DOBRI DUH DRVETA

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

AUTORI:

HINORAKA OGAWA & ASSOCIATES – HINORAKA OGAWA

OBJEKAT:

PORODIČNA KUĆA

LOKACIJA:

KAGAWA, JAPAN

POVRŠINA:

50.9 m2

FOTOGRAFIJE:

DAICI ANO

NA PORODIČNOM IMANJU U JAPANSKOJ PREFEKTURI KAGAVA, DOGRADNJU NOVOG, MODERNOG OBJEKTA OBELEŽIO JE NAČIN NA KOJI JE REŠEN PROBLEM OČUVANJA DVA STABLA DRVETA NA MESTU GRADNJE. KAVKASKO DRVO ZELKOVA I AUTOHTONO KAMFOROVO DRVO ZASAĐENI SU 35 GODINA RANIJE, U TRENUTKU KADA JE VLASNIK ZASNOVAO SVOJU PORODICU I KADA JE SAGRAĐEN NJIHOV PRVI DOM NA OVOJ PARCELI. RAST I NAPREDOVANJE OVA DVA STABLA SIMBOLIČKI SU PREDSTAVLJALI PARALELU NAPRETKU PORODICE KOJA SE I SAMA RAZVIJALA I PUŠTALA KORENJE POD NJIHOVIM KROŠNJAMA. KADA SE PRIRODNO UKAZALA POTREBA ZA PROŠIRENJEM STAMBENOG PROSTORA, DVA STABLA POSTALA SU PROBLEM, ALI I IZAZOV ZA OVAJ ARHITEKTONSKI PODUHVAT.

Sa umećem da oslušne i razume psihološke potrebe investitora, arhitekta Hironaka Ogava odlučio se za projekat u kome se drveće ipak zadržava, ali tako da umesto da stabla budu deo vrta, sada postanu sastavni deo enterijera nove kuće. Po njegovoj ideji, drveće je posečeno, ali tako da su deblo i glavne grane ostali netaknuti, i potom odneto u sušaru na dvonedeljni proces sušenja, odnosno konzerviranja. Nakon toga, stabla su vraćena na prethodna mesta, ali je to sada bio – centralni deo dnevne sobe. Time je atmosfera vrta sačuvana, preneta i domišljato uklopljena u enterijer kuće. Naravno, za sve ovo bila je potrebna određena visina novog objekta, pa je tako plafon postavljen na nestandardnoj visini od 4 m. Povišeni plafon dozvolio je uvođenje galerija u elevaciji dnevne sobe, čime je prostor postao potpuniji i višeznačniji.

U novom objektu preovlađuje bela boja, čime se stabla, njihova forma, tekstura i poetika naglašavaju u prostoru. Belo u enterijeru je tradicionalno prisutno u japanskoj arhitekturi od samih njenih početaka i označava princip neutralnosti i amaterijalnosti. Odluka o zadržavanju stabala uslovila je proces koji je iziskivao mnogo vremena i ulaganja. I dok bi čoveku Zapada sve to izgledalo  nepotrebno i besmisleno, za čoveka Istoka ona predstavlja potpuno opravdano ispunjenje iskonske potrebe. Sa druge strane, preduzevši konzervaciju i transplantaciju autor je zapravo pobegao od banalizacije i prostog prihvatanja stvarnosti, i okrenuo se pretakanju materijalnog u duhovno. Mnogo više od konkretnog predmeta, vlasnicima su bila bitna sećanja i neprekinuti tok tradicije uz istovremeno udovoljavanje savremenim tokovima života. Veličanje svakodnevnog života, njegove spontanosti i senzualnosti, predstavlja inače konstantnu ideju japanske umetnosti kroz celu njenu istoriju. I zaista, u novom objektu, ukupne površine od svega 50 m2, ništa nije pretenciozno, monumentalno ili stvoreno da traje večno. On je jednostavan odgovor na potrebe običnog čoveka okrenutog ličnim i porodičnim vrednostima.

Vijugave staze, asimetrično raspoređeno raznoliko rastinje, kamenje, pažljivo osmišljene vizure – sve su to elementi koji se sreću u klasičnom japanskom vrtu.

JAPANSKI KONCEPT ZENA, KOJI JE KROZ POSEBAN NAČIN ŽIVOTA UVEK NUDIO OSEĆAJ OSLOBAĐANJA I KONTAKT SA SUŠTINOM POSTOJANJA, VIDLJIV JE NA OVOM OBJEKTU I PREUZET JE IZ TRADICIONALNE JAPANSKE ARHITEKTURE. BITNO OBELEŽJE OVOG PROJEKTA JE ŠTO, ODBACUJUĆI MATERIJALIZAM I PREDUZIMAJUĆI TRAGANJE ZA DUHOVNOŠĆU I SEĆANJIMA, TEŽI DA OBEZBEDI ONO ŠTO JE POTREBNO I DOVOLJNO ČOVEKU NOVOG VREMENA.

Funkcionalnost i ogoljeni stil, koji od vajkada čine odlike japanskog graditeljstva, karakterišu novi objekat. Tu su i prateći faktori, kao što su jednostavnost, osvetljenost, vedrina, skromnost, adaptibilnost, koegzistencija i holistički, organički pristup prostoru. Ova arhitektura kreće od onog zbog koga se pravi – od vlasnika, i na njemu se i završava. Njena namena nije da promoviše status, već kulturu življenja, i to u skladu sa prirodom. Enterijer i eksterijer novog objekta, kao i postojeći, stariji objekat, prožimaju se i stoje u prisnoj vezi, koja počiva na međusobnoj zavisnosti njihovog kombinovanja. Kontinuitet u građenju očituje se i u postojanju prisne veze između novog i starog građenog sloja. Međutim, nota savremenosti je jasna na novom objektu, koji se ističe svojim belim svedenim kubusom, isto kao što je jasna vezanost starog porodičnog objekta za tradicionalnu japansku arhitekturu, što je vidljivo na krovnoj konstrukciji tipa pagode.//ek Mare Janakova Grujić – Više u EKO KUĆI No09

U novom objektu preovlađuje bela boja, čime se stabla, njihova forma, tekstura i poetika naglašava u prostoru. Belo u enterijeru je tradicionalno prisutno u japanskoj arhitekturi od samih njenih početaka, i označava princip neutralnosti i amaterijalnosti.

Neprekinut pogled prisutan je u enterijeru, i postoji kako u njegovom opsegu, tako i kroz staklene otvore, u beskonačnom vizuelnom opsegu do koga seže posmatračevo oko

Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: