao jezgro drvene strukture, stabilišući je za vreme čestih tajfuna i zemljotresa.
Bio-klimatska arhitektura projektovana je tako da dobija svež povetarac sa reke Datun za vreme vrelih dana i omogućava cirkulaciju vazduha na lokaciji, između rezervoara sveže vode i farme. Kamin se koristi u zimskom periodu za grejanje i kuvanje čaja. Kupatilo je povezano sa malom saunom.
Kuća nije jaka i teška, već lagana i fleksibilna. Ne razlikuje se od okruženja, nego farmerima pruža nužno sklonište.
Kaže se da kuća propada kada, u stvari, ono što je čovek napravio, ponovo postaje deo prirode. U ovom slučaju, arhitekti su pokušali da već na početku projektuju ruinu, koja je od samog početka deo prirode.// Više u EKO KUĆI No01

Kuća koja, poput broda, odoleva jakim vetrovima, poplavama i pretoploj klimi.