Život među krošnjama

EKOLOŠKI USMERENO PROJEKTOVANJE U SVAKOM SEGMENTU OBLIKOVANJA KUĆE, UZ POŠTOVANJE ORIGINALNOSTI I JEDINSTVENOSTI MESTA VIŠEZNAČNO NAGLAŠAVA SJEDINJENJE UNUTRAŠNJEG I SPOLJAŠNJEG PROSTORA, ALI OSTAVLJA I MOGUĆNOST NJIHOVOG ODVAJANJA, I TO SLOJEVITOM RAZRADOM  TEME  INTROVERTNOSTI NASUPROT EKSTROVERTNOSTI. ODNOS ČOVEKA I PRIRODE VIĐEN JE KAO JEDNO OD FUNDAMENTALNIH ANTROPOLOŠKIH PITANJA, A ARHITEKTURA JE VEOMA BITNA KARIKA KOJA ILI TAJ ODNOS NARUŠAVA ILI GA DOVODI DO STANJA SAVRŠENE RAVNOTEŽE.
Primamljiv tropski predeo, nebesko plavetnilo, beskrajni okean i gusto drveće – detalji su koji na slikovit  način dočaravaju poziciju fascinantne kuće na obali Paulista u Brazilu. Jasno i nesvakidašnje  ustrojstvo sadržaja, odsustvo nepotrebnih detalja i svedena forma, kao i neverovatna igra na temu introvertno/ekstrovertno karakteristike su koje ovu kuću čine suverenom i autentičnom u kontekstu pejzaža u kome se nalazi.

Objekat predstavlja deo prizora koji je, nezavisno od okoline kojoj pripada, likovno potpuno autonoman, dok u isto vreme sadrži optimalan odnos celine i detalja i ostvaruje neraskidivu vezu sa okruženjem. Kuća se sastoji iz tri dela i evidentno je da objekat izbegava tlo razvijajući se vertikalno naviše. Ona nije izgrađena na terenu, već se sa njim stapa i prilagođava mu se. U delu koji izranja iz planine, samo dva stuba dodiruju tlo i na ovaj način centralni volumen  deluje kao da lebdi u vazduhu, između krošnji drveća, sa vizurama ka pejzažu. Dominantno je prisustvo pravih linija i uglova koje autori kombinuju na elegantan i odmeren način. Iako priroda u svojim oblicima obiluje nepravilnostima i različitostima, ova kuća ne predstavlja njenu negaciju, već podstiče urođeni ljudski afinitet prema pronalaženju reda i obrazaca koje prepoznajemo i u samoj prirodi.

Ustrojstvo sadržaja
Programska podela u projektu sasvim je jasna i definisana je nesvakidašnje u odnosu na tipičnu porodičnu kuću. U prizemlju se nalazi soba za decu – igraonica, servisne prostorije, manja dnevna soba sa kuhinjom i spavaća soba. U centralnom delu, koji predstavlja jezgro i glavni volumen objekta, nalazi se šest spavaćih soba sa kupatilima i velika TV sala, dok su na poslednjem spratu smešteni glavni dnevni boravak, velika trpezarija, servisne prostorije i veranda sa bazenom. Sve prostorije su provetrene i osvetljene zahvaljujući kliznim drvenim panelima sa perforacijom, koji se slažu poput harmonike i koje je moguće sasvim raskriliti. Ozelenjeni krov ima aktivnu ulogu kao izolator, a uz to je i jedan od elemenata koji čine da ovaj objekat bude percipiran kao sastavni deo predela koji ga okružuje.

MADA PRIRODA U SVOJIM OBLICIMA OBILUJE NEPRAVILNOSTIMA I RAZLIČITOSTIMA, OVA KUĆA IPAK NE PREDSTAVLJA NJENU NEGACIJU, VEĆ ODSLIKAVA PRIRODNII LJUDSKI AFINITET PREMA PRONALAŽENJU REDA I OBRAZACA KOJE PREPOZNAJEMO I U SAMOJ PRIRODI.

Igra introvertno/ekstrovertno
Spoljašnjost materijalizovana drvetom i betonom, živopisna veranda i slobodno prizemlje čine da se  kuća kamuflira u predeo, i da koristi sve prednosti mira koji je okružuje. Na prvi pogled deluje da je unutrašnjost u potpunosti autonomna u odnosu na okruženje. Međutim, hermetičnost i odvajanje unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora samo je jedno od stanja u kojima se ova kuća može naći. // ek VESNA RAVIĆ Više u EKO KUĆI No21

Sunčevi zraci se prepliću i prelamaju kroz perforirane fasadne panele.

Život među krošnjama

EKOLOŠKI USMERENO PROJEKTOVANJE U SVAKOM SEGMENTU OBLIKOVANJA KUĆE, UZ POŠTOVANJE ORIGINALNOSTI I JEDINSTVENOSTI MESTA VIŠEZNAČNO NAGLAŠAVA SJEDINJENJE UNUTRAŠNJEG I SPOLJAŠNJEG PROSTORA, ALI OSTAVLJA I MOGUĆNOST NJIHOVOG ODVAJANJA, I TO SLOJEVITOM RAZRADOM  TEME  INTROVERTNOSTI NASUPROT EKSTROVERTNOSTI. ODNOS ČOVEKA I PRIRODE VIĐEN JE KAO JEDNO OD FUNDAMENTALNIH ANTROPOLOŠKIH PITANJA, A ARHITEKTURA JE VEOMA BITNA KARIKA KOJA ILI TAJ ODNOS NARUŠAVA ILI GA DOVODI DO STANJA SAVRŠENE RAVNOTEŽE.
Primamljiv tropski predeo, nebesko plavetnilo, beskrajni okean i gusto drveće – detalji su koji na slikovit  način dočaravaju poziciju fascinantne kuće na obali Paulista u Brazilu. Jasno i nesvakidašnje  ustrojstvo sadržaja, odsustvo nepotrebnih detalja i svedena forma, kao i neverovatna igra na temu introvertno/ekstrovertno karakteristike su koje ovu kuću čine suverenom i autentičnom u kontekstu pejzaža u kome se nalazi.

Objekat predstavlja deo prizora koji je, nezavisno od okoline kojoj pripada, likovno potpuno autonoman, dok u isto vreme sadrži optimalan odnos celine i detalja i ostvaruje neraskidivu vezu sa okruženjem. Kuća se sastoji iz tri dela i evidentno je da objekat izbegava tlo razvijajući se vertikalno naviše. Ona nije izgrađena na terenu, već se sa njim stapa i prilagođava mu se. U delu koji izranja iz planine, samo dva stuba dodiruju tlo i na ovaj način centralni volumen  deluje kao da lebdi u vazduhu, između krošnji drveća, sa vizurama ka pejzažu. Dominantno je prisustvo pravih linija i uglova koje autori kombinuju na elegantan i odmeren način. Iako priroda u svojim oblicima obiluje nepravilnostima i različitostima, ova kuća ne predstavlja njenu negaciju, već podstiče urođeni ljudski afinitet prema pronalaženju reda i obrazaca koje prepoznajemo i u samoj prirodi.

Ustrojstvo sadržaja
Programska podela u projektu sasvim je jasna i definisana je nesvakidašnje u odnosu na tipičnu porodičnu kuću. U prizemlju se nalazi soba za decu – igraonica, servisne prostorije, manja dnevna soba sa kuhinjom i spavaća soba. U centralnom delu, koji predstavlja jezgro i glavni volumen objekta, nalazi se šest spavaćih soba sa kupatilima i velika TV sala, dok su na poslednjem spratu smešteni glavni dnevni boravak, velika trpezarija, servisne prostorije i veranda sa bazenom. Sve prostorije su provetrene i osvetljene zahvaljujući kliznim drvenim panelima sa perforacijom, koji se slažu poput harmonike i koje je moguće sasvim raskriliti. Ozelenjeni krov ima aktivnu ulogu kao izolator, a uz to je i jedan od elemenata koji čine da ovaj objekat bude percipiran kao sastavni deo predela koji ga okružuje.

MADA PRIRODA U SVOJIM OBLICIMA OBILUJE NEPRAVILNOSTIMA I RAZLIČITOSTIMA, OVA KUĆA IPAK NE PREDSTAVLJA NJENU NEGACIJU, VEĆ ODSLIKAVA PRIRODNII LJUDSKI AFINITET PREMA PRONALAŽENJU REDA I OBRAZACA KOJE PREPOZNAJEMO I U SAMOJ PRIRODI.

Spoljašnjost materijalizovana drvetom i betonom, živopisna veranda i slobodno prizemlje čine da se  kuća kamuflira u predeo, i da koristi sve prednosti mira koji je okružuje. Na prvi pogled deluje da je unutrašnjost u potpunosti autonomna u odnosu na okruženje. Međutim, hermetičnost i odvajanje unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora samo je jedno od stanja u kojima se ova kuća može naći.//ek VESNA RAVIĆ Više u EKO KUĆI No21

Od kolibe do sunčane oaze

NA JEDNOM OD NAJVETROVITIJIH I ISTOVREMENO NAJSUNČANIJIH MESTA U VELIKOJ BRITANIJI, IZGRAĐEN JE NEOBIČAN OBJEKAT TAKO ŠTO JE PO PROJEKTU ARHITEKTE MAREJA KARA ORONULA STARA ZGRADA NADOGRAĐENA I REKONSTRUISANA UZ PRIMENU IZUZETNIH REŠENJA ZA KORIŠĆENJE BIOKLIMATSKIH UTICAJA I SUNČEVE SVETLOSTI, ŠTO JE DOPRINELO DA NOVONASTALI KOMPLEKS GRAĐEVINA DOBIJE MNOGOBROJNE NAGRADE ZA DIZAJN.
Na ostrvu Tajri u nadaleko poznatom arhipelagu Hebrida na severozapadu Škotske, koje privlači posetioce tokom cele godine, više od četrdeset godina je bračni par Kar iz Glazgova provodio svoje godišnje odmore. Po odlasku u penziju, poželeli su da baš tu imaju svoju kuću, u kojoj bi mogli da provode pet meseci godišnje. Kupili su tradicionalnu škotsku crnu kuću, kamenu kolibu, sa namerom da je rekonstruišu i prošire. Znajući kakve su želje i očekivanja njegovih roditelja i sestara, i uz svoje lične impresije mesta gde je provodio odmore sa porodicom, uradio je hrabru prezentaciju sa idejnim skicama i oduševio sve. Kuća je zamišljena kao jedinstvena funkcionalana celina koja se sastoji iz dva glavna zasebna objekta povezana hodnikom sa staklenim krovom i razdvojena od ulaznog aneksa.

Na prostoru starog objekta urađena je gostinska kuća, koja u dizajnu liči na originalnu kamenu kolibu, sa debelim kamenim zidovima obojenim u belo i krovom sa završnim slojem od crnih bitumenskih traka. S obzirom na teren bez vegetacije, blizinu  obale mora i jake vetrove, novi deo objekta je poluukopan u teren do visine prozora.
Spoljni deo glavnog objekta liči na poljoprivredne ostave jer je polukružnog preseka, što je u skladu sa početnom zamisli arhitekte da dograđeni deo izgleda kao da je tu bio oduvek. Fasadna i krovna obloga su urađene od galvanizovanog talasastog čelika. Na mestu stare kuće sagrađena je gostinska kuća na dve etaže. Na ulazu je hodnik koji vodi ka stepeništu za sprat, levo je spavaća soba, a desno od ulaza dnevni boravak, preko koga je omogućen ulaz u glavni hodnik za komunikaciju između objekata. Na spratu se nalazi druga spavaća soba za goste, kupatilo i prostor za odmor i igru.

OSTRVO NE ČINE SAMO PLAŽE, STENE I BOJE KOJE SE STALNO MENJAJU. OSTRVO TAJRI IMA MAGIČNO SVETLO. ČAK I PO TMURNOM DANU, ONO VAM DIŽE DUH. OVAKO SVOJE NOVO PREBIVALIŠTE OPISUJE GOSPOĐA KAR.

Glavni objekat pored tople natkrivene veze sa gostinskom kućom ima i svoj  zasebni ulaz i sporedne prostorije. Tu su WC, izdvojeni prostor za pranje i sušenje rublja i glavna ostava. Iz ovog hola se ulazi u glavni hodnik natkriljen staklenim krovom, kojim su istovremeno polarizovani korpusi objekta. Sa desne strane hodnika stepenicama se stiže na gornji polu-nivo, u jednu dugačku centralnu prosotriju koja u sebi objedinjava glavnu trpezariju, kuhinju i mali dnevni boravak sa otvorenim kaminom.// ek LJILJANA RADOJIČIĆ- Više u EKO KUĆI No21

Jedinstveni prostor trpezarije, kuhinje i dnevnog boravka sa kaminom – mesto porodičnog okupljanja.

-2 CHAIR

SVAKI KOMAD NAMEŠTAJA JEDINSTVEN JE BILO PO BOJI, DIZAJNU, OBLIKU ILI NEKOJ DRUGOJ KARAKTERISTICI. POSTOJE, MEĐUTIM, I AUTORI KOJI NASTOJE DA U SVOM RADU PREVAZILAZE GRANICE UOBIČAJENOG, I KOJI ŽELE DA SVOJIM STVARALAŠTVOM I KREATIVNOŠĆU UČINE NE SAMO DA NJIHOV DIZAJN BUDE ZAPAŽEN, VEĆ I DA ISTAKNU I DRUGE FUNKCIJE NAMEŠTAJA. JEDAN OD TAKVIH KOMADA JE STOLICA KOJA UMESTO ČETIRI, IMA SAMO DVE NOGE.
Inspirisan principom “Manje je više” mladi portugalski dizajner Carlos Alves Ludovico  dizajnirao je -2 stolicu, čija je specifičnost u tome što umesto četiri ima samo dve noge. Međutim, i sa dve noge manje, po čemu je i dobila naziv, ova stolica ima svoje prednosti – može se osloniti na zid ili na sto, štedi prostor i nudi bolju ergonomiju. Zahvaljujući odsustvu dvaju nogu, na njoj se sedi u položaju u kojem bi se jahao konj. Ovaj interesantan komad nameštaja nije samo vizuelno privlačan. On je osmišljen tako da svojim korisnicima obezbedi jačanje ključnih grupa mišića.
Portugalski dizajner sa trenutnom adresom u Helsinkiju u Finskoj, u svom radu kombinuje umetnost ručnog zanatstva jakih, robusnih struktura sa minimalističkim vizuelnim pristupom. Stolica -2 je izrađena od ručno obrađenog hrastovog drveta i mešavine prirodne vune i lana, materijala koji obezbeđuju udobnost, otpornost na habanje i trajnost.

Portfolio ovog autora obuhvata modu, dizajn enterijera, nakit i druge predmete za svakodnevnu upotrebu. Inspiraciju pronalazi u oblicima, bojama i materijalima i želi da svojim kreacijama stimuliše intelekt. Nastoji da u svom radu prevazilazi granice uobičajenog i da ispituje kulturne osobenosti mesta u kojima stvara. Od malih nogu razvijao je osoben senzibilitet za obllike, boje, funkcije i detalje. Još kao dete bio je fasciniran porodičnom radionicom koja je za njega predstavljala pravo igralište. Oblici, boje, detalji i alati od kojih nastaju objekti oduvek su ga inspirisali.
Vođen idejom da konačna definicija proizilazi iz neke vrste greške, ovaj dizajner često razvija mnogo prototipova. Za njega, forma i funkcija proizilaze iz koncepta. To ipak nije sve. Svoj pristup stvaralaštvu opisuje rečima: “Dizajn ima uticaj na svoju okolinu. Treba da podstakne pojedinca da misli i odražava svoje misli.” Izuzetak nije ni -2 stolica.

Od kolibe do sunčane oaze

NA JEDNOM OD NAJVETROVITIJIH I ISTOVREMENO NAJSUNČANIJIH MESTA U VELIKOJ BRITANIJI, IZGRAĐEN JE NEOBIČAN OBJEKAT TAKO ŠTO JE PO PROJEKTU ARHITEKTE MAREJA KARA ORONULA STARA ZGRADA NADOGRAĐENA I REKONSTRUISANA UZ PRIMENU IZUZETNIH REŠENJA ZA KORIŠĆENJE BIOKLIMATSKIH UTICAJA I SUNČEVE SVETLOSTI, ŠTO JE DOPRINELO DA NOVONASTALI KOMPLEKS GRAĐEVINA DOBIJE MNOGOBROJNE NAGRADE ZA DIZAJN.

Na ostrvu Tajri u nadaleko poznatom arhipelagu Hebrida na severozapadu Škotske, koje privlači posetioce tokom cele godine, više od četrdeset godina je bračni par Kar iz Glazgova provodio svoje godišnje odmore. Po odlasku u penziju, poželeli su da baš tu imaju svoju kuću, u kojoj bi mogli da provode pet meseci godišnje. Kupili su tradicionalnu škotsku crnu kuću, kamenu kolibu, sa namerom da je rekonstruišu i prošire. Kuća, ili bolje rečeno njeni ostaci, bili su ozbiljno oštećeni, ali su se Karovima izuzetno dopali.
Kuću koja se nalazila pod zaštitom Državne agencije Škotske za zaštitu istorijskih objekata arhitekture,  rekonstruisao je arhitekta Kar po specijalnoj želji svojih roditelja. Neobična i uspešna rekonstrukcija i proširenje ostataka kamene kolibe izazvali su veliku pažnju ljubitelja arhitekture i pobrali mnogobrojene nagrade.
Inicijalne ideje arhitekata iz firme u kojoj radi sin ovog bračnog para nisu naišle na odobravanje investitora. Tada je na scenu stupio arhitekta Kar. Znajući kakve su želje i očekivanja njegovih roditelja i sestara, i uz svoje lične impresije mesta gde je provodio odmore sa porodicom, uradio je hrabru prezentaciju sa idejnim skicama i oduševio sve.
Prvi planovi i radovi na kamenim ostacima otkrili su da je konstrukcija objekta ozbiljno nestabilna, bez mogućnosti popravke, tako da su više od godinu dana trajali pregovori sa Državnom agencijom Škotske za zaštitu istorijskih objekata arhitekture, o nastavku radova i dobijanju dozvole za kompletno rušenje. Po dobijanju dozvole krenulo je  rušenje, a zatim i gradnja uz korišćenje zatečenog kamena.

Kuća je zamišljena kao jedinstvena funkcionalana celina koja se sastoji iz dva glavna zasebna objekta povezana hodnikom sa staklenim krovom i razdvojena od ulaznog aneksa. Na prostoru starog objekta urađena je gostinska kuća, koja u dizajnu liči na originalnu kamenu kolibu, sa debelim kamenim zidovima obojenim u belo i krovom sa završnim slojem od crnih bitumenskih traka. S obzirom na teren bez vegetacije, blizinu  obale mora i jake vetrove, novi deo objekta je poluukopan u teren do visine prozora. Novi objekat je tokom projektovanja imao istu problematiku, ali i jednu dodatnu –  postojanje susednog objekta u neposrednoj blizini. Želja vlasnika je bila da imaju dovoljno velike prozore na odgovarajućoj poziciji za uživanje u pejzažu i u prirodnom svetlu, ali da istovremeno zadrže privatnost u odnosu na susede. Danima su istraživali i praktično proveravali koji bi im položaj i visina prozora odgovarali.

Spoljni deo glavnog objekta liči na poljoprivredne ostave jer je polukružnog preseka, što je u skladu sa početnom zamisli arhitekte da dograđeni deo izgleda kao da je tu bio oduvek. Fasadna i krovna obloga su urađene od galvanizovanog talasastog čelika. Ideja je bila da ovaj objekat spolja bude robustan i u kontrastu sa svetlim i prostranim unutrašnjim prostorom.
Na mestu stare kuće sagrađena je gostinska kuća na dve etaže. Na ulazu je hodnik koji vodi ka stepeništu za sprat, levo je spavaća soba, a desno od ulaza dnevni boravak, preko koga je omogućen ulaz u glavni hodnik za komunikaciju između objekata. Na spratu se nalazi druga spavaća soba za goste, kupatilo i prostor za odmor i igru.

Glavni objekat pored tople natkrivene veze sa gostinskom kućom ima i svoj  zasebni ulaz i sporedne prostorije. Tu su WC, izdvojeni prostor za pranje i sušenje rublja i glavna ostava. Iz ovog hola se ulazi u glavni hodnik natkriljen staklenim krovom, kojim su istovremeno polarizovani korpusi objekta. Sa desne strane hodnika stepenicama se stiže na gornji polu-nivo, u jednu dugačku centralnu prosotriju koja u sebi objedinjava glavnu trpezariju, kuhinju i mali dnevni boravak sa otvorenim kaminom.  Iz zone dnevnog boravka izlazi se na otvorenu terasu.

Pravo iz glavnog hodnika, drugim stepeništem se silazi u donji polu-nivo koji se sastoji od  glavne spavaće sobe, garderobe, kupatila i tehničke prostorije za intalacije. Iz spavaće sobe se izlazi na ukopanu terasu i malu ostavu za alatke potrebne za održavanje dvorišta i bašte.
Prilikom projektovanja mislilo se i na savremene tehnologije, pa je u dvorištu ispred glavnog ulaza u objekat ukopana vazdušna toplotna pumpa za grejanje i hlađenje kuće.
Ceo enterijer kuće takođe je dizajnirao arhitekta Kar u dogovoru sa roditeljima oko izbora materijala, boja i tekstila, a dizajn kuhinje zajedničko je delo arhitekte i njegove majke.

Savremeno rešena veza između starog i novog objekta. Stakleni krov propušta prirodno svetlo tokom dana, a tokom noći omogućava pogled ka zvezdama.

Uspešno i zanimljivo rešena pitanja uticaja vetra na objekat sa svih strana, omogućavanja zenitalnog prodora sunčeve svetlosti kako bi se osvetlila i ugrejala unutrašnjost objekta i obezbeđivanja ugodnog strujanja vazduha kroz objekat i prirodne ventilacije, doprineli su da ova rekonstrukcija i dogradnja dobije mnogobrojne arhitektonske nagrade za dizajn.//
ek LJILJANA RADOJIČIĆ   Više u EKO KUĆI No21

Krit

„MISTERIJA KRITA JE EKSTREMNO DUBOKA. KO GOD KROČI NA OVO OSTRVO, OSEĆA MISTERIOZNU SILU KOJA SE TOPLINOM GRANA KROZ VENE, I OSEĆA KAKO MU DUŠA RASTE“. NIKOS KAZANCAKIS, GRČKI PISAC POREKLOM SA KRITA
Krit, najveće i najjužnije grčko ostrvo, ostrvo nestvarnih prizora, prelepog tirkiznog mora i crvene zemlje sa belim vetrenjačama razasutim poljima poput cvetova, milenijumima dugom istorijom, kulturom i tradicijom, zavede svakog posetioca već na prvi pogled svojim veličanstvenim pejzažima, impresivnim spomenicima, izvanrednom hranom i vinima, i nadasve karakterom, temperamentom i gostoprimstvom ljudi.
Ostrvo se nalazi u centru istočnog Mediterana, u Egejskom moru, na raskrsnici plovidbenih puteva koji vode do Afrike, Azije i Evrope. Prostire se pravcem istok – zapad u dužini od oko 260 km, a površina mu je 8.330 km2. Najveće je ostrvo u Grčkoj, a peto po veličini u Mediteranu. Duž severne obale Krita, tokom njegove duge istorije razvio se veliki broj gradova i luka koji su i danas tranzitni i turistički centri.
Danas se na Krit može stići direktnim avionskim letovima do aerodroma u Iraklionu i Hanji, a brodovima iz atinske luke Pirej i sa okolnih i udaljenijih ostrva. Luka u Iraklionu je ujedno i poslednja destinacija na Sredozemlju za polazak brodom ka Bliskom istoku. Ovde se pruža jedinstvena prilika da se izabere  odlazak na romantično putovanje prema Aleksandriji ili još dalje, do Izraela. Čar putovanja brodom pod zvezdanim nebom Sredozemlja, nezaboravna je. Iraklion je najveće mesto na Kritu, velika vazdušna i pomorska luka kroz koju svake godine prolaze milioni turista iz celog sveta. Iraklion je osim po mnogim istorijskim i kulturnim spomenicima, poznat i kao rodno mesto Domenikosa Teotokopulosa, svetski poznatog slikara, vajara i arhitekte španske renesanse poznatog kao El Greko, Grk. Njemu je posvećen park sa skulpturom u centru grada, U Arheološkom muzeju se može mnogo saznati o minojskoj ciilizaciji, a mogu se videti i originalne freske, skulpture i arheološki ostaci otkriveni u nalazištima Knososa,  estosa, Gornije i Malije.

Grad Hanja je jedno od najživopisnijih mesta na ostrvu. U njemu su prisutni ostaci građevina iz antičkog perioda, vremena njegovog osnivanja, kao i različiti ostaci kultura njegovih osvajača – Rimljana, Vizantinaca, Mlečana, Turaka. Luka sa venecijanskim svetionikom i utvrdom, kao i džamija i kuća iz turskog perioda na svojevrstan način iscrtavaju arhitektonsku istoriju razvoja grada. Ako vas put odvede u mondensko mesto Agios Nikolaos, biserni grad Krita smešten u meandre zaliva severne obale, nakon što pogledate brojne ekskluzivne hotele za biranu klijentelu i pristanište za luksuzne jahte, obavezno krenite brodom na kratko putovanje u istoriju Krita, na ostrvo Spinalonga. Na njemu se duže od pola veka, u prvoj polovini 20. stoleća, nalazio azil za ljude obolele od lepre. Tu se odvijala dramatična i surova borba za život hiljada ljudi pogođenih bolešću koja ne trpi druge svedoke osim sapatnika. Sudbinu nesrećnih ljudi, izolovanih i zatočenih na ostrvu, na fantastičan način je u romanu ‘Ostrvo’ opisala Viktorija Hislop, poznata britanska književnica. Danas na Spinalongi nema bolesnika, ali njihove seni kao da zauvek pohode ostrvo. Istorija i tradicija Krita stalna su inspiracija brojnih umetnika, književnika i sineasta i mnoga umetnička svetski poznata ostvarenja plod su boravka autora na ovom egzotičnom ostrvu.

ISTORIJA I MITOLOGIJA OSTRVA
Krit je sam po sebi ogroman arheološki lokalitet sa dugom istorijom, koja se proteže do neolitskog perioda, vremena od pre 8.000 godina. Kada koračamo po njemu, imamo podsvesni osećaj da zapravo hodamo po ishodištima zajedničke prošlosti. Mitski bog Zevs, bog neba i grmljavine i vrhovni bog svih bogova Olimpa, rođen je prema starogrčkoj legendi u jednoj od pećina na Kritu. Njegov sin, kralj Minoj, čija je prestonica bila u Knososu, bio je vladar Krita, zakonodavac i sudija i po njemu je Minojska civilizacija dobila ime. Knosos je jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta na svetu. Imao je više razvojnih perioda. Palata u Knososu se smatra najvećim i najsloženijim spomenikom kritske arhitekture, a graditelji ove palate su pokazali izuzetno znanje i veštinu u savladavanju prostora i pravougaonih oblika koje su razbijali kolonadama, tremovima, dvorištima ili kamenim stepenicama. Stubovi su imali i noseću i dekorativnu ulogu. Arhitektura, slikarstvo, vajarstvo, literatura, fresko slikarstvo – svi oblici umetnosti su bili savršeno razvijeni u doba Minojske civilizacije. Nekoliko fresaka iz Palate u Knososu postiglo je svetsku slavu. Gospođe u plavom, Jato delfina ili Mala Parižanka su samo neka od najvećih otkrića savršenog zidnog slikarstva iz ovog perioda. Uništenje Minojske civilizacije se veže za dugoročne aktivnosti vulkana od kojih je najpoznatija ona iz 1550. godine p.n.e. na Santoriniju, nazvana Minojskom erupcijom. Veliki deo ostrva progutale su morske dubine. Ova erupcija je, prema mnogim teorijama, odnela sve tragove visoko razvijene, najzagonetnije civilizacije čovečanstva – Atlantide.
Erupcija na Santoriniju je bila kolosalnih razmera, a zemljotresi, cunamiji i vulkanski pepeo razorili su i prekrili Krit i označili kraj Minojske civilizacije. Engleski arheolog ser Artur Evans je prilikom arheoloških iskopavanja 1900. godine otkrio i delimično definisao tri hiljade godina naše prošlosti, zadivivši ne samo naučne krugove, nego i ceo svet. U Knososu je ponovo zasijalla palata od 13.000m2, koja se zapravo pre može nazvati gradom, jer njena veličina i složenost arhitektonskog plana govore o urbanom jezgru u kome je živilo više od 10.000 stanovnika.

ČUDA PRIRODE
Krit je rezervat prirode sa velikim brojem prirodnih lepota i biljnih vrsta. Iz bogate flore Krita izdvajaju se orhideje, kojih ima 67 vrsta i omiljene su među botaničarima koji obilaze ovo ostrvo. Bogata flora Krita ponosi se sa preko 170 vrsta cveća od kojih je 10 odsto jedinstveno, autohtono i endemsko, prisutno samo na Kritu. Među njima je i veliki broj oleandera, koji čine jedinstven cvetni koridor na putu od Irakliona do Agios Nikolaosa. Raskošne bugenvilije svih boja ukrašavaju kuće na ostrvu, dok miris jasmina dominira u uskim ulicama gradića na Kritu.
Najveće čudo prirode na ostrvu Krit je svakako klisura Samarija, koja predstavlja nacionalni park sa izvandredno bogatom florom i faunom u kome se nalaze unikatne vrste zaštićene međunarodnim zakonom. Samarijska klisura je 1980. godine proglašena prirodnim rezervatom, a Savet Evrope ju je te godine imenovao najlepšom lokacijom na kontinentu. Ako imate dovoljno avanturističkog duha i dobru kondiciju, neizostavno posetite Samarijsku klisuru.
Ulaz je iz mesta Ksiloskalo, a put će vas voditi kroz tesnac dug 18km i širok između 3 i 300 metara. Na najužem delu klisure, svetski poznati Poretes ili Gvozdena vrata označavaju prolaz širok svega tri metra i visok 600 metara. Izlaz je na suprotnoj strani, u mestu Agia Romeli, na samoj obali mora. Pre polaska na ovaj izlet morate se dobro raspitati o vremenskim prilikama i dobro isplanirati dinamiku kretanja kroz klisuru da biste stigli na poslednji trajekt, jer je to jedini način da se vratite sa ovog nestvarnog mesta.

TRADICIJA OSTRVA
Krićanska kuhinja se smatra najboljim primerom mediteranske ishrane. Ne propustite da probate pikantni sir graviera, divlju cikoriju, hrskavu salatu sa paradajzom i feta sirom – dakos, pržene puževe, pecivo sa slatkim sirom poznato kao kalicunija i jagnjetinu prelivenu jajima i limunom. Gostoprimljivi Krićani ne samo što će vas velikodušno uslužiti specijalitetima ostrva, već ćete uz dakos salatu i čašicu cikudije, pića sličnog rakiji, biti pozvani da uživate i u priči lokalnih stanovnika. Dok budete slušali o istoriji i tradiciji Krita i velikim ljubavima i prijateljstvima koja su se rađala na ostrvu, osećaćete se kao deo porodice.

PLAŽE
Razuđena obala severnog dela Krita skriva zavodljive, egzotične i nezaboravne plaže poznate po tirkiznoj vodi, prirodnim lepotama i pejzažima koji se pružaju do krajnjih tačaka na zapadu. Tu su i rajska Balos laguna koja se nalazi u svim svetskim turističkim vodičima i bedekerima, kao i beskrajna Falasarna, jedna od najlepših plaža Mediterana. Dragulj Krita je svakako i najveća plaža na ostrvu, na obodima Retimna, čijih 12 km peska nosi plavu zastavicu. Plaže Episkopi i Petras, obale Herakliona, a posebno Malije i Heksonisosa, privlače fanatične mlade obožavaoce. Beskrajni  kilometri zlatne obale okružuju Lerapetru u regiji Lasiti, obuhvataju plaže Elunde i Agios Nikolaosa, idu sve do prepoznatljivih palminih šuma u mestu Vai, na severoistoku ostrva, koje je jedan od najspektakularnijih prizora na Kritu. Južna obala, ona koja je okrenuta Africi, strmija je i oskudnija vegetacijom, ali se i na njoj nalaze predivne plaže, poput one u Matali, oivičene pločastim stenama. Pećine na ovom delu obale 70ih godina su bile raj za belosvetske hipike i nudiste. Iako nudizam nije zakonski dozvoljen u Grčkoj, oni i danas pronalaze i zauzimaju neke od najlepših skrivenih plaza i uvala na ostrvu.

DUH KRITA
Kada se spomene tradicija i duh Krita, svakako je neizbežna asocijacija na roman “Život Aleksisa Zorbe” pisca Nikosa Kazancakisa, na osnovu kojeg je snimljen film “Grk Zorba”, koji sa nezaboravnom muzikom Mikisa Teodorakisa, origionalnom koregrafijom sirtakija i maestralnim glumačkim ostvarenjem Entonija Kvina ne odlazi sa repertoara uspomena svih onih koji su ga bar jednom gledali. Karakter, temperament i harizmatičnost Krićana, sve to obojeno zvukovima muzike i koracima igre, to je ono što će vas – pored izuzetnih prirodnih lepota, tirkiznog, prozirnog i toplog mora, specifične klime sa večnim povetarcem i arheoloških i mitoloških tajni Minojske civilizacije – zauvek vraćati na ovo predivno ostrvo.

PUTOVANJE
O doživljaju plesa i muzike i  temperamentu Krićana sam se lično uverio za vreme mog prvog studentskog boravka na ostrvu kada me kao stopera primio vozač kamiona, vozili smo se starim, uskim, pošljunčenim putem na relaciji Malija – Agios Nikolaos. U zapušenoj kabini, sa otvorenim prozorima, iz kasetaša je dopirao zaglušujući do daske odvijeni zvuk tada veoma poznate elegične kritske pesme “Korona“. U jednom trenutku potpunog zanosa i „derta“ poput Grka Zorbe raširio je ruke i počeo da peva naizmenično u taktu pritiskajući pedale gasa i kočnice. Kamion se zaustavio u poslednjem trenutku, na ivici stene nadvijene nad morem. Kada smo se rastajali u Agios Nikolaosu, poklonio mi je uz osmeh traku sa “Koronom” za nezaborav na to dramatično iskustvo.
Danas, kao i svih ranijih godina, kada sam odlazio na Krit sećao sam se mog vozača Janisa, moga Grka Zorbe, koji mi je tada poklonio tako iracionalno i nezaboravno iskustvo. //

Pravo čudo prirode predstavlja klisura Samarija sa kapijom na najužem delu širine 3 metra visine 600 metara.

Manastir Arkadi u Retimnu je verovatno najpoznatiji manastir na Kritu, zbog holokausta koji se dogodio 1866. godine, nakon čega je postao večni simbol borbe za slobodu. Poznat je po svojoj lokaciji i impresivnoj arhitekturi,kao i po vrednoj kolekciji crkvenih i istorijskih relikvija.

Energetski osmatrač – laboratorija energetske budućnosti

USLED HITNE POTREBE ZA SMANJENJEM EMISIJE GASOVA SA EFEKTOM STAKLENE BAŠTE U CILJU BORBE PROTIV GLOBALNOG ZAGREVANJA IZAZVANOG LJUDSKIM PONAŠANJEM, NEOPHODNO JE USAVRŠITI METODE ZA KORIŠĆENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE. PROJEKAT ‘ENERGETSKI OSMATRAČ’ ISPLOVLJAVA SA AMBICIJOM DA POSTANE PRVI BROD NA SVETU KOJI PROIZVODI VODONIK ELEKTROLIZOM MORSKE VODE.
Da se odgovorno ponašanje ne bi doživljavalo kao odricanje ili lišavanje, neophodno je postaviti inovacije u fokus održivog razvoja i na taj način pomiriti ekologiju sa tehnologijom. Glavni zadatak Energetskog osmatrača (Energy Observer) je pronalaženje novih efikasnih rešenja prilagođenih modernom dobu, kako bi se u potpunosti ispunili ciljevi energetske tranzicije.
LABORATORIJA U EKSTREMNIM USLOVIMA
Energetski osmatrač je prvi energetski efikasan brod sa nultom emisijom štetnih gasova koji kao pogonsko gorivo koristi vodonik dobijen elektrolizom morske vode, kao i drugih obnovljivih izvora energije Sunca, vetra i vode, dostupnih na pučini mora. Kombinacija različitih vidova dobijanja energije glavna je inovativna odlika ovog projekta. Tri različite vrste fotonaponskih panela površine 130m2, dve vertikalne vetroturbine, velika vučna snaga i dva obrtna elektormotora za hidrogenizaciju morske vode omogućavaju proizvodnju i skladištenje vodonika na licu mesta. Vodonik je savršeno čist izvor energije i predstavlja srž projekta Energetskog Osmatarača. Da bi se dokazala njegova efikasnost i prikazale njegove performanse u nepovoljnim sredinama kao što je more, neophodno je omogućiti primenu i razvoj projekta na kopnu, u mobilnim ili stacionarnim stanicama.

PUT OKO ZEMLJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ
Ovaj eksperimentalni brod krenuće na plovidbu oko sveta koja će trajati šest godina, posetiće pedeset zemalja, uploviti u sto i jedno pristanište i suočiće se sa mnogo izazova i prepreka na putu testiranja i unapređivanja tehnologija i pronalaženje rešenja za energetsku tranziciju i održivi razvoj. Predstoji kompleksan istraživački, vizuelni i multimedijalni  projekat na čelu sa Viktorienom Erusarom, oficirom u trgovačkoj mornarici, i Žeromom Delafosom, istraživačem i autorom dokumentarnih filmova.

LEGENDARNI BROD
Projekat Energetski osmatrač dizajnirao je tim francuskih arhitekata, dizajnera i naučnika, a konstruisan i izgrađen u osnovnoj verziji u Kanadi 1983. godine. Izgradio ga je moreplovac Majk Birč pod nadzorom arhitekte Najdžela Ajrensa. Jedan je od najimpresivnijih velikih katamarana ikad napravljenih. Pod nekadašnjim imenom Formula TAG (Technique d’avant garde), 1984. godine je postavio rekord u brzini plovidbe jedrenjakom, prevalivši razdaljinu od 500 milja za 24 sata. Pobedio je u trci od Monaka do Njujorka 1985. godine, osvojio trofej Žil Vern 1994. i još uvek drži rekord u brzini prelaska južnog Atlantika. Njegova prvobitna dužina od 24,38 m menjana je četiri puta, i sada iznosi 30,5 m a širina mu je 12,8 m. Danas pod imenom Energetski osmatrač sprema za novi put – put jedrenjaka na vodonični pogon, koji će isploviti iz Francuske, zemlje u kojoj je rođena ideja za ovaj projekat.

MISIJA
Energetski osmatrač je plutajuća laboratorija čiji je cilj da se pokreće tako da bude maksimalno energetski efikasan i da ne emituje štetne gasove. Da bi se ovo postiglo, potrebno je testirati i primeniti tehnologije na samoj palubi broda, i to u različitim okruženjima i uslovima, kako bi prikupljeni podaci omogućili inženjerima da pristupe njihovoj optimizaciji za buduću primenu novih rešenja i na kopnu i na vodi. U svrhu popularizacije misije Energetskog osmatrača, njegovu plovidbu će pratiti interaktivna putujuća izložba, koja će prikazati uplovljavanje jedrenjaka u najlepše luke sveta, pustolovine naučnika u rezervatima prirode sa liste UNESCO, plovidbu Atlantskim okeanom i još mnoge fantastične doživljaje koji će na najbolji način potvrditi moto tima arhitekata koji stoje iza ovog projekta, a to je ’smanjenje štetnog uticaja na planetu bez smanjenja komfora’. //ek ALEKSANDRA ĐURIĆ – Više u EKO KUĆI No21