PROSTOR ZA IGRAČKE

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

AUTORI:

AUSTIN MAYNARD ARCHITECTS

OBJEKAT:

PORODIČNA KUĆA

LOKACIJA:

MELBOURNE, AUSTRALIJA

POVRŠINA:

154 m2

FOTOGRAFIJE:

PETER BENNETTS STUDIO

PRIRODNO OSVETLJENA I DUGAČKA KUĆA, UREDNA I PUNA IGRAČAKA, MALI PROSTOR SA MNOGO MESTA, SVE TO DELUJE KAO NEOSTVARLJIV SPOJ. REŠENJE JE U PODU, OSMIŠLJENOM KAO DŽINOVSKA KUTIJA-ORMAN ZA ODLAGANJE STVARI.

Rekonstrukcija i nadogradnja tradicionalne australijske jednospratne drvene kuće u nizu, nazvana Mills House, realizovana je na osnovu inventivnih ideja arhitekata Ostin Majnard studija. Stara kuća u rezidencijalnom delu Melburna započela je novi život tako što je iza postojećeg objekta, koji je u minimalnoj meri izmenjen kako bi se u njega inkorporirali prostor za rad i kupatilo, dograđeno dvospratno proširenje koje obuhvata dve spavaće sobe i kupatilo iznad otvorenog dnevnog boravka, trpezarije i kuhinje. Originalnu strukturu i nadogradnju razdvaja veliki svetlarnik. Ova kompleksna kuća, maštovito rešena, sadrži dva ključna elementa koji omogućavaju da prostor bude ispunjen svetlošću i da nered bude prikriven. To su pod u vidu kutije za igračke i novoprojektovana zadnja fasada koja filtrira i ublažava jake sunčeve zrake.

Pod kao orman. Imati obilje prostora za skladištenje stvari, želja je i potreba mnogih od nas. Kako je širina jedne standardne kuće u nizu samo 6m, nakon dodavanja zidnih panela i grejanja, hodnika, stepeništa i ormana, unutar nje po pravilu ne ostane dovoljno prostora za nesputano obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Umesto da zidove oblože masivnim ormanima, arhitekti su predložili da za odlaganje stvari bude iskorišćen podni prostor, čime je neznatno smanjena spratna visina, ali je dobijena osetno veća životna površina. Osim što rešava problem skučenog prostora, orman u podu ‘guta’ stvari koje se konstantno nagomilavaju i prave nered.


Modul 450. Podna kutija za igračke duboka je 450mm, što je i visina standardnog sedišta. Pored funkcije ormana, pod preuzima i ulogu udobnog sedišta za odrasle, kako u kući tako i u dvorišnom delu. Kuhinjski elementi visine 900mm, koji su postavljeni na čvrstu podlogu, pružaju dodatno mesto za sedenje za trpezarijskim stolom iznad novog poda, koji je za 450mm viši od postojećeg.

Multifunkcionalni hodnici. Kako je kuhinja smeštena u delu hodnika, volumen koji bi zauzimala u standardnim prostornim planovima iskorišćen je za dnevni boravak. Zid glavne spavaće sobe na spratu moguće je klizno pomeriti, čime se ova prostorija može produžiti  za čak 2 metra.


Perforirani metal. Strukturu celog objekta prožimaju perforirane metalne ploče bele boje. Njihova uloga u stepenišnom prostoru je da obezbedi neometanu vizuelnu i verbalnu komunikaciju između dva nivoa. Upotrebom ovog laganog rupičastog materijala prostor se premošćava bez zagrađivanja, prividno je veći, bolje je osvetljen i moguće ga je kvalitetnije provetriti.

Na zadnjoj fasadi kuće, okrenutoj ka severozapadu, metalna draperija kontroliše upad sunčevih zraka. U letnjem periodu fasada reflektuje jaku dnevnu svetlost, dok laganim filtriranim zracima dopušta ulazak u prostor. Kad sunce ne sija punim sjajem, ovaj metalni štit se pretvara u beličastu prozirnu čipku koja dodatno obasjava prostor.

Postavljanjem metalnih panela na udaljenosti od staklenog fasadnog zida neutralisana je granica između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, pa je bašta postala deo dnevne sobe, i obrnuto.


Monolitna kada. Veliki prozori prema svetlarniku i krovu postojećeg objekta transformišu malo kupatilo u veliko, svetlo i sunčano. Kako bi se izbegli nered i prljavština i stvorili uslovi za lako održavanje higijene, kada je izlivena od fiberglasa, bez šavova i spojeva.



Održivost. Uprkos velikoj disproporciji između dimenzija širine i dužine parcele, obezbeđen je veliki upad dnevne svetlosti i kvalitetno provetravanje svih delova kuće. Otvori i prozori su dizajnirani tako da u velikoj meri obezbede prirodno zagrevanje korišćenjem sunčeve energije, čime se drastično smanjila potreba za mehaničkim grejanjem i hlađenjem, dok je korišćenje klima uređaja zamenjeno dobro osmišljenim zastorima i pasivnom ventilacijom.


UMESTO DA ZIDOVE OBLOŽE MASIVNIM ORMANIMA, ARHITEKTI SU ZA POTREBE ODLAGANJA STVARI OTVORILI POD KUĆE, ČIME JE NEZNATNO SMANJENA SPRATNA VISINA, ALI JE ZATO KVADRATURA  ŽIVOTNOG PROSTORA OSETNO POVEĆANA.


U centralnom delu svetlarnika ukopan je rezervoar za vodu koji se puni prikupljanjem kišnice. Ova voda se potom koristi za ispiranje toaleta i zalivanje biljaka. Oba dela kuće, i stari i novi, veoma su dobro termički izolovani. U izgradnji su, gde god je to bilo moguće, korišćeni lokalni materijali. Krov novog objekta obložen je solarnim panelima sa mikro-invertorima.// ek ALEKSANDRA ĐURIĆ


Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: