DOBRI DUH DRVETA

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

AUTORI:

HIRONAKA OGAWA (HIRONAKA OGAWA & ASSOCIATES)

OBJEKAT:

PORODIČNA KUĆA

LOKACIJA:

KAGAWA, JAPAN

POVRŠINA:

51 m2

FOTOGRAFIJE:

DAICI ANO

NA PORODIČNOM IMANJU U JAPANSKOJ PREFEKTURI KAGAVA, DOGRADNJU NOVOG, MODERNOG OBJEKTA OBELEŽIO JE NAČIN NA KOJI JE REŠEN PROBLEM OČUVANJA DVA STABLA DRVETA NA MESTU GRADNJE. KAVKASKO DRVO ZELKOVA I AUTOHTONO KAMFOROVO DRVO ZASAĐENI SU 35 GODINA RANIJE, U TRENUTKU KADA JE VLASNIK ZASNOVAO SVOJU PORODICU I KADA JE SAGRAĐEN NJIHOV PRVI DOM NA OVOJ PARCELI.  RAST I NAPREDOVANJE OVA DVA STABLA SIMBOLIČKI SU PREDSTAVLJALI PARALELU NAPRETKU PORODICE KOJA SE I SAMA RAZVIJALA I PUŠTALA KORENJE POD NJIHOVIM KROŠNJAMA. KADA SE PRIRODNO UKAZALA POTREBA ZA PROŠIRENJEM STAMBENOG PROSTORA, DVA STABLA POSTALA SU PROBLEM, ALI I IZAZOV ZA OVAJ ARHITEKTONSKI PODUHVAT.

Sa umećem da oslušne i razume psihološke potrebe investitora, arhitekta Hironaka Ogava odlučio se za projekat u kome se drveće ipak zadržava, ali tako da umesto da stabla budu deo vrta, sada postanu sastavni deo enterijera nove kuće. Po njegovoj ideji, drveće je posečeno, ali tako da su deblo i glavne grane ostali netaknuti, i potom odneto u sušaru na dvonedeljni proces sušenja, odnosno konzerviranja. Nakon toga, stabla su vraćena na prethodna mesta, ali je to sada bio – centralni deo dnevne sobe. Time je atmosfera vrta sačuvana, preneta i domišljato uklopljena u enterijer kuće.


U novom objektu preovlađuje bela boja, čime se stabla, njihova forma, tekstura i poetika naglašavaju u prostoru. Belo u enterijeru je tradicionalno prisutno u japanskoj arhitekturi od samih njenih početaka i označava princip neutralnosti i amaterijalnosti. Odluka o zadržavanju stabala uslovila je proces koji je iziskivao mnogo vremena i ulaganja. I dok bi čoveku Zapada sve to izgledalo  nepotrebno i besmisleno, za čoveka Istoka ona predstavlja potpuno opravdano ispunjenje iskonske potrebe. Sa druge strane, preduzevši konzervaciju i transplantaciju autor je zapravo pobegao od banalizacije i prostog prihvatanja stvarnosti, i okrenuo se pretakanju materijalnog u duhovno.


Imanje je opasano punom zidanom ogradom koja predstavlja granicu između privatnog i javnog sveta. Ova ograda, nekada izrađivana od pletenog bambusa, opredmećuje karakteristične japanske ideale ravnoteže, samodovoljnosti i skromnosti. Prilaz je zajednički za obe kuće i iskazan je u formi kapije – konstrukcije sa nadstrešnicom. Na osnovu tradicionalnog verovanja, njome već počinje unutrašnjost kuće. Vijugave staze, asimetrično raspoređeno raznoliko rastinje, kamenje, pažljivo osmišljene vizure – sve su to elementi koji se sreću u klasičnom japanskom vrtu.


U enterijeru novog objekta, nekadašnji pokretni neprovidni zidovi, koji su u drevnom graditeljstvu imali objedinjenu ulogu vrata, prozora, otvora i zidova, ustupili su mesto velikim staklenim platnima na fasadi, koja su fiksirana i potpuno transparentna,što je gotovo identičan princip onom tradicionalnom. Neprekinut pogled prisutan je u enterijeru, i postoji kako u unutrašnjosti, tako i kroz staklene otvore, u beskonačnom vizuelnom opsegu do koga seže posmatračevo oko. Unutrašnji prostor je kontinualan, on prosto teče, dozvoljavajući da se svakodnevni životni procesi u njemu odvijaju nesmetano. Raspored nameštaja, u količini i dizajnu krajnje svedenog, prirodno se prilagođava i prati tok prostora.//ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No09





Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: