DANAS SE LEKOVITOM BILJU, KOJE JE U SAVREMENOJ MEDICINI NAJČEŠĆE SAMO POMOĆNO SREDSTVO ZA LEČENJE BOLESTI, PONOVO VRAĆA. TEŽI SE SMANJENJU UPOTREBE SKUPIH LEKOVA I KORIŠĆENJU LEKOVA SA ŠTO MANJE ŠTETNOG UTICAJA NA ZDRAVE DELOVE ORGANIZMA.
Bilje se za lečenje koristi od davnina. Uprkos razvoju hemije i obilju do sada stvorenih sintetičkih lekova, nikada nije napušteno.Štaviše,lekovito bilje je i samo dragocena sirovina za dobijanje novih, delotvornijih sintetičkih lekova. Upotrebljavali su ga sumeri, vavilonci, Asirci ,Egipćani,stari Grci,rimljani,ali i svi ostali narodi u starom veku. Još na glinenim tablicama i klinastim pismom je zapisano da su vrba,vinova loza i ricinus korišćeni u terapeutske svrhe.Ako odemo u civilizaciju starog Egipta i pogledamo papirus ebers videćemo 80 biljnih vrsta koje su korišćene u njihovoj terapiji – kaže slavoljub tasić iz Instituta za proučavanje lekovitog bilja „dr josif pančić.“
Stari Grci, kao i drugi drevni narodi, lekovita svojstva biljaka smatrali su magijskim..Grčka reč farmakon ,od koje su izvedene reči poput farmacije, farmakologije, farmakognozije i farmakopeje, ne znači samo lek već označava otrov i vradžbinu. Prvi koji je ukazao da lekovitost bilja potiče od njegovog hemijskog sastava bio je paracelzus, koji je živeo u 16.veku. lekovitost bilja objašnjavao je postojanjem određene supstance ili sastojka u bilju koji treba ekstrahovati, i taj sastojak, tu terapeutsku supstancu, nazivao je kvintesencijom.//ek – ALEKSANDRA BOŽOVIĆ Više u EKO KUĆI No05