Kuća-cvet u borovoj šumi

BOROVA ŠUMA SKRIVA KUĆU KOJA JE DELIMIČNO UKOPANA, TAKO DA SE NA PRVI POGLED NE PRIMEĆUJE I NE REMETI PRIRODNO OKRUŽENJE.
Kuća u Aroreiri koristi sve klimatske pogodnosti lokacije i borove šume koja je okružuje. Forma kuće potencira korišćenje sunčeve energije i adekvatno provetravanje. Portugalske arhitekte su oduvek bile poznate kao majstori za “skulpture za stanovanje”. Zahvaljujući izuzetnim imenima, kao što su Alvaro Siza i Eduardo Souto de Moura, koji su već decenijama među najboljim svetskim arhitektama, i mlađe generacije projektanata sada imaju priliku da se proslave i van Iberijskog poluostrva. Među novijim arhitektonskim biroima izdvaja se biro braće Franciska i Manuela Aires Mateus iz Lisabona, koji su već više puta pokazali svoje umeće prilikom projektovanja nesvakidašnjih porodičnih kuća. Najnoviji primer je kuća u Aroeiri, nedaleko od portugalske prestonice.
Investitori su dugo tražili odgovarajuće arhitekte za svoju kuću. Kada su prvi put došli u biro Aires Mateus, poneli su sa sobom CD sa svojom omiljenom Bahovom muzikom, i na taj način su uspostavili kontakt sa arhitektama. Tako se razvilo međusobno razumevanje, pa su brzo i lako usledili projekat i izgradnja kuće

Kuća je izvanredno izvedena na terenu pod nagibom, pokrivenom borovom šumom u blizini plaže. Borova šuma skriva kuću koja je delimično ukopana, tako da se na prvi pogled ne primećuje i ne remeti prirodno okruženje. Iz daljine se vide samo niski beli zidovi, a kako se posetilac približava, postepeno se pojavljuju blistavi beli krovovi, koji okružuju šestougaono dvorište. Arhitekte su projektovale poluatrijumsku kuću koja pokriva čitavu površinu parcele, pa tako i preuzima njen oblik. Iako je volumen kuće jasno definisan veličinom i oblikom parcele, kuća zbog svoje forme i prirodnog okruženja izgleda kao da je veoma slobodno postavljena u prostor borove šume, bez ikakvih ograničenja. Počevši od slobodne forme, prva oštra granica ove kuće je spoljna kontura objekta, dok su fasadni zidovi oko dvorišta “mekših” linija, koje se na nekim mestima prekidaju i time omogućavaju vezu enterijera i spoljnog prostora.

Postepeno otkrivanje kuće u šumi i iznenađenje posetilaca nisu ključni efekti koje su arhitekte želele da postignu. Nesvakidašnja forma kuće nastala je kao rezultat mnogo ozbiljnije analize okruženja i mogućnosti iskorišćenja svih njegovih prednosti. Od početka projektovanja postojao je jasan koncept: dinamično presecanje parcele i postavljanje prozora tako da se maksimalno iskoristi sunčeva svetlost. Zaštićeno intimno dvorište, postavljeno u središte parcele, odgovara očekivanjima klijenata, a zahvaljujući svom položaju, na najpovoljniji način prima sunčevo zračenje, koje se koristi za pasivno zagrevanje unutrašnjeg prostora. Dvorište se otvara prema jugu i dalje fluidno širi u kuću. Sve prostorije su orijentisane ka dvorištu, koje predstavlja centralno jezgro, a one se poput latica obavijaju oko njega. Zbog toga su projektanti ovaj objekat i nazvali “kuća cvet”. Ovakvim rasporedom prostora formira se posebna mikroklima u okviru samog objekta, koja boravak u kući i unutrašnjem dvorištu čini izuzetno prijatnim tokom čitave godine, nezavisno od godišnjeg doba.

Na prelazima iz spoljašnjeg u unutrašnji prostor formiraju se natkriveni delovi dvorišta, popločani drvetom. Ovi delovi centralnog dvorišta, iako su u nivou travnjaka, imaju funkciju terase i predstavljaju prijatno mesto za odmor, leti zasenčeno, a zimi “ušuškano” i zaštićeno od vremenskih nepogoda. Time se stvara dodatni međuprostor, koji još više ublažava granicu između otvorenog i zatvorenog prostora.
Unutrašnjost kuće je jedan fluidan, beo, gotovo potpuno kontinualan prostor, “presečen” samo trima trouglovima u koje su smeštena kupatila. Smenjivanje prostorija suptilno je nagovešteno hodnikom, koji se naknadno ponovo stapa sa sobama. Nekoliko neophodnih vrata postavljeno je tako da deluju nenametljivo i da budu takoreći neprimetna. // ekMilica Samardžić – Više u EKO KUĆI No03

Osunčano unutrašnje dvorište omogućava da i unutrašnji prostori budu dobro osvetljeni.