Put u centar zemlje

LÁSZLÓ FÖLDES NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
NAKON STUDIRANJA U BUDIMPEŠTI, LÁSZLÓ FÖLDES JE RADIO U BIROU JÄRVINEN AIRAS U HELSINKIJU. SVOJ PROJEKTANTSKI BIRO OSNOVAO JE 1994. GODINE. NJEGOVI PROJEKTI OBUHVATAJU ŠIROK OPUS OD NOVIH ZGRADA DO RESTAURACIJA ZAMKOVA. BIO JE PRVI ARHITEKTA KOJI JE GRADIO KORISTEĆI SVETSKI POZNATI PRONALAZAK ARONA LOSONCZI-A, SVETLOSNO PROVODLJIVI BETON. BIO JE VANREDNI PROFESOR I ČLAN KOMISIJE ZA DIPLOMSKE ISPITE NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BUDIMPEŠTI. IZABRAN JE ZA ČLANA SAVETA UIA U TORINU (2008) I TOKIJU (2011). FÖLDES JE NOSILAC VIŠEBROJNIH PRIZNANJA I NAGRADA, DOK SU NJEGOVI RADOVI OBJAVLJENI U VIŠE ZEMALJA, OD ŠVAJCARSKE DO AUSTRALIJE. AUTOR JE BROJNIH ARHITEKTONSKIH PROJEKATA, KAO I RADOVA U DOMENU STRUČNE LITERATURE. REDOVNO ODRŽAVA IZLOŽBE I GOSTUJUĆA PREDAVANJA NA INTERNACIONALNIM DOGAĐANJIMA. PRIRODA JE BILA GLAVNA VODILJA PRILIKOM DIZAJNIRANJA SAVREMENO OSMIŠLJENOG PROJEKTA GDE JE AKCENAT DAT NA DVE RAZLIČITE DISPOZICIJE. SPAJANJEM IZUZETNE GEOLOŠKE POZADINE I INDUSTRIJSKE INTERVENCIJE SKRIVEN JE PEJZAŽNI KARAKTER U SAMOJ NJEGOVOJ ARHITEKTURI.
Kada pomislimo na savremene izlagačke prostore, najčešće naša prva vizualizacija kadrira jednu praznu belu unutrašnjost kutije gde preovladava percepcija umetničkog dela u poređenju sa arhitekturom.

Po rečima američkog kritičara Brian O’ Dohertija, prvo vidimo prostor a ne umetnost. Moderni muzej ne mora da se zatvara, bez prozora i prirodnog osvetljenja od spoljašnjeg sveta, već bi trebalo da se okreće odgovornom osluškivanju mesta čiji će deo i postati. Kao što se lava probija iz velikih dubina i izlazi na površinu, tako je rešena i funkcija prostora muzeja gde posetilac započinje svoj obilazak od podzemnog nivoa- ulaska u zenit i prateći vertikalno kretanje, izlazi na vrh objekta sa kojeg se otvara panorama na okruženje i brdo Sag. Pri samom ulasku u atrijum, prostor se oslobađa u svojoj punoj visini, gde pogled dostiže svih pet nivoa sve do malog prozora na krovu koji propušta snop svetlosti predstavljajući tako „tačku erupcije“. Ako ste ikada poželeli da hodate kroz kubističko slikarstvo, ovaj muzej vam daje priliku da shvatite kako biste se osećali kada biste dibili priliku da šetate po Pikasovoj Gernici. Dok prolazite ispod crvenih kubusa, pored sivih zidova, kroz koridore objekta, imate priliku da prolaznost i ranjivost ljudske egzistencije u sučeljavanju sa tako snažnom silom prirode kao što je vulkan, prihvatite kao realnost.

IZBOR MATERIJALA INSPIRISAN JE PRIRODOM I OKRUŽENJEM, DOK SE GLAVNI MOTIV – VULKAN, VEŠTO PRILAGODIO I UGRADIO U PEJZAŽ KROZ BOJE PEPELA, DINAMIKU KRETANJA I IZRAŽENU VERTIKALNOST OBJEKTA.

Dinamičan enterijer ovog objekta karakterisan je udruženim funkcijama u kome vertikalno kretanje sa ’stanicama’ koje zaustavljaju posetioce, nivo po nivo, u izložbenim prostorima pojedinačnih karaktera, obogaćuju iskustvo korisnika. Natpisi i izložbeni tekstovi ispisani su direktno na čeličnim zidovima, što unutrašnji prostor čini još intrigantnijim. Autori su imali ideju da pravac pružanja vizura ne bude samo ka postavci, već i ka spoljašnjosti – kontekstu koji na taj način postaje permanentni izložbeni sadržaj i muzeju daje karakter opservatorije.// ek KATARINA TOMIĆ – Više u EKO KUĆI No25