Male tajne zanata

Budi dizajnerka vrtova, rekoše mi. To bi bilo baš divno, rekoše. Zamisli samo, radiš napolju, na suncu, i kreiraš sva ta prelepa mesta. Međutim, stvarnost je, kao što to u životu često biva, nešto sasvim drugačije.

Brodski pod u vrtu

Drvo volim oduvek, ono u sebi nosi život. Brodski pod stvara prelepu osnovu i čini dobar kontrast kamenu i svim vrstama zasada. Bez obzira na tip i šemu postavke vrta, on mu uvek daje toplinu i dubinu. Ova ‘živa’ površina čini lepu pozadinu svim biljkama i ističe njihovu lepotu, koju god paletu da ste izabrali. Takođe mi se sviđa i činjenica da postoji mnogo varijacija na temu oblaganja podova drvenim daskama. Čak i kompozitna rešenja izgledaju fantastično, a pri tome je takav pod još i otporan i dugotrajan.
Kao i bilo koji drugi element uređenja spoljašnjeg prostora, i patosiranje podloge zavisi od kvaliteta upotrebljenog materijala i načina na koji je postavljen. Pod tipa brodske palube je idealan za postavljanje na krovne terase i balkone, a odgovara i gradskim i dvorišnim vrtovima. Mislim da nije baš pogodan za primenu u podrumskim prostorijama zbog mogućeg pogubnog uticaja vlage, koja bi mu sigurno skratila vek trajanja.

VRSTE OBLAGANJAOBLAGANJE PODA MEKIM DRVETOMOblaganje čamovinom je najjeftinije. Sem u slučaju ekstremno tankog budžeta, treba ga izbegavati, jer pod od borovine propada brže od bilo koje druge spoljašnje drvene podne obloge. Da bi se čamovoj oblozi produžio vek, obavezno se premazuje zaštitnim uljem neposredno nakon postavljanja, a treba je redovno i temeljno čistiti da bi joj površina uvek bila glatka i komforna za upotrebu.

OBLAGANJE PODA DASKAMA OD PLOČASTIH MATERIJALA
Postoji i to, ali treba dobro razmisliti pre nego što donesete odluku da primenite ovu opciju. Ove daske su uglavnom napravljene od prirodnog drveta koje je pretrpelo procese mlevenja, sitnjenja, ekstrudiranja i lepljenja. Boja im može biti prirodna, ali i ne mora. Površina im može biti obrađena na različite načine, može biti glatka ili prugasta. Ako ste ljubitelj pravog drveta i čistunac po pitanju njegovih prirodnih osobina, nije to za vas. Ipak, treba pomenuti da ova opcija ima i izvesne prednosti. Ako brodski pod treba postaviti na jako osunčana mesta, ovakve daske su pravi izbor jer ne blede tako brzo i intenzivno kao daske od mekog i tvrdog drveta. Što se održavanja tiče, i tu ima određenih prednosti. Ovakav patos se može postaviti preko rama od istog materijala, što će ga učiniti manje osetljivim na vlagu i pogodnim za postavljanje u podrumske prostore.

Kako razmišlja Kejt Guld

MOJ OSNOVNI CILJ PRILIKOM DIZAJNIRANJA VRTA JE DA USREĆIM KLIJENTA. TRUDIM SE DA OSMISLIM PROSTOR TAKO DA SE KLIJENT U NJEMU OSEĆA KAO KOD KUĆE I MOŽE TU DA UŽIVA TOKOM CELE GODINE. SVAKI PUT OD NOVOG KLIJENTA TRAŽIM BAR KRATKO UPUTSTVO. PONEKAD DIZAJNER VEĆ UNAPRED IMA ZAMISAO O TOME ŠTA BI KLIJENT VEROVATNO HTEO, A JA SE UVEK PRIJATNO IZNENADIM KAD SE ISPOSTAVI DA ON ŽELI NEŠTO POTPUNO DRUGAČIJE.
Ako bi trebalo da opišem jedan dan u životu Kejt Guld, prvo što bih rekla je da ni jedan moj dan nije ni nalik drugome. Kada radim iz svog studija, stižem na posao rano i sedam za sto da protrčim kroz mejlove i u miru pogledam planove pre nego što stignu ostali i stvari postanu haotične. Činjenica da sam samostalni preduzetnik znači da u toku dana moram da obavim mnogo raznorodnih poslova, tako da mi je rano jutro pravo vreme za bavljenje dizajniranjem i razradom novih zamisli. Ako radim na terenu, onda to može biti bilo koje mesto i bilo koji posao. Ne volim da se šetkam okolo, uvek volim da nešto stvarno radim, a često se desi da od nestrpljenja počnem da ometam radnike koji istovaraju drveće i sadni material. Kad oni završe svoj deo posla, onda na scenu stupam ja i sva srećna počinjem da sadim i uobličavam prethodno zamišljenu postavku.

Moja ljubav prema biljkama, svim biljkama, godinama stalno raste. Kada odlučujem o paleti sadnog materijala, u njoj se uvek mora naći neka sorta žalfije. Ne mogu da objasnim zašto, ali žalfiju mnogo volim, a takođe je tu i nezaobilazni geranijum. Gajim i veliku slabost prema ružama. Godinama ih nisam sadila, ali stvari su se promenile, pa sad uvek gledam kako mogu da ih ubacim u plan sadnje.

Moj osnovni cilj prilikom dizajniranja vrta je da usrećim klijenta. Trudim se da osmislim prostor tako da se klijent u njemu oseća kao kod kuće i može tu da uživa tokom cele godine. Svaki put od novog klijenta tražim bar kratko uputstvo. Ponekad dizajner već unapred ima zamisao o tome šta bi klijent verovatno hteo, a ja se uvek prijatno iznenadim kad se ispostavi da on želi nešto potpuno drugačije. Inspiraciju može da podstakne razgovor sa klijentom, ili slike koje mi klijent pokaže, kao i ulazak u njegov dom. Kao pejzažna arhitektkinja, ja neprestano posmatram svoju okolinu, gde god da se nađem. Svesno ili nesvesno, kao po nekom principu osmoze, upijam slike, biljne grupacije, teksture, završne obrade, materijale korišćene na neobičan način, i sve to beležim u fiočicama svog mozga, da bi ih po potrebi odande izvukla i primenila u nekom od svojih dizajna, onda kad klijent izgovori: ‘Znate, ja bih želeo nešto kao…’

Vrtovi za obolelu decu

DVADESETOGODIŠNJE ISKUSTVO DOBROTVORNE ORGANIZACIJE GREENFINGERS SPECIJALIZOVANE ZA POSTAVLJANJE ZELENIH OAZA U SASTAVU DEČJIH HOSPISA ČIJI PROSTORI, IAKO NEVELIKIH DIMENZIJA, ODIŠU MIROM I NENAMETLJIVOŠĆU I PREDSTAVLJAJU PRIJATAN KUTAK U KOME JE, BAR NA KRATKO, MOGUĆE NAĆI UTOČIŠTE OD TUGE, BOLA I CRNIH MISLI. OVA ČINJENICA UPRAVO PREDSTAVLJA OSNOVNU SVRHU POSTOJANJA I DELATNOSTI ORGANIZACIJE GREENFINGERS.
Greenfingers je dobrotvorna organizacija specijalizovana za podizanje i održavanje vrtova u okviru hospisa za decu u Velikoj Britaniji. Hospisi obezbeđuju palijativnu negu terminalno oboleloj deci širom zemlje. Kejt Guld je na ovogodišnjem Sajmu cveća Čelsi 2019. predstavila vrt koji je sa svojim timom projektovala specijalno za Greenfingers charity.
Ova organizacija je od svog osnivanja postavila 55 prelepih vrtova u hospisima na celoj teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva, a na njenoj listi čekanja nalaze se mnogobrojni hospisi koji su im se obratili za pomoć. Neki od tih vrtova biće postavljeni prema najnovijem projektu Kejt Guld.Ovogodišnje učešće Kejt Guld na Sajmu u Čelsiju joj je deseto po redu. Od 2005. godine, kada je učestvovala po prvi put, Kejt je dobila pet zlatnih medalja i tri nagrade za najbolji projekat u okviru svoje kategorije.Posle 20 godina provedenih ‘u zanatu’ ona i dalje sa nesmanjenim žarom izlazi u susret željama klijenata negujući svoj prepoznatljivi stil. Predvodeći svoj tim preduzetnih, kreativnih i posvećenih stručnjaka različitih profila, Kejt Guld projektuje funkcionalan i lep dizajn koji osim besprekornih estetskih karakteristika ima i praktične pogodnosti i prednosti.

PROJEKAT VRTA ZA HOSPISBujna zelena bašta na dva nivoa predstavlja miran, interaktivan i inspirativan prostor čiji su korisnici deca sa složenim zdravstvenim problemima i neveselim životnim prognozama. Ona ovde provode vreme u terminu poseta porodice, rodbine i prijatelja, okružena pažnjom svojih mentora i negovateljica. Između nivoa funkcioniše lift, a staze su prilagođene osobama svih uzrasta i fizičkih sposobnosti. Pažjivo odabrane vrste drveća i bilja imaju terapeutske moći i povoljno utiču na fizičko i emocionalno stanje terminalno bolesne dece i na osobe u njihovoj okolini. Po tom pitanju, u skladu je sa zahtevima i praksom potvrđenom kroz dvadesetogodišnje iskustvo dobrotvorne organizacije Greenfingers u postavljanju zelenih oaza u sastavu dečjih hospisa. 
Velika vodena površina vidljiva je iz svakog kutka oba nivoa postavke. Za sedenje se mogu odabrati mesta izložena sunčevoj svetlosti ili ona u senci. Pregradni zidići izrađeni od nejednakog kamenja utisnutog u neravne fasade odvajaju intimne prostore za neometan boravak manjih grupa ljudi. Ceo prostor, iako nevelikih dimenzija, odiše mirom i nenametljivošću i predstavlja prijatan kutak u kome je, bar na kratko, moguće naći utočište od tuge, bola i crnih misli. Ova činjenica upravo predstavlja osnovnu svrhu postojanja i delatnosti organizacije Greenfingers

Zlatna medalja za gradski vrt

INSTALACIJA NEW WEST END GARDEN JE SAVREMENA INTERPRETACIJA ARHITEKTURE I OZELENJAVANJA JEDNOG LONDONSKOG TRGA UTEMELJENA NA PRIMENI EKOLOŠKI POZITIVNE TEHNOLOGIJE. TO JE JAVNA POVRŠINA, STALNO ZELENA OAZA U SRCU WEST END-A KOJA POZIVA NA OKUPLJANJE, UŽIVANJE U TIŠINI I ČISTIJEM VAZDUHU U ODNOSU NA OKOLNI GRADSKI PROSTOR.
Kejt i njen tim presrećni su i ponosni što mogu da objave da su po peti put dobili Zlatnu medalju na Sajmu cveća u Čelsiju za svoju najnoviju kreaciju Novi vrt u Vest Endu, u kategoriji Prostor za rast. Sponzori projekta bili su The New West End Company i fondacija Sir Simon Milton. Vrt će biti postavljen u ulici Old Quebec, nadomak Oxfort Street-a, a koristiće ga okolni stanovnici, posetioci i ljudi zaposleni u njegovoj blizini u West Endu.

’Želimo da izrazimo zahvalnost celokupnom timu RHS sajma i svim ljudima zaslužnim za odvijanje ove značajne manifestacije za nesebičnu pomoć i podršku prilikom izrade i postavljanja našeg projekta. Moj tim i ja lično ponosni smo i radosni što smo osvojili zlatnu medalju za projekat koji je ostvaren tako što su njegovi sponzori Fondacija Sir Simon Milton i New West End Company odabrali baš nas i poklonili nam poverenje za njegovu izradu’ – izjavila je Kejt Guld na dodeli priznanja.
Kate Gould proslavila se projektima za male gradske vrtove, u kojima manjak prostora i dnevnog svetla nije posmatrala kao ograničenje, već kao izazov koji, kreativno rešen, korisnicima  obezbeđuje pun komfor boravka na otvorenom prostoru, kao i uživanje u lepom ambijentu i pažljivo odabranom zelenilu. Nakon projekata među kojima su vrt Little Venice, bašta The Wasteland i vrt u Ridžents parku, zasluženo je stigla ova nagrada koja vrednuje doprinos kulturi življenja u sve više zagušenoj gradskoj sredini kakva je London.

Nagrađeni projekat Novi West End vrt je savremena interpretacija vrta uklopljenog u arhitekturu jednog londonskog trga i dobijen je upotrebom i kombinovanjem  ekološki pozitivne tehnologije. To je mesto u srcu Londona gde je vazduh prečišćen zahvaljujući prisustvu stabala sitnijih vrsta drveća koje istovremeno obezbeđuje zaklon i privatnost  korisnicima, i to u svim vremenskim prilikama, kroz sva godišnja doba. Na ovom mirnom i tihom mestu postoji i uređaj koji sakuplja energiju od sunca i nudi je kao izvor za napajanje mobilnih telefona i ostalih spravica koji njegovi korisnici mogu po želji upotrebiti. // Više u EKO KUĆI No28

Ozelenite zidove vertikalnom sadnjom

MNOGE ZGRADE POSTAJU ZELENE. VERTIKALNE BAŠTE, BILO U ENTERIJERU ILI EKSTERIJERU, IMAJU MNOGE PREDNOSTI. UVOĐENJE BILJAKA U DOVOLJNO VELIKIM RAZMERAMA MOŽE POBOLJŠATI KVALITET VAZDUHA U OKRUŽENJU, POVEĆAVTI LOKALNI BIODIVERZITET I POBOLJŠATI MORAL ONIH KOJI ŽIVE, RADE I IGRAJU SE U OKRUŽENJU GDE SU ONE POSTAVLJENE.

Nekada je ozelenjavanje zidova značilo postavljanje žica i mrežica kao okvira za biljke penjačice. Još uvek ih koristimo da bismo stvorili što prirodniju podlogu za ukrašavanje zidova po kojoj ćemo pustiti mirisni klematis, orlove nokte, ruže i jasmin, mada se poslednjih godina ustalila jedna nova tehnika, takozvani vertikalni zeleni zid. Ona se sastoji u tome da se višegodišnje biljke i žbunovi posade u ‘džepove’, koji su ustvari vertikalne viseće korpice, i da se na taj način stvori viseći živi zid. Upotrebom ove tehnike proširuje se repertoar biljnih vrsta koje možemo posaditi, jer to sad ne moraju da budu penjačice koje će slobodno rasti naviše i tako prekriti podlogu. Primenom tehnike vertikalne sadnje možemo bolje definisati i raznovrsnije dizajnirati zelene zidove. Brižljivim i stručnim izborom biljaka postići ćemo da naš zeleni zid bude svež i zelen tokom cele godine. Vertikalni zeleni zidovi se postavljaju na različita mesta, kako u stambene, tako i u poslovne prostore.

U poslovnim zgradama oni mogu da budu ogromnih razmera, tako da predstavljaju podlogu za izlaganje robe u prodajnim objektima poput Vestfild tržnog centra u zapadnom Londonu, mogu ukrašavati hotele, a nalaze se i u veoma posećenom Olimpijskom centru u Londonu.U manjim razmerama, u stambenim četvrtima, zeleni zidovi su takođe dobrodošli, i mogu uneti dah svežine u gradske vrtove, gde je pitanje racionalnog iskorišćenja prostora od prvostepenog značaja. //ek Milica Kesić – Više u EKO KUĆI No11

Recikliraj, renoviraj i obnovi

KORIŠĆENJEM STARIH I VEĆ KORIŠĆENIH ELEMENATA I PREDMETA MOŽEMO PROSTOR UČINITI PRIVLAČNIM I SASVIM DRUGAČIJIM UZ DOBRU VOLJU, KREATIVNOST, POSVEĆENOST I BRIGU ZA ČOVEKOVU OKOLINU.

Recikliraj, renoviraj, obnovi…. Ove reči nam lako skliznu sa jezika, ali ih nije lako pretvoriti u delo. Postaviti infrastrukturu za reciklažu je skup posao, i mada mi ovde u Britaniji recikliramo sve više kućnog smeća, nismo se ni izdaleka približili našim severnoevropskim susedima. Švajcarska, Austrija i Nemačka bave se reciklažom mnogo duže od nas, imaju mnogo bolja postrojenja i infrastrukturu, a takođe prednjače i u učenju i obučavanju mladih generacija. Mi živimo u svetu u kome se električni i kućni aparati ne prave da bi trajali. Danas ni ne pomišljate da popravite uređaj koji prestane da radi. Prvo pomislite kada ćete i gde kupiti novi. Manje će vas koštati da kupite novi frižider nego da platite popravku starog. Stoga ne treba da nas čudi što mi danas pravimo više otpada nego i jedna generacija ljudi pre nas. Živimo u svetu gde je novo mnogo jeftinije nego staro. O onome što se može reciklirati i koristiti u eksterijeru moramo da razmišljamo mnogo kompleksnije.

U uređenju spoljašnjeg prostora, količina predmeta koji se za tu svrhu mogu reciklirati ograničena je ne samo po pitanju samog materijala, već i cene takvog poduhvata. U predmete kod kojih je najočiglednije da su imali prošli život, ali bi se lepo uklopili u uređenje bašte i po svom izgledu i po osobinama, a prvenstveno po dugovečnosti, spadaju kamen, skulpture od kamena i metala i drvo. Kreirati baštu nije jeftin poduhvat, i sve bi u njoj trebalo da potraje godinama, a ne da se za kratko vreme okruni i pretvori u malč.  Stoga su stari kamen, skulpture, metalni predmeti i drvena građa odlični primeri onoga što se može uspešno ponovo iskoristiti i pretvoriti u nosioca celog projekta. Kamen Jorkston je savršen primer za to. Ulegnut i izlizan od stogodišnjeg služenja  pešačkom saobraćaju na pločnicima Londona, često mora da se zameni novim blokovima. Ovome se dizajneri bašta naročito raduju. Jorkston, a posebno stari Jorkston, predivan je. Boja breskve, ružičasta, siva, sitni fosilni ostaci i duh starine – sve u jednom komadu kamena, mogu da pretvore bilo koju novu baštu u baštu sa karakterom i težinom.

Slično je i sa drvetom. Stare građevinske grede mogu izgledati zaista lepo u bašti, onako nagnječene i iskrivljene, i kad stoje samostalno, izgledaju kao prava umetnička dela. Još je zabavnije koristiti ono što nikad ne biste ni pomislili da može biti iskorišćeno u bašti, ali za to morate imati malo više mašte i slobode u razmišljanju.U izvršnom delu ćete verovatno morati da konsultujete majstora ili skulptora, ali vredeće. Ogromno je zadovoljstvo da od nečega što je naizgled smeće, napravite novi predmet koji će imati potpuno novi život. U ovakve predmete spadaju rezervoari i tankovi raznih vrsta, burad,kamena pojila za stoku i slično.

Na ovogodišnjem Sajmu cveća u Čelsiju napravili smo baštu i nazvali je The Wasteland. Staru pumpu za vodu smo postavili u centar javnog prostora i pokupili smo još neke predmete koji bi se sigurno našli na takvom mestu i postavili ih okolo tako da mesto čine prijatnim  za boravak, a sebi obezbede drugi život. Budžet nam nije dozvolio da se razmahnemo šire i postavimo još neke predmete koje smo želeli, pa smo se ograničili na sledeće:

1.KOLICA ZA KUPOVINU U SUPERMARKETIMA

Neverovatno su skupa za izradu, jaka i skoro neuništiva.Međutim, kada hrom kojim su obložena da bi bila sjajna, počne da se ljušti, nema im spasa. Supermarketima se ne isplati da ih ponovo hromiraju, jer je to preskupo, tako da se vraćaju proizvođaču koji ih prepravlja. Mogu se kupiti tako oštećena i spasti za malo novca. Metal sa kolica se može iseći i preformirati u ograde, staze i štitnike za drveće. Na Sajmu smo ih upotrebili kao pregradne panele. Svako ko ih je video, prepoznao je kolica, ali su svi bili zadivljeni činjenicom da ono što su mislili da ima samo jednu jedinu upotrebnu vrednost, može biti viđeno kao nešto sasvim drugačije i novo. Ovo je bilo prvo od mnogih iznenađenja na Sajmu u Čelsiju, i imalo je za cilj da navede ljude na pomisao da se svakodnevni, naizgled neinteresantni predmeti mogu učiniti zanimljivim i korisnim na sasvim drugačiji način od očekivanog.

2. GALVANIZOVANI ČELIČNI PANELI

Ovi paneli vremenom zarđaju ali ih ima u tolikom broju, otpalih i uklonjenih sa krovova, da ih je šteta ne upotrebiti. Mi smo ih postavljali iza zimzelenog drveća i žbunja, kao nekakav štit. Oni su im ublažili tvrd izgled tako što je galvanizovana površina hvatala i odbijala sunčeve zrake, što je donosilo nekakvu posebnu toplinu baštama sa puno betona, a naročito u sumornim danima, kakvih smo u maju ove  godine imali na pretek. Sa njima, bašta nikad nije izgledala hladno i neprivlačno. Lokalni otpadi i stovarišta sekundarnih sirovina uvek imaju mnogo ovakvih panela i srećni su što vam ih mogu ponuditi, da izaberete onakve kakvi vam trebaju. Potrebno je samo da ih kvalitetno povežete da se ne bi iskrivili i da ih ne bi oborio ili polomio nalet vetra.

3. STARE METALNE STAZE

Staze su u Čelsi došle sa broda. Ovo možda zvuči čudno, ali u Britaniji, u kojoj ni jedna tačka nije udaljena vise od 71 milje od mora, mi imamo dugu pomorsku istoriju. Ne može baš svaka bašta imati sidro ili drvenu glavu sa pramca kao centralnu tačku, ali se zato običnije stvari sigurno mogu ponovo upotrebiti. Produženi mostić sa broda, koji smo mi koristili, može se upotrebiti na mnogo načina: kao stepenice koje idu povrh biljaka i koje se noću mogu osvetliti ili kao staze na kojima se mreža može napuniti šljunkom da bi bile stabilnije. U Čelsiju smo ih postavili preko vode, kao vezu oko cele bašte i podsećanje na njihovu upotrebu na moru. Ako nemate pristupa otpadu sa brodova, naići ćete na ponudu sličnih predmeta na industrijskim stovarištima.

4. STARI MOST

Proces u kome se drveni furnir lepi i laminira naziva se Glulam. Ovim postupkom dobija se materijal koji arhitektima daje slobodu da projektuju zgrade koje imaju velike površine zakrivljenih ili drugačije oblikovanih krovova koji se mogu postaviti i bez potpornih greda, a pri tome su veoma izdržljivi. Ovaj materijal je i meni zanimljiv, pa sam se malo raspitivala ko ga pravi, i tako otkrila proizvođača koji čak i recilkira svoje proizvode. Želela sam da postavim dodatnu površinu za sedenje u bašti, za pet do šest osoba, i zamislila da bude izrađena od recikliranog drveta. Bez Glulama, morali bismo da postavimo drvene panele na nove metalne ramove, a sa njim smo iskoristili deo metalnog mosta starog trideset godina i dobili savršenu klupu koja je svima privlačna jer je velika i mami da se na nju sedne. Iako je metalna podloga nesavršena, puna rupa i zarđalih šrafova, ima poseban šarm koji je dopunjen i pojačan patinom drveta. Iako se drži na samo četiri štifta, kada je testirana nije se pomerila pod težinom šest odraslih osoba.

5. STARI BRODSKI VENTILI

Skinuti su sa brodova i teže po 200kg. Iskoristili smo ih kao držače za betonske blokove i tako dobili klupe bez naslona. Mogli smo ispod betona postaviti i reciklirane drvene blokove, ali ventilima  nismo mogli da odolimo kada smo ih ugledali na brodskom otpadu. U baštu su uneli vedrinu i dali joj poseban karakter. Brodski otpadi su prepuni starih delova mašina za koje ne znamo čemu služe, ali lako mogu postati postolje za skulpturu, podloga za sedište ili samo ukrasni detalj. Najčešće su napadnuti rđom, koju ako ne volite, možete ukloniti mehanički i zaštititi ili prefarbati komad koji će vam potom sigurno dugo trajati.

6. STARI MADRACI

Često imamo priliku da pored puta ili u nekoj jaruzi ugledamo stari madrac, sa ili bez obloge, koji tu trune zahvaljujući nesavesnom vlasniku koji ga je izbacio iz automobila u pokretu onda kada mu više nije trebao. Veoma neodgovorno i nepromišljeno! Pokazali smo na Izložbi kako lepo oguljeno i očišćeno metalno jezgro madraca može biti iskorišćeno za pregradni poluprovidni zid u bašti. Madrac je bio prava zvezda na Sajmu, sa svojim lepim oprugama i malo izmenjenim, iskrojenim ramom. Prepoznatljivi filigran opruga madraca nama je posluzio kao pregradni paravan, ali bi se mogao upotrebiti i kao podloga za ukrasne biljke penjačice,pa čak i u povrtnjaku za podupiranje pasulja ili graška.

7. KADA SA ZAOBLJENOM IVICOM

Polovina kade sa zaobljenom ivicom predstavlja neverovatno udobno mesto za sedenje u vrtu. Kade se mogu naći na svakom otpadu. Teške su i potrebno je nekoliko ljudi da bi ih preneli, ali se trud isplati. Lepe su i kad su u poodmaklom stadijumu rđanja i relativno se lako pretvore u sedišta. Podupirač sa zadnje strane i vodootporni jastuk su sasvim dovoljni za ovu transformaciju. Poprečnim sečenjem kade dobijate fotelje, uzdužnim – sofe. Još će manje podsećati na kupatilo ako se oboje farbom za metal u spreju, i to nekom živom bojom. Mi smo nožice kada, ako su bile dovoljno lepe i očuvane, bojili srebrnom ili čak zlatnom sprej farbom.

8.BUBNJEVI MAŠINA ZA PRANJE VEŠA

Stari bubanj sa rashodovane veš mašine može imati mnogo različitih namena. Zastaklite mu jednu stranu, ubacite svetiljku, i eto svetlećeg stola, jednostavnog i jedinstvenog! Mi smo jedan bubanj razvili i ispravili lim oplate, a onda ga koristili kao uspravnu podlogu za slivanje vode u vrtu. Zvučao je kao veš mašina u radu. Sitna okrugla udubljenja na limu od kog su izrađeni bubnjevi, upućuju vodu nadole u malim vrtlozima, koji zaista lepo izgledaju. Metal od kojeg su izrađeni bubnjevi ne gubi sjaj ni posle duge upotrebe, pa smo na Sajmu morali da uveravamo posetioce da su bubnjevi stari i reciklirani, a ne novi, kao što su mislili. Rastavljanjem, zagrevanjem i ispravljanjem omotača bubnjeva moglo bi se doći do osnove za još mnogo različitih recikliranih proizvoda. Za uzvrat, svi predmeti bi sigurno veoma dugo služili svojoj novoj nameni.

9. CRAZY PAVING

Sedamdesetih, pa i osamdesetih godina proslog veka vladala je pomama za crazy paving-om. Tada se crazy paving nije postavljao iz  želje za recikliranjem i očuvanjem čovekove okoline, već iz čisto estetskih pobuda. On nije bio trajan, a nije bio ni svima vizuelno privlačan. Mi smo u Čelsiju koristili  reciklirani crazy paving kao podnu oblogu u eksterijeru. Uzane prostore između pločica ostavljali smo slobodnim da bi se pojačala prirodna drenaža terena, što je jedna od važnih prepostavki za postizanje održivosti vrta. Veoma je bitno da se kišnica vraća nazad u zemlju, a ne u odvodne cevi i kolektore. Prostor između ploča nismo popunjavali šljunkom, što je uobičajena praksa, nego mahovinom koju smo pažljivo utiskivali u međuprostore. Vrt je odmah poprimio duh i izgled vrtova iz sedamdesetih, i naišao je na divljenje i odobravanje publike

Vrt The Wasteland je bio izuzetno lepo primljen od strane posetilaca Sajma. Koristili su reči: lepo, divno, zanimljivo, maštovito da opišu ono što su videli i čemu su prisustvovali. Bio je to dokaz da se i smeće može učiniti sasvim drugačijim uz dobru volju, kreativnost, posvećenost i brigu za čovekovu okolinu. Uz znalački i stručan pristup sadnji i negovanju biljaka i dizajnu vrtnih zasada, vrt može postati privlačno mesto gde će ljudi želeti da provedu mnogo svog slobodnog vremena. Nikad neće biti moguće projektovati baštu od isključivo recikliranog materijala, ali ako vodimo računa o otpadu koji stvaramo i načinu na koji ga uklanjamo, kao i o delu koji sigurno možemo da recikliramo ili mu udahnemo novi život, bićemo bliže standardu koji nalaže da pre nego što odlučimo da se nečega oslobodimo bacanjem u smeće, prvo razmislimo o svim opcijama koje su nam na raspolaganju za reciklažu, ponovno korišćenje ili prenamenu određenog predmeta.//

Vrt Little Venice

U DIZAJNU OVOG MODERNOG VRTA PREOVLAĐUJU PRIRODNI ELEMENTI – VODA, KAMEN I DRVO, DOK DETALJI PADAJU U DRUGI PLAN, KAKO BI TRUD OKO NJEGOVOG ODRŽAVANJA BIO SVEDEN NA MINIMUM.

U vreme kada u velikim gradovima ostaje sve manje mesta za prirodu, koja biva potisnuta ka ivicama grada, kuće sa vrtom, pa i onim najmanjim, sve više dobijaju na ceni. Bašte u gradovima predstavljaju mesta u kojima njihovi vlasnici mogu da se razonode i opuste, i bar na kratko pobegnu od užurbanog gradskog života. Problem vrtova u gradu je nedostatak privatnosti, jer su često okruženi kućama i zgradama, pa vlasnici i dizajneri moraju da nađu adekvatan način da stvore prostore zaklonjene od pogleda. Pored toga, okolne zgrade bacaju senku na vrt, što znatno ograničava izbor biljaka za sadnju. Zato je prilikom planiranja vrta u gradu potrebno obratiti pažnju na mikro-uslove sredine koji vladaju na datoj lokaciji, kako bi vrt bio funkcionalan duži niz godina.
Vrt Liitle Venice smešten je u prestižnom delu Londona, a njegovo preuređenje radila je pejzažni arhitekta Kejt Guld iz Engleske. Klijent je šestočlana porodica poreklom iz Egipta, čija je želja bila da se kreira moderan vrt sa motivima Egipta, koji bi bio pogodan za porodična okupljanja, naročito leti.Vrt Liitle Venice smešten je u prestižnom delu Londona, a njegovo preuređenje radila je pejzažni arhitekta Kejt Guld iz Engleske. Klijent je šestočlana porodica poreklom iz Egipta, čija je želja bila da se kreira moderan vrt sa motivima Egipta, koji bi bio pogodan za porodična okupljanja, naročito leti.

Dobro osvetljenje bilo je glavni zahtev vlasnika, kako bi bašta mogla da se koristi i tokom večeri.

Vrt je podignut pre 25 godina, i pre ponovnog uređenja izgledao je veoma zapušteno, a čitav sadržaj izgubio je smisao. Najveći problem vrta Little Venice predstavljala je narušena privatnost, kao i kod svih urbanih bašti u gusto izgrađenim delovima grada. Postojeća vegetacija bila je u veoma lošem stanju i loše isplanirana, tako da su zadržana samo dva stabla bele breze…

Jednom svojom stranom vrt je prislonjen uz objekat, dok su ostale strane ograđene zidovima, pa je pristup vrtu moguć jedino prolaskom kroz kuću. Kako bi se obezbedila privatnost, zidovi su podignuti za pola metra, a zatim su na njih postavljene drvene pregrade od kedra. U žardinjere postavljene uza zidove posađene su specijalno orezane japanske kaline (Ligustrum japonicum) sa krošnjama koje počinju u nivou vrha zidova, čime se još više povećava intimnost prostora.//ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No09