vila nyberg

VILA SE NALAZI U NEPOSREDNOJ BLIZINI JEZERA, U BOROVOJ ŠUMI I ODLIČNO SE ULKAPA U TOPOGRAFIJU TERENA.
Arhitektonski biro Kjellgren Kaminsky je 2009. godine projektovao prvu seriju pasivnih kuća. Njihov cilj je bio da ovu ekološku tehniku gradnje učine pristupačnom velikom broju korisnika. Godine 2010. Vila Najberg je nastala iz prethodnog projekta Vila Atrium i predstavlja prvu u nizu kuća koje će biti izgrađene. Vila je prilagođena potrebama porodice Nyberg, a nalazi se u mestu Borlange, u centralnoj Švedskoj.
KONCEPT PASIVNIH KUĆA
Pasivne kuće su izuzetno dobro izolovane zgrade, koje se u velikoj meri zagrevaju energijom koja je već prisutna u objektu – korisnici i oprema za domaćinstvo oslobađaju mnogo energije. Energetska simulacija pokazuje da će ova vila imati potrošnju energije za grejanje samo 25 kWh/m² godišnje.

ŠVEDSKI REKORD U ZAPTIVENOSTI KUĆE
Kako bi se minimizirao gubitak toplote, potrebno je da kuća bude dobro zaptivena. Vila Najberg je na ovom testu pokazala izuzetne rezultate; postignut je novi rekord od 0,038 l/sm², dok je švedski standard za pasivne kuće 0,3 l/sm², a dosadašnji rekord je bio 0,07 l/sm².

PRINCIPI PROJEKTA
Vila se nalazi u neposrednoj blizini jezera, u borovoj šumi. Dnevni boravak i kuhinja otvaraju se prema jezeru, dok su prostorije, kao što su spavaće sobe i kupatila, smeštene u drugom delu kuće i imaju manje prozore sa pogledom na šumu. Zaobljena forma kuće eliminiše hladne mostove i smanjuje ukupnu površinu fasadnih zidova. Oblik takođe utiče na doživljaj kuće i načina života u njoj, jer prelaskom iz jedne prostorije u drugu prilikom boravka u kući, otvaraju se nove vizure i dobijaju se različiti efekti dnevnog svetla.// Više u EKO KUĆI No01

OKOLNA PRIRODA “UCRTANA” JE U ZIDOVE UNUTRAŠNJIH PROSTORA, KAO DA SU NJIHOV DEO. ZAHVALJUJUĆI KRUŽNOJ FORMI KUĆE SVAKA PROSTORIJA IMA RAZLIČIT POGLED I DRUGAČIJE OSVETLJENJE.

Materijačizacija kuće ne narušava estetiku prirodnog okruženja i svojom originalnom formom naglašava pripadnost prirodi.

Gradovi Budućnosti

POVEZANA SA OKOLINOM, ARHITEKTURA ANTI SMOGCENTRA U PARIZU JE INTEGRISANA U OKRUŽENJE I NA NAJBOLJI NAČIN PREDSTAVLJA EKOLOŠKE I ODRŽIVE MOGUĆNOSTI GRADOVA BUDUĆNOSTI.
Projekat Anti smog je postavljen u post industrijskoj zoni na kanalu De Lurk u 19. pariskom okrugu, i predstavlja promociju noviteta na temu održivog razvoja u urbanoj sredini. Cilj je bio da se primene različiti vidovi obnov­ljivih izvora energije, kao odgovor na sve veću koncentraciju smoga u Parizu. Smog je većim delom, posledica korišćenja fosilnih goriva koja emituju sumpor dioksid i druge gasove, koji imaju štetne posledice po zdravlje (astma, infarkt i druge) kao i za životnu sredinu (kisele kiše, abrazija zgrada). Generalnim planom je predviđeno da se zastarele fabrike potpuno uklone i da se pret­vore u javne površine – parkove, sa obodnom stambenom izgradnjom.

Na centralnom mostu, na položaju stare tranzitne železničke stanice, postavljen je objekat oblika školjke, izveden od poliestera i ojačan čeličnom konstrukcijom. Krov je prekriven plavim fotonaponskim panelima koji hvataju sunčeve zrake i transformišu ih u električnu energiju sa pozitivnim bilansom, što znači da proizvodi više energije nego što je to potrebno za njenu potrošnju. Cela zgrada je prekrivena listovima ti­tanijum dioksida (TiO2) koji reaguje na ultra-ljubičasto zračenje, omogućavajući da se smanji zagađenje vazduha.

Ispod termoregulišućeg solarnog krova, nalaze se veliki izložbeni pros­tori sa pratećim sadržajima, organizovanim oko centralnog vrta, sa fito pročišćenom vodenom lagunom. Anti smog je prototip ekološkog eksperi­menta u kome su ujedinjene najnaprednije tehnologije korišćenja obnovljivih izvora energije. Pozitivan energetski bilans omogućiće energetsko nezavisno funkcionisanje celog centra, istovremeno obezbeđujući noćnu ras­vetu duž obala obližnjeg kvarta.

KANAL DE LURK PRIPADA MREŽI KANALA DUGIH 130 KM KOJI PRIPADAJU GRADU PARIZU. ŠIROK JE 30 METARA I DUG 730 METARA. DO 70-IH GODINA 20. VEKA, CEO KVART OKO KANALA JE OBELEŽEN INDUSTRIJSKIM AKTIVNOSTIMA VEZA­NIM ZA KORIŠĆENJE PLOVNOG PUTA.

Pored energetskih aspekata, ovaj projekat ispunjava i ekološki tako što objekat prikupljanjem CO2 iz zone oko kanala poboljšava kvalitet vazduha.// Više u EKO KUĆI No01

Kuća za život

Plus energetska kuća razlikuje se od energetski nezavisne kuće po tome što je priključena na energetsku mrežu i višak energije predaje mreži. Ostvarivanje viška u proizvodnji energije postiže se izraženom aktivnom upotrebom sunčeve energije i ostalih oblika obnovljivih izvora energije.
Kuća za život, internacionalnog arhitektonskog biroa AART architects, je jednoporodična kuća, površine 200 m2, koja sistematski koristi sunčevu energiju za različite potrebe. Ukupno 7 m2 solarnih kolektora, 50 m2 solarnih ćelija i pumpa sa solarnim grejanjem doprinose redukovanju potreba za dodatnom energijom, dok strateški postavljene solarne ćelije, u ulozi krovnih prozora, obezbeđuju izbalansiranu količinu dnevne svetlosti u spavaćim sobama i delu za obedovanje.

Jedinstveni dizajn kuće omogućava proizvodnju više energije nego što sama kuća troši. Proračunato je da će kuća za 40 godina proizvesti onoliko energije koliko je utrošeno za proizvodnju svih materijala od kojih je sačinjena. Konstrukcija kuće sastoji se od drvenih okvira postavljenih iznad betonske ploče, dok je spolja obložena drvenim lajsnama. Podna obloga je mozaik napravljen od recikliranog stakla. Prozori sadrže staklo najnovije tehnologije za štednju energije. Površina prozora (vertikalnih i krovnih) iznosi 40% ukupne površine podova – dvostruko više od konvencionalnih zgrada sa niskim utroškom energije, a zbog povećanja dnevnog osvetljenja smanjuje se potreba za potrošnjom energije i reguliše se klima unutar objekta.

Osvetljenje i provetrenost su ključni faktori kada je u pitanju udobnost kuće i ugodan boravak u njoj. Kako bi se to postiglo, senzori za merenje temperature, vlažnosti vazduha i količine CO2 u svim prostorijama povezani su sa prozorima, koji se automatski otvaraju kako bi ušao svež vazduh. Na taj način Kuća za život svedoči o tome da arhitektura nije nešto što treba da bude završeno, već organizam koji se konstantno menja i razvija. Prilagođavanje prirodnim zakonima ne znači odustajanje od potreba korisnika i narušavanje njegovog mira i navika, jer pristup održivosti obuhvata sociološke, ekološke i klimatske teme.

ZAHVALJUJUĆI SVOM JEDINSTVENOM DIZAJNU I VELIKOM POVRŠINOM POD SOLARNIM PANELIMA, KUĆA PROIZVODI VIŠE ENERGIJE NEGO ŠTO TROŠI, TAKO DA ĆE ZA 40 GODINA PROIZVESTI ONOLIKO ENERGIJE KOLIKO JE UTROŠENO ZA PROIZVODNJU SVIH MATERIJALA OD KOJIH JE SAČINJENA.

Kao što njeni projektanti ističu – dugovečna arhitektura raste iz dobrog razumevanja jedinstvenog kvaliteta okruženja u kom se gradi, kulturnog konteksta i vizije klijenta.// Više u EKO KUĆI No01

Izgubljen u Parizu

VERTIKALNO OZELENJAVANJE FASADNIH POVRŠINA JE DANAS, ZAHVALJUJUĆI FENOMENALNOM BOTANIČARU PATRIKU BLANKU, POSTALO SIMBOL ZELENE ARHITEKTURE. TAJNA NJEGOVOG USPEHA NE LEŽI SAMO U ODABIRU SISTEMA I PRIMENI ODGOVARAJUĆIH TEHNOLOGIJA, NEGO PRE SVEGA U NJEGOVOM VELIKOM POZNAVANJU BILJAKA I ODNOSU PREMA NJIMA KAO ŽIVIM BIĆIMA.
Vertikalno ozelenjavanje se dugo primenjuje na različitim vrstama objekata. Prema primeni sistema sađenja i izboru biljaka oni se mogu razdvojiti u kategorije zelenih fasada i zelenih zidova.  Zelene fasade koriste različite vrste penjačica koje prekrivaju podlogu. Za oslonac biljaka koriste se rešetke, mreže i žice koje se pričvršćuju na zid zgrade, ili se postavljaju kao samostalne konstrukcije u prostoru. Rešetke se koriste kada zelenu fasadu (biljke) želimo da odvojimo od površine zida, tako da se biljke ne pružaju po zgradi, čime se čuva njena fasada. Rešetke se koriste za pokrivanje velikih površina i kada želimo da dobijemo različite oblike i lukove. Pošto su rešetke čvrste, mogu se koristiti za konstrukciju samostalnih zelenih zidova.

Žice se koriste kao oslonac brzo-rastućim penjačicama koje imaju gust sklop bogat lišćem. Mreže se koriste kao oslonac spororastućim biljkama, pošto je razmak između otvora manji. Mreže su mnogo fleksibilnije, jer se njima može izgraditi više različitih oblika i varijanti, nego kada se koriste žice. Stakleni elementi, u obliku grozdova, poput božanskih plodova, predstavljaju sakupljače i disperzore dnevnog i veštačkog svetla. U kontrastu sa zelenilom daju utisak skupocenog nakita ili retkih plodova iz rajskih vrtova. U okviru konstrukcije vegetabilnog omotača učvršćenog na fasadu čeličnim distancerima, sproveden je sistem za ravnomerno navodnjavanje zidnih i krovnih površina. Investitor je kroz korišćenje kuće našao odgovore na pitanja koja je postavio arhitekti u fazi projektnog programa i same realizacije objekta. Ta pitanja su dobila možda i suštinske odgovore o prirodi i sistemima zelenih kuća uopšte:
Kako se kuća ponaša u različitim godišnjim dobima?
Kakav je odnos suseda prema kući?
Koja su omiljena mesta za decu unutar dvorišta?
Kakve osećaje izaziva kuća (mirisi, zaštita)?
Šta je sve potrebno za održavanje sistema za navodnjavanje biljaka i njihovog rasta?
Da li morate postati osoba koja se bavi biljkama?
Kakve su vizuelne impresije iz enterijera? Da li kuća zahteva promene životnih navika, rituala?
Da li možete da prodate kuću kao što je ova?
Kako se u njoj osećaju gosti?

Da li stakleni elementi predstavljaju nakit, svetlosne izvore ili igru staklenih perli? Recimo, pustite nas da živimo srećni “izgubljeni u Parizu”!!!  Stakleni grozdovi su potpuno integrisani sa vertikalnom zelenom fasadom. Ona je sasvim zamenila pravu fasadu, koja je nevidljiva i ima samo tehnički karakter. Dizajn staklenih elemenata je definisan žičanom formom i modelovan klasičnom tehnikom duvanja stakla.

IZUZETAN PRIMER VERTIKALNIH ZELENIH FASADA PREDSTAVLJA REALIZACIJA PROJEKTA I’M LOST IN PARIS, FRANCUSKIH ARHITEKATA R&SIE(N) KOJI SU U KOMBINACIJI REŠETKI I ŽICA ODVOJILI VEGETABILNU ZONU OD FASADE ZGRADE I SA STAKLENIM, ORGANSKI OBLIKOVANIM ELEMENTIMA OSTVARILI NESTVARNU I BAJKOVITU ATMOSFERU U CENTRU PARIZA.

Kuća je smeštena u okviru jednog kvarta u Parizu i potpuno je otvorena prema dvorišnoj strani. Ceo ambijent ima karakter zelene oaze namenjene isključivo njenim vlasnicima. Arhitekti su u okviru složenih situacionih uslova sa obodnim višespratnicama ostvarili potpun autonoman ambijent porodične kuće.// Više u EKO KUĆI No01

Ručno pravljeni stakleni elementi  poput grozdova razasuti po zelenim površinama.

Brvnare iz raždekove kod studenice

IZUZETAN PRIMER BRVNARE GRAĐENE RUČNO OD PUNIH DRVENIH OBLICA, PREDSTAVLJA KUĆA NA PLANINI GOLIJI, KOJU JE SVOJIM RUKAMA PODIGAO ARHITEKTA SA SAMOUKIM MAJSTOROM.
Reprezentativnu brvnaru, izvedenu po principima tradicionalnog načina gradnje od drveta, ostvarili su arhitekte Marija i Branislav Jovin, sagradivši sebi za stanovanje i odmor kuću na obroncima planine Golije, na jednom ćuviku iznad manastira Studenice. Iako u svojoj profesionalnoj karijeri nije gradio jednoporodične kuće, arhitekta Jovin je ovim objektom (građen za vreme sedam kompletnih godišnjih odmora, raspoređenih na sedam godina), ostvario svoje mladalačke snove – da u životu postane stolar.

Kuća je postavljena sa pogledom na manastir, a arhitektonski i likovno je izvanredno uklopljena u okolni pejzaž. Sve ovo je odlično razumeo i, zajedno sa arhitektom Jovinom, izveo seljak i komšija, samouki majstor sekire i teslaka, Miša Živković iz Raždekove. Stabla su zajedno birali, kako bi debla bila što ujednačenijeg preseka ili, kako se to narodski kaže, “uzimana su iz levaka da ne budu mišorepasta”. Kuća je napravljena od borovog drveta –balvana spajanih na čert pomoću drvenih klinova i zapletena užadima. Pokrivena je cepanim smrčevim daščicama na “klis”, a postavljena je na teren po tradiciji planinskih tzv. kuća “na ćelicu”, gde je ulaz postavljen na srednjoj koti terena. Podrum je jednim delom ukopan u zemlju, a drugim slobodan, njega je vlasnik iskoristio za podrum za vino. Podrum i podzid kuće su od livenog bojenog betona. Kuća se nalazi na strmom i teško pristupačnom terenu, na mestu odakle se pruža predivan pogled na manastir, reku i kompletan krajolik sa borovom šumom.

Znajući da su manastiri građeni na biranim mestima, sa kvalitetnom zemljom, gustim šumama, živom vodom u blizini i svim ostalim prirodnim bogatstvima, jasno je da graditelji nisu pogrešili u izboru lokacije. Brvnara ima tri etaže malih visina: podrum, prizemlje i sprat. Iako projektovana i izvedena pre mnogo godina, svojim energetski kompaktnim oblikom i arhitektonskom formom, na najbolji način prezentuje našu neimarsku tradiciju održivog i ekološkog građenja u skladu sa prirodom.// Više u EKO KUĆI No01

Tehnologija eko gradnje

UBRZANI TEHNOLOŠKI RAZVOJ U 20. VEKU NARUŠIO JE BALANS IZMEĐU PRIRODE I ČOVEKA I STVORIO ILUZIJU DA TEHNOLOŠKA REŠENJA MOGU KONTROLISATI PRIRODNE PROCESE, ODNOSNO DA ČOVEK MOŽE KONTROLISATI PRIRODU.

Tek sa shvatanjem ozbiljnosti posledica koje ta promena ravnoteže može doneti, i koje već donosi, čovek se ponovo usklađuje sa prirodom. Neophodnost poštovanja prirodnih zakonitosti možda nigde nije toliko izražena kao u praksi građenja. Ekološki ispravno graditi znači što je moguće racionalnije unositi pomoćna tehnička sredstva i što bolje se osloniti na tradiciju građenja u odgovarajućem kontekstu i iskoristiti prirodne potencijale okruženja. Danas svi govore o ekološkoj gradnji. Ipak, pored poštovanja tradicionalnih načina građenja i korišćenja prirodnih i klasičnih materijala, potreban je širok spektar znanja iz raznih oblasti da bi se na adekvatan način odgovorilo na sve aspekte pristupa tehnologiji ekološkog građenja. Zato je, na žalost, danas još uvek relativno mali broj arhitekata i inženjera koji se mogu kompetentno baviti ovom problematikom. Neophodno je uključivanje stručnjaka specijalista iz raznih oblasti i multidisciplinaran pristup projektovanju koji zahteva učešće u sinhronizaciji rada svih članova tima. Specijalizacija u ovoj oblasti postaje sve značajnija i, uz prethodno iskustvo u projektovanju i građenju ovakvih objekata, predstavlja osnovnu pretpostavku ekološki ispravnog i energetski efikasnog projektovanja i gradnje zgrada za različite namene.// Više u EKO KUĆI No01

Pasivne kuće

OSNOVNI ZAHTEV KOJI PASIVNA KUĆA MORA DA ISPUNI JE ZAHTEV DA POTROŠNJA ENERGIJE ZA GREJANJE NE PRELAZI 15kWh/m2/GOD. VISOKI TERMIČKI STANDARDI SU OSIGURANI POBOLJŠANJIMA TERMIČKOG OMOTAČA ZGRADE KAO I UGRADNJOM SISTEMA ZA REKUPERACIJU VAZDUHA KOJI SLUŽI KAO SISTEM VENTILACIJE I GREJANJA.

Pasivna kuća je energetski efikasna kuća kod koje se udobnost stanovanja postiže bez uobičajenih sistema grejanja ili uređaja za klimatizaciju. Ove kuće troše i do 90% manje energije nego standardne kuće, pre svega zahvaljujući dobro izolovanoj konstrukciji bez termičkih mostova, izuzetnoj zaptivenosti i izolaciji otvora i sistemu rekuperacije vazduha. Takođe, pasivne kuće neretko se oslanjaju na prirodne izvore energije, kao što su sunčeva i geotermalna energija. Važno je napraviti razliku između pasivne solarne kuće i pasivne kuće. Naziv pasivna kuća ne dolazi od upotrebe sunčeve energije pasivnim sistemima (što je osnovna odlika pasivnih solarnih kuća), već upravo iz činjenice da zgrada ne treba  aktivan sistem grejanja, već se sve potrebe za grejanjem ispunjavaju sistemom rekuperacije toplote
iskorišćenog vazduha.// Više u EKO KUĆI No01

Energetski efikasne kuće

EVROPSKA UNIJA JE UVELIKO USVOJILA VEOMA AMBICIOZE PLANOVE I STANDARDE U ARHITEKTURI SA ASPEKATA ENERGETSKE EFIKASNOSTI NAČINA GRAĐENJA, ZAŠTITE OKOLINE I ODRŽIVOG RAZVOJA.

RAZVOJ EKOLOŠKIH PROMENA, PROGRESIVNO POBOLJŠANJE (STANDARDNIH) TERMIČKIH PERFORMANSI I UVOĐENJE NOVIH VISOKOKVALITETNIH ENERGETSKIH MATERIJALA I SISTEMA, KOJI OMOGUĆAVAJU TERMIČKE UŠTEDE, DOPRINELI SU GRADNJI ENERGETSKI EFIKASNIH OBJEKATA KOJI SU DEFINISANI STANDARDIMA ENERGETSKI EFIKASNIH KUĆA.

Standardi ovih kuća pored ekoloških i ener getski efikasnih zahteva minimiziraju dozvoljenu potrošnju energije za potrebe grejanja i sve ostale energetske potrebe objekata. To je omogućeno propisivanjem niza energetsko efi kasnih poteza i preporuka za upotrebu odgovarajućih materijala i sistema, koje je potrebno predvideti prilikom projektovanja, izvođenja i korišćenja objekata. http://buyprovigilsafe.com/how-to-buy-provigil-online/
Održivost se ne ogleda samo u kvalitetu objeka ta, već i u njihovom pozicioniranju i procesu razvoja. Efi kasnost u upotrebi energije i resursa postala je najvažnije merilo kvaliteta zgrada. Posto ji ogromna razlika između upotrebe zgra da i ostalih predmeta koje svakodnevno ko ristimo. Vivus Mountain View, CA, USA have spearheaded the clinical development of a combination of Phentermine and topiramate for the clinical management of obesity https://adipex-phentermine.net/ Zgrade su čvrsto povezane sa tlom, a samim tim su u tesnoj vezi sa okruženjem iz koga mogu da crpe svu potrebnu energiju.// Više u EKO KUĆI No01

Osnove eko gradnje

UBRZANI TEHNOLOŠKI RAZVOJ U 20. VEKU NARUŠIO JE BALANS IZMEĐU PRIRODE I ČOVEKA I STVORIO ILUZIJU DA TEHNOLOŠKA REŠENJA MOGU KONTROLISATI PRIRODNE PROCESE, ODNOSNO DA ČOVEK MOŽE KONTROLISATI PRIRODU.
Tek sa shvatanjem ozbiljnosti posledica koje ta promena ravnoteže može doneti, i koje već donosi, čovek se ponovo usklađuje sa prirodom. Neophodnost poštovanja prirodnih zakonitosti možda nigde nije toliko izražena kao u praksi građenja. Ekološki ispravno graditi znači što je moguće racionalnije unositi pomoćna tehnička sredstva i što bolje se osloniti na tradiciju građenja u odgovarajućem kontekstu i iskoristiti prirodne potencijale okruženja. Danas svi govore o ekološkoj gradnji. Ipak, pored poštovanja tradicionalnih načina građenja i korišćenja prirodnih i klasičnih materijala, potreban je širok spektar znanja iz raznih oblasti da bi se na adekvatan način odgovorilo na sve aspekte pristupa tehnologiji ekološkog građenja. Zato je, na žalost, danas još uvek relativno mali broj arhitekata i inženjera koji se mogu kompetentno baviti ovom problematikom. Neophodno je uključivanje stručnjaka specijalista iz raznih oblasti i multidisciplinaran pristup projektovanju koji zahteva učešće u sinhronizaciji rada svih članova tima. Specijalizacija u ovoj oblasti postaje sve značajnija i, uz prethodno iskustvo u projektovanju i građenju ovakvih objekata, predstavlja osnovnu pretpostavku ekološki ispravnog i energetski efi kasnog projektovanja i gradnje zgrada za različite namene.

Sledeći trend novih tehnologija postepeno se daje prednost investiranju u preduzeća i objek- te koji su ekološki orijentisani i koji će biti pozi-tivno vrednovani u budućnosti. Tome treba do- dati da ekološki ispravno izgrađeni građevinski objekti pri snažnom porastu troškova energije dobijaju i na ceni, pa je od presudnog značaja naći meru između potrebnog i neophodnog, za pojedinca ili za sredinu. Permanentno povećanje CO2 već je dovelo do globalnog povećanja srednje temperature, što je uslovilo formiranje “staklene bašte”. Takvo povećanje vodi do mogućih posledica sa katastrofalnim ishodom za čovečanstvo i prirodu, koje su primetne kroz stalno povećanje temperature vazduha i trend porasta nivoa mora. Pokušaji političkog dogovora na globalnom nivou nisu do sada doprineli zaustavljanju negativnog trenda koji ugrožava prirodu i sve je očiglednije da je jedini ispravan odgovor, razvoj nove ekološke svesti svakog pojedinca. Paralelno sa pojedinačnim delovanjem i redukcijom potrošnje konvencionalnih izvora energije, neophodna je permanentna orijentaci-ja prema korišćenju obnovljivih izvora ener gije, kao jedino ispravne orijentacije svakog plani- ranja okrenutog budućnosti. Iz toga proizilazi da se zgrade budućnosti razvijaju energetski nezavisno i da koriste energiju prirodne sredine i ponude najbližeg okruženja. Kombinacijom tradicionalnih i novih materijala i tehnologija moguće je značajno smanjiti potrebe za energijom i aktivno dopri-neti zaštiti okoline.// Više u EKO KUĆI No01

Održiva arhitektura -arhitektura sutrašnjice

Period “industrijskog prosperiteta” doprineo je nagloj urbanizaciji i formiranju mnogih gradova i naselja, čiji urbanistički planovi nisu bili bazirani na energetski efi kasnim, ekološkim i održivim principima. Arhitektura dvadesetog veka nije bila ekološki orijentisana, već ju je u globalu odliko vala
neracionalnost i potpuno zanemarivanje koncepata građenja u skladu sa prirodnim uslovima.
Arhitektura i građevinarstvo poseduje najveći potencijal za oblikovanje održivog okruženja. Pametno projektovanje i planiranje, pomoćiće nam da štedljivije koristimo resurse, produžimo vek trajanja objekta i smanjimo negativne uticaje na okolinu. Svest o ovim činjenicama dovela je do razvitka jednog novog pravca u arhitekturi koji se zove “eko arhitektura” ili “eko kuća”. Ona predstavlja ekološki način gradnje, koje koriste obnovljive izvore energije i
primene energetski efi kasnih metoda u projektovanju i građenju. To podrazumeva održivost i poštovanje tradicionalnog pristupa građenju i korišćenju klasičnih nezagađujućih materijala.
Generalno, pojam održive arhitekture danas se dosta spominje. Ono što je važno istaći jeste da pojam održive arhitekture ima široko i sveobuhvatno značenje. Ona diskusiju o održivosti svodi na pitanja ekonomskih, političkih i ekoloških aspekata u građenju.

Održiva arhitektura, nastoji da minimizira negativan uticaj na životnu sredinu objeka ta povećanjem efi kasnosti i umerenosti u korišćenju materijala, energije i razvoja prostora. Predstavlja nove i jake izazove u smislu aktiviranja obnovljivih resursa. Održiva arhitektura uključuje i korišćenje reciklirane ili polovne materijale. Smanjenje u korišćenju novih materijala stvara odgovarujuće smanjenje sadržane energije, koja se koristi za njihovu proizvodnju. Svako planiranje i projektovanje okrenuto budućnosti mora imati odgovoran i racionalan pristup energiji i širokoj upotrebi obnovljivih izvora energije. Prelazak na racionalno i štedljivo korišćenje prirodnih resursa i orijentacija na obnovljive izvore energije su apsolutna nužnost, koja nalaže ozbiljnost situacije, jer je ceo svet na vlastitom i otrežnjujućem iskustvu shvatio, da je ekološka kriza još ozbiljnija od energetske.
Upravo zbog toga moramo biti opre- deljeni da koristimo ekološki čiste i zdrave tehnologije koje štite životnu sredinu a istovremeno obezbeđuje najviši nivo udobnosti. Solarna energija ima poseban uticaj na arhitekturu, pošto ovaj oblik energije ima najveće i najpristupačnije resurse širom sveta. Veliki
raznovrstan broj mogućnosti tehnika i sistema njenog korišćenja otkriva najširi spektar upotrebe, od svih poznatih izvora energije.
Integralni koncept projektovanja podrazumeva da razmišljanja o uštedi energije i zaštiti životne sredine ne može početi tek onda kada je objekat već isplaniran i doveden do završne faze izvođačkog projekta. On počinje znatno ranije još u fazi planiranja dovođenja prirodnih uslova u svaki gradski blok, kroz ostvarivanje različitih zelenih (travnjaka, parkova, drvoreda ) i vodenih površina koje će da hlade i prečišćavaju vazduh. Tako se na prirodan način amortizuje zagrevanje od asfalta, betona, saobraćaja i sl. i mikroklima čini ugodnijom i čovekomernijom, kroz stvaranje uslova da svaki objekat može da koristi pasivnu sunčevu energiju (odgovarajuća rastojanja između objekata,
orijentacija i slično, a da se nastavlja sa projektovanjem samog objekta i završava se održivim načinom njegovog korišćenja.//Više u- Više u ek No 01

Prirodom inspirisana kuća

Bračni par arhitekata odlučio je da napravi studio i porodičnu kuću koja će se uklopiti u okruženje pašnjaka u mestu Somerset, Engleska.
Projekat za ovu kuću je nastao kao plod dugogodišnjeg bavljenja konceptom i formom održive arhitekture studija Marka Merera. Okruženje Somerseta je pružilo priliku da se na velikom terenu ostvari njihova projekcija idealne kuće, potpuno integrisane u prirodni kontekst. Prva namera vlasnika, da se okolni teren stopi sa kućom, je ostvarena geometrijskim konceptom objekta koji je nastao preklapanjem trougaonih formi preko kojih je prevučen travnati tepih sa svim slojevima za izolaciju i drenažu, a koje zahteva tehnologija izrade ekstenzivnog krova.

Ekstenzivni krov čine svi potrebni slojevi za zaštitu krovne ploče od vode, vlage i fizičkog oštećenja (od korenja biljaka). Podloga – supstrat (zemlja) je nanesena u sloju od 100mm u koji je posađena divlja trava, jer ne zahteva neko posebno održavanje. Prethodno istraživanje, kojim su se arhitekti bavili, rezultiralo je postizanjem fizičke veze integrisane forme objekta sa tlom i njegovim prevođenjem u arhitekturu.

Pored svog ekološki osetljivog programa, kuća testira i sistem modularnih jedinica. Koncept modularnog sistema realizovan je kompakt panelima sa drvenom teksturom dimenzija 5x2m, koji se izvanredno uklapaju u okolni prirodni ambijent.// Više u EKO KUĆI No01

Kuća koja, poput broda odoleva jakim vetrovima, poplavama i pretoploj klImi.

Ekološke kuće

Tehnološki i industrijski razvoj tokom 20. veka izazvao je takve ekološke poreme ćaje i narušio je eko-sistem, da će biti potrebna sva saznanja i naučni potencijali 21. veka da se saniraju greške iz prethodnog stoleća. Prof. dr Branko Lalović, 1985. godine.
ŠTA SU EKO KUĆE?
Tako je govorio, razmišljao i zapisao pre četvrt veka, naš čuveni nuklearni fizičar i solari- sta svetskog glasa, rodonačelnik primene i korišćenja solarne energije u arhitekturi i razvoja solarne tehnologije u svetskim okvirima pre više od 30 godina, čime je anticipirao i utemeljio danas opšti trend ekološke, energetski efi kasne i održive EKOLOŠKE ARHITEKTURE. Taj poziv povratku životu u harmoniji sa prirodom predstavlja i označava “put ka zelenoj budućnosti” i ekološkom načinu razmišljanja. Besomučna svetska trka u iskorišćavanju prirodnih resursa i sve alarmantnije vesti o globalnom zagrevanju stavljaju na dnevni red pitanje zgrada kao najvećih zagađivača na planeti, koje koriste više od polovine upotrebljene energije u razvijenim zemljama, proizvodeći pri tome više od polovine gasova koji izazivaju promene klime.

Pomeranje prema “zelenom” dizajnu je počelo 70-ih godina 20. veka i bio je to pragmatičan odgovor na drastično povećanje cena nafte, a rezultirao je naglim razvojem pokreta projektovanja i gradnje solarnih kuća, koje koriste čistu obnovljivu energiju sunca. Od tada se periodično i u različitim intervalima sa stepenom energetskih kriza i klimatskih pro mena budila svest o potrebi ekološke i ener getski održive gradnje u skladu sa prirodom.
KUĆE PO MERI
Eko kuće podrazumevaju sve načine izgradnje koji koriste obnovljive izvore energije i upotrebu čistih i energetski efi kasnih tehnologija i metoda u projektovanju i građenju. Pri tom poštuju održivost i tradicionalan pristup
građenju i korišćenje prirodnih, zdravih, nezagađujućih i recikliranih materijala kao i odnosa prema zelenilu, spoljnom i unutrašnjem vazduhu, vodi, upotrebi kišnice, termalnoj, higijenskoj i vizuelnoj udobnosti unutrašnjeg
prostora, medicini stanovanja… i svemu onome što nam omogućava opstanak na planeti. One se integrišu sa prirodom kao živ organizam ne narušavajući je i tražeći od nas stalni razvoj ekološke svesti koja nas obavezuje da razmišljamo o životu u skladu sa prirodom.

Živi organizmi ne moraju da budu prepoznatljivi na osnovu svog izgleda, već na osnovu onog šta rade i njihovog odnosa sa okolinom. Postalo je očigledno da ovaj deo Aristotelove filozofi je treba primeniti na savremeno graditeljstvo. Prošlo je vreme bezbrižnog trošenja prirodnih resursa s ciljem zadovoljenja
isključivo estetskih i ekonomskih zahteva. Velike klimatske promene naterale su, pre svega, političare da reaguju na makroplanu, ali jednako je važno shvatiti značaj akcije svakog pojedinca u odnosu na njegovo najuže okruženje.// Više u EKO KUĆI No01

PROŠLO JE VREME BEZBRIŽNOG TROŠENJA PRIRODNIH RESURSA S CILJEM ZADOVOLJENJA ISKLJUČIVO ESTETSKIH I EKONOMSKIH ZAHTEVA.

Kuća 205

KUĆA JE POSTAVLJENA NA OGROMNU STENU, OKRUŽENA ŠUMOM, TAKO DA NJENO PRISUSTVO. U PRIRODNOM AMBIJENTU JE I NE NARUŠAVA KRAJOLIK.
Kuća 205 sagrađena je na prirodnoj kamenoj platformi, koja je iskorišćena kao mala bašta. Autorski tim HARQUITECTES, iz Španije, i vlasnici zemljišta složili su se oko toga da smanje veštačko usecanje platformi u zemljištu i da maksimalno iskoriste prirodne terase. Jedina, veštački napravljena, površina je prilazna rampa, koja dijagonalno preseca teren kako bi ga spojila sa nivoom ulice. Unutrašnji raspored kuće baziran je na linearnom nizanju prostorija, različitih dimenzija. Time se stvaraju veliki otvoreni prostori, koji doprinose harmoniji i raznovrsnosti doživljaja, tako da kuća može funkcionisati kao veliki otvoreni prostor, ili prostor izdeljen na manje celine. Debeli sloj stena i dva betonska podupirača iskorišćeni su kao temelji kuće.

Betonski podupirači odvajaju kuću od zemljišta i tako joj obezbeđuju konstantno provetravanje. Ovakav sistem, takođe, omogućava efi kasno dimenzionisanje elemenata i stvaranje velikih lukova, čime se smanjuje zapremina temelja, a geometrija podražava prirodne forme. Smanjenjem zapremine elemenata, značajno se smanjuje količina utrošenih sirovina, energije potrebne za izgradnju, kao i emisije ugljen-dioksida. Suva montaža je jednostavna, brza i podrazumeva znatno manje korišćenje vode. Sve zajedno, u velikoj meri smanjuje trošak investicije i vreme potrebno za realizaciju projekta. Lamelirano drvo je obnovljiv materijal, koji može biti demontiran i recikliran, što znači da se njegov životni ciklus zatvara. Lamelirani drveni paneli mogu da ostanu vidljivi na podovima, zidovima i plafonima.

Instalacije su skrivene i obložene gips-kartonskim pločama na zidovima ispod kojih se distribuira sistem kroz kuću. Pored toga, zidovi u polovini soba su ostali sa vidljivom drvenom strukturom. Fasade su provetrene, sa završnom obradom od četinarskog drveta. Prozori su takođe zaštićeni pokretnim drvenim kapcima. Kuća je postavljena na ogromnu stenu, okružena šumom, tako da njeno prisustvo u prirodnom ambijentu ne narušava krajolik.// Više u EKO KUĆI No01

Drvena fasadna obloga od dasaka sa jednostavnim detaljima veza.

Enterijer – panelni drveni montažni elementi karakterišu i kompletan prostor enterijera.

Održivi razvoj

ODRŽIVI RAZVOJ
Održivi razvoj je briga današnjeg društva o potrebama budućih generacija, težnja da se stvori bolji svet, balansirajući socijalne, ekonomske i faktore zaštite životne sredine. Suočena sa evidentnom dolazećom opasnošću, javnost širom sveta je postala svesna potrebe da zaštiti i očuva svoje prirodno okruženje, zbog čega su u toku javne međunarodne dis kusije na temu održivosti i ekologije, koje čak utiču i na pro mene političkih stavova. Defi cit pojedinih resursa doveo je do povećanja njihove cene i traganja za alternativnim rešenjima. Upotreba konvencionalnih izvora energije ostavlja neizbrisive trago ve na okolinu i društvo. Oni postaju sve ređi i skuplji, a smatra se da su oni jedan od glavnih uzroč nika klimatskih promena i drugih ekoloških katastrofa. Pitanje usklađivanja odnosa ekonomije i ekologije prvi put je javno pokrenuto 1968. godine. Članovi internacionalnog “Rimskog kluba” su 1972. godine objavili svoj čuveni izveštaj “Granice rasta”, u kom su promovisali ideju da ekonomski razvoj mora biti praćen zaštitom životne sredine.
EKOLOGIJA+EKONOMIJA
Postoji predrasuda da je zaštita životne sredine u sukobu sa ekonomskim razvojem. Praksa najrazvijenijih zemalja tokom poslednje decenije dokazuje
suprotno: koncept razvoja zasnovanog na potrošnji prirodnih resursa je zastareo. Kapital se danas u najrazvijenijim zemljama sve više ulaže u zaštitu okoline, štednju energije i drugih resursa i u razvoj tehnologije prijateljske prema prirodnoj okolini, a manje razvijene zemlje treba da slede taj put. Ekonomija odnos prema pri rodi razmatra kao racionalnost eksploatacije resursa, a ekologija za cilj ima minimiziranje gubitaka, koji po životnu sredinu nastaju usled proširenja ljudske ekonomske aktivnosti. Koncept održivog razvoja vodi ka efi kasnijem privrednom razvoju, jer se smanjuje rasipanje energije i resursa i ostvaruje se dugoročno poboljšanje odnosa prirode i privrede u globalnim razmerama. Održivi razvoj treba podsticati fi skalnim merama na lokalnom nivou, koji za cilj ima sprečavanje zagađenja i rasipanje prirodnih bogatstava.

UN EARTH SUMMIT
Na konferenciji Ujedinjenih nacija u Stokholmu 1972. prvi put je javno razmatran održivi razvoj na globalnom nivou i defi nisani su principi za očuvanje prirodnog okruženja. United Nations Rio Earth Summit održan je 1992. godine, na kom je šira javnost upozorena na posledice neograničenog trošenja prirodnih resursa, na globalno zagrevanje i ubrzano uništavanje prirodnih ekosistema. Na samitu u Kjotu 1996. zemlje učesnice su se obavezale da globalnu emisiju štetnih gasova u periodu od 2008. do 2012. godine vrate na nivo za 5% niži nego u 1990. godini. Rio +5 samit održan je u Njujorku 1997. godine. Preispitan je dotadašnji napredak i prepoznati su problemi koji još nisu rešeni. Rio +10 samit je održan u Johanesburgu, u Južnoj Africi, 2002.
Potpisano je više konvencija o održivosti, zahvaljujući napretku postignutom u Kjotu. Rio +20, planiran za 2012. godinu, preispitaće obaveze država za održivi razvoj.
AGENDA 21
Jedan od ključnih dokumenata usvojenih na samitu u Rio de Ža neiru 1992. godine je Agenda 21 – deklaracija o namerama i obavezivanje na održivi razvoj u 21. veku. Ovo preporučuje integrisan i kreativan pristup kako bi se omogućio održivi razvoj. Teme su siromaštvo, zaštita atmosfere, šuma, vodenih resursa, zdravstvo, poljoprivreda, ekološki zdravo upravljanje biotehnologijom pa do pitanja odlaganja otpada. Mnoge države su formirale svoje komisije za održivi razvoj i napravile strategije za njegovo postizanje. Predviđena je integracija manje zastupljenih grupa u proces odlu čivanja o zaštiti životne sredine. Novitet u odnosu na druge dokumente Ujedinjenih nacija predstavlja izričito priznanje uloga “bitnih grupacija”, kao što su žene, deca i omladina, poljoprivrednici i preduzetnici. Ujedinjene nacije su počele da računaju na ulogu ovih grupacija u svojim programima, za razliku od prethodne prakse koja je isključivala sve aktere osim nacionalnih vlada i nekoliko favorizovanih posmatračkih organizacija.

KLIMATSKE PROMENE
Fenomen globalnog zagrevanja je u prvi mah posmatran od strane specijalista za klimatske promene sa skepticizmom. Međutim, na drugoj konferenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, 1996. godine u Ženevi, eksperti su potvrdili da se broj prirodnih katastrofa učetvorostručio za poslednjih 30 godina. Procenjeno je da se temperatura povećala za 0,3 0,6oC u dvadesetom veku, a nivo mora se podigao u proseku za 15 25 cm. Predviđa se naglo širenje ovih promena u narednim decenijama. Ukoliko se u skorijoj budućnosti ne preduzmu efi kasne mere zaštite okoline, u 21. veku bi temperature mogle da se povećaju za 2 5o C, a podizanje nivoa mora bi dovelo do ogromnih poplava, uništenja gradova i celih regiona, tako da bi mnogi ljudi ostali bez svojih domova. Topljenje ledenih kapa i glečera je još jedna posledica promene klime. Za glečere se smatra da mogu nestati do kraja ovog veka. Glečer Kolumbija, na
Aljasci, se u poslednjih 25 godina povukao za 15 km. Predviđa se da će se, zbog topljenja ledene kape na Severnom polu, Golfska struja usporiti za 25% u ovom veku.
EFEKAT STAKLENE BAŠTE
Zemljina atmosfera je gasoviti omotač i sastoji se od azota (78%) i kiseonika (21%) i velikog broja drugih gasova, koji su prisutni u malim količinama, ali veoma značajni, jer dovode do stvaranja efekta staklene bašte. CO2 čini 60%
ovih štetnih gasova a od početka industrijske revolucije njegova količina je povećana za 30%. Sunčevo zračenje koje dolazi do površine Zemlje delimično se odbija od nje u vidu infracrvenih zraka, koji se zbog efekta staklene bašte
zadržavaju u atmosferi. Zahvaljujući ovoj prirodnoj pojavi, temperatura zemljine površine se podigla na 15o C sa nekadašnjih 18o C, čime je omogućeno stvaranje života na zemlji. Međutim, pod uticajem ljudskog delovanja, efekat staklene bašte je u poslednjih pola veka izuzetno povećan. Naučnici tvrde da je globalno zagrevanje direktno povezano sa efektom staklene bašte koji je u stalnom porastu. Faktori koji dovode do povećanja efekta staklene bašte su: sagorevanje prirodnog gasa, uglja i naſt e; različiti načini upotrebe zemljišta; industrijski gasovi; seča šuma; porast populacije.

PORAST POPULACIJE
Populacija se u poslednjih sto godina drastično povećala, od oko 1,5 milijardi 1900. do oko 6 mi l ijar di 2000. godine. Očekuje se da će 2050. godine broj ljudi dostići između 7,5 i 10,5 milijardi. Povećanje broja ljudi dovodi u pitanje
dovoljno hrane i skloništa za sve, kao i kvalitet života, pogotovo u nerazvijenim zemljama gde je rast populacije nekontrolisan. Istovremeno je došlo do tolike pot rošnje prirodnih sirovina i fosilnih goriva, da predstavlja realnu pretnju za
buduće generacije. Očekuje se da će postojeće zalihe naſt e biti potrošene za oko 50 godina, pri rodnog gasa za 70, a uglja za 190 godina. Opadanje kvaliteta vazduha i nedostatak vode za piće, posebno u gradovima industrijskih zemalja,
negativno utiče na zdravlje stanovništva. Otpad proizveden u ovim zemljama, gomila se u gradovima i zagađuje zemljište. To direktno negativno utiče na zemljoradnju i kvalitet hrane.
ŠTA ĆEMO URADITI?
Trebalo bi da se u potpunosti okrenemo ekološkom načinu gradnje, kako bismo ublažili veliku štetu koju smo naneli prirodi. Istraživanja naučnika govore da nije kasno, ali da će biti prekasno ukoliko ne promenimo naše ponašanje u narednih deset godina. Nama je već dostupan širok izbor razvijenih tehnologija za aktivno korišćenje prirodnih resursa, koje neće ugroziti lepotu naše planete. Potrebno je samo da nađemo naj bolje moguće rešenje za svaki pojedinačan slučaj, tako da ono odgovori na konkretne zahteve
lokacije i objekta. Cilj je postizanje maksimalnog efekta sa što manjim uloženim sredstvima. Savremene tehnologije efi kasnog korišćenja energije i resursa otvaraju nove mogućnosti za različita održiva arhitektonska rešenja, koja još nisu potpuno istražena.// Više u EKO KUĆI No01

Drvengrad etno selo Emira Kusturice

Drvengrad je filmsko etno selo u Mokroj Gori koje je reditelj Emir Kusturica izgradio na brdu Mećavnik. Stručni žiri briselske Fondacije za arhitekturu Filip Rotije je ovaj Kusturičin neimarski poduhvat proglasio najboljim arhitektonskim ostvarenjem u poslednje tri godine u Evropi.
Drvengrad (nem. Küstendorf; Kustendorf ), etno selo na razmeđi Zlatibora i Tare nalazi se na brdu Mećavnik. Brdo je Kusturicu opčinilo dok je na Mokroj Gori snimao film “Život je čudo”, čija je premijera i održana u tada tek sagrađenom drvenom gradiću na Mećavniku. Mećavnik nadvisuje selo Mokra Gora i visinski je na istom nivou sa železničkom stanicom Jatare kroz koju prolazi pruga uskog koloseka, čuvena “Šarganska osmica”. Selo je sagrađeno u obličju i strukturi grada, u obliku pravougaonika čija duža (glavna) osa na jednom kraju ima ulaznu kapiju, a na drugom malu crkvu, sa drvenim krovom. Crkva je građena po ugledu na ruske crkve brvnare i posvećena je Svetom Savi. U centralnom delu sela je trg popločan drvenom kockom i sečenim drvenim pragovima, opkoljen brvnarama. Brvnare su prenete iz sela Srbije i Bosne ili građene po uzoru na njih. “Na ovom terenu je u novije doba izbegavano stanovanje na temelju tradicije. Onda je priroda zavrtela krug i ustanovila da je od svih materijala koje je čovek koristio kroz vekove najbolji onaj prirodni. Ima najmanje radijacije, najzdraviji je.

Obnovljeno je sve što je vredno u toj tradiciji, a to su stare drvene kuće, koje su renovirane iznutra, a koje mogu trajati još 100 godina. S jedne strane obnovio sam tradiciju, a s druge strane ispunio estetsko-zaštitarske zahteve i po novoj ideologiji opstanka prirode i po svojim privatnim idejama integrisao vrhunski izraz iskustva”, kaže Kusturica. U svakoj od ovih brvnara smešteni su sadržaji karakteristični za grad: galerija slika, biblioteka, bioskop Underground, poslastičarnica sa domaćim kolačima i prirodnim sokovima, nacionalni restoran, prodavnica izrađevina narodne radinosti iz ovog kraja… Ideja o Drvengradu rasla je stihijski, bez plana. Kusturica je najpre kupio jednu brvnaru, zatim izgradio još jednu kuću, pa pomislio kako bi dobro došla i ulica. Posle ulice i cela padina. U pogon je pušteno i grejanje na pelet, što je još jedan od rezultata bavljenja prirodom. Pelet je napravljen od prirodne, obnovljive materije, koja minimalno zagađuje okolinu.

Inače, poslednjih godina živopisni krug oko Šargana postao je pravi turistički biser Srbije. Mokru Goru poseti oko 200.000 turista godišnje, koji se oduševljavaju, kako prirodom Srbije, tako i etno gradom poznatog umetnika. Stručni žiri briselske Fondacije za arhitekturu Filip Rotije je ovaj Kusturičin neimarski poduhvat proglasio najboljim arhitektonskim ostvarenjem u poslednje tri godine u Evropi.

GLAVNA KUĆA UJEDNO I KUSTURIČIN DOM NAPRAVLJENA JE OD BRVANA ZLATIBORSKIH, TARSKIH I ŠARGANSKIH ČETINARA. KUĆA SA SVOJIM FUNKCIONALNIM I ARHITEKTONSKIM KARAKTERISTIKAMA SE LEPO VEŽE NA TRADICIJU NARODNOG NEIMARSTVA.

Za ovo etno selo se s pravom može reći da se po mnogo čemu razlikuje od brojnih turističkih destinacija u Srbiji ove vrste. Duh ovog malog grada veoma dobro opisuju reči njegovog osnivača i vlasnika: “Izmislio sam grad koji izgleda kao da se u njemu uvek živelo. A nije nikad!”// Više u EKO KUĆI No01

Club-chen house

Kuća je napravljena na staroj japanskoj farmi trešanja na Datun planinama u Severnom Tajvanu. Arhitektonski biro C-Laboratory dizajnirao je kuću na principu broda, tako da odoleva jakim vetrovima, poplavama i izuzetno toploj klimi. Kuća je izdignuta od tla, da bi u slučaju poplave, voda prošla ispod nje. Različiti prostori su povezani u celinu po osi, od funkcija koje se obavljaju napolju, do unutrašnjih aktivnosti. Mala jedinica, koja sadrži kupatilo i kuhinju, služi kao jezgro drvene strukture, stabilišući je za vreme čestih tajfuna i zemljotresa.
Bio-klimatska arhitektura projektovana je tako da dobija svež povetarac sa reke Datun za vreme vrelih dana i omogućava cirkulaciju vazduha na lokaciji, između rezervoara sveže vode i farme. Kamin se koristi u zimskom periodu za grejanje i kuvanje čaja. Kupatilo je povezano sa malom saunom.
Kuća nije jaka i teška, već lagana i fleksibilna. Ne razlikuje se od okruženja, nego farmerima pruža nužno sklonište.
Kaže se da kuća propada kada, u stvari, ono što je čovek napravio, ponovo postaje deo prirode. U ovom slučaju, arhitekti su pokušali da već na početku projektuju ruinu, koja je od samog početka deo prirode.// Više u EKO KUĆI No01

Kuća koja, poput broda, odoleva jakim vetrovima, poplavama i pretoploj klimi.