Alumil Exl1

Pogled kroz prozor

KADA U RAZMIŠLJANJU O EKO HEDONIZMU SAMI U SEBI NABRAJAMO RAZNE OBLIKE ZABAVE, SVAŠTA ĆE NAM SIGURNO PASTI NA PAMET – ALI JEDNO SIGURNO NEĆE. NAIME, NEMA AMA BAŠ NIKAKVE ŠANSE DA SE NEKO SETI JEDNE OD NAJSTARIJIH I NAJVAŽNIJIH LJUDSKIH ZABAVNIH DISCIPLINA: GLEDANJA KROZ PROZOR. MOŽDA ĆE NEKOME, ONAKO U PRVI MAH, TO IZGLEDATI POMALO ČUDNO I NE SUMNJIVO PRETERANO (ČAK I EKSCENTRIČNO) ALI NIJE. KADA PROČITATE OVAJ TEKST, VIDEĆETE ZBOG ČEGA…

Hedonizam može da se realizuje na razne načine, ali uvek kroz neko od naših čula. Bez ovog fiziološkog, čulnog kanala – užitka nema. Ne može biti nikakvog hedonističkog pristupa životu ako tu, sasvim blizu, nema nekog iz srećno raspojasanog kvinteta čula. Pošto smo ovde već razigravali neka druga čula, sada ćemo se vratiti osnovnom telesnom servisu svakog hedonističkog egzibicionizma: čulu vida. Ili, još tačnije – pogledu. Naime, današnji čovek veliki deo svog vremena provodi gledajući se u ogledalo i zureći u oba svoja kućna elektronska ekrana (televizijski i kompjuterski), ali – ništa manje – i gledajući kroz prozor.  Posebno je to slučaj u velikim gradovima, gde nema drugog načina da bar na trenutak odmorite svoju dušu i makar virtuelno pobegnete iz svog gradskog kaveza. Ako ne možete stvarno i konačno da se oslobodite svojih poslovnih, društvenih, porodičnih, roditeljskih (i svih ostalih) obaveza, onda makar možete da odlutate mislima nekud daleko, s one strane sopstvene neumoljive sudbine. To se najbolje i najefikasnije radi upravo – pogledom kroz prozor.

Lekovito bilje-lekovi iz prirode

DANAS SE LEKOVITOM BILJU, KOJE JE U SAVREMENOJ MEDICINI NAJČEŠĆE SAMO POMOĆNO SREDSTVO ZA LEČENJE BOLESTI, PONOVO VRAĆA. TEŽI SE SMANJENJU UPOTREBE SKUPIH LEKOVA I KORIŠĆENJU LEKOVA SA ŠTO MANJE ŠTETNOG UTICAJA NA ZDRAVE DELOVE ORGANIZMA.

Bilje se za lečenje koristi od davnina.  Uprkos  razvoju hemije   i obilju do sada stvorenih  sintetičkih lekova, nikada nije napušteno.Štaviše,lekovito bilje  je i samo dragocena sirovina  za dobijanje  novih, delotvornijih sintetičkih  lekova. Upotrebljavali  su ga   sumeri,  vavilonci, Asirci ,Egipćani,stari Grci,rimljani,ali i svi ostali narodi  u starom veku.  Još na glinenim tablicama i klinastim pismom je zapisano da su vrba,vinova loza i ricinus korišćeni u terapeutske svrhe.Ako odemo u civilizaciju starog Egipta i pogledamo papirus ebers videćemo 80 biljnih vrsta koje su korišćene  u njihovoj terapiji – kaže   slavoljub tasić  iz Instituta za proučavanje lekovitog bilja „dr josif pančić.“

Stari Grci, kao i drugi drevni narodi, lekovita svojstva biljaka smatrali su magijskim..Grčka reč  farmakon ,od koje su izvedene reči poput  farmacije, farmakologije, farmakognozije  i  farmakopeje,  ne  znači samo  lek  već označava  otrov i  vradžbinu. Prvi koji je ukazao da lekovitost bilja potiče od njegovog hemijskog sastava bio je paracelzus, koji je živeo u  16.veku. lekovitost  bilja  objašnjavao   je postojanjem  određene  supstance ili sastojka  u bilju  koji  treba ekstrahovati,  i taj sastojak, tu terapeutsku supstancu, nazivao  je  kvintesencijom.//ek – ALEKSANDRA BOŽOVIĆ Više u EKO KUĆI No05

Između tradicionalnog i modernog

KUĆA PROJEKTOVANA NA TRADICIONALNIM PRINCIPIMA JAPANSKE ARHITEKTURE, SA DRVENOM KONSTRUKCIJOM I FUNKCIONALNIM REŠENJIMA KOJA OMOGUĆAVAJU DA SE UNUTRAŠNJA KONFIGURACIJA PROSTORA PRILAGODI RAZLIČITIM PRILIKAMA.

Tradicionalnu japansku arhitekturu kuća odlikuju drvene konstrukcije i izuzetna funkcionalnost, kao i fleksibilna rešenja koja omogućavaju da se u okviru malih površina ostvare složeni sadržaji. prostor je zamišljen kao multifunkcionalan, pa se klizna vrata koriste umesto zidova, dozvoljavajući da se unutrašnja konfiguracija prostora prilagodi različitim prilikama. same po sebi, kuće izgledaju jednostavno i skromno zbog ograničenog prostora. Ova kuća je projektovana na prethodno pomenutim principima, a dizajnirao ju je arhitektonski studio a.un architects.  Namenjena je četvoročlanoj porodici i nalazi se na uzvišenom zemljištu mesta Mie u japanu. teži da spoji arhitekturu sa prirodom, pa je primetna pažljivo planirana i minuciozna veza između objekta i mesta na kome se nalazi.

SPRAT

PRIZEMLJE

Da bi se postigao ovakav cilj, korišćeni su prirodni materijali koji su lokalno dostupni, kao drvo i kamen, čime se postiže toplina i nežnost u arhitekturi. radi što jednostavnijeg  života u njoj, kompletno je izvedena od drveta. Omogućava pogled ka nebu i okeanu iz svakog kutka. Mekoća linija i toplota prostorija vode ka postizanju duhovnog mira.  Japanski enterijer ima jedinstvenu estetiku koja potiče iz  taoizma.  Taoizam je naziv za grupu filozofskih i religijskih učenja koja se temelje na metafizičkom tumačenju kineskog znaka tao, koji se najčešće prevodi kao put. jedan od utemeljivača taoizma je lao ce, koji je živeo u 6. veku p.n.e. poučavao je da ljudi treba da žive u harmoniji sa prirodom i naglašavao važnost jednostavnog života i održavanja ravnoteže sa prirodom.

PREDNJI IZGLED

BOČNI IZGLED

Enterijeri su veoma jednostavni, sa minimalnim naglašavanjem i prirodnim ukrasima. tradicionalni japanski enterijer, kao i moderni, sadrži uglavnom prirodne materijale, uključujući meko drvo, bambus, svilu, pirinčanu slamu i papir, radi povezivanja prostora sa prirodom.//ek – Više u EKO KUĆI No05

Eko SOLART fest

EKO SOLART FEST, PREDSTAVLJA JEDINSTVENU MANIFESTACIJU KOJA POVEZUJE RAZLIČITE EKOLOŠKE I ODRŽIVE ASPEKTE SA UMETNOŠĆU U NJENOM NAJŠIREM SMISLU.

Festival eko arhitekture i kulture – EKO SOLART FEST, organizovan je ove godine po prvi put. Manifestacija je održana 12. jula na Ušću, na obali Save, ispred brodova Leonardo i de Vinča, u organizaciji Magazina za eko arhitekturu i kulturu EKO KUĆA, ARHISOLAR-a, i suorganizatora NVO Ekološkog centra – Vratimo lepotu rekama. Ovaj događaj, koji simbolično označava početak leta, prvi je u nizu. Festival će se ubuduće po pravilu održavati na dan letnje dugodnevnice, kada se proleće preliva u leto.  EKO SOLART FEST predstavlja jedinstvenu manifestaciju koja povezuje različite ekološke i održive aspekte sa umetnošću u njenom najširem smislu

Takav koncept festivala otvara dijalog sa širom javnošću, promoviše znanja, razvoj i primenu ekološkog, energetskog i održivog načina razmišljanja,  u cilju direktnog i praktičnog uticaja na način posmatranja života i sveta. Namera organizatora je da okupi umetnike, arhitekte, stručnjake iz raznih oblasti, kao i učesnike iz svih oblasti kulture, i da u takvoj sinergiji približi ovu problematiku širem auditorijumu. Kroz takav dijalog festival otvara nove mogućnosti promovisanja eko načina života i razmišljanja, a isto tako i predstavljanje kompanija i institucija koje u sklopu svoje delatnosti stavljaju akcenat na ekologiju i energetsku efikasnost. Kroz aktiviranje umetnika i poznatih ličnosti, ekološki orijentisanih, festival na najbolji način preporučuje eko stil života kao stil budućnosti. // Više u EKO KUĆI No05

Badgir drevni siste klimatizacije

USTALJENO JE MIŠLJENJE DA JE RAZVOJ SAVREMENIH UREĐAJA ZA KLIMATIZACIJU DOPRINEO VEĆEM RAZVOJU I NAPRETKU PUSTINJSKIH REGIONA. U IRANU JE, MEĐUTIM, OD DAVNINA POZNAT SISTEM PRIRODNOG EVAPORATIVNOG HLAĐENJA (BADGIR), KOJI FUNKCIONIŠE SAMO UZ POMOĆ ENERGIJE VETRA I SUNCA, BEZ UPOTREBE ELEKTRIČNE ENERGIJE.

Evaporativno hlađenje se primenjuje tamo gde je vazduh suv, a temperatura visoka. voda koja isparava povećava vlažnost vazduha, a toplota za isparavanje dobija se snižavanjem temperature vazduha. Ukoliko se koristi prirodna ventilacija, hlađenje se može ostvariti i bez upotrebe električne energije. vetrotornjevi (persijski – badgir) su sastavni deo iranske arhitekture još od davnina i imaju ulogu klimauređaja. U kombinaciji sa vodenim rezervoarima (ab anbar), pravilnom konstrukcijom vetrotornjeva, kao i njihovom orijentacijom, moguće je ostvariti cirkulaciju rashlađenog vazduha u prostorijama u kojima se boravi. U cilju što efikasnijeg „hvatanja vetra“, postoji nekoliko vrsta vetrotornjeva. U zavisnosti od toga iz koliko pravaca „hvataju“ vetar, razlikuju se jednostrani, dvostrani, trostrani, četvorostrani, šestostrani i osmostrani vetrotornjevi.

Obično se prave od zemlje ili cigala od blata, sa oblogama od gline i slame, ponekad i od kreča. Hladni podzemni vodeni rezervoari i suncem zagrejani vetrotornjevi obezbeđuju potrebnu temperaturnu razliku i stvaraju prirodni uzgon, koji potpomognut vetrom (koristeći Koanda efekat – skretanje mlaza fluida prilikom opstrujavanja oko čvrste površine i njegovo lepljenje za nju) pravi prirodnu cirkulaciju vazduha i stvara zonu podpritiska u dnevnom boravku. zona podpritiska se formira pri zemlji, najverovatnije još i zahvaljujući Venturi efektu (smanjenje pritiska sa smanjenjem veličine poprečnog preseka kanala kroz koji struji fluid), a ulogu u tome svakako ima konstrukcija unutrašnjosti građevina. Ova zona podpritiska uvlači hladan i vlažan vazduh iz podzemnih prostorija.//ek – NENAD MILORADOVIĆ Više u EKO KUĆI No05

                                    osmostrani vetrotoranj(persijski – badgir) tradicionalni klimauređaj.

Sistemsko grejanje i hlađenje objekta geomentralni toplotnim pumpama

TOKOM ZIME, KADA ZAGREVAMO OBJEKAT, POTREBNU TOPLOTU ĆEMO ODUZETI OD ZEMLJIŠTA ILI PODZEMNE VODE, A TOKOM LETA, U REŽIMU HLAĐENJA, PROCES JE OBRNUT I TADA VIŠAK TOPLOTE PREDAJEMO ZEMLJIŠTU ILI PODZEMNOJ VODI.

Kompletne potrebe za grejnom i rashladnom energijom jednog objekta moguće je zadovoljiti korišćenjem geotermalne energije. Kada kažemo geotermalna energija najčešće se pomisli na podzemne vode visokih temperatura (preko 50 ºc), kakve se koriste u termalnim banjama. lokacije na kojima su nam na raspolaganju geotermalni resursi viših temperatura relativno su retke. Međutim, treba znati da na svakoj lokaciji imamo na raspolaganju dovoljne količine geotermalne energije za zadovoljavanje energetskih potreba za zagrevanje i rashlađivanje objekta.Konkretno, na našim prostorima na svim lokacijama temperatura zemljišta je preko 10 ºc već na dubini većoj od 10m. Na lokacijama gde ima podzemnih voda, one su temperature 11 do 18ºc.

Da bismo iskoristili raspoloživu geotermalnu energiju resursa nižih temperatura potrebna nam je geotermalna toplotna pumpa. to je uređaj čija je uloga da obavi razmenu toplote sa zemljištem. tokom zime, kada zagrevamo objekat, potrebnu toplotu ćemo oduzeti od zemljišta ili podzemne vode, a tokom leta u režimu hlađenja, proces je obrnut i tada višak toplote predajemo zemljištu ili podzemnoj vodi. Generalno, postoje dva načina za razmenu toplote sa zemljištem. prvi je indirektan – korišćenjem podzemne vode (ukoliko na lokaciji postoji mogućnost bušenja bunara dovoljne izdašnosti, najčešće se radi o bunarima od 100m dubine.//ek  –   Više u EKO KUĆI No05

Sistem povrsinskog grejanja i hlađenja

KOD POVRŠINSKIH SISTEMA GREJANJA I HLAĐENJA, POVRŠINE PODOVA TREBA KORISTITI PRVENSTVENO ZA GREJANJE, A POVRŠINE PLAFONA PRVENSTVENO ZA HLAĐENJE.

Jedan od najbitnijih, ako ne i najbitniji uslov, da nam u prostorima u kojima boravimo bude prijatno jeste odgovarajuća temperatura. svi znamo da nam je u objektima najprijatnije u proleće i jesen, kada su spoljašnje temperature takve da nam nije potrebno niti grejanje niti hlađenje. sada se postavlja pitanje da li je moguće  objekte zagrejati, odnosno ohladiti tako da se u prostoru osećamo kao u proleće i jesen. Odgovor na ovo pitanje je:  da, moguće je, ali na koji način? jednostavno, treba prostor zagrevati odnosno rashlađivati „neprimetno“. Ne smemo biti agresivni, koristiti vruća grejna tela, sisteme sa intenzivnom cirkulacijom vrućeg odnosno hladnog vazduha, bučne sisteme, sisteme koji skupljaju nečistoće i prašinu. ljudi koji borave u prostoru treba što manje da osećaju rad sistema za grejanje i hlađenje.

Rešenje se nalazi u korišćenju grejnih i rashladnih tela što većih površina i što blažih temperatura. to postižemo sistemima površinskog podnog, zidnog i plafonskog grejanja i hlađenja. Iako se radi o modernim sistemima koji se primenjuju u najsavremenijim objektima koji zadovoljavaju najviše standarde energetske efikasnosti i ugodnosti, ovi sistemi svoje korene vuku još od starog rima. Najstariji primer je „Hipokaust“. stara rimska kupatila zagrevala su se tako što su prilikom gradnje ispod kamenog poda i oko zidova ostavljani vazdušni prostori kroz koje su strujali dimni gasovi i zagrejan vazduh iz ložišta. Na taj način su zagrevani i zidovi i podovi. //ek – SRĐAN MILINKOVIĆ, d.i.m.Više u EKO KUĆI No05

Plafonski sistem panelnog grejanja i hlađenja

Energentska efikasnost daljinskog grejanja

CENA ELEKTRIČNE ENERGIJE U SRBIJI JE RELATIVNO NISKA I NE DOPRINOSI MOTIVACIJI GRAĐANA I PREDUZEĆA DA JE RACIONALNO TROŠE. ZAJEDNO SA MERAMA ZA POVEĆANJE FUNKCIONALNOSTI SISTEMA GREJANJA I NJEGOVE REGULACIJE NEOPHODNO JE PREDUZETI AKTIVNOSTI KOJE BI OMOGUĆILE DA SVAKI POTROŠAČ PLATI ONOLIKO ENERGIJE KOLIKO JE POTROŠIO

domaćinstva u srbiji troše 50 do 80 odsto energije više nego u najrazvijenijim zemljama Evropske unije. prosečna potrošnja finalne energije u stambenim zgradama EU u toplotne svrhe iznosi 138 kWh/m2 (u najrazvijenijih zemljama EU tendencije su da se postigne vrednost ispod 70 kWh/m2), a u našoj zemlji oko 200 kWh/m2. samo doslednom primenom postojećih standarda za projektovanje i gradnju objekata  bilo bi moguće smanjiti projektnu instalisanu snagu za grejanje za 30–40 % i ostvariti približno toliku uštedu u energiji za grejanje. toplotna energija se “gubi” na različite načine – počev od gubitaka koji nastaju u distribuciji toplotne energije kroz sistem grejanja zbog dotrajalih i neizolovanih cevi, rasipanja energije od strane korisnika koji nisu motivisani da je štede, jer se naplata daljinskog grejanja vrši po kvadratnom metru prostora (stana) a ne po stvarnoj (izmerenoj) potrošnji, pa do nepostojanja dovoljne svesti građana o tome da je energija vredan resurs koji treba trošiti racionalno, a pri tom čuvati i lokalnu i globalnu životnu sredinu.

Uz to, kada govorimo o električnoj energiji u srbiji, njena cena je relativno niska i ne doprinosi motivaciji građana i preduzeća da je racionalno troše. zajedno sa merama za povećanje funkcionalnosti sistema grejanja (regulacija sistema grejanja), potrebno je preduzeti i aktivnosti koje bi omogućile da svaki potrošač plati onoliko energije koliko je  potrošio, tj. potrebno je omogućiti naplatu isporučene toplotne energije prema potrošnji, odnosno primeniti adekvatan tarifni sistem za obračun potrošene toplotne energije.
DALJINSKO GREJANJE
Analizom grejanja u toku nekoliko grejnih sezona u našim toplanama ustanovljeno je da sa jedne strane imamo korisnike kojima se isporučuje znatno veća količina toplotne energije od objektivno potrebne, a sa druge strane imamo korisnike kojima se isporučuje nedovoljna količina toplotne energije, pa su oni, naročito u hladnim periodima, često prinuđeni da dogrevaju svoje životne i radne prostore, pri tome najčešće koristeći električnu energiju. //ek – Mr. BOJANA KOVAČIĆ d.i.m Više u EKO KUĆI No05

Pelet – ekološki čist izvor energije

PELET KAO ENERGENT JE CO2 NEUTRALAN I NE ZAGAĐUJE ATMOSF ERU.

DRVENI PELET SE PROIZVODI OD 100% PRIRODNIH MATERIJALA I NESADRŽI DODATNA VEZIVA, HEMIKA LIJE ILI ADITIVE.

Šta je pelet
Pelet je visokokalorično bio-gorivo proizvedeno presovanjem piljevine i strugotina suvog drveta, bez dodavanja vezivnih sredstava. U savremenim uslovima življenja, kada se akcenat stavlja na očuvanje životne sredine i održivi razvoj, goriva koja se proizvode iz biomase sve više dobijaju na značaju.
Zašto koristiti pelet
Prednost ovog goriva je što može da se koristi na automatizovan način, slično kao tečna i gasovita goriva. Kotlovi i gorionici za sagorevanje drvenog peleta su opremljeni automatikom koja vodi proces sagorevanja prema zadatoj temperaturi prostora koji se greje.

Uloga korisnika je da svakih nekoliko dana napuni spremnik peletom i da izbaci pepeo iz gorionika i kotla. Količina pepela koju ostavlja sagoreli pelet kreće se od 0,5% do 1,5%. Dakle, od jedne tone sagorelog peleta ostane najviše 15kg pepela. Velika razlika u komforu u poređenju sa korišćenjem uglja ili drveta je očigledna. Iskoristljivost peleta pri dobijanju toplotne energije je preko 90 %, dok je kod uglja i drveta najviše 70%. U poređenju sa korišćenjem tečnog goriva ili gasa, odlučujuća prednost drvenog peleta je u više nego dvostruko nižoj ceni.Više u EKO KUĆI No05

Solarni kiosk

SAMOSTALNA BIZNIS JEDNICA

KIOSK OMOGUĆAVA ZA JEDNICAMA DA  STVORE ODRŽIV POSAO U RURALNIM OBLASTIMA KAKO BI POBOLJŠALI

Kada je reč o zelenim konceptima energije i obnovljivim izvorima električne energije, Etiopija se nalazi među prvih dvadeset na svetskoj rang listi po procentu proizvedene energije iz obnovljivih prirodnih resursa. Nažalost, kada je reč o pristupu stanovništva električnoj energiji, Etiopija je rangirana veoma nisko. Dizajniran od strane nemačkog biroa Graft Architects, prvi solarni kiosk je otvoren u Etiopiji 15. jula 2012. godine, u blizini jezera Langano. Koncipiran je kao samostalna biznis jedinica koja prodaje različite sitne‘’eco friendly’’ proizvode i obezbeđuje pristup električnoj struji za osnovne potrebe.Takođ omogućava zajednicama da stvore održiv posao u ruralnim područjima širom sveta, posebno u onima koja trenutno nisu povezana na elektroenergetsku mrežu, i da na taj način poboljšaju kvalitet života.

Seoske zajednice su noću potpuno mračne. Ljudi često pribegavaju skupim i toksičnim sredstvima kao što je kerozin, kako bi došli do minimalnog osvetljenja. Da bi napunili svoje mobilne telefone, mnogi od njih moraju da putuju danima. Potražnja za električnom energijom stalno raste. Postavljanje solarnih kioska moglo bi biti odskočna daska u pokušaju da Etiopiju dovede do energetskih rešenja.Zahvaljujući krovnim fotonaponskim panelima, kiosk može da obezbedi dovoljno energije za napajanje sistema rasvete, akumulatora, mobilnih telefona, pa čak i frižidera.Više u EKO KUĆI No05

Paviljon od kukuruza

PAVILJON OD KUKURUZA, JE PRVI PROJEKAT KOJI JE DOBIO NAGRADU ARCHI 20 ZA JEFTINU I EKOLOŠKU ARHITEKTURU, I PREDSTAVLJA PROTOTIP KRUŽNE KUĆE KOJA SADRŽI KUKURUZNE KLIPOVE UNUTAR ZIDOVA OBJEKTA. NALAZI SE U ZAŠTIĆENOM PARKU MUTERSHOLC NA SEVEROISTIKU FRANCUSKE

Bastien Sent-Andre i Maksim Lang su svoje master radove u arhitekturi završili na IN SA (Institut National des  Sciences Appliquées de Lyon -Nacionalni institut primenjenih nauka u Lionu) 2008. godine. Nakon iskustava u Francuskoj i inostranstvu, počeli su da stiču arhitektonsku praksu u Parizu, po raznim arhitektonskim biroima, kako bi razvili svoje veštine i sposobnosti. Udruženi velikim interesovanjem za zanatstvo i održivi razvoj, zajedno su o snovali firmu, arhitektonski biro St.Andre-Lang Architects, gde su r edovno razmenjivali iskustva i mišljenja i eksperimentisali u arhitekturi, od dizajna do urbanizma.Prvi projekat koji je dobio nagradu Archi 20 za jeftinu i ekološku arhitekturu je upravo njihov, sad već i izgrađen, prototip kružne kuće koja sadrži kukuruzne klipove unutar zidova. Nalazi se u zaštićenom parku Mutersholc na severoistoku Francuske.

Paviljon površine od samo 20 m 2 projektovan je u kružnom obliku, kako bi omogućio pogled na okolni pejzaž i dozvolio svetlu da se filtrira kroz strukturu tokom celog dana. Kr ov ima centralni otvor za sunčevu svetlost koja obasjava životni prostor. Unutrašnjost je opremljena samo jednim komadom nameštaja, jednim blokom koji se pr oteže kružno unutar cele kuće i koji se uklapa u sve moguće potrebe različitih dnevnih aktivnosti.- Više u EKO KUĆI No05

Kuća na padini

DUHOVITIM, EKOLOŠKIM I ODRŽIVIM REŠENJIMA PROŠIRENJA POSTOJEĆE KUĆE DVORIŠNIM OBJEKTOM NEOBIČNOG OBLIKA, AUSTRALIJSKI ARHITEKTA ENDRU MEJNARD JE POTVRDIO EPITET NAJBOLJEG MLADOG ”ZELENOG” ARHITEKTE. –
Projekat za „Kuću na padini“ predstavlja zbir neobičnih ideja kojima je potpuno promenjen izgled i okolni pejzaž jedne obične kuće u Melburnu. Autor projekta je Endru Mejnard, jedan od najtalentovanijih australijskih arhitekata koji se istakao brojnim duhovitim, interesantnim i pre svega održivim idejama. U njegovim radovima vidi se talenat, humor i briga za očuvanje prirodne sredine, zbog čega ga je pre dve godine „Tree Hugger“, jedan od najpoznatijih blogova koji se bavi ekologijom I održivošću, proglasio za najboljeg mladog „zelenog“ arhitektu. „Kuća na padini“ smeštena je u severnom predgrađu Melburna u Australiji. Zbog guste izgrađenosti i veoma uzanih bašti u tom delu grada, priliv sunčeve svetlosti u domove je mali, što je podstaklo razvoj neobičnih arhitektonskih rešenja.

Kada su arhitekta Endru Mejnard i njegov tim dobili zadatak da izgrade novi dodatak kuće za petočalanu porodicu, glavno pitanje im je bilo kako da ‘uhvate’ sunce. S obzirom da je dvorišna strana stare kuće okrenuta ka severu, dvorište je tokom cele godine u senci. Klijent, petočlana porodica, želela je da stvori moderan dom koji će biti podoban za tr oje dece i koji će kasnije moći da se preuređuje.Arhitekti su predložili izgradnju nove kuće u delu gde se nalazi dvorište, na južnoj ivici parcele. Nova kuća bila bi izložena suncu i koristila bi pasivno solarnu energiju. Nova građevina postavljena je nasuprot prvobitne kuće, a dvorište sada predstavlja centralni deo parcele i mesto okupljanja.

Zamisao arhitekata bila je da novi objekat bude u vidu kutije, kao i da iskoriste nov odobijenu osvetljenu fasadu tako što će na njoj po staviti deo za sedenje u vidu stepenica, ali kako se na stepenicama ne može udobno ležati, druga ideja bila je postavljanje kosine. I tako je nastala „kuća na padini“.- ANDREW MAYNARD, MARK AUSTIN, TOMMY JOO Više u EKO KUĆI No05

Sa jedne strane parcele postavljen je prolaz u vidu tunela koji omogućava siguran prelaz iz jedne u drugu kuću, i ujedno predstavlja i ogradu parcele.

Bijenale arhitekture u Veneciji

Tradicionalna međunarodna manifestacija Bijenale arhitekture, trinaesta po redu (13th International Architecture Exhibition of la Biennale di Venezia) održava se u Veneciji, u Đardinima i Arsenalima, kao i u pojedinim alternativnim prostorima grada od 29. avgusta do 25. novembra 2012. godine. U pitanju je najveća svetska smotra arhitekture koja uvek ima zadatu temu. Ovogodišnju temu izložbe Zajedničko polje (Common Ground) zadao je svetski poznati arhitekta Dejvid Čiperfild. S obzirom da je veoma slojevitog značenja i asocijativna, ova tema podrazumeva brojne odrednice i moguće ju je sagledati iz niza uglova: od teorijskog, praktičnog, filozofskog, političkog, do istorijskog i ovovremenskog. Pojašnjenje je dao i sam autor: Polje arhitekture se u mnogim slučajevima svelo na povinovanje regulacijama, preterivanje u veličini i gustni datih lokacija i dosezanje neke maglovite povezanosti i kompatibilnosti sa kontekstom. Želim da projekti na Bijenalu ozbiljno sagledaju značenje prostora koji čine objekti u političkoj, društvenoj i javnoj sferi, a čija je arhitektura deo…Želim da promovišem činjenicu da je arhitektura povezana
iznutra, intelektualno i praktično, zajedničkom brigom, uticajima  i intencijama.

Poslednje dve godine kustosi bijenala suistoričari umetnosti i arhitekti sa temama kao što su: Architecture Beyond Building (Arhitektura van građenja) i People meeting in Architecture (Ljudi se susreću u arhitekturi). Ovako koncipirane teme značajno su se odrazile na sadržinu Bijenala. Započeo je jedan novi ciklus u prezentaciji, gde arhitekti ne komuniciraju posredstvom izgrađenih dela ili projekata, već na jedan drugačiji, konceptualan način. S obzirom da je arhitektura pre svega utilitarna disciplina, tako je i koncept za arhitekte, mada umetnički i likovno uobličen prikaz, konkretan značenjem, a sami autori, arhitekti, bave se raznovrsnim pitanjima preispitivanja uvreženih standarda, granica i mogućnosti arhitekture, politikom i njenim uticajem na arhitekturu, sociologijom, analizom situacije i njenim posebnostima, predviđanjem, upoređenjem, eksperimentom. Budući da su arhitekti svesni svog primata i velike odgovornosti u poimanju i projektovanju prostora, otvoreno su i slobodno krenuli u jedan ovakav proces.

U pitanju je prikazivanje arhitekture na alternativan način, iskazivanje ideje o njoj ili pak tema kojima bi arhitektura trebalo da se bavi.  Komesar izložbe, arhitekta dr Igor Marić, predsednik Udruženja arhitekata Srbije, zajedno sa Savetom bijenala, arhitektima prof. Branislavom Mitrovićem, Vladimirom Milenkovićem, Milanom Đurićem, Zoricom Savičić i Lazarom Kuzmanovim, izabrali su rad pod naslovom Jedan prema sto. Više u EKO KUĆI No05

Paviljon Skandinavije

Prirodni bazeni komercijalni bazeni

IDE JNO RE ŠEN JE JAVNOG PRIRODNOG BAZENA U MLADENO VCU 300M2

Prirodni bazen – primamljivo zvuči?! Prirodno, a komercijalno! Istorija nam pokazuje da čovek ne može izmisliti saršeniju stvar od one koja već postoji, što znači da ih ne “pronalazi”, nego samo otkriva. Svi genijalni pronalasci i sva velika otkrića zasnovani su na prirodnim principima. Sve što je čoveku potrebno da bude  srećan, dugoročno srećan, već postoji tu negde,  u prirodi. Poslednje dve decenije okrećemo se zelenim energijama, zdravoj organskoj hrani, zaštiti i oplemenjivanju okruženja, a potreba čoveka i jeste takva – da se vrati prirodi. Da, ali da li to znači da više neće biti velikih kompanija, da će industrija i privreda zbog toga stati? To je pitanje koje danas niko više ne postavlja, nego traži svoje mesto na novom tržištu. Koncept prirodnih bazena nije nova stvar.Ta ideja je veoma stara. Pre više od sto godina bogati ljudi u Austriji mogli su sebi da priušte tako nešto.

Tokom decenija nije se mnogo toga promenilo. Tehnika jeste, ali je princip ostao isti. Konačno, pre tridesetak godina, firma Bio Nova plus iz Nemačke rešila je da komercijalizuje tu ideju i ponudi je većem broju ljudi, tako da danas
svi možemo posedovati bazen ili bar uživati u njegovoj blizini. Ništa se drugo u suštini nije promenilo u poređenju sa okolnostima od pre sto godina, pa čak ni u odnosu na vreme kada je uspostavljen prvi stabilni vodeni eko sistem. Sada smo vam već otkrili kako rade prirodni bazeni.//ek – Više u EKO KUĆI No05

Kako.ko

DESIGN STUDIO

Ko i šta je KAKO.KO ?
KAKO.KO je dizajn studio, tim kreativaca koje odlikuje osobeni stil i sposobnost analize postojećih, kao i stvaranje novih odnosa između čoveka i njegove okoline. KAKO.KO dizajn studio je 2004. godinepokrenula Vesna Pejović (MA dizajna nameštaja – Univerzitet umetnosti i dizajna, Helsinki, Finska; d.i.a. unutrašnje arhitekture i dizajna nameštaja – Fakultet primenjenih umetnosti, Beograd) kojoj se tri godine kasnije pridružuje Jelena Milojević (d.i.a. unutrašnje arhitekture i dizajna nameštaja – Fakultet primenjenih umetnosti, Beograd). Studio je najpoznatiji po svom dizajnu nameštaja I enterijera, ali je jednako uspešan i u konceptualnim postavkama izložbi I kulturnih dešavanja. KAKO.KO je inicijator kulturne manifestacije KRUG DV OJKE, udruženja SADA (serbian art and design association), balkantrip® izložbe i ovlašćeni organizator Pecha Kucha Night, Beograd, internacionalnog foruma kreativne misli. Eto, tako počinju naše reference, a onda se ređa šarenilo projekata.

Čemu težite? Opišite napredak u svom radu, od prvog susreta sa dizajnom do danas.
V: Volim da mislim da su godine rada donele neku vrstu zrelosti koja omogućava kontrolisani gubitak vremenai usredsređenije rešavanje zadataka, bez grča, a sa određenom dozom nervoze koja me čini budnom i svesno zanesenom. I mislim da vremenom sve više i više radim po devizi koju sam pre jedno deset godina smislila, da ono što stvaram treba da korisnika uveseli i nasmeje, i da je to osnovno. Ne bih sada o reciklaži, održivom dizajnu, ekonomskoj opravdanosti i sličnom jer mislim da se to prosto podrazumeva ako ste iole svesni i savesni, tj. profesionalni dizajner. Ili možda grešim? J: Prvi sustet sa dizajnom bio je nekih godinu dana pred upis u Dizajnersku školu. Ono što sam tada zamislila je upravo ovo čime se sada bavim. Moj fokus je uvek bio podešen na dizajn i izradu upotrebnih predmeta, nameštaja prvenstveno. A naš studio teži da se bavi time Mislim da je veliki uspeh raditi i živeti na takav način, uživati u svom poslu i biti okružen ljudima koji imaju isti cilj. Ono sto smatram svojim velikim dostignućem jeste to da podjednako mogu da radim i u timu i samostalno.

Koji projekat vam je doneo najveće zadovoljstvo do sada?
V: U trenutku rada na projektu postoje oni maksimalno egzaltirajući momenti u kojima ne možete da spavate i skakućete okolo k’o blesavi jer se sve nekako super strava sklapa u dobru i zanimljivu priču. Njih, naravno, zamene turobni momenti potpunog očaja jer se sve ruši… Tako da uvek ima “u, da to je to!” i “eeeeeeeee!” momenata, savršeno ludilo stvaranja i uživanja, a onda ga idući zaseni…tako da je sada to U:TO kolekcija torbi,  pošto ih upravo radimo.//ek – Više u EKO KUĆI No05

Kuća sa kliznom fasadom

ONO ŠTO IZGLEDA KAO SPOLJNI OMOTAČ OBJEKTA, SPOLJNI ZIDOVI I KROV, ZAPRAVO JE OMOTAČ KOJI KLIZI PO UZDUŽNOJ OSI, KAKO BI SE OTKRILA DRUGA FASADA.

Kuću je dizajnirao dRMM architects, studio arhitekata i dizajnera sa sedištem u Londonu. Osnovali su ga  Aleks de Rijke, Filip Marks i Sejdi Morgan 1995 godine. Sa ponosom ističu da je način na koji pristupaju poslu uvek inovativan, visoko kvalitetan i društveno koristan. Oni stvaraju osobenu arhitekturu unutar standardnih ograničenja koje nameće građevinska industrija. Njihov tim definiše svoj pristup arhitekturi kao “maksimalizam”.  Ovaj objekat može se činiti sasvim jednostavnim jer na prvi pogled izgleda kao običan drveni ambar ili skladište. Utisak se menja kad otkrijete kakvo iznenađenje krije. Dizajn je toliko jedinstven, da ne postoji pravi arhitektonski izraz kojim bi se mogao definisati. Izgleda da je najbolje  da se ova kuća opiše kao “kuća koja klizi”. Ono što izgleda kao spoljni omotač objekta, spoljni zidovi i krov, zapravo je omotač koji klizi po uzdužnoj osi, kako bi se otkrila druga fasada. Ovakav mobilni eksterni pokrivač nudi stanovnicima ove kuće neverovatnu fleksibilnost  tako što selektivno otvara i zatvara određene prostore unutar objekta. Osvetljenje i sam enterijer može se definisati  promenom položaja spoljnog omotača. Arhitektonska performansa zgrade je takođe značajna  za grejanje i hlađenje jer omogućava njihovo poboljšano funkcionisanje tokom cele godine.

FLEKSIBILNA ARHITEKTURA
Kuća se sastoji od tri objekta uobičajenih formi sa nespecifičnim detaljima i kvalitetnim rešenjima. Postavljena je na pravcu uzdužne ose, sa garažom koja je izmeštena van korpusa osnovnog objekta. Cela kuća je postavljena na betonsku podlogu u kojoj je skriven pogonski mehanizam kojim se pokrivaju – otkrivaju korpusi osnovnog objekta. Sledi veliko iznenađenje. Ova linearna kuća prividne jednostavnosti, dugačka 28m, sastoji se od tri samostalne celine: stambenog dela dužine 16m, garaže duge 5m, i aneksa dužine 7m. Na prednjem delu nalazi se malo otvoreno dvorište. Iznenađujuće je da tri konstitutivne samostalne celine mogu da se transformišu pomoću četvrtog i najvećeg elementa, koji je dugačak 16 metara, širok 5,8 m i visok 7,2 m, koji u različitim pozicijama omogućava objektu fleksibilnost u arhitektonskom i funkcionalnom smislu. U drugoj fazi je predviđeno i njegovo pozicioniranje tako da pokriva otvoreni bazen ispred kuće. Površina ovog klizećeg omotača kuće je definisana obradom u arišu, sa zastakljenim otvorima i ivičnim crvenim gumenim membranama koje ujedno služe kao zaptivači.

KUĆA SE SASTOJI OD TRI OBJEKTA UOBIČAJENIH FORMI SA NESPECIFIČNIM DETALJIMA I KVALITETNIM REŠENJIMA. POSTAVLJENA JE NA PRAVCU UZDUŽNE OSE, SA GARAŽOM KOJA JE IZMEŠTENA VAN KORPUSA OSNOVNOG OBJEKTA. CELA KUĆA JE POSTAVLJENA NA BETONSKU PODLOGU U KOJOJ JE SKRIVEN POGONSKI MEHANIZAM KOJIM SE POKRIVAJU – OTKRIVAJU KORPUSI OSNOVNOG OBJEKTA.

Mobilni krov i zidovi formiraju izolacionu strukturu koja prelazi preko sve tri celine stvarajući kombinacije otvorenih i zatvorenih prostora, života na otvorenom i kadriranja pogleda u zavisnosti od položaja kliznog omotača.svaki element je pažljivo proporcionalno projektovan u odnosu na sam omotač, prozore i veličinu osnovnih korpusa. svi elementi su prefabrikovani i transportovani da bi se montirali na licu mesta, osim temelja, unutrašnjih veznih struktura i spoljašnjih obloga, koje su rađene na gradilištu.//ek – DI RIJKE, MARSH AND MORGANViše u EKO KUĆI No04

osvetljenje i sam enterijer može se definisati promenom položaja spoljnog omotača.

Savremena rekonstrukcija

REKONSTRUKCIJOM  ZGRADE IZ XIII VEKA UNAPREĐENE SU ENERGETSKE PERFORMANSE OVOG OBJEKTA, A DOGRAĐENI ANEKS SA STAMBENIM PROSTORIJAMA  ZADOVOLJIO JE NAJOŠTRIJE ŠVAJCARSKE STANDARDE ZA ENERGETSKU EFIKASNOST ZGRADA – MINERGIE.

Arhitektonski i dizajnerski studio Openhajm sa floride i švajcarski studio Huesler su u istorijskom gradskom jezgru rekonstruisali zgradu iz XvIII veka, u mestu Mutenc, nadomak bazela, na severu Švajcarske i u nju su smestili svoje poslovne prostorije. U okviru izuzetno uspešne rekonstrukcije, sa zadnje strane dograđen je stambeni deo objekta za jednu porodicu, sa rešenjima koja su omogućila korišćenje svih pogodnosti prostranog dvorišta. renovirana zgrada, pored svih ostalih pogodnosti, pruža ovom timu i prostor za sastanke. Novi vertikalni prozori duplih visina obezbeđuju dodatnu svetlost belo okrečenim kancelarijama na gornjem spratu, koji je sa donjim spratom povezan metalnim spiralnim stepeništem. Kontrast belih zidova sa starim drvenim gredama daje ovom prostoru posebnu draž. Novim rešenjima enterijera starog dela zgrade omogućeno je integrisanje prostora i otvaranje vizura u horizontalnom i vertikalnom smislu. Nova zgrada, smeštena u dvorištu postojeće zgrade, osmišljena je i izgrađena tako da pruža bogat i lep savremen životni prostor. Elegantna minimalistička stambena struktura razlikuje se od istorijske građevine, ali joj se ne suprotstavlja. zajedničke su im osobine sličnost materijala i boja finalne spoljašnje obrade, a moderne i tradicionalne forme su pomirene na najlepši način.

OSNOVA PRIZEMLJA- OSNOVA PRVOG SPRATA-  OSNOVA DROGOG SPRATA- OSNOVA POTKROVLJA

Nova zgrada, smeštena u dvorištu postojeće zgrade, osmišljena je i izgrađena tako da pruža bogat i lep savremen  životni prostor. Elegantna minimalistička stambena struktura razlikuje se od istorijske građevine, ali joj se ne suprotstavlja. Zajedničke su im osobine sličnost materijala i boja finalne spoljašnje obrade, a moderne i tradicionalne forme su pomirene na najlepši način.Nova kuća je obložena drvetom i ima tri etaže – prizemlje i potkrovlje iznad zemlje, dok je najniža etaža spojena sa postojećim podrumom i vešto ukopana u teren sa potpuno otvorenom zastakljenim frontom. Izlazi na prostranu baštu koja je kaskadnim pejzažnim rešenjem vezana sa parternim delom dvorišta. Zadnja strana kuće je uvučena, zasečene forme, koja omogućava da se ispred trpezarije formira terasa sa kolonadom drvenih ramova koji vizuelno formiraju pravilan gabarit zgrade.Prizemlje nove kuće je integrisano sa okolnim terenom i u njemu je glavni ulaz u kuću sa pratećim prostorijama. Prema dvorištu su smešteni dnevni boravak, trpezarija i kuhinja, sa velikim zastakljenim površinama koje integrišu unutrašnji prostor sa prostranim terasama

ELEGANTNA MINIMALISTIČKA STAMBENA STRUKTURA RAZLIKUJE SE OD ISTORIJSKE GRAĐEVINE, ALI JOJ SE NE SUPROTSTAVLJA.

Na prvom spratu kuće nalaze se glavna spavaća soba i sobe za goste, a nivo ispod zemlje rezervisan je za dečji boravak koji je povezan sa terasom u širini celog objekta. Enterijer kuće je takođe jednostavan i ima malo detalja. Preovlađuju prirodni materijali i tonovi. Podovi su prilagođeni potrebama savremenog stanovanja, a izborom površina u tamnim tonovima istaknuti su i posebno naglašeni pojedini delovi prostora.//ek – CHAD OPPENHEIM, BEAT HUSLER Više u EKO KUĆI No05

Kuća hedonizma

MEDITERAN NA KOPNU

Kompleks porodičnog imanja namenjen šestočlanoj porodici poznatog futbalera Maria Stanića prostire se na jednom od zapadnohercegovačkih brežuljaka, u blizini mesta Bijača, i obuhvata približno 35.000m2 površine.  Kompleks čine brojni arhitektonski elementi – kuće za vlasnike, za goste, za osoblje i radnike, za domara, voćnjak, povrtnjak, vinograd i brojni sportski i rekreativni tereni. Izbegla se gradnja velikog objekta i odlučeno je da se izgradi nekoliko odvojenih kuća, kako se agresivnim volumenom ne bi narušavala idiličnost ambijenta. Svaka jedinica je pažljivo pozicionirana na parceli, tako da je omogućen pogled na tačke fokusa sa svih strana, što je rezultiralo posebnim međuodnosom volumena i stvaranjem prostora između objekata. Glavna kuća je pažljivo pozicionirana prema najpovoljnijim pogledima, te je u potpunosti orijentisana svojom dužom stranom ka jugozapadu. Kao rezultat ovakvog principa, pojavljuju se otvori, izmaknuti i po vertikali i po horizontali, sa naglašenim okvirima kao tradicionalnim detaljem.

Ambijentalnost celog kompleksa oslanja se na tradiciju hercegovačkog sela, memoriju mesta i izvornost materijala od kojih je sagrađen. Korišćen je izvorni kamen, isto i jednako obrađen, iz lokalnog područja, kojim je izvedeno okolno i fasadno popločavanje. Arhitektonski jezik je elementaran, minimalistički, onakav kakav dolikuje škrtom krajoliku. Projektovan je tako da se sve može izvesti rukama lokalnih graditelja, pa je i sam odabir materijala bio iz tog podneblja. Ideje investitora su se pretočile u stvarnost kao posledica dugogodišnjeg  života u inostranstvu i težnje ka kvalitetnijem i zdravijem, prirodnom načinu života. Tako se na ovoj parceli već uzgajaju razne vrste poljoprovrednih kultura kao što su masline i loza, koji uz malo organizacije i napora mogu biti veliko prirodno bogatstvo

Takođe, ukazati na mogućnosti revitalizacije područja vekovnog iseljavanja i sinonima za siromaštvo, od velikog je značaja. Stanovništvo još nije prepoznalo sve vrednosti ovih krajeva, pa se oni još uvek  smatraju zabačenim, bez obzira na postojanje novih puteva koji skraćuju razdaljine. Na ovom području, u miru, tišini i lepoti, može se mnogo više uživati nego na primorju.//ek – TOMISLAV ĆURKOVIĆ I ZORAN ZIDARIĆ Više u EKO KUĆI No05

Otvori su uokvireni onako kako dolikuje kućama u tom kraju. pazilo se na ekološke standarde, a uređenje unutrašnjih prostora – osim bazičnih rešenja – prepušteno je domaćinima.

Hipokaust i Ondol preteče savremenog podong grejanja

SAVREMENO PODNO GREJANJE KORISTI CEVI SA TOPLOM VODOM KOJE SU SMEŠTENE U PODU. IPAK, JOŠ PRE RAZVOJA NOVIJIH TEHNOLOGIJA U IZRADI CEVI, POSTOJALI SU SISTEMI PODNOG GREJANJA U KOJIMA JE KROZ PATOS CIRKULISAO TOPLI VAZDUH. ONI SU SE PRIMENJIVALI JOŠ U RIMSKOM PERIODU (HIPOKAUST) I NA DALEKOM ISTOKU (ONDOL U KOREJI I KANG U KINI I MANDŽURIJI).

Iako je široko rasprostranjeno mišljenje da se hipokaust koristio u vreme rimljana, ostaci ovog primitivnog sistema grejanja sa kupatilima pronađeni su još u antičkoj Grčkoj. Naime, najstariji ostaci hipokausta otkriveni su na Kipru (vovins bath), a potiču iz v veka pre nove ere; iz istog helenističkog perioda su i ostaci kupatila u Olimpiji i delfima. I sama reč hipokaust (hipocausis) verovatno je grčkog porekla, sa značenjem „grejanje odozdo“ (hypo = ispod, kaustos = zapaljen), dok srodni latinski termin hypocaustum znači „grejne instalacije“. prema rimskim izvorima, tvorac hipokausta je bogati rimski građanin sergije Orata (sergius Orata), koji ga je konstruisao u I veku pre nove ere, i to ispod bazena-ribnjaka, kako bi njime grejao hladnu vodu. Njegov savremenik, rimski arhitekta i inženjer vitruvije (vitruvius), detaljno je opisao konstrukciju hipokausta u svojih „deset knjiga o arhitekturi“.

Šematski prikaz rada hipokausta

Šematski prikaz rada ondola

Prema već pomenutom vitruvijevom detaljnom opisu konstrukcije hipokausta, on podseća na savremene sisteme podnog grejanja. Ispod poda je bio prostor visine do jednog metra (kako bi mogla da uđe osoba koja ga je čistila), gde su se nalazili stubići od opeke koji su nosili pod. Ujedno, između tih stubića je strujao topao vazduh, zagrejan u ložištu (praefurnium) koje se nalazilo pored grejane prostorije. topao vazduh je odvođen kroz kanale u zidu, tako da su se, osim poda, delom grejali i zidovi. Kanali za vazduh su se nalazili na bočnim zidovima ili u uglovima prostorije, pa se time moglo obezbediti ravnomerno strujanje između stubića u podu, čime se  stvarala povoljna temperaturna slika u prostoriji. pod je najčešće bio ukrašen dekorativnim mozaicima. //ek – NENAD MILORADOVIĆ Više u EKO KUĆI No04

Energetska efikasnot i sistem daljinskog grejanja

CENA ELEKTRIČNE ENERGIJE U SRBIJI JE RELATIVNO NISKA I NE DOPRINOSI MOTIVACIJI GRAĐANA I PREDUZEĆA DA JE RACIONALNO TROŠE. ZAJEDNO SA MERAMA ZA POVEĆANJE FUNKCIONALNOSTI SISTEMA GREJANJA I NJEGOVE REGULACIJE NEOPHODNO JE PREDUZETI AKTIVNOSTI KOJE BI OMOGUĆILE DA SVAKI POTROŠAČ PLATI ONOLIKO ENERGIJE KOLIKO JE POTROŠIO

Domaćinstva u srbiji troše 50 do 80 odsto energije više nego u najrazvijenijim zemljama Evropske unije. prosečna potrošnja finalne energije u stambenim zgradama EU u toplotne svrhe iznosi 138 kWh/m2 (u najrazvijenijim zemljama EU tendencije su da se postigne vrednost ispod 70 kWh/m2), a u našoj zemlji oko 200 kWh/m2. samo doslednom primenom postojećih standarda za projektovanje i gradnju objekata  bilo bi moguće smanjiti projektnu instalisanu snagu za grejanje za 30–40 % i ostvariti približno toliku uštedu u energiji za grejanje. toplotna energija se “gubi” na različite načine – počev od gubitaka koji nastaju u distribuciji toplotne energije kroz sistem grejanja zbog dotrajalih i neizolovanih cevi, rasipanja energije od strane korisnika koji nisu motivisani da je štede, jer se naplata daljinskog grejanja vrši po kvadratnom metru prostora (stana) a ne po stvarnoj (izmerenoj) potrošnji, pa do nepostojanja dovoljne svesti građana o tome da je energija vredan resurs koji treba trošiti racionalno, a pri tom čuvati i lokalnu i globalnu životnu sredinu.

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_single_image.php on line 141

Daljinsko grejanje  analizom grejanja u toku nekoliko grejnih sezona u našim toplanama ustanovljeno je da sa jedne strane imamo korisnike kojima se isporučuje znatno veća količina toplotne energije od objektivno potrebne, a sa druge strane imamo korisnike kojima se isporučuje nedovoljna količina toplotne energije, pa su oni, naročito u hladnim periodima, često prinuđeni da dogrevaju svoje životne i radne prostore, pri tome najčešće koristeći električnu energiju.//ek – Mr BOJAN KOVAČIĆ d.i.m. Više u EKO KUĆI No05

Kuća na obali reke

SA IZUZETNIM POGLEDOM NA REKU SEN LORAN I OKOLNI PEJZAŽ, OVA KUĆA ZADOVOLJAVA NAJVIŠE STANDARDE I PROMOVIŠE SAVREMENU ARHITEKTURU, KAO I ZNANJA I VEŠTINE LOKALNIH MAJSTORA

Smeštena u predivnom regionu Šarlvoa, rezidencija ’’Maree Basse’’ (Oseka) je deo stambenog kompleksa les terrasses cap-a-l’Aigle. sa izuzetnim pogledom na ušće reke sen loran u more i okolni pejzaž, ova kuća je integrisana u ambijent, zadovoljava najviše standarde. promoviše sve aspekte bioklimatske arhitekture, kao i znanja i veštine lokalnih majstora. južna strana je potpuno zastakljena, sa otvorenim vizurama prema reci i iskorišćena za direktan zahvat sunčeve energije. Glavni ulaz u kuću je sa donjeg nivoa, prizemlja, a sa gornjeg nivoa je omogućen ulaz u oba bloka sprata, od kojih je jedan predviđen za goste. Koncept prebivališta se kreće oko dva asimetrična volumena koji su postavljeni na takav način da prikupe što više sunčeve svetlosti i da pruže što različitije poglede na okolinu. jednom stranom gledaju prema reci, a drugom prema mestu Malbe, formirajući ugao koji obujmljuje ogromnu terasu na nižem nivou. Po dolasku na teren, primećujemo prebivalište u njegovom najjednostavnijem obliku: dva odvojena volumena pokrivena šindrom. Na prvi pogled, tajanstven i uznemiravajući prizor. Kako se krećemo između ova dva volumena, otvaraju se nove vizure, otkrivajući izuzetne poglede.

OVA PROSTRANA KUĆA OD 300 M2, IZGRAĐENA U PRIRODNOM OKRUŽENJU NA DENIVELISANOM TERENU, SPAJA ZEMLJIŠTE U JEDNU INTERESANTNU CELINU. SA SVOJIH 185M2,  TERASA ČINI UNUTRAŠNJU PLAŽU KOJA SE PROSTIRE KA RECI, A VELIKE STENE I DEBLA DRVEĆA DELUJU KAO DA SU SE TU ZATEKLI POSLE OSEKE.

Kontak sa rekom u višim delovima, jasno izolovanim, postavljene su spavaće sobe i kupatila, a na nižem nivou su prostorije za svakodnevne životne aktivnosti. U centralnom delu kuće, crveno metalno spiralno stepenište deluje kao skulptura u prostoru i povezuje dnevnu sobu, trpezariju i kuhinju sa gornjim spratom i u prostoru se doima kao sveprisutni vizuelni signal. sjajan betonski pod i zidovi grube finalne obrade naglašavaju kontrast sa plafonom od kedrovog drveta.Kuhinja, ergonomična i veoma savremeno opremljena, sadrži veliki pult koji se koristi kao radna površina i trpezarijski sto koji gleda na predivan predeo preko reke.

PRIRODNI MATERIJALI U ENTERIJERU OVOG OBJEKTA DOMINIRAJU U OBRADI PODOVA, ZIDOVA I PLAFONA I PRODUŽAVAJU SE U EKSTERIJER, NA FASADNE OBLOGE U ŠINDRI I DRVENI POD NA TERASAMA

 Potpuno zatvorene severne strane i kontrast od otvorenih i zastakljenih južnih fasada.

Ova prostrana kuća od 300 m2, izgrađena u prirodnom okruženju, spaja zemljište i njegov odron u jednu interesantnu celinu. sa svojih 185m2, terasa čini unutrašnju plažu koja se prostire ka reci, a velike stene i debla drveća deluju kao da su se tu zatekli posle oseke.//ek – Charles Cote,Jean-Sebastien Herr Više u EKO KUĆI No04