Fragmentacija

Izložba ФRAGMENTACIJA predstavlja rezultat analitičke studije o vizuelnom opažanju kompozitne grafičke forme čija celovita slika formira karakteristične znakove ћириличног i latiničnog pisma, odnosno rimskog alfabeta. Studija je bazirana na primeni principa geštalt psihologije (nem. Gestalt – dobra forma) koji se zasnivaju na holističkom posmatranju vizuelnih senzacija. Kako teorija geštalta ističe jednostavnost forme kao primarni preduslov njenog opažajnog kvaliteta, osnovni cilj istraživanja postaje problematizacija ovog stanovišta i njegovo reinterpretirano pozicioniranje u savremenom kontekstu. Primaran fokus usmeren je ka redefiniciji osnovnih geštaltnih zakona (zakoni: bremenitosti, blizine, kontinuiteta…), gde se njihovom specifičnom implementacijom na autentičan oblik odabranih slovnih znakova iniciraju dinamičke slike, ali i jasne grafičke informacije. Remodulacijom geštaltnih principa nastoji se istaći njihova legitimna upotrebljivost u kontekstu savremene produkcije sintetizovane vizuelne poruke, koja indikuje kompleksnost vizuelnih komunikacija i masmedija današnjice, gde sam geštalt postaje latentan.
Takođe, cilj projekta jeste popularizacija ћирилице, jer se na specifičan način stavlja akcenat na autentičnost i grafički potencijal slovnih znakova ћириличног pisma jednako kao i rimskog alfabeta. Na taj način formira se jasna paralela i ekvivalencija između vizuelnih kapaciteta ћирилице sa jedne, i latinice sa druge strane, čime se sugeriše opravdanost i svojevrsna potreba primene ћириличног pisma u savremenim grafičkim i vizuelnim komunikacijama kao prepoznaljivog i autohtonog grafičkog i estetskog izraza. Postavka je realizovana u formi 12 uramljenih digitalnih grafika, formata 70 x 70 cm, koje prikazuju vizuelno фragmentisane pojedinačne slovne znake. (V. Kovač, decembar 2012. god.)// ek DR DIJANA MILAŠINOVIĆ MARIĆ- Više u EKO KUĆI No07

Burning man

Izložba dokumentarnih i umetničkih fotografija Burning man  inspirisana je jedinstvenim događajem, art festivalom koji se svake godine održava u Blek Rok pustinji u Sjedinjenim Američkim Državama. Ova kulturna, veoma artistična i jedinstvena manifestacija, ujedno festival muzike, neobičnih umetničkih instalacija i zamisli, gde svako ko dođe mora kreativno da se izrazi, svake godine se održava od poslednjeg ponedeljka avgusta do prvog ponedeljka septembra, što koincidira sa američkim Praznikom rada (Labor Day). Na vrućem pesku Nevade, uprkos prašini koju vetar neprestano kovitla, okuplja se više od 50 hiljada ljudi koji zajednički podižu najveći festival-grad u Nevadi, maštovit i inspirativan prostor koji se na kraju druženja ritualno spaljuje, da bi ponovo naredne godine nikao kao Feniks, nov, još maštovitiji i raznovrsniji.

Nekome ko nikad nije prisustvovao samom događaju teško je, gotovo nemoguće, objasniti rečima duh festivala Burning Man. Tim više očaravaju fotografije mlade autorke Tine Marić, koja ovom izložbom želi da pronikne u estetiku trenutka, atmosferu i lepotu samog događaja.
Dokumentovati  bogatstvo invencije duha Burning Man-a za  Tinu predstavlja veliki izazov, i ona mu prilazi gotovo iz pozicije znatiželjnog istraživača neke drevne ili nepoznate civilizacije. U tom kontekstu autorka upotpunjuje  postavku drugom, raznolikom dokumentarnom fotografskom, video i pisanom građom, koncipirajući izložbu kao sveobuhvatni prikaz kompleksne slike jednog sveta koji svake godine nestaje i iznova se gradi. Predočavajući deo njegove organizacije, verovanja, običaja, rituala, umetničkih dostugnuća Tina se pridružuje pokušajima mnogih koji su ga posetili i iskusili, da prenesu utiske nečega što najčešće opisuju stanjem intenzivnog, najčudnijeg sna i katarzičnog putovanja. (Brave new world for a week,  Mića Karić, katalog izložbe)// ek DR DIJANA MILAŠINOVIĆ MARIĆ- Više u EKO KUĆI No07

Zvuci tišine

Pred nama je izbor fotografija Gordane Hajnović na njenoj prvoj samostalnoj izložbi. U prilici smo da vidimo dela autorke koja ima likovno obrazovanje, i koja sa senzibilitetom slikara uzima u ruke ne olovku, ugljen, četke i boje, već fotoaparat, i njime kreira svoje svetlosne zapise! Kažem kreira, a ne beleži, što je češći i svrsishodniji izraz kada je fotoaparat u pitanju. Videćemo i zašto! Pisac ovih redova imao je retku mogućnost da Gordanino napredovanje i sazrevanje prati od samog početka. Bilo je tu i lutanja koja neminovno prate svakog početnika kada kroči u nešto nepoznato. Radoznalost ju je terala da se oproba u raznim fotografskim disciplinama: od portreta, često ambijentalnih, ređe pejzaža, po koje žanr scene, do ulične fotografije. No, u svima njima još vrlo rano nazire se potreba da se u scenu i sama umeša, postavljajući modele u zamišljeni kontekst, što ju je vrlo brzo udaljilo od puke dokumentarnosti i onog vida svedočenja o trenutku, svojstvenom reporterskom pristupu. Ubrzo takav koncept postaje dominantan u njenom radu, neminovno stvorivši s jedne strane pobornike, a sa druge protivnike. Sloboda je stvaraoca da od ponuđenog za predmet svoga bavljenja odabere ono što ga najviše interesuje i da to pokaže na način koji će ga najbolje predstaviti.
Gordana se kreće vrlo izazovnim i opasnim područjima ljudske podsvesti, onim skrivenim i tajanstvenim prostorima psihe, za koje slobodno možemo reći da ih niko i nikada neće u potpunosti istražiti! Ključne reči koje mi se nameću pri pogledu na njene fotografije jesu: vrtlog, teskoba, nemir, košmar, usamljenost, otuđenost, slutnje, strahovi, dvojnost, čulnost, seksualnost…! I na kraju pitanje: Ima li izlaza? Vrlo slobodnim komponovanjem, neočekivanim kadriranjima i neobičnim rakursima, posmatrač je i sam uvučen u te prostore u kojima se često ne oseća nimalo prijatno! (Branislav Marković, tekst u katalogu izložbe) // ek dr DIJANA MILAŠINOVIĆ MARIĆ – Više u EKO KUĆI No07